Izgleda da postoji jedan dio našeg bića koji zna istinu. Tako, kad čovjek bude izložen traumama kod abdukcija, one nisu dostupne njegovoj budnoj svijesti. Toj svijesti može da ne bude dostupno ništa, mogu to biti čudni snovi, čudni događaji kao npr. "gubitak vremena" itd. Međutim, događaj koji je potisnut u duši ili podsvijesti zajedno s potisnutim emocijama počinje da se manifestuje raznim psihičkim ili fizičkim poremećajima koji su karakteristični za stresna stanja.

Ukoliko se tada žrtva otmice podvrgne regresiji i ukoliko terapeut nije dovoljno stručan, on će doći do prvog sloja gdje će se ispostaviti da je žrtva bila oteta od strane vanzemaljaca i da su oni samo izvršili neki pregled na njoj, rekli su joj da je posebna (naduvavanje ega/samovažnosti) u smislu da igra veliku ulogu u pomoći razvoju čovječanstva ili slično a onda je vratili natrag. Međutim, u praksi se pokazalo da poslije ovakvih otkrovenja kod žrtava nije dolazilo do nekog značajnijeg poboljšavanja njihovih psiho-fizičkih poremećaja. Tako se i pokazalo da su ta sjećanja bila lažna, odnosno, instalirana u žrtvu kao neki lažni filmski scenario. Takvih slojeva može biti neodređen broj.

Ukoliko terapeut uspije da probije sve slojeve i dođe do istinskog događaja, kojeg je žrtva onda u stanju da sagleda uz pomoć svoje budne svijesti, kod nje u tom momentu dolazi do tzv. abreakcije i jednog burnog oslobađanja emocija vezanih za tu traumu, nakon čega slijedi istinski oporavak (tzv. "rezolucija konflikta"). Dakle, moglo bi se reći -

"Istina oslobađa" (kakva god ona bila).

Ovo je istovremeno i verifikacija postojanja otmica jer kad bi se radilo o nekim "figmentima nečije imaginacije" ili običnim snovima, onda ne bi dolazilo do kojekvih trauma, fizičkih ožiljaka i drugih psihičkih poremećaja kod žrtve a isto tako ni do poboljšanja njihovog stanja uz pomoć navedene metode.

(Mislim da je ovaj koncept prilično dobro predstavljen u nekim od poslednjih poglavlja knjige Anđeoska Maskarada)


Pozdrav

Mislim da bi mnogi od nas bili zatečeni pregledavajući sebe nakon nekih snova! Teško je međutim uopće sve to spajati i povezivati u jedan smisleni obrazac. Međutim, ako znate da se nigdje niste udarili, a ujutro se probudite s nečim što je već dobilo spektar boja na sebi - onda se ipak počinjete pitati. U tom smislu "istraživanja" u biti treba samo obraćati pažnju na samog sebe.

Ono što je interesantno je činjenica da nešto djeluje i radi, a mi toga ponekad nismo svijesni. Tako sam i ja čitajući posljedni tekst/san koji je Znak postavila imala isti osjećaj kao i Gordan koji je to shvatio, poput mene kao "samo snom" i mislio (baš kao i ja) da mu nije mjesto na ovoj temi.

Iznenađujuće je da i Gordan i ja, po svemu što smo do sada napisali imamo iskustva s ovim događanjima - pa mi ne preostaje ništa drugo do zaključiti - nisu naše misli uvijek naše!
I neke naše reakcije nisu uvjetovane samo našim mišljenjem.

Iz nekog razloga koji ne mogu objasniti - osjetili smo to što jesmo, iako smo oboje vrlo svjesni svega što se događa, a pogotovo snova koji to nisu!

Smatrala sam ovo vrlo važnim, te sam zato odlučila napisati sve ovo. Smatram da je sve ovo "nečije maslo".

Iako u nekom je smislu - dobro da kažemo i napišemo što mislimo - jer na taj način dolazimo do informacija! Kao u ovom slučaju - gdje smo otkrili što se sve i na koji način može događati kad se ovakva iskustva iznose.
U ovom slučaju ja sam imala određenu neistinitu "projekciju" prilikom čitanja iskustva koje je opisala Znak (pomislila sam da to nije abdukcija! - što je smiješno jer mi se isto događa!), a vjerujem da se isto dogodilo i Gordanu. Zato smatram nužnim iznositi ono što osjetimo - jer sve je to nešto što se izgleda događa mnogima. Ali netko šuti, a netko piše......

za one koji pišu!



Alf

Heeej Alf,

Neko vreme razmisljam da li da pokusam da opisem moje iskustvo, a Alf i Znak su me
malo ohrabrile pa da probam.. Moram da priznam da mi to nekako veoma tesko pada,
i najcesce izgleda kao da nedostaju prave reci da se bilo sta od tih dozivljaja opise,
a mozda nedostaje i energije, kao da je treba bas jako puno za ovakvu vrstu
“podsecanja”...

Jer cini mi se da “prizivanje” takve vrste secanja izaziva neki neobican zamor. Pitam
se da li se to i drugima desava…

Moje iskustvo je veoma jednostavno , ali ono malo cega se secam mi se “urezalo”
u secanje, a opet , dugo ga nisam povezivala sa abdukcijama.. Nije bilo paralize,
trnjenja, desilo se usred bela dana..

Sa mnom je bila jos jedna osoba , kojoj se desilo slicno sto i meni, i zanimljivo je
da tu osobu nikad vise nisam videla, i cak se vise ne secam ni kako se taj moj
poznanik zvao .. Ali secam se dozivljaja: Odjednom visimo iznad “necega”.
Ispod nas je neki “veliki grad”, sto je veoma cudno jer sve sto vidim je gusta
crvenkasto narandzasta paucina, ili mreza, koja sve obavija, ali kroz gustu mrezu
razaznajem ispod nesto i “znam” da je to neki grad, da tu neko zivi. Secam se
takodje osecaja “trajanja”. To za mene uopste nije neko kratko iskustvo, to je trajalo
neko vreme. Uz to , kao da smo sve vreme “izlozeni” pogledima i to je malo neprijatno

ali nikoga ne vidim, samo mrezu koja se nekako stalno leluja …
Ostalo mi je kristalno jasno secanje na tu gustu crvenu mrezu svuda oko nas.

Moj poznanik i ja smo se nakon toga jednostavno zatekli u sobi. On mi je ispricao
da se njemu nesto desilo e da je i on “bio na nekom drugom mestu”, i popricali smo
o tome, kako smo oboje doziveli nesto cudno. Secam se da sam prvo bila u
stanju konfuzije ali sam posle jednostavno zaboravila.. i setila sam tog dogadjaja tek posle
puno godina.
Taj dozivljaj “grada koji nije grad” mi je ostao utisnut u secanje pa nisam sigurna,
mozda je bas to paravan memorija. I da - nije bilo uopste straha, samo jak osecaj nelagode.

