galaksija je napisao/la:
To možemo vidjeti i na osnovu primjera iz
Kay Wilson na sličan način opisuje svoje doživljaje -
OVDJE.
Viđenja uniformisanih lica su takođe česta, kao što je o tome raspravljano -
OVDJE (Samo je problem što većina materijala na engleskom.) Ono što komplikuje stvar je to što se kod većine ovakvih sjećanja radi o tzv. "paravan memoriji" koja se može "probiti" jedino uz pomoć dobrih regresivnih terapeuta.
Pozdrav
Evo jedno neobično iskustvo koje mi se desilo u subotu naveče.
Dan, dva prije ovoga uzmem ja da pogledam ove slike od Kay Wilson koje je postavio galaksija. Neke su bile identične iz mojih snova, a neke sa nekim razlikama, ali u biti jedno 90% ih ima istu suštinu i bit. Nekako to u meni stvori ideju da i sama počnem crtati te svoje snove ili neke meni bitne sekvence.
Sve svoje snove sam crtala na istim dvolisnicama, a pošto je i moja kćerka noć prije sanjala nekog guštera na svojoj ruci sa utisnutim simbolima, ja joj kažem da mi nacrta te simbole onoliko koliko se može sjetiti, (već sam napomenula , ako ne sanjam ja onda sanja naviše ona, a ima i drugih ponekad)
Sad ona meni na brzinu prije škole nacrta na manjem papiriću te simbole i ode.U biti ona je svjesna nekih ,,bisera,,ali definitivno ima preča posla,mladost)
Sve crteže sam uredno stavila u jednu svesku.
To crtanje sam obavljala uvijek u istoj sobi, na istom mjestu, i ponovo znači kad sam to završila ostavila ispod stola i nisam više nikako dirala, niti je iko drugi, jer te stvari ih stvarno ne zanimaju,pogotovo moji crteži,heh.
Sutra naveče, ja sam sama u kući i vrtim se po kuhinji pripremajući obrok za sutra. Uvijek kad radim sve ,,normalne,,poslove uvijek nastojim biti apsolutno u sada, tj. svim ,,normalnim,,poslovima posvećujem apsolutnu pažnju i nedam da mi misli vrludaju osim da su stvarno skoncentrisane na to što radim.
Sad, tako ja to nešto radim po kuhinji i odjednom osjetim da u tu moju posvećenost se polako počinje uvlačiti neki nemir.Nije mi jasno odkud sad to odjednom, jer ne vidim nikakava vidljiv razlog i ja ga otjeram i vratim se opet u taj svoj mir i posvećenost tom što radim.
Međutim osjetim da nemir prilazi opet, sad malo jače.Odjednom mi u um dolazi kao neka spoznaja da uzrok nije vidljiv.Osjetim da prostor u kojem se nalazim nije sasvim čist,nešto se umiješalo u čisti prostor i uzburkalo ga.
Sad to znam sigurno, ali pošto sam odlučila da svoj posao u kuhinji završim do kraja, ja to isključim i nastavim raditi dalje.
Kad sam sve završila odem u sasvim ,,treću,,sobu po kutiju cigara, sa idejom da sad zapalim i da se odmorim. Odjednom na podu vidim onaj manji listić koji je kćerka nacrtala sa onim simbolima.
Prije samo nekih dvadeset minuta sam bila da tako kažem u toj trećoj sobi i na podu nije bilo ništa. Taj papirić u fizičkom nikad nije vidio te sobe. Malo čudno zar ne.
Iza toga sam imala kratki san više kao prizor, sekvenca.
Vidim čovjeka i ženu, par, ali to nije najbitnije. Meni najbitniji dio je sad jeli to bilo iznad njihovih glava ili u mom umu,ili oboje istovremeno, blinkanje konstatacije kao reklama ,, ONI ŽELE BITI VIĐENI,,
Dosad sam ih u fizičkom pri punoj svjesti vidjela samo kao bljeskove sa strane moga oka, na nekih 20-25cm.Kao kad se kreše upaljač, i on se nije upalio, nego samo bljesnuo.
- Ako ovaj moj san ima ikakve veze sa onim nađenim papirićem onda je razvoj dalje situacije vrlo,
- Ali u biti neću baš puno da se opterećujem, jer sam svakako odlučila da doznam i spoznam, koliko god mogu više, i koliko mi se dozvoli, heh.
PS: Mislim, da me nije džaba privukla ova knjiga Maskarada A., jer poslije pročitanih i ovih novo prevedenih poglavlja, moja sjećanja na doživljeno sve više uzimaju maha, mada osjećam da je ovdje nekako važnije da iznosim znakove koji se dešavaju sada.
Istina bilo ih je još par u ovo kratko vrijeme, ali prvo ću pokušati da ih sama shvatim, jer i meni blinkaju NOVO,NOVO , pa da ih možda i napišem.Pozz.

, opet ja sa ,,kratkim,,postićem