U imam osjecaj da si ti neki entitet koji je dosao iz sanjanja na javu po pisanju posta.

Pozdrav!
.... pa ne znam, da li mogu da Ti kažem Istinu ...... neko može da me predrasudjuje da krivo donosim nekvu subjektivnu percepciju ili nešto, što je potpuno glupo (patološko).
Ajmo, samo tako: pa da, živim da sanjam - i sanjam, da živim!
Samo to.

Čao i LN!

D.

I ja to ponekad radim, a da pojma nemam odakle. Jednostavno nađem prozor u snu i proletim kroz njega. Prizor se menja, u novi san. Nikad prozor ne tražim namerno, nego se pojavi, pa kad je već tu, prođem kroz njega. Iako su stvari koje vidimo u snovima dosta različite, i zavise od našeg karaktera, ipak ima onih koje su svima zajedničke.
Koliko čituckam po forumima, u početku su ljudi oduševljeni sanjanjem, onda kreće "užas" pri susretu sa drugim bićima tamo. Postepeno, strah nestaje (to postepeno je duuug proces, koji u većini slučajeva traje godinama). Nestajanje straha ima veze sa prihvatanjem i upoznavanjem sebe. To znači da ako se krijem od sebe, ne znači da se odbacujem, nego naprotiv. Rečenica nema baš smisla, ali ne znam kako to drugačije da napišem.
Takođe, postoje prizori koji svima u sanjanju izgledaju jednako. Pitam se da li su ti "prizori" stvari koje su zabeležene u određenim položajima skupne tačke, pa ih stoga jednako vidimo. Interesantno, do tih se mesta dolazi prateći strane energije koje se upliću u san.
Još nešto što se dešava je, ukoliko pronađemo nekog u snu, i vodimo ga sa sobom u drugi san (bez upotrebe prozora ), pri prelasku prolazi se kroz neki ogroman crni prostor, mesto gde opstaje samo naša svest, dok se prostor postepeno ne "popuni" slikama sledećeg sna.
A da, tu je i izaslanik. Džangrizava verzija mene. Nema ga nešto u poslednje vreme, možda je na godišnjem? Može biti da je drekom oteran.

Pitanje u vezi sa bojama upućeno je Sjenku, al evo i meni je smešno kako nigde ne piše da je njemu postavljeno.

Naravno da mozes reci istinu u svakom slucaju to bi bila ljepa gesta.
Mislim da ti niko ovdje nece krive predrasude raditi ali ako imas takvo misljenje pa radi toga nebi rekao istinu jos uvijek mozes to na moj PM napraviti.

Čao svima!

.... sanjanje može da je uskoro bezkonaćno (vidi moj komentar kod teme indigo dece: putovanja na dugim dometima iznad 5-D ili 6-D, kada treba - ako tako naravno namjeruješ - promjeniti i po hiljadu milijona razlićitih univerzuma; tvoj sopstveni Naghual može da je ćak i bezgrajan ali zapravo on to nije, može da te samo zavjerava u lažnu sliku ali ipak potom ove "hiper-iluzije" ućiš se puno i to je dobro ali treba da i ovo sliku ovladaš i je "poništiš" u jeziku don Huana pa ćak i nakon toga nema kraja).

Možda malo realnije: kako da nadjemo veze izmedju sopstvenog sanjanja u našim prošlim životima i sadašnjim sada u našem momentalnom liku?

Imam "jedan" takav san (napisao sam ga na Css forumu i možem ga i ovdje) - imam i "više" takvih, nije to tako bitno. Zanimljivije je, što nama kažu, koju poruku da se naućimo ..... i može da smo tako upoznali svoje prece i prošle nastavnike (trenere) sanjanja. Nekvi ljudi poćeli su da sanjaju već stotinama godinama nazad - daleko prije Castanede ili sadašnjih popularnih metoda tumaćenja percepcije Istine o Univerzumu.

Lep dan naprijed!

D.

