U svezi ovog prvog posta sa kojim je otvorena tema na mom blogu na adresi www.igor-kostelac.com u sekciji download možete skinuti vrlo rijedak dokumentarni film entity u 5 rar dijelova pogledajte i odgovori su vam tamo.

Ovo bi moglo objasniti "napade" za vrijeme spavanja:

http://www.znanost.com/clanak/zapitajte ... a-spavanja

Pozdrav .moj drugi post.
evo želim s vama podijeliti jedno negativno iskustvo. ja ne znam da li je to bio astralni napad ali se sigurno desio za vrijeme sna/spavanja kako god.
da ne pišem cijeli san- reči ću vam šta se to važno dogodilo. inaće živim u kuči na kat i moja je soba pokraj sestrine.idem na balkon kroz sestrinu sobu jer su moja vrata u banani. u njenoj sobi neka zgodna žena koju ne znam i ona je samo tamo i ništ ne radi - nešto gleda na komodi.ja se sada vraćam s balkona kroz sestrinu sobu i nema žene! đe je ? kad na vratima nekakva zelenkasto-prozirna kugla leti u visini mojih prsa.zalijeće se u mene i osjetim jezu te postavim ruke pred prsa i kugla udari u moje ruke tako da je to djelovalo kao da ne spavam-da je zaprave.kad sam ju tako doćeko, uvati me neka paraliza i padnem na koljena držeć se rukama za sestrin krevet.probam da doviknem svog oca a ni da bi glasa iz mene izašlo,osjećao sam stravičnu paralizu a taj objekt kao da me je posmatrao i upozoravao me(inaće san se desio netom nego sam poćeo sa Eiriu Eolas - možda su me htjeli u startu sredit?). kao što rekoh ništa od dozivanja mog starog , a bogami kad sam htio bilo šta reći za moj mozak je to odjednom postalo izuzetno komplicirano. na kraju uspijem da iz sve duše urliknem neku riječ al sam samo kraj riječi izgovorio tako da je to ispalo ovako: AAAAAAAAAAAAAAAAAAA - tu se budim vičući. brzo sam prestao da ne probudim svoje ukučane jer bi mogli reč da sam prošviko. užasnut nastavio sam spavati i taj dan nisam bio baš u najboljem izdanju.

eto, TO JE - što bi reko vidoviti Milan.
oni mogu s nama šta oče pederi jedni a da zato ni karmički ne odgovaraju!!osim ako ubiju a sigurno ima ljudi koji im DOBROVOLJNO (zbog manipulacije) i za to daju dopuštenje.
tužno je to prijatelji moji jer, i jedna napredna svjesna osoba uslijed manjka sna postaje manje perceptivna pa i takvi podliježu Hrkljuševskim igrama bez granica.
ja smatram da protiv ovoga pomaže očistit enegetske centre i energetsko tijelo jer kroz "siva polja" ,pukotine i sl. oni napadaju. mislim da jedno "zdravo" eteričko tijelo nije podložno ovakim manipulacijama jer tamo nema plodnog tla za te naše interdimenzionalne korove koji konkuriraju za hranjiva , smanjuju životni prostor, usporavaju rast "kulturne " biljke.
TO JE!!

Da to nije samo noćna mora ?lucidni san ?

Zašto ne svo troje?!?

Noćna mora, lucidni san ili napad ovih pizdeka iz 4D - sve to može biti - jedno te isto!!! Dobro je znati kako ovi blokiraju pamćenja, te kako postavljaju blokade...

"Maškarada Anđela", "Oteti"... Val serija Kasiopejaca... sve je to dobro za proučiti... hehe... misliš da je nešto lucidan san... a kad tamo... i nije baš... a ti misliš da je... a fino su ti ga zavukli u međuvremenu...

Obično tri "anđela" u obliku projekcija Sivih ili Lizzarda... takozvani "Trio fantastikus"!!!

Pamet u glavu, ljudi! Obično NIJE onako kako iz prve ruke izgleda...

Edmund, hvala na iznesenom iskustvu!



