MonteChristo je napisao/la:
nije stvar ni biti indiferentan.
ne možemo živjeti bez emocija, upravo emocije nam reflektiraju odnose među ljudima.
Indiferentan u odnosu na sto? Vec sam taj komentar oznacava potrebu pripadnosti. Dakle u pitanju je opet (ljudski) dualizam i potrebno priklanjanje nekome/necemu. Stovise, ovdje bi vec (s obzirom na konstrukciju posta) mogli ubaciti i moralne vrijednosti sto bi bio samo dokaz vise koliko smo isprogramirani.
Emocije su jedan od najvecih problema svakog covjeka koji tezi ka spoznaji jer je jako tesko ostati indiferentan na dogadjanja oko sebe (i u sebi), no njih treba shvatiti na nacin da su to samo osjecaji/utisci izvana koji
namecu svaku misao koja se radja u covjeku.
MonteChristo je napisao/la:
iako se potpuno slažem da je ovaj materijalni svijet "samo" jedna objava i da smo bića sposobna za više, ipak je ovo stvarnost i ne bi je smjeli ignorirati. inače se najbolje povući u pećinu i meditirati, ali ovaj život ipak treba proživjeti.
Upravo je ta rijec jako vazna - prozivjeti. Ona sama po sebi objasnjava zasto nije poanta ovog zivota u ovozemaljskom svijetu i energicnim pokusajima da ga ucinimo boljim, nego u shvacanju/otkrivanju sustine -
maksimalno zgusnjavanje energije na astralnom planu, a maksimalno razredjivanje na materijalnom.E sad, koliko je stvaran ovaj svijet - to je vec diskutabilno.
LightCaster je napisao/la:
Ali ukoliko želim vidjeti svjet u kome moje ja nije vrjednije od bilo čijeg ja i svi posjeduju tu svjesnost, to bi bio svjet kakvog sanjam.
Mislim da je za takvu spoznaju potreban prvenstveno rad na sebi a ne oko sebe. Ne kazem da trebamo zanemariti ostale ovozemaljske drustvene nam dane funkcije, jer ipak (za sada) smo ljudi od krvi i mesa, no tek radom na sebi mozemo poceti shvacati sto se to dogadja.
LightCaster je napisao/la:
...zaključak da je sam taj put, i sve ono što doživimo na tom putu kao iskustvo, smisao života i postojanja.
Tako nekako. Mozda je netko tesku situaciju morao proci da bi dosao tu gdje jeste. I (opet) sam tvoj uplit da pomognes drugima nije nista drugo doli tvoj osobni put ka sazrijevanju.
LightCaster je napisao/la:
Mislim da je veoma bitno na koji način prolazimo taj put.
Opet rijec koja otvara eticke definicije dobrog i loseg sto, ponavljam, nije nista drugo doli ljudska tvorevina.
Ti putevi koliko god (nama ili drugima) bili bolni su - putevi i zato tu ne bi trebalo biti nikakvih indiferentnosti, nikakvih emocija. Zbunjuje ovo jako s obzirom na moralne vrijednosti kojima nas bombardiraju od rodjenja uceci nas da nasi osjecaji jesmo mi sami.
Zao mi je sto te moram probuditi, ali nije tako.
LightCaster je napisao/la:
Promjena je u nama i oko nas
Budi promjena koju zelis vidjeti.
LP
