.
Pozdrav svima ljudi.
Nije me bilo neko vrijeme a nekako imam dojam da će periodi moje prividne odsutnosti na forumu biti sve češći, što je sasvim prirodan kraj jedne faze. Moja potreba za pisanjem (tj. za "pametovanjem"

) je nekako smanjena a osim toga imam dojam da sam sve ono što vrijedi i što je bitno ili što smatram za bitno već ovdje rekao. Poruke su prenesene i time se na neki način skinuo teret s mojih leđa. Paradoksalno, ili možda i ne, pisanje je bilo potrebnije meni nego što se pokazalo korisnim (odn. "bitnim") vama, no to je obično tako. Pričanje i razgovori (da ne spominjem mišljenja) ionako imaju samo vrlo ograničenu, gotovo pa nebitnu ulogu fazama unutarnjeg razvoja pojedinca. Možebitne tuđe spoznaje i priče o moći ma kako fantastične bile ostaju samo to - priče.
Evolucija svijesti privatna je zabava između sebe i onostranog. Netko je jednom rekao da na svijetu ne postoji ništa osim tonala, naguala i namjere i bio je savršeno u pravu. Razgovor te može ohrabriti, stimulirati ili potaknuti no to su ionako samo maske kojima se privremeno služimo i koje po potrebi odbacujemo i energija se uskoro počne kretati svojim davno utvrđenim, lijenim i (naoko) nepopravljivim oblicima uljuljkana u barici svojeg bijednog ljudskog obličja, a sposobna da bude sve što god hoće. Kakav jebeni paradoks. Šteta samo što ga vidiš "od tamo preko" a ne i inače.
Da se spomenem nekih ranijih točaka koje su dotaknute i odgovorim na pokoje pitanje. Nemojte ova mišljenja shvaćat ozbiljno. Znate kako sam alergičan na "mišljenja", pa tako i na svoje. Shvatite ovo zato ko neke usputne anegdote ili ćaskanje da prođe vrijeme. To se ovdje ionako kako vidim najčešće i radi. Biti "u pravu" je samo varka uma i ne postoji per se. Nitko nikad na ovom svijetu nije bio u pravu, čak ni kada je tvrdio da je nebo plavo. Znam da zvuči pomalo suludo no svejedno je tako. Mišljenje je kad slijepac uhvati slona za surlu pa kaže da je kao zmija. On je "u pravu", jer slon je i kao zmija između ostalog ali je i puno više od toga.
Jedna istina obuhvaća drugu, negira je kroz nadograđivanje. To je TOČAN način na koji druga pozornost obuhvaća prvu (a treća i prvu i drugu i sve ostalo) BTW Imam jednu fantastičnu ideju pojašnanjvanja stanja svijesti i percepcije pomoću crteža ili geometrijskih prikaza koje su za razliku od riječi točne i jasne. Vrlo dobro odgovaraju duhovnim istinama. Ovih dana ću pokušat to nacrtat, bit će zanimljiv post definitivno.
Za Omenicu;OMEN je napisao/la:
To nemozemo pouzdano znati – mozda i jesu, ali ne pricaju ...
Kad si vec spomenuo Dw, ima li smisla da bi pisao o stanju u kojem je apsolutno sve moguce,
bez da je ikada dodirnuo trecu pozornost?
Da, sijećam se kako sam bio ozbiljno fasciniran onim materijalom koji si mi poslala. Onako piše samo netko tko je ozbiljno upoznao moć i oblike ljudske pozornosti no opet, DW je čudna biljka. Nije iz našeg vrta. Ne mogu ti odgovoriti na pitanje no mogu ti reć samo jednu stvar - tko god je bio u trećoj pozornosti napravit će sve samo da se tamo vrati. To je obećana zemlja, raj, kraj evolucije svijesti za separiranu jedinku. Nešto tako dobro da je nemoguće ni sanjat da postoji. Još jedna stvar, tko god je bio tamo zna i kako do tamo opet doći jer se od tamo sve vidi i sva pitanja su unaprijed odgovorena, samo ih treba postavit, a to je ono koje ćeš postavit sebi prvo kad shvatiš gdje si - "kako ovdje ostat zauvijek".
Dakle potreban je smijer odn. namjera, i potrebna je naravno energija (kao i kod svakog putovanja) odnosno njena prenamjena. Kad imaš energiju onda ko da imaš novac. Možeš je upotrijebit kako god želiš. Energiju dobijaš kroz očuvanje vlastite a vlastitu čuvaš kroz preustroj tonala. Za preustroj tonala potreban je besprijekorni, savršeni ratnik. Ratnik nema vremena za ljudske gluposti. Ne mora bit savršen odma iz početka no savršenstvu tj. besprijekornosti mora težiti. Takva težnja se obično vidi no Dw sa druge strane izbacuje sa svojeg foruma i za samu naznaku da se ne slažeš s nekim njegovim razmišljanjem. To ne čini ratnik ni čovjek koji teži ratništvu. Mislim da je to čak i javno potvrdio IIRC. Kao što rekoh, nije iz našeg vrta, njegova energija potiče od savezništva sa anorganskim bićima, ne iz preustroja vlastite. (S druge strane on je ima a mi je nemamo LOL). On je savršen prototip stare generacije toltečkih čarobnjaka. Moćan i ćudljiv. Sjajan no "flawed", "tainted", fali mi riječ u hrvatskom. Ja sam "odgojen" na Castanedijanstvu. Više cijenim besprijekornost nego direktnu moć, mada joj moraš priznat da je jebeno zavodljiva.
OMEN je napisao/la:
Si primijetio da ga cesto pise pod navodnicima...'anđeo cuvar' - stogod da je taj vodič, pratitelj,
ima određenu svrhu ... a na njemu je da uči koliko se
kome moze vjerovat...
Zanimljivo je to da po DH od svog dvojnika treba bježat ko vrag od tamijana, mada mu (carlitosu) konkretno nije znao i objasnit zašto. Sanjajuće tijelo ne bi nikad smijelo srest svoje uobičajeno, kažu. Svijest je fizički separirana na više razina i može postojat neovisno. Ljudi koji rade OBE po NEW sutavu Roberta Brucea (odlična knjiga no nikakao da je dovršim čitat