A početak u Eiriu Eolas... može biti jako dobar razlog za hiperdimenzionalne napade! Jer - tu mi njima jedno možemo "metnuti" kod razbijanja iluzije koju su oni postavili.

Što se tiče paralize spavanja evo vam dokumentarac u kojem se govori o toj tematici

http://tracker.concen.org/torrents-details.php?id=11061

The entity
Ja se jedino slažem sa time da većina paraliza spavanja može biti objašnjeno i u ovom dokumentarcu imaju neka objašnjenja sa znanstvene strane,ali onaj mali postotak ipak je neobjašnjiv,tako bude u većini slučajeva.

jučer nakon nekoliko sati sna počeo sam se buditi,ranije nego inače ,kao da sam osjetio nešto.još kroz san ali potpuno svijestan sebe opazio sam crni krak od sjene.za tren taj krak mi se omotao oko vrata.prestrašio sam se osjetio se ugrožen napadnut pokušao sam dozvati brata mislio sam da i on još spava ali nisam mogao pustiti glasa,niti se pomaknuti,to me je gušilo.bio sam u nekom stanju izmedu sna i jave. koliko god strašno to iskustvo bilo.a bilo je jako strašno ,znao sam da neću umrijeti ,vjerojatno iz razloga što mi se i prije to događalo bilo da sam bio svijestan toga ili ne.trajalo je svega par tenutaka i onda je otpustio,mislim da je osjetio da sam ga svijestan. kad sam napokon otvorio oči i onda ih opet zatvorio na sekundu sam vidio nešto okruglo poviše moje glave ,nešto što podsjeća na meduzu i kao da se odaljavalo.
imam glavobolje koje nemaju očit uzrok(bio sam na pregledima itd) i pojave se s vremena na vrijeme i to nakon što se probudim i traju cijeli dan i tada se osjećam iscrpljeno ,ko zombi.
jučer mi se isto pojavila glavobolja odma nakon buđenja,manja nego inače..ali barem sam joj otkrio uzrok i to je početak.
još da dodam. sigurno se mnogi od vas sjećaju dana kada ste se bojali poći u krevet i zaspati ,a i dječji strah kad idu spavati sigurno ne dolazi niotkud.razlog postoji ,skriven u našoj podsvijesti .nekad smo ga svijesniji više nego inače..i tada se sjećamo događaja koji zovemo napad za vrijeme spavanja...

Da li ste ikad probali u toj situaciji ne paničariti. već se opustiti i praktički se na sve to nasmijati i vrlo brzo nakon toga se bez ikakve traume pomaknuti, odnosno ponovo normalno funkcionirati ?

Meni se desilo jedno odvratno iskustvo - spavao sam u iznajmljenom stanu u gradu u kojem studiram. Bilo je oko 3-4 ujutro. U jednom trenutku sam u polusnu zacuo nekakav zvuk, nalik lupanju po jastuku, ali vrlo dubokih tonova i osjetio kako me nesto ispod kreveta vuce za pokrivac. Preplasio sam se i povukao taj pokrivac nazad k sebi, a u jednom trenutku sam bio i potpuno paraliziran, bit ce da je to tih par djelica sekunde kad se covjek naglo probudi iz sna.

Uglavnom, pokusao sam nazad zaspati, ali cim bih se umirio bih opet zacuo taj zvuk i razbudio se.

Nakon toga sam bio potpuno budan barem dva sata, nisam se usudio sklopiti oci.

Sve dlake su mi se nakostrijesile dok sam ovo pisao, grozno.

postoje stvari koje ne možemo razumijeti , ali možemo ih osjetiti i to jako dobro.
da li sam se pokusao opustiti u takvoj situaciji? koliko se sjecam nisam, tesko je opustiti se kada doživiš takav napad i osjećaš se bespomoćnim, svaki put napad prođe baš kako sam i rekao,cak ne traje predugo , ali ostaju posljedice kojih sam svijestan.
dodao bih da sam upoznat s učenjem iz kastanedinih knjiga i letačima(voladoresima) i zapanjujuće je koliko se neki događaji, počevši s time, poklapaju s onime što je on pisao u knjigama. ta sjena to nije moja energija,to sam siguran jer osjećam dovoljno svoju energiju da znam.a nakon toga događaja,nakon što me to stislo oko vrata(a nisam umislio),u glavi nisam osjećo svoju energiju, osjećo sam nešto strano i odvratno..glavobolja je samo posljedica
a da se opuštam i prepuštam na milost i nemilost nečega što mi očito čini zlo..sumjam da je to pametna strategija

