charleston je napisao/la:
Jedino, u dosadašnjim materijalima gdje se objašnjava ta OPS/OPD razlika nema dovoljno spomena o onome što se i meni čini suštinskim a to je "osvijestiti nesvjesno" - harmonizirati energetske centre, baviti se sobom kako bi se sebe dovelo do određene točke s koje možeš pomoći drugome - obično mu tada pomažeš samom svojom blizinom i postojanjem, jer si samoostvareno biće...
Ja mislim da je teorija OPD I OPS pre svega koncept koji možemo posmatrati tek u odnosu na celinu te piramidalne strukture denziteta. Od Prvog do sedmog. Mi, ljudi smo na trećem. “Piramidalna struktura” u odnosu na ovaj 3D realitet se ne može tako posmatrati, jer je 3D realitet materijalnog karaktera, jer čovek ima:
- telo kao matreijali aspekt njegove pojave u ovom svetu.
- razvijen sistem čula preko koga ima sopstvenu percepciju svog okruženja I samog sebe, svog tela, svojih emocija, svog identiteta
- Emocije, koje deluju iznutra, nejviše nesvesno i
- Ego kao strukturu koja s jedne strane ima zaštitnu funkciju da nas brani od nadolazeće bujice nesvesnih emotivnih sadržaja, a sa druge strane funkciju učenja I širenja svesti
- Um koji opet subjetivnom metodom zaključuje,
- Svest izvan uma nešto što čoveka izdiže iznad svih ovih elemenata i povezuje sa sobom i univerzumom
- Dušu kao osnovnu suštinu čoveka.
Sve su to elementi strukture unutar čovekovog bića, koje čovek mora da prevlada da bi proširio svest I osetio sopstvenu dušu, koja je neuništiva I večna, da bi uopšte mogao da shvati ove koncepte. Svi ovi elementi na izvestan način predstavljaju ograničenja, koja nam u isto vreme I odmažu I pomažu da shvatimo sebe. Ali ne možemo odbaciti ni telo, ni emocije, ni ego, ni razum, niti se treba identifikovati sa pojedinim ili svim tim elementima.
charleston je napisao/la:
Ali o tome se slabo govori - možda rečenica ili dvije, sve se svodi na riječ "harmonizacija", a onda se dalje opisuje ova dualnost nadugo i naširoko i to je ono što je mene podsjetilo na religijske koncepte...
I moram dodati da religijski koncepti, bar onih religija koje prihvatamo kao monističke, imaju u sebi prizvuke dualističkog. Jer se bave čovekom koji je dualističko biće, I njegovom suštinom, pre svega duhovnom komponentom. Ne bih ulazila u diskusiju religijskog koncepta, mada je on itekako prisutan, jer ga ljudi najčešće tumače sa aspekta konkretnog društvenog delovanja. Religijski koncept je sjajno sredstvo manipulacije, ali to ne znači da je pohgrešan. Isto, kao što je, nama veoma poznat koncept komunizma, kao filozofski pokret, izmanipulisan I iskorišćem u svrhu kontrole. Teško se po neki put odupreti spoljašnjim efektima koji deluju, a da se ne udubimo malo više u suštinu tih pojava. Čovek po svojoj prirodi, uvek teži da ide lakšim putem, a onda se desi da je i taj put posut trnjem. Ali ima i onih koji idu PUTEM KOJIM SE REĐE IDE, što bi rekao Skot Pek.
Ljudi i kroz religiju traže put, ali ne treba kroz institucionalizovane oblike ispunjavati formu, već treba ući dublje. Religiozni ljudi su pokušavali dokučiti suštinu, baš kao što i gnostičari na svom putu takođe traže isto. Samo se gnoza suviše temelji na umu.
charleston je napisao/la:
Previše se opisuje VANJSKA razlika i koncept OPD se prikazuje - barem je moj dojam takav - skoro jednako kao što religije opisuju "samopožrtvovnu" osobu... Jedina je razlika što se ovdje kaže da OPD djeluje "hladno" - čak ni taj pridjev mi se ne sviđa, hladnoća, radije bih da su napisali da djeluje "cool" ?