U odnosu na neke snove, cak i one upecatljive, u odnosu na druga neobicna secanja,
ovo iskustvo je za mene nekog sasvim drugacijeg “ukusa” . Cak su i boje bile drugacije,
ta mreza je bila blistave crveno narandzaste boje koju ne znam sa cime bih usporedila …

Na ovaj dio sam izgubila jako mnogo vremena, prvo što nisam shvatala šta se to čudno dešava sa mnom i otkud to meni.
Pomoć koju su mi tada nudili neki ljudi je bilo slabovidan vodi slijepca, jer nije baš bilo slijepac vodi slijepca.Uglavnom najbolje što su mogli postići je bilo da za neko vrijeme, smanje neka dešavanja tj. (iskustva kroz snove i turbo fizičke događaje). Ovdje ne mislim na viđanja nlo itd. nego mi je život toliko bio ispunjen kojekakvim -, -, + čudnim, običnim događajima i doživljajima,da bi se od njih mogli dobro umoriti tri čovjeka, a ne jedan.
Iza tih tuđih pomaganja nakon nekog vremena popuštanja, su dolazili još jači pritisci kroz život do totalnih blokada i ne mogućnosti izlaza. Išla sam ponovo kod tih ,,slabovidnih,, (čudno, jako dobro su znali pomoći nekom drugom), i bez obzira na najbolju želju i volju, odustajali su.

Iza svih tih neuspješnih stvari, sam vidjela da definitivno moram donijeti odluku, i uzeti to nešto,što god da je i sama pokušati shvatiti to kroz praćenje i opažanje svega toga, onoliko koliko su mi oni to dozvolili.

Tada sam čula za reiki.Da ne bude reklama, ali meni je doista pomogao maximalno. Mislim da sam gurnuta u reiki, i neću pričati o svojoj inicijaciji i ,,biserima,, sa tim. Pomogao mi je da se kao prvo oslobodim svih stvari, vezanih za nevidljivo, potom kroz njega sam napokon mogla reći ono što vidim i osjećam (nevidljivo)

Prije toga kad god sam htjela reći da vidim ono što oni ne vide, mogao si samo sam sebi potpisati da si lud.Uz pomoć ove tehnike sam dobila slobodu da kažem ono što vidim i opažam.To sam ukomponovala sa svojim ,,živim snovima,, i neke stvari su mi definitivno postale jasnije, kako kod mene, tako i kod drugih.Mada sam sad oprezna i sa reikijem, i stvari sad posmatram iz nekog najnovijeg ugla.

Da ne bih napisala post od metra, jer i sama mrzim čitati preduge postove, mogu se složiti sa tim da ,, ISTINA OSLOBAĐA,, mada sam iskreno imala jednu nedoumicu u vezi toga.

Jednostavno me je bilo strah na kakav način će ljudi moći prihvatiti tu istinu, odnosno hoćeli ih ona prestrašiti i napraviti možda još veći blok, koji bi mogao tek onda napraviti neki betonski sloj.
Onda sam se sjetila sebe, i svog bloka da nemam kud, nego prihvatiti tu istinu, kad god mi se ona servira u svoj svojoj gadosti i pokušati se na sve moguće načine boriti protiv toga, pa koliko god uspijem, bolje išta nego ništa.

Drago mi je da dolazimo do ove faze, kad pokušavamo reći da ,,žrtva,, ako ništa drugo može biti makar malo manje ,,žrtva,,
Lično i iskreno, ne vjerujem u totalno oslobađanje, ali u smanjenje pritiska i manipulacije apsolutno da.Ova moja zadnja rečenica je samo odraz Mog iskustva sebe i drugih koje sam sretala, a što uopšte ne mora biti tačno, jer drugi ljudi imaju neka svoja iskustva i onda i drugačija mišljenja.Pozz

Slažem se Znak, ali ja to vidim još malo dublje - mi ne trebamo biti žrtve niti se tako osjećati. Pojava svega što nam se događa je nešto za što smatram da se događa svima, ali nekome u manjoj ili većoj mjeri.
Međutim, razlika postoji samo u činjenici da se mi "sjećamo" nekih od događanja, a neki drugi ljudi ne. Na taj način, način da se sjećamo barem dijela onoga što se događa, naravno, na razne načine, mi smo osvijestili nešto o čemu netko drugi niti ne razmišlja.

U tom kontekstu - ta osoba koja ne shvaća da se nešto događa je još uvijek u fazi - mogli bismo reći žrtve.

U posljednje vrijeme susrećem puno ljudi koji mi pričaju određene probleme - koje naravno, ne povezuju s ovim o čemu mi ovdje pišemo. Ali kad sve zbrojim i oduzmem na koncu ispadne da mnogi viđaju nešto, sanjaju nešto i sl. Ali oni o tome ne razmišljaju - jer o svemu ovome pojma nemaju. Činejnica je da se informacije o vanzemaljcima ili otmicama ipak sramežljivo šire, sklona sam vjerovati da će nas uskoro biti više.

Dakle, netko može čitajući ovo što ovdje pišemo zaključiti da nismo normalne/i, ali samim tim činom - sviješću da znamo da se nešto događa - mi smo prestali biti žrtve!
Za razliku od onih koji jesu žrtve i nastavit će će se boriti s bolestima, traumama, suicidalnim mislima - vjerujući kako nisu dovoljno jaki da žive ovaj život i povezujući te svoje "životne nedaće" isključivo sa svijetom i realitetom koji vide i žive (trzavice u braku, stres na poslu, brige oko novca....)

Dakle, priznanjem sebi da se nešto događa - mislim da dobivamo priliku biti dovoljno jaki da se nosimo s tim. Bez straha od okoline, bez straha od manifestacija kad nas se indirektno "tjera" da nastavimo šutjeti, uglavnom trebamo biti bez straha.

I naravno, razmjenom informacija - jer ako vidim, a vidim, da se identična stvar događa nekome drugome, trećem, petnaestom, to svakako zaslužuje moju pažnju na način da znam da se nešto događa što je suptilno i nevidljivo i nema veze s mojim psihičkim stanjem ili životnim problemima ovog suludog svijeta. Dakle, izmjenjujmo informacije koje nam mogu koristiti. Činjenica je da različito nešto doživljavamo - ali sigurna sam da je "izvor" od kojeg je sve krenulo isti!