Većinu stvari u sanjanju učiš izravno i automatski. Naša sanjalačka tijela nisu tako glupa kao naša svakodnevna tijela, nevjerovatne stvari se tamo može pokupit, uglavnom kroz eksperimentiranje i iskustvo. No problem je u ovom ostalome, onome što ne učiš automatski nego si naučen. Evo ti dio jednog mog ranijeg posta;

Nakon par godina jer se ispostavilo da stvari za koje sam vjerovao da ih znam iz knjige nisu bile tamo. Shvaćate? Naprimjer mene su naučili jednostavnu tehniku koja je protuteža Don Huanovoj tehnici dovođenje sanjalačke svijesti u budno stanje, samo ja sam uobičajenu svjesnost dovodio u sanjalačko stanje, a s njom skoro i cijelo tijelo. To mi je skoro uspjelo par puta, a da je, mislim da se nazad nikad ne bi vratio. Ne mogu nać način da vas dovoljno upozorim. Ovakve stvari nisu zajebancija. Opasnost je tako stvarna i tako realna da je vjerujte mi na riječ, uopće niste sposobni zamislit.



Nije stvar samo u strahu, njihov direktan utjecaj je snažan i nemoguće ga je zanemarit. Ljudi koji ih traže obično znaju čemu se mogu nadat. A postoji i međusobna privlačnost kao i razmjena energije. kod mene recimo nikad nije bila riječ o strahu, ja sam s s njima uvijek postavljao otvoreno, gotovo natjecateljski (zato me i tako vole ) a dublju interakciju sam uvijek odbijao sa porukom "kasnije, možda". Ne treba mi još jedna ovisnost u životu. Imam dovoljno muka i sa običnim, organskim bićima pa kud još da uvodim ove druge.



Ima jedna zanimljiva tema u koju me uvela jedna članica foruma ovdje. Radi se o skupini mladih rusa koji se nazivaju DREAMHACKERS i koji snovima pristupaju grupno, istraživački a metode temelje na kompjuterskom znanju (otale ovo ...hackers iz naslova) te pristupaju snovima kao da je riječ o ... naprednom virtualizacijskom programu recimo. Jedna od njihovih metoda jest zapisnik snova kojeg vodiš redovito i oni na jedan jako jako zanimljiv način mapiraju snove, crtaju mape i kod svakog čovjeka su naravno drugačije, sa gradom u kojem si odrastao kao centrom no što je posebno zaniljivo i što me potaklo da sve ovo napišem kao odgovor tebi jest da postoje mjesta na toj mapi koja su ista za sve sanjače i koje za sve ljude izgledaju isto. Tema je preobimna da o njoj sad ovdje pišem no mogu još samo spomenut da su ljudi postavili neke vrlo zanimljive metode u istraživanju snova i izvukli neke zaključke kao recimo direktnu vezu između odnosa sjever/jug na mapi i položaja skupne točke, dal je visoko ili nisko itd. kao i određene prirodne granice koje je jako teško prijeći (recimo planine na sjeveru itd)





Lol, mogu ti samo reć da ja rijetko vidim (ili možda ne primjećujem) boje, no zapamtio sam jednu a to je boja izvidnika koji su me vodili u anorganski svijet jednom kad sam ih "uhvatio". Bila je točno ovakva, izrazita jarko žuta.

Meni je nekada bilo interesantno crtanje mape snova, imam jednu svoju koja se s godinama malo proširila. Interesantno je da se planine kod mene nalaze na severozapadu. Rodni grad je u centru mape, pomešan sa gradom u kom sada živim. Dobrim delom mapu uokviruju reka i okean, a na severu je železnička pruga. Hvala za info, baš je zanimljivo.




I kod mene.

Novost od sinoć, i vrata imaju istu funkciju kao i prozor. Shvatim to tek sad u snu, mada je bilo puno onih gde su se vrata pojavljivala. Probam i ono sa malim prstom, jedino što se desilo je da se muškarac koji se pojavio predamnom u snu, pretvorio u ženu. Hehe, i to u neku plavušu. I onda mi je kao takav, tj. takva rekla da se zove Dimitrije. Odakle mi sad to ime, pitam se ja?

Da, tako je kod svih ljudi, svi gradovi u kojima si živio pomiješani, u centru mape.



