nije stvar ni biti indiferentan.
ne možemo živjeti bez emocija, upravo emocije nam reflektiraju odnose među ljudima.
iako se potpuno slažem da je ovaj materijalni svijet "samo" jedna objava i da smo bića sposobna za više, ipak je ovo stvarnost i ne bi je smjeli ignorirati. inače se najbolje povući u pećinu i meditirati, ali ovaj život ipak treba proživjeti.

Da. Ukoliko bih ja mjenjao svjet to bi bio produkt mog Ega, i to mesijanski prenapuhanog Megaega. Što bi bilo loše da lošije ne može biti.

Ali ukoliko želim vidjeti svjet u kome moje ja nije vrjednije od bilo čijeg ja i svi posjeduju tu svjesnost, to bi bio svjet kakvog sanjam.

Ne znam da li će nas stelarno poravnanje sa centrom galaksije koje majanski kalendar, a i znanstvenici predviđaju za 2012, dovesti na prag novog zlatnog doba. Ili će to biti fotonski pojas ili talas koji će nas zapljusnuti i otvoriti put u 4 densitet ili neku dimenziju koja će sličiti tome. Nadam se da hoće. Vidim promjene u prirodi, u okolini, u materiji, u ljudima koji isto ili slično osjećaju i vide. Neku noć sam proveo s prijateljem koji ima dosta slično, ako ne i istovjetno mišljenje o tome. Posmatramo prostor oko sebe i vidimo da nije isti kao prije. Nešto je definitivno u toku. Može se osjetiti da promjena nije negativna, ljubav je prisutna u tome, osjećamo je, ljudi sa kojima djelimo tu spoznaju isto osjećaju. I divno je to, daje nadu da će se sve promjeniti, ova naša planeta takođe, ljudi na njoj.

Ne vjerujem da promjena može doći kroz učenje crkve ili masonerije ili bilo koje organizacije tog tipa. To su sve firme, materijalističkih ciljeva i pobuda da vladaju svjetom i ljudima i usrojavaju i svjet i ljude onako kako njima odgovara.

Promjena je u nama i oko nas, ne treba nam vodič i zakon i lanci i ustrojstva. Čovjek je svoren biti slobodno kosmičko biće, vođen pozitivnim htjenjima i ljubavlju ka sveukupnom postojanju.

Isto tako ne mislim da treba sve prepustiti nekom talasu ili galaktičkom poravnanju koje će kao magičnim štapićem sve promjeniti a mi samo čekati i spremati se za to. Mislim da ljudima oko sebe treba reći što se događa, nježno i suosjećajno im ukazati na to ukoliko žele čuti. Ne propovjedati i ubjeđivati se ili raspravljati jer to ničemu ne vodi, i nije Ljubav. Ali ako vidimo i svjesni smo što se događa treba podjeliti spoznaju o tome. Upravo to na neki način i radimo ovdje na ovom forumu, i divno je što ovakvo mjesto postoji.

Slažem se.

Indiferentan u odnosu na sto? Vec sam taj komentar oznacava potrebu pripadnosti. Dakle u pitanju je opet (ljudski) dualizam i potrebno priklanjanje nekome/necemu. Stovise, ovdje bi vec (s obzirom na konstrukciju posta) mogli ubaciti i moralne vrijednosti sto bi bio samo dokaz vise koliko smo isprogramirani.

Emocije su jedan od najvecih problema svakog covjeka koji tezi ka spoznaji jer je jako tesko ostati indiferentan na dogadjanja oko sebe (i u sebi), no njih treba shvatiti na nacin da su to samo osjecaji/utisci izvana koji namecu svaku misao koja se radja u covjeku.


Upravo je ta rijec jako vazna - prozivjeti. Ona sama po sebi objasnjava zasto nije poanta ovog zivota u ovozemaljskom svijetu i energicnim pokusajima da ga ucinimo boljim, nego u shvacanju/otkrivanju sustine - maksimalno zgusnjavanje energije na astralnom planu, a maksimalno razredjivanje na materijalnom.
E sad, koliko je stvaran ovaj svijet - to je vec diskutabilno.


Mislim da je za takvu spoznaju potreban prvenstveno rad na sebi a ne oko sebe. Ne kazem da trebamo zanemariti ostale ovozemaljske drustvene nam dane funkcije, jer ipak (za sada) smo ljudi od krvi i mesa, no tek radom na sebi mozemo poceti shvacati sto se to dogadja.


Tako nekako. Mozda je netko tesku situaciju morao proci da bi dosao tu gdje jeste. I (opet) sam tvoj uplit da pomognes drugima nije nista drugo doli tvoj osobni put ka sazrijevanju.


Opet rijec koja otvara eticke definicije dobrog i loseg sto, ponavljam, nije nista drugo doli ljudska tvorevina.
Ti putevi koliko god (nama ili drugima) bili bolni su - putevi i zato tu ne bi trebalo biti nikakvih indiferentnosti, nikakvih emocija. Zbunjuje ovo jako s obzirom na moralne vrijednosti kojima nas bombardiraju od rodjenja uceci nas da nasi osjecaji jesmo mi sami.
Zao mi je sto te moram probuditi, ali nije tako.


Budi promjena koju zelis vidjeti.

LP

poanta života je između ostalog i u ovozemaljskom životu. ne mogu točno izrazit što osjećam za poantu života, ali život je život.
u svakom razredu misliš da je poanta doći u slijedeći.
ono u što sam siguran, to je da je biće jedno te isto u svakom od svjetova. osjećam da se mnogi zavaravaju i duhovni svijet gledaju kao novu šansu. međutim, nova šansa je uvijek tu, ona je sada, i na ovoj fizičkoj frekvenciji. netko tko je sklon previše gledati naprijed, više nego to može "podnijeti", takva osobina nerazumijevanja je i ona koju nosi sa sobom u duhovni svijet.
u svakom svijetu mi smo refleksija našeg pravog bića pa i na astralnoj razini. sve što možemo napraviti za sebe možemo to odmah, sada.