Alf

Evo jedno neobično iskustvo koje mi se desilo u subotu naveče.

Dan, dva prije ovoga uzmem ja da pogledam ove slike od Kay Wilson koje je postavio galaksija. Neke su bile identične iz mojih snova, a neke sa nekim razlikama, ali u biti jedno 90% ih ima istu suštinu i bit. Nekako to u meni stvori ideju da i sama počnem crtati te svoje snove ili neke meni bitne sekvence.
Sve svoje snove sam crtala na istim dvolisnicama, a pošto je i moja kćerka noć prije sanjala nekog guštera na svojoj ruci sa utisnutim simbolima, ja joj kažem da mi nacrta te simbole onoliko koliko se može sjetiti, (već sam napomenula , ako ne sanjam ja onda sanja naviše ona, a ima i drugih ponekad)
Sad ona meni na brzinu prije škole nacrta na manjem papiriću te simbole i ode.U biti ona je svjesna nekih ,,bisera,,ali definitivno ima preča posla,mladost)
Sve crteže sam uredno stavila u jednu svesku.
To crtanje sam obavljala uvijek u istoj sobi, na istom mjestu, i ponovo znači kad sam to završila ostavila ispod stola i nisam više nikako dirala, niti je iko drugi, jer te stvari ih stvarno ne zanimaju,pogotovo moji crteži,heh.

Sutra naveče, ja sam sama u kući i vrtim se po kuhinji pripremajući obrok za sutra. Uvijek kad radim sve ,,normalne,,poslove uvijek nastojim biti apsolutno u sada, tj. svim ,,normalnim,,poslovima posvećujem apsolutnu pažnju i nedam da mi misli vrludaju osim da su stvarno skoncentrisane na to što radim.
Sad, tako ja to nešto radim po kuhinji i odjednom osjetim da u tu moju posvećenost se polako počinje uvlačiti neki nemir.Nije mi jasno odkud sad to odjednom, jer ne vidim nikakava vidljiv razlog i ja ga otjeram i vratim se opet u taj svoj mir i posvećenost tom što radim.

Međutim osjetim da nemir prilazi opet, sad malo jače.Odjednom mi u um dolazi kao neka spoznaja da uzrok nije vidljiv.Osjetim da prostor u kojem se nalazim nije sasvim čist,nešto se umiješalo u čisti prostor i uzburkalo ga.
Sad to znam sigurno, ali pošto sam odlučila da svoj posao u kuhinji završim do kraja, ja to isključim i nastavim raditi dalje.
Kad sam sve završila odem u sasvim ,,treću,,sobu po kutiju cigara, sa idejom da sad zapalim i da se odmorim. Odjednom na podu vidim onaj manji listić koji je kćerka nacrtala sa onim simbolima.
Prije samo nekih dvadeset minuta sam bila da tako kažem u toj trećoj sobi i na podu nije bilo ništa. Taj papirić u fizičkom nikad nije vidio te sobe. Malo čudno zar ne.

Iza toga sam imala kratki san više kao prizor, sekvenca.
Vidim čovjeka i ženu, par, ali to nije najbitnije. Meni najbitniji dio je sad jeli to bilo iznad njihovih glava ili u mom umu,ili oboje istovremeno, blinkanje konstatacije kao reklama ,, ONI ŽELE BITI VIĐENI,,

Dosad sam ih u fizičkom pri punoj svjesti vidjela samo kao bljeskove sa strane moga oka, na nekih 20-25cm.Kao kad se kreše upaljač, i on se nije upalio, nego samo bljesnuo.
- Ako ovaj moj san ima ikakve veze sa onim nađenim papirićem onda je razvoj dalje situacije vrlo,
- Ali u biti neću baš puno da se opterećujem, jer sam svakako odlučila da doznam i spoznam, koliko god mogu više, i koliko mi se dozvoli, heh.
PS: Mislim, da me nije džaba privukla ova knjiga Maskarada A., jer poslije pročitanih i ovih novo prevedenih poglavlja, moja sjećanja na doživljeno sve više uzimaju maha, mada osjećam da je ovdje nekako važnije da iznosim znakove koji se dešavaju sada.
Istina bilo ih je još par u ovo kratko vrijeme, ali prvo ću pokušati da ih sama shvatim, jer i meni blinkaju NOVO,NOVO , pa da ih možda i napišem.Pozz.
, opet ja sa ,,kratkim,,postićem

Prevod knjige ,,Maškarada anđela,,je okončan i moj duboki naklon svim onim koji su učestovali u tome, , ali prvenstveno Karli, Barbari i Tedu koji se odlučio da iznese svoj život sa svim njegovim upitnim i neobičnim dešavanjima na dlanu.

Kroz ovo ,,gradivo,, sam doista došla do nekih odgovora na pitanja u vezi mojih ličnih iskustava, a najviše do onih koji su bili vezani za moj rad sa drugim ljudima.
Mogu sigurno reći da od svega ovoga što je Ted, ali i Barbara rekli da sam i sama imala nekih 70% identičnih stvari.

Čudna pojava moja vidovitosti i ostalih opažanja gdje vidim sebe kao Teda sa svim istim pitanjima koje on postavlja sam sebi, u stilu (da li stvarno pomažeš,ko su ti koji ti otkrivaju i pomažu, da li si vrsta magneta koji privlači druge da bi i sami imali jače vidljiva uočavanja), do faze kad se opet vidim u donekle ulozi Barbare, gdje sam već rekla na početku svog javljanja da radom sa tretmanima, čudno utičem da ljudi počinju sanjati njima ,,neobične snove,, tj. snove sa novom tematikom i znakovima, a da im ja o tome nisam ništa pričala, ili da mi jednostavno počnu pričati o nekim čudnim dešavanjima koja su počeli primjećivati.

Sad kod mene, je doista bila velika borba da li im reći istinu onakva kakva jest, ili smiriti loptu u stilu(odradi tretman, saslušaj njihove snove i dešavanja iza toga i ispričaj priču koju je lako progutati, da će zauvijek biti sve ok), mi je strašno smrdilo, i nekako sam stala sa svim tim, dok ne dobijem odgovore na sve to, tuđe i svoje.

Sad iza svega ovoga sam nekako sigurnija da trebam nastaviti sa učenjem dalje, ali definitivno kako im ,,smanjiti doživljaj,,u stilu da doista pomognem koliko mogu i ne prekidam sve to, bez obzira što će se utakmica odvijati sve do kraja našeg postojanja u 3D.
Već davno sam upozorena na odmazde i napade zbog ovog i onog.Rečeno mi je da im je rečeno, da manipulatorima volim mrsiti konce. Tada sam nekako razmišljala i koji je to najjači udar, kojim mogu zastrašiti?

