Hvala Aragon na dodatnim informacijama.


Ako sam dobro razumio bili smo 3D OPD?

Da, bili smo OPD 3D, jer to nije bio "pravi" 4D s obzirom da su ljudi i tada imali dva pola i morali su da jedu da bi preziveli, ali su valjda jeli samo biljke. Sa druge strane, imali su i neke znacajne komponente 4. denziteta, jer im je to omogucavala tadasnja genetika, pa mozda zbog toga kasiopejci taj "rajski" realitet nazivaju kvazi/semi 4. denzitet. Naravno, ne znaci i da je to tacno tako bilo.

Postojala je i mogucnost da su bica 3D OPD-a se hranili suncevom energijom, al sve dok se hranimo cak i biljkama cemo biti OPS bica.

*A imam jedno pitanje(ali ne znam da li se spominjalo tokom ovih postova, jer stvarno ih ima puno, a odgovor mi treba): Kako cu znati jesam li Organski portal ili ne? Kakvi su pokusi da ih probam na sebi? Da li vi mislite da li ste O. portali?

Pozdrav

Pitanje od miljun dolara!!!
Možda život ovdje na 3d je upravo jedan takav pokus.
Dobrodošao Luka 91.

nije sasvim točno. ne nanosimo nikakvu štetu (ili zlo) kada jedemo npr. voće.
voćku uopće nije briga što će biti s njenim plodom.

nitko ti to ne može reći, moraš imati nešto sposobnosti za introspekciju.
ako je imaš, onda vidi da li imaš impuls da pomogneš nekom ako vidiš da bi mu dobro došlo, i to posebno u malim stvarima, naizgled sitnicama. sa velikim stvarima se vrlo lako samozavaravamo.

Saznanje o pojmu organski portali me nagnalo da prelistam ovu temu. I moram priznati da je priča o organskim portalima toliko dubiozna i zahtjeva mnogo mentalne energija da bi se mogla razumjeti. Koliko sam mogao shvatiti Organski portali su čovjekoliko organizmi, koji na suptilnom nivou imaju razvijene instiktivne centre svijesnosti (prve tri čakre) i imitacije viših centara svijesti (4,5,6 i 7 čakra). Organski portali su nazvani preadamičnim ljudima, a ostali ljudi adamičnim ljudima jer oni imaju razvijene sve centre svijesnosti.

Prema ovoj podjeli admični čovjek je personifikacija Božanskog, a pradamični čovjek personifikacija nebožanskog i životinjskog (zla). Prema svemu kazanom ove dvije populacije žive izmešano u međusobnom odnosu 50:50, iako je njihovim mješanjem moglo nastati najmanje 6 populacija, ako slijedimo zakone genetike. Prema tome struktura današnjeg čovječanstva je mnogo šarolikija, nego kako se ovdje nastoji predstaviti. Bojim se da je priča o organskim portalima, postala još jedna dualnost i varijacija na temu dobro i zlo. Upravo smijer diskusije je ovdje išao u pravcu odnosa duševnih i bezdušnih ljudi. Jasno je da se čovjek ponaša destruktivo i da to ponašanje proizilazi iz uvjerenje da je čovjek najnaprednije biće. Takvo mišljenje prema ovdje iznesenom dolazi od OP-a koji na planeti Zemlji zbog vlastitih kratkoročnih interesa, potpunog nedostatka empatije i zadovoljavanja bolesnih nagona negiraju prirodne zakona te besramno i bešćutno uništavaju prirodu, maltretiraju i ubijaju druga živa bića i adamične ljude. Ne kažem da ne postoje takvi ljudi, ali sve se ovo može objasniti i na drugačiji način.

Istražujući ezoteričnu literaturu došao sam do pomalo zaboravljene priče o čovjeku koji je zarobljen i koji treba da se oslobodi. Po tome čovjek je zarobljen zbog nedostatka znanja o samome sebi. A to znanja je sakriveno od strane nekolicina ljudi koja posjeduje znanje. A pomoću tog znanja manipulira čovječanstvom, ne dopuštajući potpuno ispoljavanje našeg ljudskog bića. Na koji način to rade? Upravo pomoću nametnutih mentalnih programa koji blokiraju čakre i onemogućavaju ispoljavanje viših centra svijesti. Ali pošto nisu svi podložni jedankom dejstvu tih manipulacija imamo šarolik stepen svjesnosti među ljudima. Teza o Organskim portalima je vrlo interesantna, ali i ona može biti samo jedan vid manipulacije razmišljanja pojedinih mislioca koji su u nedostaku argumenata pribjegli varijaciji na čovjeku dobro poznatu temu dualnosti.

