lone_bird je napisao/la:
Ne bi išao toliko daleko tvrdeći da je to bezveze. Razumijevanje je ključ komunikacije a komunikacija je ključ dobrog odgoja. Ako želiš razumijet nekoga, moraš se znat stavit u njegovu kožu. Stvar je jednostavna i samorazumljiva. Tek ONDA mu pokušat objasnit ono što želiš, baratajući pojmovima koje razumije. Ne samo reć ne to tako nego mu pokušat približit razlog zašto ne.
stvarno mi nije namjera, nit inace imam volje ulaziti u cepanje atoma, ali mislim da je ovo bas bitno pitanje, i da nekome moze koristiti. 15 godina zivim s osobom koja je svoje srce posvetila radu s djecom s posebnim potrebama, i vjerujem da u ovom slucaju znam sto pricam.
uci u kozu djeteta mozes jedino ako si i inace sposoban pomaknuti svoju spojnu tocku na polozaj kojota, prepelice ili cvorka. u svakom drugacijem slucaju dovodis i sebe i njega u opasnost, jer ti si sada SIGURAN da ga kuzis. u njegovoj si kozi. greske napravljene iz te perspektive su jako skupe.
ispravan put je truditi se u svakoj sekundi pokusati razumjevati njegove potrebe, bilo fizicke, bilo emocionalne, i istovremeno uzimati u obzir stupanj njegova razvoja. to su jedine 2 stvari potrebne kod odluke kako reagirati u odgoju malog neandertalca.ako ti je klinac oko 2 god, znas i sam da su ga tek prije neki mjesec poceli ozbiljnije zanimati izrazi lica, jer on tek sada pocinje na malo profinjeniji nacin kuziti emocije. ulazenje u njegovu kozu zvuci kao jedan izvanredan angazman roditelja, ali ustvari je neizvediv. ne moras puno razmisljati da bi shvatio da je to istina.
sto se tice nacina "pec, ne to" i pljas po ruci, to je drugi najbolji izbor, ako nemas znanja i volje za prvi. pljas po ruci trazi vise zivotinjski pristup i oci na potiljku, za razliku od prvog, u kojem ti samim prepoznavanjem potreba i djelovanjem drzis djete podalje od saltera. i prvi i drugi nacin (u slucaju da nisi ranije ukljucio bolno iskustvo) traju do dobi u kojoj postaju jasni apstraktni pojmovi, i on vise neide na salter, ne zato sto zna da ce biti pljas po ruci, nego jednostavno sada sam od sebe kuzi otprilike sto je struja.
da sada ne upadnem u neki seminar, imam za preporuciti (najtoplije) jednu knjigu svima koji imaju klinca do 4 god starosti. zove se (dosta americki) "najsretnije djete u kvartu" dr. harvey karp, i kroz spoj pedijatrije i antropologije promatra djete kroz razvoj prapovijesnog covjeka. tako onda klince djeli na "drazesne majmuncice 12-18 mj", "patuljaste neandertalce 18-24 mj", "pametno spiljsko dijete 24-36" i "svestrane seljanjne 36-48". knjiga je uz to i dosta duhovita i neobavezna, i puna detalja koji ce ti sigurno promaci, jer si siguran da ih kuzis, pogotovo ako si u njegovoj kozi
najtoplije preporucam, daleko je od onih suhoparnih sranja 'kako da odgojim sretnog genijalca s najvecim misicima'
najtopliji pozdraf

edit; mozda mislimo isto ali se drugacije izrazavamo, ali ni u razumjevanju odraslih nebih bas koristio to ulazenje u njegovu kozu, ako bas zelimo najveci moguci ucinak u praksi. mozda je zgodniji izraz "stavljanje u njegovu situaciju", jer u njegovoj kozi ti pretpostavljas i njegove misaone i emocionalne obrasce, a kako znamo, pretpostavka je majka svih zajeba. ali vjerujem da mislimo na istu stvar, pa sam ovo samo dodao da napisem prostu rijec u postu.