Naravno strašenjem smrti, i usmrćivanjem koje je kao konačno.Onda sam shvatila da ako im je to krajnji način napada, da i nije baš nešto specijalno, jer eto to specijalno ćemo svi proći prije ili kasnije, pišući i ne, iznoseći svoja iskustva ili ne, kao i pomažući drugima ,,da se smanji doživljaj,, ili ne.
Drugi najjači udar bi mogla imati da budem osporena kao ,,pomagač,, u vidu izlaganja izrugivanju do totalne mržnje i nipodaštavanja od strane nekih osoba (što je meni opet bio jedan Znak), ali vezan za njih, tj. tad sam bila sigurna u 100% djelovanje ,,prejakog vida manipulacije i programa na koji ja nemam snage ni moći da djelujem.
Međutim to sam shvatila kao samo jednu jaku prepreku, koju moram koliko toliko skontati kako je proći, i ne odustati bar zbog onih kojima mogu reći istinu o podvalama i trikovima koje ćemo bolje uočiti i onda im lakše i ,,smanjiti doživljaj,,

Opet i naravno, ovo je samo moje mišljenje i moja istina.
Uglavnom, sad ću ponovo pročitati onu knjigu, jer sad se masa stvari slegla, i vjerujem da ću opet uočiti neke nove stvari, koje sam vjerovatno prvi put propustila zbog djelovanja nekih nemirnih energija u meni i oko mene. Pozz.

I ja sam zahvalana na prijevodu i pronašla sam isto tako jako puno sličnosti sa svojim doživljajima i onima opisanim u knjizi!

Tokom svog ovog vremena "čitanja", meni se događalo da sam se počela "prisjećati" nekih stvari. Kao da me čitanje ove knjige uvelo u neki blaži oblik "regresije" na suho.....

Istovremeno sam uz one sasvim osbne "poruke" počela razmišljati o svijetu oko sebe na jedan drugačiji način, što sam jučer i postavila na starim temama, s pitanjem: što ako su se reptili "inakrnirali" (nije najtočniji izraz) u tijela onih koji su mahom svećenici? Da li bi to bilo objašnjenje za sve sada otkrivene slučajeve pedofilije? Da li bi taj oblik uzeli kao "siguran" obzirom da su na neki način izdvojeni iz mase ljude svojim načinom života (zatvorenost samostana?) itd....
Dakle, puno se pitanja otvara i svako je vjerujem važno i zaslužuje i dalje tražiti odgovore na njih....

I na koncu - dobila sam potvrdu da je sve u nama - naša snaga je znanje i informacija.....Svatko od nas je sam u ovom događanju, a opet puno nas je koji imamo gotovo identična događanja....U tom kontekstu, bez obzira koliko bilo ponekad naporno o ovome pričati ili pisati i dalje mislim kako je to nužno......


Alf

Da vam ispričam što se meni neku noć desilo!
"Sanjala" sam neke pokojnike i dali su mi neke info, ali na stranu s tim, nego kad sam već bila u toj sferi vidim stan moga bratića (gdje nisam bila godinama) i tamo vidim - njegovu pok.baku!? Ne čitavu, nego kao neki dio bake, neki njezin ostatak ali prepoznatljiv, ali pomislih: "nije dobro!"
I tako se jučer javim bratiću, nađemo se vani, i to mu kažem. "Da, znam da je tamo" odgovri on smireno "A gdje točno u stanu si ju vidjela?" Ja mu kažem točnu lokaciju - i meni je bila glupa lokacija, dio mračnog hodnika. A on odgovori: "Da, točno je tamo."
!?
I povede me doma i pokaže mi što je napravio - od njezinog starog kreveta (a ona se zadnjih godina svoga života, kraj 1970.-tih, bila pretvorila u taj krevet) je napravio ormar za stare cipele! Točno tamo u hodniku gdje sam ju ja vidjela!
I kaže mi: "Znam da je Bakica ostala u stanu nakon što je umrla. Savjetovali su mi svašta, načine da ju otjeram, čak i egzorcizam, ili da odselim. Ali ja sam ju stavio tu u hodnik gdje nikom ne smeta i evo čekam da joj dodijaju stare cipele pa da sama ode."
Pošteno, ne?

Nego stalno se vraćam na ovu temu, pa budući da nemam (da li zaista nemam?) iskustvo abdukcije stavih ovaj jučerašnji smeh.
Tražim (po sjećanju) koja je to knjiga bila koja je povlačila paralele između abdukcija i borbe protiv jedne vrste demona u okviru kršćanstva. To je vrsta demona koji, nakon "borbe" sa njima, ostavljaju modrice, ogrebotine, rane, tragove raznih vrsta na tijelu žrtve. Poznati su i postoje načini da ih se spriječi.

Kada ju nađem javiću vam.
Do tada - sretno!

P.S.
Ja jesam imala više puta u životu "bliske susrete" sa ... bićima ne sasvim tjelesnima (ali neku vrstu tjelesnosti im moram priznati kada npr. pomiču namještaj, paraliziraju osobu, čuju se, osjeti im se neka vrsta mirisa tj. težina u zraku i na tijelu itd.) i u mom traganju za definicijom tih bića/događaja prvo sam ih prepoznala u jednoj vrsti "demona" u okviru kršćanstva. Tako sam ih i prihvatila, kao "demone koji se na neki način nama hrane" (najčešće emocijama kao što su strah i slične) i reagiraju na, tj. bježe od blagoslovina i molitvi otklinjanja. Tako sam ja riješila te nadasve neugodne posjete.

Da li vi, abducirani, osjećate iscrpljenost nakon tih susreta? Da li oni u vama probude određene osjećaje kojih inače baš i nemate?
Da li ste pokušali prekinuti posjet otklinjanjima ili/i blagoslovinama (sol, voda, ulje)? Egzorciziranom vodom?

I još ovo: ne sjećam se da sam ikad našla na tijelu neki trag nakon posjeta. Iako, tko zna - nisam ih tražila.
Ali nisam ni te demone tražila u knjigama o vanzemaljcima.
Vatikanski glasnogovornik je pred nešto godina pročitao njihovu izjavu kako Vatikan zna za vanzemaljce i da Zemlja nikako nije jedini naseljen planet.
Sad još da nađem neku noviju knjigu o tome...

Pa evo ti tu na forumu Maškarada Anđela !!!

Sve jako, jako, jako slično baš kako si opisala svoja iskustva!

