Može se i tako reći, između ostalog.



Nitko od nas ne zna što ga točno čeka no opet, ne znači da nemože raditi što god hoće. Jedino čemu čovjek treba težiti je očuvanje energije kroz preustroj tonala. To mi već svi znamo a opet i stalno otkrivamo toplu vodu. Očuvanje energije zapravo znači da se prestanemo ponašat poput budale i gubiti vrijeme kojeg nemamo. Jer put ratništva ne samo da je put Duha nego je i put logike i put efikasnosti.




To je ključni faktor za šamane novih nagualskih loza kao Don Huanova. No to znanje je javno objavljeno i dostupno svima a takve stvari se ne događaju slučajno. Pravila igre su se promjenila, neznam točno kako no znam da možemo SVE ako to znamo na pravilni način zatražiti. Ne iz ovog šuma i kaosa naše prve pozornosti no iz nekog drugog 'mjesta' da. A ako čovjek stvarno može sve, a može jer sam to već vidio, i ako zna kamo ide onda ga nitko ne može spriječiti osim sebe sam.

covjece, nemas pojma kako si me razveselio! ako si zbilja vidio da covjek moze sve, znaci da je moguce da uz ulozeni trud, plus nesto 'srece', jednog dana zbilja kenjam ko don genaro!
to su stvarno dobre vijesti iz elektroluxa!

Zelenozubi,gle .Na krivom si forumu.Vidim iz priloženog da si pročitao jednu knjigu o tome,najviše dvije,samo da se možeš uključiti .A u biti nemaš veze s ničim.Stoga,idi svoje brilijantne ideje iznositi negdje drugdje.Ima možda negdje forum "Družba Pere Kvržice".Idi i okušaj sreću.I povedi ostale uzurpatore sa sobom.

paa, mislim da si u pravu. što se knjiga tiče, to sigurno. letimično sam preletio neke, a u nekima sam samo gledao slike (MP). oko 3 god sam čitao ovaj forum i nisam nalazio u sebi ništa pametnoga što bih mogao ponuditi, a da već nije napisano, pa sam se ipak u jednom trenu registrirao i napisao pokoji red čisto iz razloga što sam shvatio da se na podforumu KK okupljaju vrlo kul frajeri koji kuže svijet i svemir onakav kakav je. nadao sam se da sam konačno pronašao mjesto gdje me netko razumije i prihvaća, netko kome ne smeta ako je netko možda malo "pojednostavljen" ili kaska za ostalima.
i onda, baš u trenutku kada sam pomislio da sam srećković, pojavio si se ti, starac sa sijedom bradom i velikim šeširom na svom metalik zelenom zetoru, i vratio si me u stvarnost. sve ove godine pale su u vodu. OVO JE KRIVI FORUM!

vidiš, ja sada nemam ništa za što bih se uhvatio, a shrvan sam. tebi to vjerovatno nije nikakav problem, jer si besprijekoran, sveo si samovažnost na minimum, odgovoran si za svoje postupke i konstantno si svjestan svoje skore smrti.
lako je tako doći na forum i otjerati nekog popišanca.
nisi fer,
kaskalo.

Pogledajte sad ovu poruku molim vas. Ona je sjajna i u svakom pogledu savršena. Ne pratite? Mislite da vas zajebavam? Pogledajte ju malo pobliže:

Prvo, ova osoba pažljivo i namjerno postavlja potpuno krive interpunkcijske znakove. Stavlja razmak ISPRED točke, a ne iza .Ovako .To može bit samo neki visoko stilizirani konceptualni umjetnik kojem je ovo način pobune protiv okrutnog svijeta. Mislim da u cijelom postu nije stavio niti jedan točan interpunkcijski znak. To ne može bit nego namjerno, kao provokacija da ga oni brzi na jeziku optuže da je, između ostalog, i nepismen.

Drugo, on proziva i usput tjera nekog drugoga odavde. Mislim, da hoćeš izabrat gori i neratničkiji način ophođenja sa nekim drugim na forumu, ne možeš izabrat gori nego ovaj. Mislim ta manira je čak i po ljudskim standardima niska. Vidio sam ljude na "politici" i "financijama" kako se uljudnije jedni prema drugima ophode. To opet mora da je sračunata provokacija, jer je pre brutalno da bi bila istina.

Treće on navodi kao manu knjige, odnosno manjak njihova čitanja. Svi mi znamo da su knjige, koliko i sjajne samo alat a svako vezivanje i fokusiranje na alat ima nezgodne posljedice. Jedino što je bitno jest besprijekornosti i preustroj energije kako to postižeš nije bitno. Čovjeku treba samo nepokolebljiva namjera. Misliš da je Don Huan čitao knjige?

