U snu trčim po nekoj planini, i probam da poletim...Poletnje uspešno. putnici vezani. Temperatura zraka iznosi...Izvinjavam se, ponela me priča.
Da, poletim, i setim se da je san. Malo se proteglim u zraku, da vidim šta sam to ja i gde se nađoh. Isteglim ruke, pogledam na šta liče. Na desnoj ruci, samo dva prsta. Ooo, dosta i sa time više, ako već ne izgledaju kao na javi, zašto se onda uopšte trude da to budu u snu, kad im nikako ne ide? Sećam se da su jednom bile zelene, čak. Pogledam okolo. Nebo ima jako čudnu boju. Neka metalno-modro plava, i liči na poluloptu iznad. Kao da je neko stavio modroplavu kapicu, umesto neba. U daljini su tri ogromna brda, žuto-narandžaste boje. Kad se zagledam u njih, pomislih da su to veliki plastovi nastali od osušenog lišća kukuruza, nabacanog jedan na drugi. Al, čudan neki reljef. Ispod mene je kućica u planini, ustvari kućica je na vrhu planinskog venca. Oko nje se šeta čovek, tamnijeg tena, duže kovrdžave kose. Ima bradu.(ne letim na velikoj visini, pa zapazih detalje

). Deluje da je niži, pomalo zdepast. Noge ko u fudbalera (tu se već proklinjem što gledam prvenstvo u fudbalu ove godine. Spopala me pošast za tim.) Ja kružim oko te kuće, on gleda gore, video me je, posmatra onako zainteresovan. Proderem se, glas mi odzvanja. Razmenili smo koju reč, onako s visine, pa ateriram dole u kućicu. Nestao je u prostoriju s desne strane, zatvorivši vrata za sobom. Sve nešto mislim da l da idem za njim ili ne, kad iz te sobe u koju je otišao, izlazi druga osoba. Sada je to neki momak, prilično krupan. Reče kako se zove. Onda se pojavljuje još neko, to je jedno dete, koje je ustvari onaj prvi lik što se motao oko kuće, samo što sad izgleda kao dečak. Pokušavam da se setim nekih pitanja koje imam na javi, ali daleka su mi...To je zato što nisu do kraja formulisana na javi, da bi mogla biti prenesena u san. Ali, ipak smo razgovarali. U poslednje vreme ne mogu da se setim razgovora, iako uvek imam utisak da saznam važne stvari. Sećam se jedino oduševljenja što budan san toliko traje, i kako se činilo da ću moći svega da se setim na javi. Sećam se i poslednjeg pitanja koje postavih, ali onda je scena sna nestala, a ja se zatekoh kako buljim u svoje rođene kapke, koje, nakon što je odgovor na pitanje izostao, otvorih.