Slažem se da ovo može biti za nekog samo priča iz koje će izvaditi ono za što će smatrati da će mu biti izlika za svoje,recimo,neodgovorno ili psihopatsko ponašanje.Nešto kao:"Ah,što ja tu mogu ako sam OP?!"Netko će čitajući samo ovu temu i ne koristiti druge izvore obrađene u temama poput "mentalnih programa" "OPS I OPD" "kako prepoznati vlastite misli" itd.,da ne nabrajam,biti upravo uvjeren da postoje samo dvije vrste ljudi i da je to gotova stvar i nema se o tome više što razglabati.
Iz šarolike lepeze tehnika vlastite "samoizgradnje",vidi se da to nije tako i da OP imaju mogućnost napretka,što u neku ruku više nije običan OP već nešto drugo.
Teorija ili istraživanje o OP-ima po meni može biti pozitivna (kao u mom slučaju),jer nas "tjera" da upoznamo sebe,tj. jesmo li ili nismo OP.

Jesmo. Ili na način kako je to našoj linearno vrijeme-prostor orijentiranoj svijesti uobičajeno reči, bili smo, a obzirom da smo to nekad bili i da imamo direktno iskustvo OP-a, mi to i sada jesmo, ali smo i nadogradili to iskustvo još nekim drugima, pa smo i nešto više individuizirane duše.
Slično je i sa "djetetom u nama". Da bi došli do točke u kojoj se sad nalazimo, točke "odrasle osobe", neminovno je bilo proći kroz iskustvo djeteta tako da iskustvo ili nivo svijesti odraslog kao svoj integralni dio sadrži i dijete.
Mi smo i mineral i biljka i životinja i čovjek i svi "međustupnjevi" između odjednom...SADA...to je ono što nas čini ljudetinama. Druga je stvar da li se koristimo tim "nivoom" čovjeka da se ljudskije ponašamo-vladamo ili smo prevladani od OP-a u nama kao samo jednog našeg dijela.
Tu je što poštenije moguće zagledavanje u sebe (introspekcija) odlučujući faktor i uvijet realizacije individualnog potencijala rasta duše.
Kako mi se dosad pokazalo.

Hvala.
Mozda je zaista to pokus ...
Sad se ne mogu sjetiti ko je to naveo, ali zamisao da je to samo opet neki dualitet, neka borba dobra i zla je fenomenalna misao.

Cheers!

Zapravo,malo dublje čitanje tematike će pokazati da tu nema nikakve borbe dobra i zla,jer OP-e nemožemo smatrati "zlima" u klasičnom smislu riječi.Adamični ljudi također mogu biti "zli",tj. toliko se degradirati da dođu u stanje OP (smrt duše?) . viewtopic.php?f=7&t=815&p=68543&hilit=koliba#p68543 Na ovom linku je priča o kolibi kao metafori za napredak čovjeka,koju može shvatiti svatko na svoj način kao jedan poticaj bez obzira na kojem stupnju razvoja jest.

Da, dobro zapažanje...

Stvar izgleda "šarolikije" samo ako PRETPOSTAVLJAMO da genetska materijalna tijela prenose genima mogućnost ili nemogućnost useljenja individualne duše u novonastalo tijelo! Ali tko kaže da 2 organska portala ne mogu napraviti bebu koja će biti baš pogodna za neku dušu da iskusi neke svoje lekcije u 3D??? Dakle, 2 OP-a "proizvedu" bebu koja postaje adamični "tip" čovjeka. Ili suprotno... možda 2 supersvjesne i pozitivne adamične osobe naprave bebu koja je savršena za grupne lekcije manjesvjesnih ljudskih bića koja još nisu spremna za iskustva individualnih duša... Ili neka "mješavina" OP-a i ne-OP-a...

Vjerojatno genetika daje neke uvjete ili pogodne mogućnosti za "ovo" ili "ono", ali to možda i nije jedini parametar hoće li netko biti OP ili ne.