Četvrto, on tjera ne samo njega nego i ostale "uzurpatore" s ovog foruma. Nisu li ljudska bića divna? On bi nama pravdu krojio ovdje. Sa svojih 12 postova. Kako smo mogli bez njega uopće živjet prije se pitam?

Dakle jel mi sad vjerujete? Ovaj post je pre dobar da bi bio istinit. Samo je na prvi pogled pisan od nezrelog i bezobraznog majmuna, a u biti je sračunata provokacija naprednog ratnika koji samo čeka da se netko spotakne, pa da mu ukaže na vlasitit jad i na mane.
Kažem vam ja.

nije mi nikako cilj nastavljati raspravu, analizu, čitanje aure ili bilo što slično vezano uz sotonskog traktoristu Tuco-a (iz filma "dobar, loš, zao") kojeg ne poznajemo (we know nothong 'bout Tuco), samo bih možda, čisto zbog profesionalne etike napomenuo da se problem interpunkcijskih znakova (u ovom slučaju razmak prije, umjesto nakon točke) može javljati zbog suženja prednje komunikativne arterije u mozgu, koje kao jedan od simptoma može uzrokovati konstantno štucanje.

LB, imaš pp, pa kada uhvatiš vremena... thnx.

ostalima isprika za konstantan , ali ja uistinu to ne vidim na taj način.
alles gute!

Pozdrav umjetnicima sanjanja!

Uzmemo li u obzir mogućnost da čovjek ustvari nikad ništa ne govori/piše zato jer je to nekom drugom potrebno čuti/čitati, nego isključivo njemu samom, tada bi se gore navedeni citat možda mogao čitati kao:



A opet, možda su u šumi...

Poz

Napokon nešto zanimljivo i

Dakle sinoć kao i nebrojeno puta do tad u polusnu osjetih prisustvo, ne tako jako ko inače (no možda to i zamišljam) i nakon što sam zauzeo svoj uobičajeni neprijateljski stav i uputio par "Mrš" i "Ne pribiližavaj se" mojim starim (ne)prijateljima, tečan ženski glas mi se obratio "Ko, jel ja? Ti to meni?". Možete mislit koliko sam čak i onako poluzaspan bio prenaražen i iznenađen. Nisam naišao na govoreće-inteligentno anorgansko biće već deset godina možda, mada sam ove ostale sretao i još to činim redovito stotine puta.

Ne sjećam se naravno 100% toka razgovora i riječi no ovo što ovdje prenosim je vrlo vjerna replika onog čeg se sjećam, možda kakvih 50% sadržaja, ako. Dakle prvo sam pitao "Jesi ti izaslanik?", "Ne" Rekla je. "Pa kako onda možeš govorit a tvoji kolege ne?". "Jer sam ja biće druge vrste" Jednostavno je odgovorila. Fascinantno, rekao bi Mr. Spock. Iza toga, a ovo mi je posebno žao što se ne sijećam, pitao sam je nešto u vezi ovog gorenavedenog no odgovor me nije zadovoljno. Činio mi se nelogičan. "Lažeš!" Dreknuo sam na nju i očekivao sam da će mi odgovorit kako anorganci nikad ne lažu no nije - nastavila mi je objašnjavat problem na drugi način valjda da me uvjeri da je ono što tvrdi smisleno. Toga sa sjećam al da me ubiješ ne znam o čemu je bila riječ. Možete mislit kako mi je žao. Zanimljiva stvar, dok je govorila, govorila je mazno, kao žena za vrijeme maženja ili seksa, što me je smetalo pa sam joj dreknuo "Prestani s tim!" Rekla je "Kako hoćeš, no gore po tebe" Ko da sam čuo tračak uvrijeđenosti u glasu no možda zamišljam. LOL. Isto tako, još jedna zanimljivost, dok je pričala njen je ton glasa pratila muzika kao filmska, kao da pojača dojam govora, no kako to već kod anorganaca biva, muzika je bila strašna, ko u hororu ili u trileru i nabijala mi je otkucaje srca i adrenalin dosta - moguće da je bilo vezano uz škakljive teme koje joj se nisu sviđale, neznam točno. "Prekidaj muziku!" Dreknuo sam opet i muzika je stala. Kako zanimljivo iskustvo. Zatim sam je pitao još "Poznajete li tehnologiju?" "Da" rekla je "Ali je ne koristimo".