Čitam Maškaradu, naravno, samo napreskokce pa nisam sve pročitala. Sličnosti ima, samo nikad nisam vidjela/osjetila nešto nalik nekim naprednim ET-jima, nikakve tehnologije, sve što iskusih moglo bi se utrpati u biblijske demone opisivane stoljećima unatrag - mrak, težina, laž, zlo. Upletanje u naše živote. Hranjenje našim strahovima ili/i esencijom, našim životom.
Ono što izgleda točno napisah to je da imaju veze - zli ET-ji i zli demoni, i naša obrana od njih.
Jučer sretoh čovjeka koji ima iskustava i znanja na obje strane, i pitah ga ukratko o abdukcijama. Rekao mi je da, koliko on zna (a priča samo o SVOJIM bogatim iskustvima, ne o knjigama ili rekla-kazala) da crkvene blagoslovine pomažu. Da tko se molitvama otklinjanja/egzorcizmom, egzorciziranom vodom, solju, uljem riješio jednog, riješio se svih napada - tko se time riješio demonskih napada, istim udarcem riješđio se i abdukcija od zlih ET-ja.
Dakle tko nije posvađan sa Crkvom...
Ni meni se ne sviđaju mnogi svećenici, ali nedam da mi oni zgade Kršćanstvo!

Nastaviću s istraživanjem

Interesantno da iz sve literature koju sam našao na ovu temu, kao ni iz iskustava ljudi koja su mi poznata, nisam uspjeo doći do podatka da "sveta vodica" pomaže kod abdukcija?! Međutim, nailazio sam na podatke koji bi mogli da ukazuju na mogućnost da su nam ove današnje religije i njihove rituale instalirale upravo te iste sile.

Doduše, moja pokojna baba je ponekad znala uzeti kandilo i tamjan, pa "zadimiti" kuću protiv uroka i zlih duhova. He, he, tom prilikom bi dim kuljao na sve strane, tako da sam i ja morao napuštati prostorije kad bi se tu zadesio, pa me ne bi čudilo da su se i kojekakvi drugi entiteti mogli osjetiti ugroženima!?


..

Apsolutno dijelim mišljenje sa galaxijom, a do njega sam na žalost došla kroz lično iskustvo i iskustva drugih.

Tazika, kad malo više budeš ,,istraživala,, vidjet ćeš kako slike demona i ostalih trikova opisanih preko nebitno kojih religija polako počnu preuzimati neke nove oblike, simbole i poruke.

Ti što čuda prave, nebitno kojim religijskim načinom, je samo stišavanje situacije. Iza toga udari postaju još jači i uopšte nemoraju biti usmjereni na tu osobu, ali sigurno na nekog njemu bitnog ili recimo u sferi koja mu je tada jako bitna,(posao, ljubav,prijateljstva zdravlje,ili sve zajedno, tj. totalni blok itd).
Konačno rješenje i preko kojekakvih tehnika, kojima radiš na sebi,uspješnost je prosjek 50%, ali su ,,uvidi,,mnogo bliže istini.
Kod mene su tada demoni, vještice, pokojnici i ostali počeli dobivati sasvim druge izglede.
Ožiljci uopšte ne moraju postojati onako kako ih je većina pokazana u knjigama, a može se raditi o abdukciji.Može se pokazati i kroz čudne alergije, iritaciju očiju, iscrpljenost, neraspoloženje u budućem periodu itd.Sve mali, nevezajući početni simptomi, koji poslije kad manipulacija uzme maha se obično i zaborave, kao prvi ,,pokazivači,,
Ps: Interesantno je tvoje iskustvo sa sanjanjem tvoje babe i ormarića napravljenog od njenog kreveta.

Po meni prvo treba shvatiti razlog zašto smo bitni npr. pojedinci koji baš imaju naporne i jake pritiske i miješanja u život ili spontane uvide (kao recimo sanjanje pokojnika da obitava negdje u 3D, jer klasično smo svi hrana više,manje.Pozz.

Postovanje.

Verovati da zlo postoji kroz zle entitete, energije ili misaone forme, da je inteligentno i visokosofisticirano, a da pri tome nemamo nikakvog nacina da se zastitimo od istih i da su uvek za tri koplja ispred nas je veoma opasno... Opasno je jer na taj nacin skoro da smo polozili oruzje i predali se istima na potpunu upotrbu... Vasa baka nije mogla uzeti intergalakticki laserski dezintegrator i pobiti zlotvore, vec je primenila jedino dostupno sredstvo keje je imala, odnosno sopstvene misli... Kroz taj mali, ali za nju veoma znacajan ritual ona je upregla svoje misli, koje je verovatno uoblicila uz po koju iz njene perspektive adekvatnu molitvu i na taj nacin pokusala da zastiti svoje milo unuce i ukucane od zloga i njegovih tvorevina... Nekada to lici na borbu Davida i Golijata, ali pracka vodjena usmerenim mislima i fokusirana na objekat delovanja moze biti veoma delotvorno oruzje...

Iz mog ugla gledanja, baka je ovde veliki junak i pozitivan lik, ma koliko don-kihotovske ikonografije bilo u njenom cinu! Znala je zena da vilama i srpom na njih ne moze i da silom materijalnom pomoc nece naci... ni dedina kubura ne bi pomogla... Zato se posluzila veoma mocnim sredstvima a to su : usmerene misli dobrom zeljom motivisane i molitvom uoblicene a obredom zacinjene da bi im se eto bar simbolicno dalo na znacaju i trajanju, te udruzilo i misli ostalih ukucana (onih koji nisu utekli ... Takodje, na ovom forumu smo naucili da se voda moze energizovati, molitvom joj se moze menjati struktura kristalizacije, moze imati pamcenje, moze leciti velike kolicine ostale zagadjene vode i sve to dokumentovano, fotografisano i neosporno... Cak je imala moc da upija zvuke, harmonije muzicke i da se prema tome pokaze kao nosilac ogromne kolicine informacija... Baka o tome nije nista znala, a opet izgleda da je negde duboko u sebi sve to intuitivno znala ...

Kada se bakina ljubav prema deci udruzila sa bakinim mislima usmerenim na dobrobit istih, stvorilo se jedino moguce oruzje koje je ona mogla imati u tom trenutku vremena i prostora za borbu sa zlima... Ja bih to oruzje nazvao , ako dopustite - Ljubozonski misaoni top- a njegovo efikasno dejstvo se cak i danas oseca kroz mislima ugradjenu zastitu u duhovne resetke potomaka. Neka ih bakina misao cuva...