(Kladim se da su tvorcu ovog koncepta spočitavali da djeluje "hladno"

)
Ta “hladnoća” o kojoj govoriš je, po mom ličnom utisku, posledica filozofskog pristupa celoj tematici, koja često deluje suvoparno I kruto I koja, doro si primetila, ima karakter spoljašljeg (vanjskog) Ne možemo, uostalom, filozofirati I unositi emocije, koje će nam približiti suštinu, jer se ovde priča o okvirima koji su iznad našeg uobičajenog opsega frekfencija I razumevanja u koje kao ljudi imamo potrebu unositi I emocije kao naš neodvojivi deo. Razum sama po sebi ne može biti ni topla ni hladna. Mi jedino možemo doživljavati kao hladnu jer delujemo sa nekog našeg subjetivnog nivoa.
Nažalost mi nespremni ulećemo u neke oblasti zbog jakog mehanizma identifikacije koji je svojstven čoveku u 3D realitetu, identifikujemo se sa idejama koje su samo IDEJE. IDEJA je sama po sebi nešto što je spoljašnje, što ima predznak objektivnosti, nešto što je proizvod uma, a ne emocija. Takvim pristupom čovek čoveka stavlja u položaj objekta a ne subjekta sopstvenog života.
Zamislimo kako je lako skliznuti u taj svet ideja I doći tako blizu mogućnosti da postanemo robovi IDEJA. Za mene je to ne prihvatljivo. Na isti način je čovek rob sopstvenih emocija, posebno onih koji deluju sa nivoa nesvesnog.
Svet ropstva je je ustvari svet duha koji je otuđen od samog sebe. Za mene je čovek individua koja teži razvoju sopstvene ličnosti na subjetivnom planu, koja prolazi proces individuacije (po Jungu), ili proces oboženja,
približavanja suštini unutar sebe, a ne ideji koja deluje kao spoljašnja manifestacija. Zbog toga mi je koncept PODELE na OPD I OPS I uopšte koncepti podela pomalo neprihvatljiv, krut, kao što Carleston kaže dualan, razdeljujući. I tu se slažem sa njom.
charleston je napisao/la:
Jedino pozitivno što mogu zaključiti o OPD, i to ne iz pročitanog nego iz neke svoje logike, je to da ako čovjek u 3D želi biti OPD, taj put započinje tako što se mora odmaknuti iz "bogom dane" hijerarhijske piramide unutar koje se odvija većina ljudskih interakcija a koje se temelje na igri superiorno-inferiorno, odnosno u svakom odnosu netko mora biti "gore" a netko "dole": u poslovnom svijetu šefovi su gore, radnici dolje; u obiteljskom životu muškarac je gore a žena dole (može i obratno, jednako je žalosno vidjeti) itd...
Pokušaću da navedem banalan primer, nemojte se smejati ovoj naivnoj paraleli:
Zamislite kako bi izledalo da pas “razmišlja” kako je to biti čovek. Nemoguće, ne možemo se ni mi staviti u ulogu tog psa. Životinje imaju instikt, pre svega o samoodržanju, I nemaju razvijen sistem emocija (mada mi nešto slično kod mnogih životinja primećujemo) ili razum putem koga će rasvetliti nešto više od nivoa na kom se mi nalazimo. A sada pretpostavimo kako ćemo mi sebi objasniti kako funkcionišu Anđeli sa 6. denziteta, da li I oni osećaju, da li I kako nas “vide”, kakva im je svest o svetu, koliko su ostvareni, I koje to I oni lekcije imaju na svom nivou postojanja, I da li I ono muče muke na svom putu razvoja do punoće kada će biti jedno sa stvoriteljem. Morate priznati da je skoro nemoguće sve ovo našim umom shvatiti, jednako kao I pas koji možda I pokušava da “ukapira svog gospodara”.
E, upravo se ovi koncepti OPS I OPD mogu posmatrati tek u širem kontekstu strukture denziteta. Ali i dalje ostaju samo na nivou IDEJA.
charleston je napisao/la:
Ali po meni ta piramida nije OPS jer čovjek je tu samo običan kanal za prijenos ukradene energije od nižega ka višem, kao što su dileri sitni kanali u odnosu na onoga na vrhu koji sve organizira... a u OPS se krije riječ "sebe" tj "sebstvo/sopstvo"... a to je DUŠA! A nje u takvoj strukturi nema!! Upravo to "sebe" tu nedostaje !!! Ono čega tu ima je sve samo ne pravo ja i pravo sebstvo...