I ja sam imao baš takve snove, i nikako da se pomaknem, viknem ili.... i drugi put kada mi se to dogodilo psovao sam i pokušavao pljuniti TO NEŠTO-NEKOG Ali neuspješno jer sve se to odvijalo u meni , mom se ujaku to dešava a on mi kaže kako je se to događalo i njegovoj baki. Dakle vjerojatno idu linijom manjeg otpora kao i sve ostalo. A ZA NEKE RITUALE KAO ŠTO JE POSIPANJE RAZNIH STVARI PO PROZORIMA itd... TA ČINJENICA DA BI TE NEKA STVAR SPASILA "NEVJEROJATNO", TAKVI RITUALI IMAJU SMISAO SAMO ONDA KAD SI STVARNO UVJEREN/a DA ĆE TE TO NEŠTO IZBAVITI OD NEČEGA , TO ONDA NEMORA BITI ("LUK I SREBRO PROTIV VAMPIRA") MOŽE BITI BILO KOJA STVAR ZA KOJU SI SAM UVJEREN DA BI TE SPASILA. I KONAČNO TU JE STVAR O UVJERENJU SAMOG SEBE I NIJE POTREBAN NIKAKAV FIZIČKI MATERIJAL DA TE SPASI I DA TI NITKO "NIŠTA NEMOŽE" JER SU SVI ODGOVORI U NAMA
SAMO BUDITE SIGURNI U SEBE I NEMA KRAJA

Pozdrav svima.. Stvarno dugo nisam bila na ovom forumu (iako sam ga obozavala). Iskreno, ne znam kako ali uspjela sam potpuno zaboraviti da ovaj forum uopce postoji. I eto danas mi je misao o njemu proletila kroz glavu i ponovno sam ovdje. Procitala sam sve postove na ovoj temi i zaprepastena sam sto su napadi tako cesti i kod drugih ljudi.
Imala sam jedno odvratno iskustvo koje moram opisati. Napravila sam jedan mali party u stanu za par svojih prijatelja. Kartali smo, zabavljali se i uzivali. Oko 1 su se svi razisli a ja i decko smo uskoro otisli spavati. U pocetku sam sanjala obican san ali se u trenutku pretvorio u nesto potpuno drugacije. Jedan prijatelj koji je bio kod nas na tom party-u mi je "uskocio" u san. Htjeo je biti samnom, u seksualnom smislu. Govorio mi je da zaboravim na svog decka i da budem s njim. Ubrzo je shvatio da se to nece dogoditi jer sam ja u snu non stop mislila na svog decka. Strasno je se razljutio i u sljedecem trenutku moj decko je bio mrtav. Osjecaj tuge je bio tako snazan. Iskreno ne mogu se sjetiti da sam ikada u stvarnosti bila tako tuzna. U snu sam nastavila traziti svog decka, nisam htjela prihvatiti da ga vise nema. Stvorila sam se pred kucom svojih roditelja gdje sam ga i dalje trazila. Na podu sam vidila neko bice koje je izgledali kao 10-ak zmija koje izviru iz jednog tijela. To bice mi je se zgadilo ali ga se nisam bojala, mislim da mi je nesto reklo ali vise se ne sjecam sta. Okrenula sam pogled od te zmije i 20ak metara ispred sebe ugledala sam svog decka koji mi je se "ukazao". To je izgledalo kao kad se nekome ukaze Isus, jedino tako mogu to opisati. Neznam stvarno koju drugu rijec da koristim. Uglavnom, kad sam ga vidjela osjetila sam mir, vise nisam bila tuzna ali mi je sve u snu postalo cudno. Iako mi je se ukazao duh mog decka, pokazivao mi je svoju lijevu ruku i mrdao je prstima. Stajala sam ukipljena i pokusava shvatiti sto mi pokusava reci. U tom trenutku sam se probudila. Odmah sam se okrenula na drugu stranu nadajuci se da cu vidjeti svog decka. Prvo sto sam vidjela bio je neki covjek koji je lezao izmedju mene i njega, gledao je u mene nasmjesen. Skocila sam iz kreveta i pocela vristati ko manijak. U jednom treptaju taj lik je nestao. Decko mi je skocio iz kreveta i vikao sta je, sta je. Ono sto me zaprepastava je to da tocno znam tko mi je usao u san, ali kada sam ga vidjela u krevetu nije izgledao kao sto izgleda u stvarnosti. Izgledao je puno manji, odvratnog lica. Kad se tog sjetim jedino sto mi pada na pamet je GOBLIN!! Vidjela sam mu samo glavu dok je ostatak tijela bio ispod deke ali deka je bila izdignuta kao da stvarna osoba tamo lezi.. Nevjerujem da je to sve bio samo san jer mi se taj doticni prijatelj skroz do tog sna u stvarnosti nabacivao, non stop se druzio samnom (iako smo se znali samo mjesec ili dva) a od tog sna se potpuno promjenio. Poprica samnom tu i tamo.

