Mali komenar na diskusiju:
Sam život je najidealnije delo božanske kreacije. Čovek kao roditelj približava se božanskom kroz sam čin stvaranja novog života. Time potvrđuje svoju pripadnost kreativnom principu i potvrđuje sopstveni kreativni princip, kao deo univerzalnog.
Kreativnost je u tom činu najsnažnija, i očitava se kroz neku vrstu roditeljskog instinkta, koji je zapravo samo delić koda koga svi posedujemo, ali koji se usled zatvorenosti te srčane čakre, kod raznih ljudi različito ispoljava.
Ako pokušamo da shvatimo da smo duša koja je na ovaj svet došla da bi naučila svoju lekciju, onda i kao roditelji moramo shvatiti da je i naše dete duša koja je takođe došla na ovaj svet da bi ispunila svoj životni zadatak, i da je na nama da joj u tome pomognemo. Trebalo bi pritom poznavati i razumeti sebe i svoj životni smisao, da bi mogli i sopstveno dete podučiti. Roditelji su pomagači, oni služe i ispunjavaju svoj božanski princip kreacije i dete je njegovo delo. Koliko smo u stanju da služimo sebi kroz ljubav, poštovanje, razumevanje, kroz znanje, samospoznaju i vrednovanje božanskih principa, utoliko smo spremniji da služimo i druge kroz ljubav i poštovanje drugog. I to bi bilo približavanje principu bezuslovne ljubavi.....
Nažalost kroz svakodnevni živoz koji nam namešta prepreke, učimo i mi zajedno sa svojom decom, i od svoje dece. I to je uzajaman proces. I ne bi ovde trebalo govoriti o krađi energije. Ona se manifestuje, ako nismo ispunili sopstveno srce ljubalju (srčana čakra) ili je nismo u adekvatnom obliku i meri dobili od roditelja, pa onda počinjemo na nesvesnoj osnovi da gajimo očekivanja od sopstvene dece.... Ona su samo ogledalo nas samih.... Reaguju baš onako kako bi trebalo da bi nam ukazala gde grešimo, gde treba da se zapitamo kako dalje, šta nama još ne dostaje, kako razvijati sebe. Svaki razvoj sopstvene ličnosti i uzdizanja i čišćenja sopstvene duše nesvesno se očituje na deci. Proces može biti i obratan. I deca utiču na sopstvene roditelje, pa u nekim svojim zrelim godinama svakim višim korakom na stepenicama razvoja, energetski utiču na razvoj sopstvenih roditelja.... Enegrija samo kruži... Svi smo jedni drugima učitelji, i svi smo još uvek i oduvek i ubuduće učenici....
I to je tako.... Idealnog nema.... Moramo se ponekad zapitati da li mi trošimo sopstvenu energiju tapkanjem u mestu, i usled nedostatka osećanja odgovornosti, dođemo u situaciju da naše male vragolane "optužimo" da nas crpe energetski... Takav je život danas, suviše nepet i dinamičan, da nemamo dovoljno vremena za sebe, za svoju revitalizaciju...ali zar nije dovoljno da ih pogledamo u njihovoj maštovitoj igri, što imitacija, što malih nesvesnih kreacija, pa da nam se energetski balas vrati.... To je ljubav....
Samuraj je ratnik, ali znači onaj koji SLUŽI.... koji čuva i neguje.... Bogami, biti roditelj danas, i uopšte.... samurajski je to posao.... Služiti svrsi.... Služiti sebi i drugima.... Služiti Bogu, ako vam odgovara ovaj izraz.... Ali izraz ljubavi najviše se približava izrazu služiti sopstvenoj svrsi postojanja i postojanja onoga što smo stvorili.... Služiti ili davati....svejedno... naša je samo ono što dajemo.... činimi se da je poenta u tome....
Pozdrav....