Sustina borbe lezi negde u nasim mislima i nacinu poimanja... Ne moramo uvek uzimati u obzir samo onu kontrolorsku mogucu dimenziju religija i verovanja koje su nam ugradjene sa sprata odozgo radi efikasnijeg vladanja i porobljavanja misli ... Probajmo da zamislimo kako su nase misli zaista delatne i mocne kada se usmere ka pravim i jasno definisanim ciljevima ... vodjene nekim nasim licnim molitvama, verovanjima i osecajem za jednost sa Univerzumom u kojem jesmo... Ja negde, intuitivno osecam da se svaka nasa misao ugradjuje u neku kristalnu strukturu (matricu) Univerzuma, ali moje jezicke sposobnosti su suvise niske da bih mogao to i da izrazim u ovom tekstu...

Svako dobro, dobri ljudi...

ne mogu da govorim iz licnog iskustva jer ga nemam, ali sa ovim gore sto si napisao se slazem... dodao bih da glavni odbranbeni mehanizam treba da se bazira upravo na intuiciji.
intuicija nam dolazi iz sustine i ona bi trebala da preuzme na sebe odluke koje smo ranije donosili preko intelektualnog centra. u intuiciji su nam zapisane sve one informacije koje smo vanjskim uticajem kroz razvoj licnosti potisnuli, a mislim da se bas medju tim informacijama krije i odgovor kako se zastititi u ovakvim situacijama. samo na razvoju intuicije treba mnogo da radimo.

mislim da je kastanedin don huan, jednom prilikom rekao da u borbi protiv voloadoresa carobnjaci koriste disciplinu. po njemu, disciplina znaci sposobnost da se sa mirom i prihvatanjem suocimo sa mogucnostima koje nisu ukljucene u nasa ocekivanja .
znaci da se disciplina bazira na razumjevanju, a razumjevanje je osnovni pogon za djelovanje intuicije.
iz dosad procitanog o ishrani predatora, sam zakljucio da im je omiljena hapica nas strah. zbog toga nas toliko i tove raznoraznim strahovima, stresovima i sl. ono sto, po meni, treba da razumijemo je da je taj strah vjestacka instalacija, kao i ostale negativne emocije, i da ga se trebamo rijesiti, koji ce nam...?
strah, kao i svi ostali destruktivni elementi ima svoju eksplozivnu funkciju. on utice da nam se misli nekontrolisano rasprskuju, da nam srce ubrzano kuca, da nam krvni pritisak nekontrolisano skace.
mi ne mozemo strah zaustaviti, pogotovo ne trenutni, ali mozemo njegovu raspirativnu energiju da potisnemo. to bi trebalo raditi razumevanjem porijekla straha i pozornim posmatranjem. pozorno posmatranje je posmatranje bez upliva misli, jer misli uvijek daju znacaj strahu koji on, ustvari, ne zasluzuje. samo posmatranje uz maksimalno ignorisanje, ce natjerati strah da se osjeca zapostavljenim, da je nevazan i nepotreban, i time ce se njegova raspirativna moc smanjiti.
takvim pozornim posmatranjem ce mo umiriti nas krvotok, srce ce uci u normalan ritam, a um ce se smiriti.
vjerujem da jedan ovako bjedan i nevazan strah nije nikakakva poslastica za predatora i da ce se on lagano okrenuti tamo gdje mu je hrana ukusnija... na fudbalske stadione, naprimjer. tamo ima hrane za njih u enormnim kolicinama

Svi ste na određeni način u pravu. Pa čak i sve žene s kojima je Karla Turner surađivala, a njihove priče su dijelovi knjige "Oteti" kažu da se mole, vjeruju itd....Ono što je jako važno shvatiti je činjenica da kad prihvatite mogućnost abdukcija - time ne poništavate vjeru u dobro. Dapače, sve ostaje na vama, od načina na koji ćete spoznati što vam se događa, do načina na koji ćete reagirati, a kako vidimo nećete se prestati moliti i vjerovati u dobro. Niti trebate, to je vaša snaga.

Ne postoji knjiga koja će vas tome učiti - međutim - istina je da se morate osloboditi straha - a i zašto bi se bojali? Zar mislite da oni koji to rade imaju moć veću od vaše? Nemaju i nisu jači, jer da jesu nikada to ne bi činili na ovaj način. Dakle vi ste ti koji morate uhvatiti ravnotežu između onoga što vam se događa i ovog života u kojem se nalazimo kad se dopisujemo na forumu. Vi ste gazda koji će dozvoliti koliko će to utjecati na vas i na vaše svakodnevne obaveze, na vaše viđenje svijeta, na sve ono što vi jeste i želite da budete.

Čak i neki djelovi kršćanstva to od vas traže kad vam poručuju da ne budete mrtvaci i da se probudite....Slijepi neka vide, gluhi neka čuju! Poruke se nalaze svuda oko nas, važno ih je samo primjetiti i primjeniti. Naravno da to nije uvijek niti malo jednostavno, ali kako ćete se prestati bojati nečega što niste niti priznali? Dok ne osvijestite situaciju vi ne znate da se ona uopće događa, a kamoli kako se prema njoj ili unutar nje snaći.

U tom kontekstu kršćanski načini "borbe" protiv zlih duhova događaju se u trenucima kad su se pojavile manifestacije nečega....I mi reagiramo i slažem se da je u toj reakciji vrlo važna misao - dapače - smatram je vrlo moćnom porukom koju odašiljemo - jer u trenu kad je šaljete vi ste zauzeli stav i odlučili reagirati. I to je dobro. Dakle, ako nekome to pomaže, neka to i koristi. Kao i svetu vodu ili bilo što što mu pomaže, može i češnjak - ako će ga to u konačnici riješiti straha!
Međutim, tu se pojavljuje jedan mali problem, u ovim slučajevima o kojima ovdje pišemo ponekad nema fizičkih manifestacija na taj način na koji to objašnjava kršćanstvo kad opisuje napade demona ili nečeg jačeg (pa se to rješava egzorcizmom!).
Iako prema onome što sam pročitala i proučila, vrlo je mali broj slučajeva egzorcizama koji je bio trajan - dakle, opsjednutima ili zaposjednutima nakon nekog su se vremena ponavljale iste ili slične situacije. To se objašnjavalo nedovoljnom molitvom i vjerom. Što je moguće - ali mislim da se tu ne radi o količini molitve i vjere već o tome da se treba razviti nešto što može pomoći i u slučajevima abdukcije - radi se o vjeri u sebe - o toj sposobnosti da prepoznamo, a onda se u odnosu na to i postavljamo. I naravno - na određeni način to prihvaćamo, ali se istovremeno na neki način "borimo" iako to nije baš najsretnija riječ kojom bih mogla objasniti tu "borbu".