) često uspiju pri izlasku iz tijela no ne zapamte taj događaj, memorija boravka u tijelu potisne onu kad si bio izvan. Obe stvari se događaju istovremeno. Kad se sjetim kako mi je bilo nategnuto objašnjenje u CC knjigama o istovremenom boravku na dva mjesta

Izgleda da i drugi istraživači onostranog dolaze do sličnih rezultata.
OMEN je napisao/la:
Kraj za osobnost, ne i za zivotnu silu - ako sam dobro razumjela, mi smo zivotna sila, ona suština o kojoj Formica prica , koja skuplja iskustva putem razlicitih oblika postojanja - orao odvaja svijest tj. zivotna iskustva od zivotne energije - ponekad imam dojam da se mi ustvari bunimo oko termina – trebali bi se dogovorit oko toga ... npr. rijec 'osobnost ' meni znaci ideju o 'JA' , umjetno stvorenu licnost, laznu identifikaciju...
Kad se odljepimo od te ideje, i dalje postojimo, percipiramo , svjesni smo ... ne ?
Bojim se da ne. Mi možda i percipiramo, samo onda se isto tako moramo dogovorit i oko termina "Mi"

. To više nismo mi, ime i prezime, taj i taj čovjek. Životna sila preživljava no njen oblik ne, a taj oblik smo mi. Ta osobnost je bojim se puno više od "umjetno stvorene ličnosti" i "lažne identifikacije", kako ti kažeš. Daj Bože da griješim.
I jedna molba, jednom si mi poslala neki dokument, tekst sa kratkim tumačenjima svih bitnih kastanedijanskih pojmova, namjera, Duh i sl. Mislim da je bio na engleskom. Ne mogu ga nikako naći, pa ako ti je slučajno negdje na hardu pošalji mi opet.Za Zelenozubog;zelenozubi je napisao/la:
uci u kozu djeteta mozes jedino ako si i inace sposoban pomaknuti svoju spojnu tocku na polozaj kojota, prepelice ili cvorka. u svakom drugacijem slucaju dovodis i sebe i njega u opasnost, jer ti si sada SIGURAN da ga kuzis. u njegovoj si kozi. greske napravljene iz te perspektive su jako skupe.
Greške napravljene iz perspektive pokušaja razumijavanja djeteta su možda moguće no svakako i nemjerljivo manje nego kod nekoga tko ga uopće ne pokušava razumijeti.
zelenozubi je napisao/la:
ispravan put je truditi se u svakoj sekundi pokusati razumjevati njegove potrebe, bilo fizicke, bilo emocionalne, i istovremeno uzimati u obzir stupanj njegova razvoja. to su jedine 2 stvari potrebne kod odluke kako reagirati u odgoju malog neandertalca.
Pa da. To sam otprilike i ja rekao.
zelenozubi je napisao/la:
bolno iskustvo) traju do dobi u kojoj postaju jasni apstraktni pojmovi, i on vise neide na salter, ne zato sto zna da ce biti pljas po ruci, nego jednostavno sada sam od sebe kuzi otprilike sto je struja.
Naravno, to sam otprilike i ja rekao. Zabrana silom bez pokušavanja pobuđivanja razumijevanja je kao prvo gruba i sirova (nekad nažalost i jedino moguća) no često i kontraproduktivna i frustrijajuća na obje strane. Dijete testira tvoj autoritet kroz inat i ne vidi razlog zašto ti vjerovati, a zbog toga ga ne možeš i ne smiješ kriviti. Uspjeh u objašnjavanju zašto/razlog prvo čini dijete pametnijim, mudrijim a drugo ga čini sigurnijim čak i kad nisi kod njega. Nije li to onda metoda broj dva nemjerljivo bolja i ne bi li trebala bit cilj svakog roditelja?
zelenozubi je napisao/la:
edit; mozda mislimo isto ali se drugacije izrazavamo, ali ni u razumjevanju odraslih nebih bas koristio to ulazenje u njegovu kozu, ako bas zelimo najveci moguci ucinak u praksi. mozda je zgodniji izraz "stavljanje u njegovu situaciju", jer u njegovoj kozi ti pretpostavljas i njegove misaone i emocionalne obrasce, a kako znamo, pretpostavka je majka svih zajeba. ali vjerujem da mislimo na istu stvar, pa sam ovo samo dodao da napisem prostu rijec u postu.
Pa da, mislim da otprilike pričamo o istome. Ciljao sam na to da pri interakciji s djecom (recimo želiš mu objasnit zašto ne smije radit određenu stvar) ne treba ti bit na umu samo objašnjavanje nego djetetov DOŽIVLJAJ istog. Gledaš kroz njegove oči, koliko je to moguće naravno. Dakle pokušaj stavljanja u djetetovu situaciju. Ne moraš mu baš na neki magiski način uć pod kožu niti smiješ pretpostavit da znaš baš sve naravno, no ono što možeš pretpostavit obično je dovoljno za cilj kojeg misliš postić. Nije to neka mudrost velika. Sve nas pokreću iste stvari, samo je mudrost izdvojit ono različito u nama.
Eto two down, two to go
Sutra ide "porcija mišljenja" za
Sjenka i
Promatrača.