"Genetsko nasljeđe" bi morali gledati ono što jest - materijalna "mješavina" ili kombinacija gena roditelja, baka, djedova, itd... i time moguće "kombinacije", ali pogodnost za duhovno "useljenje" možda određuje puuuuuno širi spektar opcija...

Heh, baš mi je na pamet pala i još jedna mogućnost... recimo neka beba ima super-povoljne mogućnosti za useljenje neke duše, ali ta beba živi relativno kratko i u tom razdoblju niti jedna duša ne vidi neke lekcije oje bi mogla iskusiti ili naučiti na svom putu... pa... tijelo ne bude "izabrano" za "useljenje"... i možda je tako i sa nekim "starijim" tijelima... nisu pogodna za izabrani profil lekcija... pa duše ostaju u redu čekanja na povoljnije tijelo koje se može "proizvesti" u nekoj točki vremena/prostora u nekoj grupi...

Uostalom, možemo i sami zamisliti situaciju da smo, recimo, duše koje listaju "slobodna" tijela prije inkarnacije... tražimo tijela u kojim bi mogli doživjeti, iskusiti lekcije koje smo si zadali u 5D... i tako... uvidiš recimo tijelo koje je super-povoljno genetkom kombinacijom, ali vidiš da to tijelo živi u sasvim nekom drugačijem okruženju gdje nebi moglo doživjeti lekcije koje bi htio iskusiti... npr. želiš probati život pun teških uvjeta života, a to super-povoljno-genetsko tijelo živi u okruženju gdje to ne može biti slučaj ( recimo živiš kao dijete neke kraljevske bogate obitelji koje je zbrinuto već prilikom rođenja ). Ili bilo što slično... želiš isprobati smrt utapljanjem, a ti da živiš u tijelu čobana koji cijeli život čuva ovce u nekom pustinjskom predjelu gdje skoro da i nema vode - i gdje će vjerojatno biti ubijen od strane nekih bandi koja pljačka unaokolo u tom području... nema rijeka, mora, jezera... čak niti bačve s vodom u kojoj bi mogao iskusiti utapljanje...

...ili neku drugu, malo pozitivniju stvar... štogod.

A i sad mi padne još jedna mogućnost... zašto neka određena tijela nebi bila pogodna i za biti OP i za biti adamično potojanje?!? Ako se nađe određeni kandidat-duša, tijelo bude "adamer", a ako nema trenutnih duša-kandidata onda tijelo "ostane" OP. Dakle, ne treba na stvar gledati samo materijalno, "tvrdo-znanstvenim-genetskim" pogledom.

Pozdrav!

Oprostite, sigurno se nisam dobro izrazio. Htio sam reci, da je mozda moguce da nam je nametnuto na neki nacin da je to opet neka "borba dobra i zla". Tako nas tjeraju da se cijepimo.
A taj link cu procitati kad budem imao vremena...

Pozz

Slažem se sa Jackom i mislim da nebi bilo smisla da prevladavanje fizičkog genetskog nasljeđa odlučuje o tome hoće li netko biti čovjek sa dušom ili organski portal.

Štoviše čak smatram da kod kod određivanja „što“ će biti beba bi presudna trebala biti odluka duše kandidata za to tijelo dali ona želi tu ići ili ne (ovisno koliki joj je izbor stavljen na raspolaganje od viših bića ili kontolora sistema) a genetsko nasljeđe bi trebalo biti sasvim sporedno.

U neku ruku bi trebao biti izazov za dušu da „upadne“ kod OP roditelja i u takvom okruženju se izbori za svoje stavove i opredijeljenja u toku života, duša u tom okruženju bi, pod uvjetom da uspije duhovno i svjesno napredovati u svojoj zrelosti, postigla bi po meni veći uspjeh (dobijanjem većeg napretka, nazovimo to zemaljski rečeno kao zarađivanje više bodova) nego da ima „bajno“ adamično okruženje.

Nego jedna stvar mi nije najjasnija i nisam primjetio da je takva tema načeta ili da se komentira a ukoliko mi je promakla onda mi oprostite na ponavljanju.
S obzirom da smo pretpostavili kako ljudi sa dušom u toku svoga života uče lekcije i kako poslije smrti svi oni kojima treba još znanja i svijesti „ponavljaju razred“ preko reinkarnacije postavlja mi se pitanje što sa poslije tjelesne smrti događa sa organskim portalima.

