zahir je napisao/la:
Imam problem sa kočenjem pri toj brzini.
Možda, iako to ne primjećivah previše no ako je točka predaleko (ili pre ... nešto, puki pojmovi kao što je daljina, masa ili vrijeme "tamo preko" ne znače isto što i ovdje ili ne znače uopće) postoji opasnost da se probudiš. Vjerovatno "daleko prebacivanje" ovisi ili o energiji sanjača ili o daljini izabrane točke (što možda dođe na isto). U biti radi se vjerovatno o još samo jednoj od metodi
prebacivanja snova no ova mi se čini najspektakularnija i perspektivno vrlo zanimljiva - posebno ako se kombinira sa teorijama mape snova i sl. Konkretno u ovoj tehnici može se birat i točno
mjesto gdje želiš ići ili barem približni pravac (sjever, jug) itd.
Ako volite postavljat zadatke sebi za snove postavite i ovaj: dal se može u snu orjenitirat sjever i jug, barem odokativno, kao i na javi? Recimo ja sam tako radio slična pitanja i eksperimente : dal stvari padaju kad se bace (gravitacija), dal rade zvuk kad se razbiju, dal možeš prolazit kroz stvari u snovima itd (btw odgovori na ova pitanja su da, da, ne iako teško je ovdje nešto pametno utvrdit, možda su odgovori takvi jer mi očekujemo nešto slično pa nam ..podsvjest ajmo reć radi snove takvima. Sami ih kreiramo i ograničavamo na taj način, no svejedno - eksperimentirat i pitat se uvijek treba. Upoznajemo novu okolinu, na način kako bebe upoznaje i ovaj svijet. Drugi način zasad ne poznajemo.
zahir je napisao/la:
Pa ne znam, u početku je bilo da ih ne primećujem, onda su postali krajnje dosadni, onda je bilo bežanije, prepadanja, dreke, tuče...
Lol da, same here.

Pozornost, vrsta pozornosti je ključna. Ukoliko ih shvatiš ozbiljno i zastrašujuće daješ im moć. Ukoliko na njih gledaš kao na dosadne smetala onda je obratno.
zahir je napisao/la:
Onda su kao nestali. Onda se kao javio izaslanik. Onda je i on proteran...Sada ih nema u snovima, osim ako ih ne pitam jel su tu. A ako pitam, svaki put su tu. Znači, pravim se da ne primećujem.
Vraga su nestali, mislim da će nas pratit cijeli život, no to je tako kod nas polu-šamana

.Ja to shvaćam pomalo humoristički. Ljudi imaju mačke, pse, papige a mi anorgance

Na isto na kraju dođe.
zahir je napisao/la:
Za njih ne treba test sa viđenjem. Osećaj je vrlo specifičan. Drugačiji energetski naboj, pretpostavljam.
"Obična", ova najčešća anorganska bića se osjete kroz cijelo tijelo, točno. Zanimljivo, primjetio sam da mi najviše vole doći ne u pravom snu, nego u polusnu, kad ne sanjam i vjerujem da sam napol budan (a po nekim sitnicama i razmišljanjima skužim da ipak nisam) U
pravom snu ih vidim u obličjima nepoznatih i pomalo deformiranih ljudi. Često me znaju napast, udarit, zgrabit bez ikakvog povoda. I još, već sam spomenuo, ponekad imam osjećaj kao da mi je mali prst blokiran. Slučajnost? Ne znam baš. Moguće je da ne žele prići otvoreno i pokazat se jer su onda podložni i našem utjecaju a ja sam u slučajevima kad smo bili na ratnoj nozi znao drečat direktnu namjeru da im naškodim, nanesem bol i sl. (jer su se oni i prema meni postavljali na sličan način, kao što rekoh, bili smo "u ratu") tako da je ovo na neki način znakovito. Treba puno senzibilnosti, zapažanje i energije da se protumače neke stvari vezane za ovo a mogućnost za pogrešku uvijek postoji.
zahir je napisao/la:
Ne interesuju me preterano.
(al je činjenica da se lepe ko muve na g...)
Ni mene, razmjena energije, no volio bi još koji put otputovat u njihov svijet i popričat sa nekim od njih, da doznam više o njima, vrstama, ekologiji, tehnologiji, stupnju samosvijesti, duhovnosti i milijun ostalih stvari. Radoznao sam po prirodi, možda je to posljedica previše gledanja u national geographic. Mislim, nisu to sad neke čimpanze da ih proučavam no svejedno me zanimaju, više onako akademski, fascinantna su bića, to se ne može poreć.