Dakle njihovo društvo se zbog nekih razloga nije upuštalo u korištenje tehnologije. Kod nas se i evolucija svijesti i razmišljanje vezuje uz tehnologiju (u smislu ako si tehnološki nerazvijen da si primitivan i glup) no izgleda da nije svugdje tako. Šta bi dao za sat neometanog razgovora sa ovakvim bićem. Napisao bi cijelu knjigu kasnije na tu temu. Izgleda da ću se ipak morat uhvatit Brucea i Dreamweawerovog AP načina komunikacije sa anorgancima. Uglavnom zbilja impresivno iskustvo. U ovakvim momentima skoro i da ne žališ za sve muke i sranja koje su mi njeni kolege priredili. Morat ću smanjit razinu oduševljenja malo i pokušat sastavit listu pitanja. Ne sanjam često ni redovito zadnje vrijeme no koliko znam od prošlog puta moguće je da ostane neko vrijeme uz mene. Ako bude tako bit će to zanimljiv izvor informacija za sve nas, na ovom forumu će djelovat skoro poput oaze u pustinji.

heh sveprisutan sarkazam me dobro nasmijao ne bi ulazio u detalje ni analize niceg samo bi naglasio da je ovaj dio foruma po meni najkorisniji medu ostalima svakako kvalitetnim temama.

cc je vrlo kompleksan iako ako netko pokusa procijeniti djelo po knjizi moze zaokruziti mnoge povrsne i krive zakljucke kako je upravo samo djelo plitko, kao za djecu pisano. netko tko poznaje sto prica cc, o toj temi nema za mnogo razgovarati sa nekim tko je procitao npr jednu knjigu. nema se sta oko jedne knjige puno pricat, nije to lovac u zitu, ili harry potter

volim napravit usporedbu znanja koja su utjecala na moju svijest. nacitao sam se tako svakakvih stvari i teorija urote, dokumentarci, itd. nista nije ni priblizno ikad u zivotu toliko izmijenilo moj pogled na svijet kao razmisljanja o procitanim dijelovima cc knjiga. to svakako nije biblija, niti je ja tako ne prihvacam, niti je ono zamisljeno da takvo bude da bi joj morao davati svoje obozavanje, ili obozavanje autora, samo kazem ono sto je. svejedno je tko je cc i da li je u pravu.

da li je njegovo znanje istinito to mozemo samo osobno spoznati. u svakom slucaju, novi praktikant ce vrlo brzo shvacati prednosti tog znanja koje ce moci kasnije prakticno koristiti u zivotu.

Hej lone_bird. Da li je taj "razgovor" imao ikakvo okruženje? Ili je bio samo ton, bez slike?

Bio je u polusnu, dakle ne u pravom sanjanju. Često me tad gnjave anorganci, kao i mnoge druge. Razloge naravno možemo samo nagađati. Dakle samo ton, bez slike sna. Često čovjek u ovom stanju misli za sebe da je budan. Zato me i je toliko iznenadilo i prenerazlio. Bilo je prilično slično razgovoru s nekim ljudskim bićem, ono, na kavi.

I nastavak - sinoć sam uspio začudi dosta dugo lucidno sanjati (izgleda da onoj tvoj savjet o hodanju umjesto letenja itekako ima efekta, hodao sam i samo se par puta daleko prebacio zanimljivo - tamo je bila noć. ) no nitko mi nije prišao, ni obični ni neobični anorganac. Malo razočaranje naravno.

Dosta sam lutao okolo i imao vremena da razmislim o sebi i o sanjalačkom tijelu i načinu na koji sebe osjeća - to sam zbilja bio ja, na isi način sebe osjećaš i normano no uobičajeno stanje svijesti, motivacije i memorije kojeg se pokušavaš sjetit ti je daleko i prekriveno kao kakvom koprenom. Ko da vas razdvaja neki vel. Kao da je dio tebe dalek i nedostupan. Moguće ga je namjerom približiti no to dovodi razne nuspojave u san i to onda tehnički više i nije san.

imam mnogo vrijednih iskustva u stanjima polusna. relativno dugo stanje budne svijesti prije sna mi je postala navika. u pocetku sam se susretao sa raznim pojavama, a kada danas razmisljam o njima to su bile energije, entiteti koji su me zeljeli zaplasiti, navesti na morbidna razmisljanja ili jednostavno zagolicati seksualnu energiju. tako sam shvacao onda, a gledam na te pojave isto i danas iako su daleko rijede, toliko da nemam straha od njihovog dolaska, usudio bi se suprotstaviti (pa me vjerojatno zato zaobilaze). hmhm.. pada mi na pamet jedna od zadnjih situacija kada sam se u biti nekako suprotstavljao toj mracnoj neoblicnoj masi da se.. pokaze, predstavi nesto u tom smjeru.

polusan nije pravo sanjanje, no i od te polazne tocke ima mnogo korisnog. npr u stanjima polusna se moze lako pokusavati izvoditi uranjanje u san, i ponovno vracanje. ova pomicanja spojne tocke vjezbaju nasu svijest i pripremaju je na zapazanje detalja iz snova.

u polusnu se zaista moze otici daleko u zapazanjima ili spoznajama. ne mogu to nazvati niti budno stanje, niti lucidno sanjanje jer pravilno ne odgovara niti jednom stanju.