Zanimljivo. Kakva su ti najzanimljivija iskustva s njima ukratko opiši? Jesu napasni, mračni i morbidni? Jel puno gnjave? Kako je sa skautima i izaslanicima? Moja iskustva možeš pročitat u posebnoj temi koja se baš tako zove. Btw otkrio sam da i ona neobjašnjiva tjeskobna raspoloženja pred spavanje (jel ih ti imaš isto?) ne potiču od voladoresa kao što sam mislio već također od njih, što je zanimljivo. Jednom sam odjedrio drito u san i našao ih tamo.



Da to bi bilo logično. Nego evo ti još jedna zanimljiva tehnika, ja ju zovem tehnika dalekog prebacivanja jer točno to i radi. Dakle uzmeš bilo koju točku na horizontu sna, po mogućnosti daleku i obratiš jaku pozornost na nju. Dakle ono, kako da ti objasnim, posvetiš joj punu pažnju, kao da ćeš je progutat očima, ma skužit ćeš sam tamo, ako se sjetiš uopće ovog - i kao da te veliki usisavač povuče - zuuum - odma si tamo. Jako je zabavno, probaj.



Ti znaš što je "mali prst tehnika" i što ona radi? Ukratko rečeno skida maske sna i omogućava ti da vidiš direktno energetsko obličje stvari na koju si obratio pozornost. Ona se preobrazi no samo ako je riječ o nečemu stvarnom. To je jedini način da razlikuješ obični san od pravog putovanja u cjelovite svijetove koja su moguća i susrete s fantomima sna ili pravim anorganskim bićima. Ako je preobražaj neki bezvezni kao u tvom slučaju onda je to nartavno samo obični san a tvoje očekivanje mu samo prekroji oblik.

Ja se izvinjavam, a sta je to sam malim prstom, ja sam davno citala knjige pa se verovatno ne secam, gde da to nadjem?

Imam problem sa kočenjem pri toj brzini. Nikad ne završim kod odabranog objekta, nego proletim kroz njega i odem u treći san. Prokleta hidraulika. Ništa to ne valja.


Pa ne znam, u početku je bilo da ih ne primećujem, onda su postali krajnje dosadni, onda je bilo bežanije, prepadanja, dreke, tuče... Onda su kao nestali. Onda se kao javio izaslanik. Onda je i on proteran...Sada ih nema u snovima, osim ako ih ne pitam jel su tu. A ako pitam, svaki put su tu. Znači, pravim se da ne primećujem.
Za njih ne treba test sa viđenjem. Osećaj je vrlo specifičan. Drugačiji energetski naboj, pretpostavljam.
Ne interesuju me preterano.
(al je činjenica da se lepe ko muve na g...)

Uzela si mi slova iz tipkovnice bas sam i ja htio to pitati.

posto sam neki dan iznova procitao umjetnost sanjanja, mogao bi odgovoriti sta je s malim prstom ljeve ruke...

don juan je naucio castanedu da u snovima kroz naredbu izolira energiju skauta, ili da uopce vidi dali je taj san stvaran ili samo njegova produkcija sna koja je bez energije...
zato je castaneda u snu izgovarao namjeru da vidi energiju...i to je radio glasno i jasno...

kad je tad castaneda se susreo s stanarom, sa zenom u crkvi koja ga je uzela u svoj san, tad je castaneda htjeo da vidi dali je bez ili s energijom i stanar mu je dozvolio da to ucini, tako je castaneda glasno izgovorio svoju namjeru da vidi energiju, potom se je stanar smijao jer je znao da je to bio trik starog don juana koji bas nije bio ljubitelj stanara ili starih vidovnjaka...don juan je samo htjeo da s tim cinom napravi buku u tihom gradu od stanara...

stanar je potom objasnio castanedi da je dovoljno da samo pokaze malim prstom ljeve ruke na predmet u snu i da vidi dali je stvaran ili iluzija, i rekao mu je da i urlikanje iz cjelog grla ima istu svrhu kao s malim prstom, ali sigurno je vikanje u snu teze i kosta vise snage od sanjaca...


prvi put kad sam pokazao s malim prstom u snu je bilo tako da sam bio sam u snu, niko bice ili slicno nije bilo s menom, zato sam izabrao jedan veliki bor koji je stajao u mojoj ulici u snu...kad sam to ucinio, nije se nista promjenilo, sve je ostalo kako je, samo sto sam cuo nevjerovatan krik, zvuk koji je bio kao da se dva kontinenta sudare i stvaraju ogroman zvuk, neznam kako da taj zvuk objasnim, bio je jednostavno nevjerovatan, poslje tog sam usao u kucu i u kuhinji je vjesila dascica za rezanje bilo cega, posto je to isto bilo od drveta ali puno manje opet sam pokazao prstom na taj objekat i taj zvuk se je opet pojavio, samo nije bio vise tako jak i mocan kao kod bora...

dali neko zna sta bi to moglo biti, taj zvuk?