Upravo I ova ideja da je čovek kanal za prenos energije, iako je sa stanovišta nauke novog doba tačan, sa filozofske tačke gledišta je opet čovek stavio sebe u poziciju OBJEKTA, a ne subjekta u kome je suština stvari. Zbog toga je gnostika od strane mnogih smatrana da je jeres, jer suviše potencira taj objektivistički pristup, suviše uma I mentalne aktivnosti, zaboravljajući da je ČOVEKOVA EGZISTENCIJA mnogo složenija I kompleksnija. Gnostika je samo jedan od pristupa, tačan, ali objektivan, područje sveta IDEJA, ali odvaja na neki način čoveka od njegove suštine, koja u sebi još uvek ima sve one elemente I tela, I emocija I razuma…..Nisam sigurna da ćemo SAMO putem razuma doći do DUŠE.
Ljudi koji Boga posmatraju kao IDEJU, taođe su udaljeni od suštine koju treba da pronađu u sebi. Objektivistički Bog je Bog izvan nas, neko ko kontroliše, vlada našim životom. Bog IDEJE je koncept hijerarhije koja nas čini još slabijim, još porobljenijim nego to jesmo. Bog unutra nas je subjektivna kategorija, deo nas, deo našeg unutrašnjeg sveta, i tek on nam pruža mogućnost kreacije, slobode i ljubavi. Zato nam je data sloboda izbora, sloboda volje, ali tek prihvatanjem Boga inutra nas, približavanjem našoj duši, pronalaženjem
sebstva , mi konačno počinjemo osećamo odgovornost za sve što činimo u sopstvenoj egzistenciji ovog 3D realiteta.
A suština je , onako kako je ja sada vidim, približavanje sopstvenoj duši, pre svega kroz odnos prema stvoritelju, Bogu u nama, Prevedeno običnim jezikom, kroz odnos prema sebi samom, a to je moguće jedino u interakciji sa dugim ljudima. (prepoznavanje Boga u drugim ljudima). A to, možda ćete se složiti nema nikakve veze ni sa ODS, ni sa OPD. Charleston po meni dobo primećuje:
Upravo to "sebe" tu nedostaje !!! Ono čega tu ima je sve samo ne pravo ja i pravo sebstvo... Neka ovim bude otvorena diskusija….
charleston je napisao/la:
Ja to tako objašnjavam sebi, a ne dijeljenjem na OPS-OPD.... ili-ili...
Ova podjela zaista u mnogim tragaocima koji žele prevazići dualni 3D može izazvati odbojnost i umor ("Ah! još jedna podjela...") upravo zato što je i sam taj koncept dualan i razdjeljujući, po čemu podsjeća na uobičajene modele unutar društvene piramide - a kada bi koncept bio INTEGRALAN, u smislu da uključuje oboje, ali step by step, više bi podsjećao na krug i kao takav bi bio više u duhu 4D...
I ja još uvek tražim, još uvek učim, još uvek istražujem. Ne mogu nikako reći da je sve ovo što iznosim istina, jer jedino što mogu za sada reći je da je istina još uvek subjektvivna stvar. To je još uvek moje subjektivno viđenje ove objektivnosti. Tvorac je iz nekog razloga stvorio život toliko različit I bogat.
Da li ste se zapitali kad odete na livadu, koliko različitih biljaka I životinja na jednoj livadi egzistira u toj zajednici. Samo na jednoj livadi, pored naše kuće, a zamislite koliki je svet!! I koliko svetova još postoji!! I da li je Bog stvorio toliku raznoslikost da bi je uterao u kalup jedne ideje?! Sa druge strane čovek pokušava da utera u svet sopstvenih ideja I ljude I sav živi svet oko sebe uključujući I celu planetu, da bi lakše mogao da vlada. Kako će moći da vlada sa toliko različitim pojavama, kad je i on u lancu te kreacije?! Čovek upravlja svetom ideja, a još nije sposoban da upravlja svojim nesvesnim emocijama!? I još uvek nije shvatio odakle mu potreba za upravljanjem, kontrolom, vlašću nad dugima, nad prirodom. Čovek još uvek nije shvatio koliko je slab i podeljen. I sve što radi radi da bi prevladao taj strah koji izvire iz takve podeljenosti i slabosti. Jačina leži u spoznaji slabosti. Jačina leži u prihvatanju sopstvene slabosti. Zbog toga je put individualan, zbog toga toliko različitiosti. Takvu raznovrsnost ljudski um teško da je u mogućnosti da smisli. I ona iz nekog razloga nije slučajna. Ako ništa, ono da svojim prihvatanjem sebe, dugih, I sveta u kome živimo, obogatimo sopstveno iskustvo I nađemo svoje mesto pod ovim suncem. U tome je lepota življenja.....Svet ideja je mrtav svet....
Pozdrav