Jesu li oni zaista u toku svog života bili potpuno prazni i poslije smrti idu u ništavilo ili postoji mogućnost da će i oni na nekom recimo nižem stupnju postojanja imati svoju individualnost i da će im biti omogućena reinkarnacija i mogući napredak u punopravnu individualnu dušu nakon sticanja određene zrelosti.

Ovo pitam jer se jedni i drugi nesvjesno miješamo i osnivamo obitelji, tako se događa da nam je bračni partner mozda OP ili recimo roditelji, djeca... i da li znači da oni kad završe svoje fizičko postojanje (trenutni život) jednostavno nestaju kompletno?

Ako je odgovor potvrdan to mi ipak nebi bilo drago jer polazeći od pretpostavke da neki od nas ovdje imamo dušu (što ne mora biti tako, nadam se za sebe i svoje bližnje ali nitko ne može biti baš 100% siguran) u toku života mi se vežemo za roditelje, ženu, djecu, imamo jake osjećaje prema njima i pomisao na to da ih (ukoliko su OP) više nikad nećemo vidjeti (naravno kao druga bića, duše) poslije smrti me užasava.

Možda OP-i služe za "punjenje kolektivnog bazena svijesti", u smislu da se njihova iskustva "upisuju" u energetski kolektiv kao "nove informacije". Dakle, imaju svoju svrhu, osim što služe kao "alati-mučitelji" koji služe za učenje određenih lekcija ljudi sa individualnom dušom, a i kanali kroz koje je lako "jesti" niže denzitete ( 4D OPS hranidbeni lanac ).

Možda bi bilo za usporediti sljedeća hipotetska situacija:

Kolektivna svijest = baza podataka, veliki "bazen" i katalog raznih iskustava i mogućnosti
Ljudsko tijelo = hardware
Duša = napredni software

U svrhu punjenja baze podataka ( kolektivne svijesti ), konstruiraju se kompjuteri ( ljudska tijela, hardware ) kojima se učitavaju osnovni programi ( operacijski sustav ) koji služe za osnovno funkcioniranje u datom okruženju ( 3D ). Rad svih pojedinih programa se prati i snima ( log-ovi ) u bazu podataka. U neke jedinice hardware-a je, osim osnovnog sistema za preživljavanje - učitan i skup naprednog software-a, ( duša ), koji djeluje samostalno u okruženju. Ima svoju osobnu slobodu da se mijenja i prilagođava koliko god je u mogućnosti. Radi vlastito preprogramiranje. I sve se opet zapisuje, kao i kod jedinki koje imaju samo sistemski program ( organski portali ). Dakle, OP je samo hardware sa OS-om, a individualna jedinka ima svoj vlastiti sistem prilagodbe, preprogramiravanja, mijenjanja... a time je i kompleksnija jer ima sofisticiraniji software ( koji nemaju jedinke samo sa OS-om ). I sad taj sofisticiraniji software se pita kako je uopće netko toliko "glup" ili "bezosjećajan" da radi kao po nekom SISTEMU??? A tako... to i jest samo sistem!!! A ljudi sa dušom su preprogramirali bezosjećajnost i sirove instrukcije koje daje samo operativni sistem, pa imaju već vlastite algoritme kojima se služe, a time i postaju bogatiji iskustvima, mogućnostima, kao i novim izazovima radi više "instrukcija" koje obrađuju u nekoj jedinici iluzije-vremena. I zato se može reći da "adamični" rade na "većem taktu", tj. imaju višu frekvenciju rada i djelovanja, a time i pružaju kompleksnije informacije koje se vraćaju u bazu ( kolektivna svijest ).

Jasno, ovo je samo neki pojednostavljeni primjer, stvar je vrlo vjerojatno puno kompleksnija, ali samo za neko osnovno shvaćanje... možda potakne na razmišljanje...

Da, postoji nešto što se zove "druga smrt" kod OP-a kada i svijest "umire" tj. čini mi se vraća u onaj kolektivni bazen svjesnosti.
Sviđa mi se primjer koji je Jack naveo, s time što mislim da bi trebalo dodati (mada se gotovo podrazumjeva) da operativni sustav (osnovni sw bez kojega je hw disfunkcionalan) vremenom postaje sve bolji zahvaljujući svim iskustvima proisteklih iz rada hw s prethodnim verzijama sw.

