Zanimljiva usporedba i primjer naveden od Jacka, često je lakše shvatiti neke stvari kad ih nam se prezentira terminima iz praktičnog života. Hvala.
Jack987 je napisao/la:
Jednostavnim pokusom možeš odrediti da li imaš jedinstvenu dušu: zamisli si da nekoga nehotično ubiješ ili ga jako povrijediš... i pitaj se iskreno da li bi ti bilo imalo žao zbog toga...
Ako se javi i najmanja emocija - definitvno nisi OP. Grižnja savjesti, pa makar i najmanja - ukazuje da imaš "pojedinačnu" dušu, tj. da si ti ta duša.
Ne mogu vjerovati da u ovom slučaju 50% ljudi na Zemlji oko nas nemaju onda ni trunke grižnje savjesti i baš nimalo emocija nego ih glume po potrebi.
Shvaćam da su OP teški materijalisti i da se prilagođuju potrebama i prave emotivnima za okolinu ali ipak sam se nadao da imaju u sebi barem malo pravih osjećaja.
Kad malo bliže pogledam oko sebe i moju familiju mogu nabrojati dosta osoba koji su se toliko okrenuli materijalizmu da ih ne mogu prepoznat više.
Prije su mi se svi činili puni ljubavi za okolinu, izražavali su brigu za sve nas u obitelji i pokazivali kako im je stalo do sviju (barem je meni mlađemu tada tako izgledalo).
Sada se nekako sve to raspalo, svi su se povukli u svoje male microobitelji i ne vidim više neka druženja kao prije.
Takvo ponašanje sam pripisivao težem financijskom stanju u zemlji gdje velika većina ljudi jedva sastavlja kraj sa krajem ali opet po meni jedno je pribavljat materijalna sredstva za preživit a sasvim drugo je pretjerivat u tome i gomilat bogatstvo kao da će živjeti jos 1000 godina.
Kad bolje promislim možda su oni bili tome skloni i prije desetak godina ali dok sam bio mlađi vjerojatno nisam bio u mogućnosti to percipirati.
Ne znam što se događa sa ovim svijetom ali mnogi moji prijatelji su u zadnje vrijeme jedino okrenuti novcu, seksu i svom statusu u društvu a kad im pokušam skrenuti pogled na neke "dublje" teme oni samo odmahuju rukom u smislu: "ma pustimo te gluposti radije vidi onu malu što sjedi 2 stola od nas, uh uh..."
Mala je stvarno dobra ali opet nikako se ne mogu složiti se sa njima kad kažu kako je smisao života zarađivati novac i što više se seksati i da je uspješan čovjek samo onaj koji u tome prednjači. Ma svašta!!!
Centri moći i naši "kontrolori" nisu ni ludi kad se u manipulaciji čovječanstvom drže prokušanih recepata, lagodni život (lova) i seks privuku svakog, to je ono sto se "dobro prodaje" i na to nitko nije imun zahvaljujući hormonima što su stvaraoci fizičkih tijela itekako dobro smislili.
Mnogim mojim poznanicima protiče život samo u smišljanju "poslića" kako ostvariti materijalnu dobit i mijenjanju cura... svi su kao teški vjernici koji su najmanje jednom tjedno na misi a kad ih upitam neke stvari iz Biblije ostaju zatečeni...
Velika većina ljudi nemaju pojma u što vjeruju i vjernici su samo zato jer je to sada trend ali kad im se postavi pitanje o vjeri: "ajme pustimo sad to, ovo je važnije, sinoć sam pokupio u kafiću jednu malu, bilo nam je luudooo".
Osobno sam iz katoličke obitelji, odgojen tako od malih nogu i išao sam u crkvu sa svojima u davna vremena kad je malo tko išao ali sam u pubertetu počeo shvaćati neke stvari što je dovelo do mog prestanka odlazaka tamo. Eto sad su svi po crkvama a ja nisam više a u Boga vjerujem jače nego ikad prije.
Bog, centri svijesti ispod njega, dimenzije, denziteti, reinkarnacija, kontrolni sistem, vanzemaljci, planet Zemlja kao nekom farma nekom škola istovremeno - su tako logični pojmovi ali religije neće ni da čuju za to...
Eto nedavno je čak i Vatikan priznao mogućnost postojanja vanzemaljaca što je jako znakovito i sigurno u cilju pripreme širih masa na nešto...
Gotovo sve što ovdje pišemo nam je ispred nosa, shvatljivo a nešto i vidljivo, sve je tako logično i za to uvidjeti je dovoljno osloboditi se prethodnih vjerovanja i ograničenja, dogme usađene od "zajednice"... tako lako... ali ništa od toga jer većina ljudi je nepopravljivo slijepa.
Teško mi je, stvarno mi je stalo do nekih iz moje obitelji kao i do prijatelja i prijateljica i nije mi se lako pomiriti sa činjenicom da je vrlo moguće da su oni samo OP.
Sve se nadam da će nešto dogoditi, da će se otkriti nešto novo što će to promijeniti i da postoji šansa da broj bezosjećajnih "umjetnih" bića među nama ipak bude manji od polovice.
LightCaster je napisao/la:
Imam jedno pitanje u vezi OP-a.
Može li se postati OP ako si imao dušu pa je recimo izgubiš, to jest može li čovjek rođen s dušom postati OP? Pitam zbog jedne drage osobe koja sve više počinje podsjećati na automat bez emocija.
Dobro pitanje. Osobno mislim da je ostvarenje toga jako teško i da ako i postoji onda duša mora jako puno nazadovati i izgubiti skoro sve što je kroz desetke ili više života naporno prikupljala.
Takvi slučajevi ako su i mogući trebali bi biti jako rijetki, skoro jedinstveni.