Ovaj san sam opisala jer je to jedini san u kojemu nisam bila paralizirana pri budenju. Puno ljudi, kojima sam ispricala svoje snove s paralizom, to stanje objasnjava u stilu : ma sta se brines, mozak ti se probudi tijelo ne i to je to, malo te halucinacije pucaju al kasnije ionako ponovno zaspes...nemoj o tome ni razmisljati, opusti se i uzivaj!! Yeah right!! Nek se proba opustiti netko u trenutku kad bespomocno lezis a znas da je pokraj tebe netko tko te kontrolira.. instinkt za prezivljavanjem uskoci i nema opustanja!!

mwmarkow4 za ovaj tvoj post jedino mogu reci.. nisam ni ja vjerovala da mogu ostati paralizirana, niti da se na moja ledja mogu zakaciti neke energetske kugle (a kamoli tek da postoje) pa se ipak dogodilo!!!
Svaki dan sam si govorila da sam jaca od bilo cega i da mi vise nista nitko ne moze. I uvjerila sam se u to do te mjere da sprdala samo zlo, sta mi moze kad sam jaca.. vjerovala sam upravo to sto si ti naveo ali nazalost nije mi pomoglo.. Drago mi je ako nekome moze pomoci, ali nazalost ne moze svima. Od svega sto sam probala da se zastitim upravo je fizicka stvar pomogla .. I sad spavam u miru... Budim se odmorna nakon samo 6 sati sna dok mi je za to do sad trebalo 14 sati sna..

Da i ja sada spavam manje , al budim se puno odmorniji, pa sam u zabludi jer se sve na brzinu izdogađalo, promjenio sam prehranu, mislio sam da je to zbog toga što ljudi više stare to manje spavaju i još nisam dokučio o čemu je rijeć....

U posljednje vrijeme imao sam dva slična iskustva u toku sna, u razmaku od 10-ak dana.
Ne mogu se sjetiti datuma, ali prvi san je bio užasno grozan, probudio sam se vrišteći, užas. Naime sanjao sam da sam bio u domu za nezbrinutu djecu i da sam bio u nekakvoj sobi sa 5-6 beba. U tom trenutku mi je nešto reklo sada ćeš da osjetiš bol tih beba. Nakon toga od kuka pa nadole obuzela me nekakva topla energija snažne vibracije, koja se obavijala oko mene i vukla me prema nekakvom crnom fluidu. Osjećao sam se potpuno paralisano i bespomoćno sa neizdrživim nagonom na defekaciju, užasan osjećaj. Te sam u snu počeo vrištati i probudio sam se vrišteći.