Da li sam OP ili ne, kao i najmiliji koji me okružuju je nešto što me držalo u mizernom stanju dosta vremena nakon što sam prvi puta čuo za koncept preadamički/adamički. Naravno da se ego pita, a tko sam ja (kao da je on netko?) i na kraju sam došao do zaključka da je možda najproduktivnije za daljni razvoj istome reći da sam OP! Zvuči strašno? Pa na kraju i nije, jer bio OP ili ne, ono što se na kraju konta je moj SVJESNI razvoj i kroz isti moj doprinos sveukupnoj svijesti pa bila ona dio "bazena" ili individualne duše, kakva je razlika posebno ako u priču dodamo orijentaciju i volju da smanjujemo OPS vibru ne bi li povećali potencijal OPD-a (za koji ne mogu tvrditi da znam što jest).

Ima još jedna stvar koju sam svjedočio u dosadašnjem životu i bez obzira na to postoji li zaista podjela preadamički/adamički i da li su stvarno disfunkcionalni OP-ovi ono što zovemo psihopate ili ne. jedno je sigurno: da psihopate (i izvedenice kao graničari, narcisi, šizoidi, histrioni) itekako postoje, da su njihove metode upravo PORAZNE i ZARAZNE ali i da su isti moguće veliki poticaj za pravi duhovni napredak.
Isto tako ne smatram da je ovdje riječ o "zlu" nego jednostavno o drugoj razini svijesti. Situacija/kontekst je nešto što smo u stanju proglasiti dobrim ili zlim i na nama je da pokušamo naučiti što više iz dinamike situacija kako bi se znali nositi s napadima i prestali sami biti napadačima.

prasimix, da si OP vjerojatno i nebi bio na ovom forumu, bar ne ovako kako djeluješ.

Da si OP vjerojatno bi došao tek na forum onda kad bi imao zadatak malo otežati rad ljudi sa foruma, spamati ili stvarati buku... a pošto to ne radiš, a i ne čini se nikome da si "prikriveni agent" koji čeka "paljenje" - vjerojatno nisi OP.

Jednostavnim pokusom možeš odrediti da li imaš jedinstvenu dušu: zamisli si da nekoga nehotično ubiješ ili ga jako povrijediš... i pitaj se iskreno da li bi ti bilo imalo žao zbog toga...

Ako se javi i najmanja emocija - definitvno nisi OP. Grižnja savjesti, pa makar i najmanja - ukazuje da imaš "pojedinačnu" dušu, tj. da si ti ta duša.

Vrlo jednostavan pokus - a toliko može pokazati ako se iskreno zapitamo i damo si zbilja iskren odgovor...

Imam jedno pitanje u vezi OP-a.

Može li se postati OP ako si imao dušu pa je recimo izgubiš, to jest može li čovjek rođen s dušom postati OP? Pitam zbog jedne drage osobe koja sve više počinje podsjećati na automat bez emocija.

Jack987 ovo je po malo vezano za tvoj predhodni post, koji me i naveo na razmišljanje o tome.

Hvala ti Jack na podršci i testu, lako ga prolazim. I eto taman doznao da nisam OP kad jučer doznah, tragom uskosti, da sam kazetofon, izgleda starije marke (neki Telefunken) i to s prejakim baterijama jer je na testu pregorio mjerač snage (aka sexual energy power meter).

Zanimljiva usporedba i primjer naveden od Jacka, često je lakše shvatiti neke stvari kad ih nam se prezentira terminima iz praktičnog života. Hvala.
Ne mogu vjerovati da u ovom slučaju 50% ljudi na Zemlji oko nas nemaju onda ni trunke grižnje savjesti i baš nimalo emocija nego ih glume po potrebi.
Shvaćam da su OP teški materijalisti i da se prilagođuju potrebama i prave emotivnima za okolinu ali ipak sam se nadao da imaju u sebi barem malo pravih osjećaja.