Ova je igra kad su u pitanju abdukcije mogli bismo reći vrlo "profinjena". I ako ne "natrčite" "slučajno" na nešto što će biti "okidač", naravno pod pretpostavkom da ste shvatili barem nešto malo o manipulacijima koje nas danas okružuju - teško da ćete znati što vam se događa.

Međutim ako zalutate na ovakve stranice, ako pročitate dio ovakvih materijala, ako u jednom trenu shvatite da su neke priče gotovo jednake vašima - tad to sigurno nije nešto što ćete riješiti samom molitvom. Jer ako priznate sebi da nikada ne legnete, a da se ne pomolite - sigurno ćete se zapitati - hm, jesam li dobro molio?
Onda se zalijete svetom vodom, a to se i dalje događa! I naravno, to vam mijenja život - jer iskreno bilo bi nenormalno da ne osjećate jezu i strah. Zato je sve više navedeno što su koristili i "naši stari" način na koji sebe riješavate straha - to je bit kađenja, svete vode i molitve. Ako znate da postoji netko ili nešto što će biti vaš saveznik - možda toga niste svijesni, ali vi ćete u biti otklanjati vaš strah čvrsto uvjereni vjerujući da ste time zaštićeni.

I to je dobro - ali ostaje vam na koncu da se zaista prestanete bojati, znajući da postoji dobro koje je dio vas, koje ste vi, koje je oko vas i da vam to nitko ne može oduzeti. Možda vas upravo zato i "to nešto" napada kriomice - jer drugačije i ne bi imalo nikakve šanse....

Dakle, sve ostaje na vama, koliko ćete vidjeti, čuti, što ćete vezano uz to poduzeti, a ipak bez obzira na sve to ostati čovjekom!

I na koncu - dobro je čitati tuđa iskustva - ponekad su nevjerojatno blago informacija!

A zabrinjavajuće zvuče iskustva u kojima se ti isti protiv kojih mislite da ste se izborili svetom vodom i molitvom - vama predstavljaju kao anđeli! Ili vas u kontaktima obvezuju za velike zadatke jer ste vi posebni i odabrani.
Zato, čitajte, proučavajte i ne vjerujte nikome osim sebi i svojoj intuiciji! Tražite i kopajte informacije - jer sigurna sam da ne želite da vas se laže.

Alf

Slažem se Bill, sa ovom potrebom prevazilaženja strahova. To se nekako vremenom i uvežbava kako čovek odrasta i sazreva, prolazeći kroz najrazličitija iskustva u životu... Mi sada iz ove pozicije ispred računara i u okvirima ovakvih društava kojima pripadamo, možemo da započnemo ovakva razmišljanja i kontemplacije na temu prevazilaženja straha... Možemo da pozovemo razne autore klikom na share liste raznih adresa u pomoć i da razmenjujemo iskustva na tu temu... Ova privilegija koja nam je data je zaista privilegija u odnosu na svu, nama poznatu istorijsku prošlost... Zato mislim da je ova privilegija upravo deo i to bitan deo Talasa promena o kojem se toliko priča, a neki gledaju i u nebo ne bi li ga uočili da li dolazi , ne shvatajući da je taj talas već sada i ovde... Dakle, omogućeno nam je da se sagledavamo bolje, dublje i temeljnije i da se iz tog saznanja i menjamo... Ovo je sada otvoreno vreme, odnosno vreme otvorenih puteva... Čovek sada ima mogućnost da bira kojim će putem poći, odnosno u koje će sadržaje zaranjati svoj um... Zato je najveći rat koji se sada vodi, upravo Rat Za Ljudske Misli (pažnju)... Zato je površnost u modi, efektan i agresivan marketing, senzacionalizam i naravno, dobro si primetio tzv. sportski spektakli... Ali za one koji postavljaju pitanja - odgovori postaju dostupni...

Elem, ljudska istorija je bila jedna velika mašina za generisanje straha. Nešto me danas spopale babe, ali evo recimo, zamišljam moju babu koja je 1941. u sred noći dobila poruku da koljači dolaze... Brzo budi mog trogodišnjeg oca, odvezuje kravu i tiho najtiše se upućuju kroz totalni mrak gore u planinu ne bi li umakli realnom zlu... Zamišljam mog trogodišnjeg oca koji se drži kravi za rep a ova ga kao ski lift viče uz brdo da spase život... Pradeda tada nije hteo da beži (he, he, čovek bez straha ! ) Pola sata kasnije ležao je zaklan u lokvi krvi... Nije strah uvek baš ni tako loš! Ume da zaštiti čoveka ... No to sad nije bitno... Hoću da kažem da postoje situacije kada strah mora da postoji i kada je on veoma koristan i razuman. Razuman je strah uvek - kada se sreće sa nerazumnim, neobjasnjivim, mračnim zlotvorima... U takvim situacijama su ljudi stvarali sebi viša i "Istinita" stvorenja, entitete svetlosti, pravde, nadljude, čudotvorce sa Neba i molili im se da im pomognu! Oni su stvarani iz ljudskog očaja i potrebe da prevazidju bezizlazne situacije. Izgleda da je to očajno pribežište i pomagalo ljudima, davalo im nadu i stvaralo Veru! Kasnije po okončanju kriznih situacija, isti oni koji su stvarali zlo rata i pogroma bi tu i takvu Veru pokušavali da prilagode svojim novonastalim potrebama i da se okoriste od iste... Zlo jeste veeomaaa inteligentno!

Ovo sve pričam jer smatram da je veoma opasno i pogubno kod ljudi ubijati Veru i Nadu i svrstavati ih u delatnosti tzv. nižih centara, a onda medju njih u istu kategoriju strpati i ljubav. Kada to budu uspeli da nam urade i kada na Ljubav, Veru i Nadu budemo gledali kao na naivne manifestacije naše niže prirode- mi ćemo biti mrtvi - zaista duhovno mrtvi a fizički živi, da ne kažem - živi mrtvaci!

Neki će možda reći da su Ljubav, Vera i Nada (te tri skoro otrcane fraze)- samo impulsi nižih centara u službi održanja i reprodukcije, nastali u uslovima straha od raznih zala i uništenja... da su alati onih sa viših spratova i sredstva kontrole... Oni se trude iz petnih žila da nas ubede u jedno takvo mišljenje, dajući nam sijaset primera zloupotrebe naše naivnosti i hiljade primera manipalacija istim osećanjima... Medjutim - nikada, ali nikada ne dopustite da vam ubiju Ljubav prema milim i bliskim bićima, Veru da postoji neka viša istina i pravda koja sve na kraju poravnava i Nadu da će se vaše molitve i usmerene misli otelotvoriti u stvarnu delatnost ! Kada nam to ubiju u nama, naš intelekt, racio, elokvencija, multidisciplinarnost i slične osobine, više neće vredeti ni pišljiva boba... Moći ćemo samo mirno i sa intelektualne razine da posmatramo kako nas proždire ništavilo i u ništavilo nas pretvara...