Preključer sam imao slično iskustvo tokom snova sa pribranijom reakcijom. Sanjao sam nekakvu mladu ženu, zgodnu u svakom smislu riječi. Međutim ona me počela opčinjavati, govoriti užasne stvari pri čemu se javio osjećaj unutrašnje bespomoćnosti, ali i otpora te sam joj uspio što to pričaš, nakon čega sam se trznuo iz sna. Poslije sam jedva zaspao.


Nažalost ovo nisu prva takva iskustva, imao sam još par epizoda. Narod kaže da su to more, kad jednostavno nisi i pored najbolje volje u stanju da se odupreš nekakvoj sili koja te mogu slobodno reči napada.

Što se tiče paralize spavanja,
mislim da se to što stoji iza toga na neki način hrani upravo našim strahom ili ljutnjom.

Kada se u tom trenutku, umjesto da naljutimo/uplašimo, ohrabrimo i ispunimo SAMOPOUZDANJEM i počnemo "isijavati", osjećati univerzalnu ljubav u sebi (ovo nije fraza, zaista je u tom slučaju djelovalo i od tada ima već par godina je mir) moguće (tako ja to sebi trenutno tumačim) da ta vrsta frekvencije kojom u tom slučaju zračimo, ne odgovara toj sili koja hoće na nama da se "nahrani" i ona nas jednostavno pusti na miru, jer joj s tom frekvencijom više ne možemo biti hrana. Koliko vam to ima smisla?

Let the Force be with You

@dodo

Ima sigurno !
Samo mi nije jasno kako u tom trenutku uspiješ da se skoncentriraš i "razmisliš"?
Jer tada si pod nekom vrstom hipnoze jer ja i kada sam se probudio, me je pokušavalo to vratiti u to hipnotičko stanje iako sam bio u sjedečem položaju ?

Ooooo... Doživljavala sam ja i te "noćne" napade, ali bez sjenke, osjećam prisustvo u sobi i tako od malih nogu, pa i danas nekad ne mogu bez svjetla da zaspim... I budila sam se noću, vidjela neke dvije manje kugle iznad sebe/kreveta i tad sam ih uspjela "otjerati", a u drugom slučaju sam pored kreveta vidjela konturu nečega, kao veliki otisak prsta, i gledala sam u to neko vrijeme ali sam se na kraju očigledno prepustila jer sam se samo okrenula na drugu stranu i zaspala, bez imalo straha (?)...
A već drugi put vidim te kugle tokom popodnevnog sna, prvi put me probudio neki zvuk ispred lica, nosa, kao otvaranje flaše pod pritiskom i neki "tup" na kraju - tada sam otvorila oči i vidjela male kugle, ali vrlo blijede...
A danas (inače me u'vatila neka gripa, ali nemam temperaturu, tak da sam stanje bunila isključila ) sam prvi put osjetila paralizu u snu, nisam se mogla pomaknuti osim micati očima i čula sam neko dublje zujanje i u jednom trenutku vidjela veću kuglu iznad sebe (u unutrašnjosti te velike kao da je bila jedna manja, izražajnije je žuto svijetlila). Čitavo moje biće je vrištalo da me ostave na miru i sl. misli, mislim da sam pokušala i vrištati ali nije išlo. U jednom trenutku sam zažmirila jer sam osjetila da ću na taj način biti koncetrisanija i manje gubiti snagu na strah i paniku, ali u tom trenutku sam "vidjela" namještaj i slike u susjednoj sobi, kao da sam gledala kroz zid... Onda sam sama sebi rekla "šta ćeš vani, šta ako si izašla iz tijela, vraćaj se tamo" , onda sam opet otvorila oči, čula zujanje, nisam se mogla pomjeriti, ali sam ih/to nastavila tjerati. U jednom trenutku sam se iz ko zna kojeg pokušaja uspjela pomjeriti i pružila ruku da dodirnem kuglu koja je i dalje iznad mene (i dalje sam galamila i tjerala ih, čak imam osjećaj i da sam stvarno glasno govorila)... U trenutku kada sam je dodirnula (ili ipak nisam) kugla je nestala. I ONDA se u istom položaju, napola uzdignuta sa jastuka, sa pruženom rukom BUDIM. Tokom čitavog sna mi je srce tuklo k'o ludo, mislim da bi me samo to i ono "urlanje moga bića" uspijelo trgnuti iz sna... Ako je bio san. Valjda svako ko to doživi zna koliki je utisak da je sve to stvarno, koliko je stvaran i odvratan osjećaj bio kada se ne možeš pomaknuti, ja sam osjećala napor mišića u tim pokušajima...
Recite da me razumijete...