U snu trčim po nekoj planini, i probam da poletim...Poletnje uspešno. putnici vezani. Temperatura zraka iznosi...Izvinjavam se, ponela me priča.
Da, poletim, i setim se da je san. Malo se proteglim u zraku, da vidim šta sam to ja i gde se nađoh. Isteglim ruke, pogledam na šta liče. Na desnoj ruci, samo dva prsta. Ooo, dosta i sa time više, ako već ne izgledaju kao na javi, zašto se onda uopšte trude da to budu u snu, kad im nikako ne ide? Sećam se da su jednom bile zelene, čak. Pogledam okolo. Nebo ima jako čudnu boju. Neka metalno-modro plava, i liči na poluloptu iznad. Kao da je neko stavio modroplavu kapicu, umesto neba. U daljini su tri ogromna brda, žuto-narandžaste boje. Kad se zagledam u njih, pomislih da su to veliki plastovi nastali od osušenog lišća kukuruza, nabacanog jedan na drugi. Al, čudan neki reljef. Ispod mene je kućica u planini, ustvari kućica je na vrhu planinskog venca. Oko nje se šeta čovek, tamnijeg tena, duže kovrdžave kose. Ima bradu.(ne letim na velikoj visini, pa zapazih detalje ). Deluje da je niži, pomalo zdepast. Noge ko u fudbalera (tu se već proklinjem što gledam prvenstvo u fudbalu ove godine. Spopala me pošast za tim.) Ja kružim oko te kuće, on gleda gore, video me je, posmatra onako zainteresovan. Proderem se, glas mi odzvanja. Razmenili smo koju reč, onako s visine, pa ateriram dole u kućicu. Nestao je u prostoriju s desne strane, zatvorivši vrata za sobom. Sve nešto mislim da l da idem za njim ili ne, kad iz te sobe u koju je otišao, izlazi druga osoba. Sada je to neki momak, prilično krupan. Reče kako se zove. Onda se pojavljuje još neko, to je jedno dete, koje je ustvari onaj prvi lik što se motao oko kuće, samo što sad izgleda kao dečak. Pokušavam da se setim nekih pitanja koje imam na javi, ali daleka su mi...To je zato što nisu do kraja formulisana na javi, da bi mogla biti prenesena u san. Ali, ipak smo razgovarali. U poslednje vreme ne mogu da se setim razgovora, iako uvek imam utisak da saznam važne stvari. Sećam se jedino oduševljenja što budan san toliko traje, i kako se činilo da ću moći svega da se setim na javi. Sećam se i poslednjeg pitanja koje postavih, ali onda je scena sna nestala, a ja se zatekoh kako buljim u svoje rođene kapke, koje, nakon što je odgovor na pitanje izostao, otvorih.

Jer tko primjetio da snovi nemaju nikad kraj?
Opravo isto onako kao sto je Henaro opisao put u Išlan.

Hmm...Kraj? Kraj sa odjavnom špicom i imenima glumaca?
Kraj im je tamo gde je kraj i životu.
Osim, ako ne nastave da žive i posle.

Prati snove pa vidi jer ti imaju kraj !

Na kakav kraj misliš? Kako izgleda kraj sna? Sve je gotovo i akteri jašu u susret zalazećem suncu?

Porocitaj put u Išlan kraj knjige istoimeno poglavlje i usporedi sa svojim snovima mozda ce ti biti jasnije.

Nisi video da se slažem sa konstatacijom da snovi nemaju kraj? Zato što ja ne znam šta je to kraj i kako izgleda.
Pitam samo kako kraj izgleda za tebe.

I usput kažem da se ovde smenjuju snovi i java, sve dok ne umremo. Tu je kraj snova.

A iz šale, u snu bi se mogao napraviti filmski kraj. Jedini problem bi bio na šta bi ličio junački at? Da li bi imao sve 4 noge? Da li bi sunce bilo žuto? Kao i veličina fonta koji bi išao preko celog "ekrana"...

Sad, molim te, nemoj opaliti citat iz poglavlja na koji ciljaš još od posta u kom si pitao da li je iko primetio da snovi nemaju kraj...

Mislim da Srnetina cilja na to da se ne može zadovoljiti u snu, nikad ne uspije svršit, nekako pobjegne uvijek ko u magli ono kad se treba stopiti do kraja.
Nikad ne dođe baš tamo gdje je htio, uvijek ga prepeljaju žednog preko vode.......