Ovi ozgo, ili mozda ozdo , meni su dolazili više puta. Ostali su mi i ožiljci iz tih susreta po telu. I ovaj forum sam našao tragajući za iskustvima drugih ljudi i za načinima efikasne borbe, dakle iz nužde... Jedino što ja mogu da savetujem ljudima koji imaju slične neželjene susrete je da sa sobom ponesu ove tri osobine i da veruju u moć sopstvenih misli i usmerenost sopstvenih molitvi, kao i želju za očvanjem sopstvenog integriteta... malo inata nije na odmet... kod mene je pomoglo... Možda je pomoglo i to što je početni strah pri prvim napadima ubrzo nestao i prešao u beskompromisnu borbenost... Ima dosta toga - možda je...

Hvala Tedu za onu zanimljivu priču! Mogao sam sličnu ispričati i ja, ali nemam hipno-terapeuta... I sve to su informacije o tome šta se zbiva i kako se zbiva i puno podataka, ali niko se istinski ne bavi borbom i zaštitom od tih pojava... Mi intelektualno samo konstatujemo, a onda sebi intelektualno izgleda izbijamo i jedine vrednosti koje imamo u borbi sa tim entitetima, i činimo da postajemo još ranjiviji nego što smo bili... Verujte ljudi, ako ne u Boga i Višu istinu, onda bar u svoje pravo na delić integriteta u ovom beskrajnom Univerzumu !

Dao bih jedan drugačiji sud na djela tvog prađeda Ferdi.



Tvoj prađed je toliko Ljubavi, Nade i Vjere imao u sebi da je ostao i obezbjedio dovoljno vremena da tvoja baba sa tvojim ocem pobjegne. Zbog prađedove Ljubavi, Nade i Vjere a bogami i hrabrosti i tvrdoglavosti u življenju bez straha eto i tebe živog s nama da nam besjediš o Ljubavi, Vjeri, Nadi i inatu te beskompromisnoj borbenosti. Junačka krv teče tvojim venama Ferdi.

Neko tamo reče, ne sudite (osuđujete) čovjeka ali je taj sudio (osuđivao) njegova djela. I dalje će to činiti, takođe beskompromisno, takođe svjestan svoje nesavršenosti u tom činu suda (osude).

Reći ću ti što mislim da je bio tvoj prađed Ferdi, sudeći o njemu preko njegovog djela koje nam kroz besjedu prenosiš.

Tvoj prađed je ljudina a ne budala.

I zahvalan sam mu jer tebe među nama imamo.



Tu se, u gledanju na djela, naša mišljenja razlikuju.


Što se tiče inata i beskompromisne borbenosti proistekloj iz Ljubavi, Nade i Vjere....nisi jedini potakao u sebi borbenost i inat u odsutnom trenutku. Ove ljudske kvalitete su uvijek tu kad zatreba i ako se strah prevaziđe. Tu su kad čovjek uvidi da se bori da sačuva svoju Dušu bilo da je napadaju vanzemaljci, demoni, priljepci, bilo da je napada neki zlotvor sa kamom ili pop sa anatemom. Tu se slažem s tobom i moje je iskustvo upravo tako. Samo sam ja to što me je odražalo da se borim beskompromisno nazvao volja. Bez nje me danas ne bilo niti bih pisao ove redke.

Ista ta Ljubav, Vjera i Nada nisu učinile ništa da do tih napada ne dođe jer nešto očigledno ne znamo pa ti božanski kvaliteti ne mogu da dođu do punog izražaja u nama i samim tim nas potpuno odbrane od uticaja tih zlotvora koji nas uništavaju. Sve nas, ne smo poneke. Pored tih božanskih osobina koje posjedujemo mora biti i još nešto što bi trebali učiniti da bi te božanske osobine čovjeka dovele do slobode. Možda je to upravo rad na sebi, u ovom slučaju prateći gnostičku teoriju i praksu, koje nam nude znanje o nama samima kao i znanje o putu ka slobodi. Možda za slobodu treba i nešto inata u beskompromisnom radu na sebi?

Takođe, htjedoh reći:

Jedna bitka ne znači da je rat i dobijen a takođe nečije iskustvo iz te bitke preneseno nekom besjedom može sutra donijeti nekome drugom život.

S toga pričajmo o iskustvima...

Pogled...
Bolji dio osobnosti (ako je sreće) sazdan je od vjere, nade i ljubavi, i dođe mu ga nešto kao pupčana vrpca kojom smo pričvršćeni za biće. Namjerno sam ovo troje napisala malim slovima, jer ih smatram običnima, ljudskima, prirodnima (ali ne zato manje vrijednima, naprotiv).
O neželjenim susretima i kako se dolično opremiti, malo iz nešto iskustva: dugo godina nisam znala što mi se događa, jer sam oduvijek imala lucidne snove, pa sam i "epizode" smatrala običnim noćnim morama, nestvarnim doživljajima. Tupilo je bilo toliko da ništa nisam sumnjala ni nakon što bih danima bila potpuno iscrpljena, depresivna i tjeskobna, i odlazila na spavanje s velikim strahom - od spavanja. Tek relativno nedavno, nakon nekih iskustava u budnom životu, i nakon razgovora s jednom mudrom ženom ( ) počelo mi je svitati o čemu se radi, i već samo to bilo je dovoljno da se stvari počnu mijenjati. Moja "metoda", koja mi je "nadošla", sastojala se za početak od dubinske odluke o nepristajanju (možda se čini smiješnim, ali bilo mi je jako važno jasno izreći u sebi tu odluku).
Zatim, u iznalaženju načina da se riješim (barem posljedica) neželjenih susreta, odlučila sam pridavati maksimalnu pažnju sebi, a minimalnu pažnju i značaj "entitetima". Postavila sam se ovako - oni rade svoj posao, a ja svoj.
Vrlo, vrlo je važno u neželjene susrete ponijeti svijest o svojoj slobodnoj volji (za vježbu, nije loše nosati je sa sobom svakodnevno ).
Ne znam kako spriječiti te "epizode" (nazvane po onim bezbrojnim sapuničnim koje prije ili kasnije ipak završe, s happy-endom,dakako), ali kao i za sve drugo najvažniji je rad na sebi. Bauštela par exellence. Pa da vidimo kud to vodi.