Heaven,
Ne trebaš strepiti od toga "da li te razumijemo", koliko sam pročitao na ovom forumu ima ljudi koji su mnogo štošta preturili preko svoje glave, tako da ti nisi neka velika iznimka.
Pitam se, je li u pitanju strah od neshvaćanja koji se proteže od tvoje interakcije sa tvojim svakodnevnim okruženjem što je razumljivo ali ipak iracionalno jer je ovaj forum upravo za takove stvari i namjenjen, ili stvarno misliš da te nećemo razumjeti?

U svakom slučaju, ono što je napisala "ptičica" Dodo je meni izvrsno, potpuno se slažem da je "Kada se u tom trenutku, umjesto da naljutimo/uplašimo, ohrabrimo i ispunimo SAMOPOUZDANJEM i počnemo "isijavati", osjećati univerzalnu ljubav u sebi (ovo nije fraza, zaista je u tom slučaju djelovalo i od tada ima već par godina je mir) moguće (tako ja to sebi trenutno tumačim) da ta vrsta frekvencije kojom u tom slučaju zračimo, ne odgovara toj sili koja hoće na nama da se "nahrani" i ona nas jednostavno pusti na miru, jer joj s tom frekvencijom više ne možemo biti hrana" jedno od rješenja. Dalje je stvar tehnike i vježbe. Najbolje bi možda bilo zaspati sa gore navedenim pozitivnim osjećajem, tako da unaprijed "zauzmemo stav" iako nitko nije siguran da se ovo stanje pozitivizma neće tijekom noći promijeniti u drugačije stanje. Dakle, samo univerzalna ljubav i pozitivna vibra ruše i premošćuju sve brane, ustave, zidove, procijepe, itd...

@Heaven, mnogi te razumije koji su slicno dozivjeli. Najgore od svega toga je ona nemoc koji osjecas jer se nemozes pomaknuti, nemozes viknuti ili cujes fizickim
usima sebe astralnog kako vices ili obratno astralnim usima cujes sebe fizickog kako se pokusavas derati a neide, jer si pod paralizom i !

Paraliza bi po mojem u nekim slucajevima bila samo nuspojava pravog napada za vrijeme spavanja gdje u tim trenucima paralize sve sto dozivis su iskustva
do kojih dolazi uslijed ne spojenog u potpunosti fizickog i astralnog tijela tako da ti je svijest ili u jednom ili u drugoma isto tako i osjetila (nekad ne vidis,
nekad ne cujes, a nekad oboje itd...zavisi gdje si). U tim trenucima ponekad druga ekipa koristi priliku i napada (u svrhu ishrane ili neceg), a opisao bih to
kao lesinare koji lete oko plijena i cekaju pravi trenutak za napad. Meni je sumnjivo kod tih paraliza sto je tolko lako postici astralnu projekciju, a osjecaj
je kao da te netko namjerno izvlaci, tj odlazis u astral, znaci astralno tijelo ti tjera nekud, da bi mogao manipulirati fizickim!

Ovo je samo moje razmisljanje na temelju mojih iskustava i ne tvrdim da je 100% tako.

Nebi bilo lose i da procitas temu Abdukcije viewtopic.php?f=2&t=2274
i ove dvije knjige ok Karle Turner ako nisi viewtopic.php?f=2&t=1478 i viewtopic.php?f=2&t=2868

niti da pogledas ove filmice viewtopic.php?f=2&t=2274&p=99441#p99441