Kad malo bliže pogledam oko sebe i moju familiju mogu nabrojati dosta osoba koji su se toliko okrenuli materijalizmu da ih ne mogu prepoznat više.
Prije su mi se svi činili puni ljubavi za okolinu, izražavali su brigu za sve nas u obitelji i pokazivali kako im je stalo do sviju (barem je meni mlađemu tada tako izgledalo).

Sada se nekako sve to raspalo, svi su se povukli u svoje male microobitelji i ne vidim više neka druženja kao prije.
Takvo ponašanje sam pripisivao težem financijskom stanju u zemlji gdje velika većina ljudi jedva sastavlja kraj sa krajem ali opet po meni jedno je pribavljat materijalna sredstva za preživit a sasvim drugo je pretjerivat u tome i gomilat bogatstvo kao da će živjeti jos 1000 godina.

Kad bolje promislim možda su oni bili tome skloni i prije desetak godina ali dok sam bio mlađi vjerojatno nisam bio u mogućnosti to percipirati.

Ne znam što se događa sa ovim svijetom ali mnogi moji prijatelji su u zadnje vrijeme jedino okrenuti novcu, seksu i svom statusu u društvu a kad im pokušam skrenuti pogled na neke "dublje" teme oni samo odmahuju rukom u smislu: "ma pustimo te gluposti radije vidi onu malu što sjedi 2 stola od nas, uh uh..."
Mala je stvarno dobra ali opet nikako se ne mogu složiti se sa njima kad kažu kako je smisao života zarađivati novac i što više se seksati i da je uspješan čovjek samo onaj koji u tome prednjači. Ma svašta!!!

Centri moći i naši "kontrolori" nisu ni ludi kad se u manipulaciji čovječanstvom drže prokušanih recepata, lagodni život (lova) i seks privuku svakog, to je ono sto se "dobro prodaje" i na to nitko nije imun zahvaljujući hormonima što su stvaraoci fizičkih tijela itekako dobro smislili.

Mnogim mojim poznanicima protiče život samo u smišljanju "poslića" kako ostvariti materijalnu dobit i mijenjanju cura... svi su kao teški vjernici koji su najmanje jednom tjedno na misi a kad ih upitam neke stvari iz Biblije ostaju zatečeni...

Velika većina ljudi nemaju pojma u što vjeruju i vjernici su samo zato jer je to sada trend ali kad im se postavi pitanje o vjeri: "ajme pustimo sad to, ovo je važnije, sinoć sam pokupio u kafiću jednu malu, bilo nam je luudooo".

Osobno sam iz katoličke obitelji, odgojen tako od malih nogu i išao sam u crkvu sa svojima u davna vremena kad je malo tko išao ali sam u pubertetu počeo shvaćati neke stvari što je dovelo do mog prestanka odlazaka tamo. Eto sad su svi po crkvama a ja nisam više a u Boga vjerujem jače nego ikad prije.

Bog, centri svijesti ispod njega, dimenzije, denziteti, reinkarnacija, kontrolni sistem, vanzemaljci, planet Zemlja kao nekom farma nekom škola istovremeno - su tako logični pojmovi ali religije neće ni da čuju za to...
Eto nedavno je čak i Vatikan priznao mogućnost postojanja vanzemaljaca što je jako znakovito i sigurno u cilju pripreme širih masa na nešto...

Gotovo sve što ovdje pišemo nam je ispred nosa, shvatljivo a nešto i vidljivo, sve je tako logično i za to uvidjeti je dovoljno osloboditi se prethodnih vjerovanja i ograničenja, dogme usađene od "zajednice"... tako lako... ali ništa od toga jer većina ljudi je nepopravljivo slijepa.

Teško mi je, stvarno mi je stalo do nekih iz moje obitelji kao i do prijatelja i prijateljica i nije mi se lako pomiriti sa činjenicom da je vrlo moguće da su oni samo OP.
Sve se nadam da će nešto dogoditi, da će se otkriti nešto novo što će to promijeniti i da postoji šansa da broj bezosjećajnih "umjetnih" bića među nama ipak bude manji od polovice.


Dobro pitanje. Osobno mislim da je ostvarenje toga jako teško i da ako i postoji onda duša mora jako puno nazadovati i izgubiti skoro sve što je kroz desetke ili više života naporno prikupljala.
Takvi slučajevi ako su i mogući trebali bi biti jako rijetki, skoro jedinstveni.