„Umetnost sanjanja“, Karlos Kastaneda, negde pred kraj knjige...razgovor između Stanara i Karlosa: (adaptirana verzija):
Stanar: Je li, a što se ti toliko dernjaš? Da imam ušiju, sad bi me bolele.
C.C: Pa, oću da vidim!
S: Jao, jao, ma ko te je učio taj staromodni metod? To ti uopšte nije IN. Slušaj mali. Treba ti samo mali prst!
C.C: Mali prst? Ali on je tako, tako... mali.Šta ću ja sa tim?
Priča dalje ide onako kako je Vag opisao.
Par godina kasnije, neobjavljeni intervju sa C.C.
Novinar: „Mnogi se pitaju, zašto pominjete mali prst? Molimo vas, razrešite tu misteriju?“
C.C:“ Pa kao prvo, mnogo je to jedna korisna stvar. Poznajem jednog čoveka, koji je pustio nokat na tom prstu, samo da bi kvalitetnije čačkao uši. Nekima može poslužit za čačkanje nosa, ili za odvrtanje ne jako pritegnutog šrafa na kućištu. Na hard disku nema šanse.
A u snu nema toliku multifunkcionalnost. Recimo sanjam pauka. Znam da je san, te uperim mali prst u zver. I odjednom, vidim, da to nije ni pauk, niti prikriveni strah od rođene majke, nego dosadni anorganac, spreman da me trese suvom elektrikom, toliko da se razbolim u narednih par dana. A nije uvek ni anorganac.“

Jer taj tvoj post bio za smijanje ili za plakanje?

Ovisi od individualnog sistema za dekodiranje poruke. Može da bude za smejanje, plakanje, krajnje dosadan, krajnje nerazumljiv i ima još varijacija.
Ukoliko je nerazumljiv to znači da je došlo do šuma u komunikaciji između emitera i recipijenta, a šum se javlja usled spoljnih faktora, (npr. buka, oštećenje kanala kojim se emituje poruka i slično), dok takođe postoje i drugi faktori koji ga izazivaju. Jedan od njih bi sigurno mogao biti nepoklapanje konteksta (društveno-kulturno uslovljen) između onog koji šalje poruku i primaoca.

U svakom slučaju post je bio odgovor na pitanje, ni za smejanje, ni za plakanje, isto kao što je i ovo sad.

Edit:
Ovo čudo može se prikazati na primeru komunikacije sa izaslanikom sanjanja.
U snu on govori nešto, što je tada savršeno razumljivo. Međutim, na javi, kod te rečenice postoji problem sa značenjem, smislom. Šta se tu dešava? Nije poruka (rečenica) ono što izlazi iz konteksta (koji bi u situaciji sna imao značenje okvira, okruženja), nego ja izađem iz konteksta. Tada se kontekst može shvatiti ne samo kao okruženje, ili ti okvir, nego i kao energetsko poklapanje, odnosno nepoklapanje.
To bi bio razlog zbog kog na javi nikako ne razumem izaslanika.
Sve to garant ima veze sa frekvencijom, o kojoj nemam pojma.

Jer to bitno uopce ?

Možda, iako to ne primjećivah previše no ako je točka predaleko (ili pre ... nešto, puki pojmovi kao što je daljina, masa ili vrijeme "tamo preko" ne znače isto što i ovdje ili ne znače uopće) postoji opasnost da se probudiš. Vjerovatno "daleko prebacivanje" ovisi ili o energiji sanjača ili o daljini izabrane točke (što možda dođe na isto). U biti radi se vjerovatno o još samo jednoj od metodi prebacivanja snova no ova mi se čini najspektakularnija i perspektivno vrlo zanimljiva - posebno ako se kombinira sa teorijama mape snova i sl. Konkretno u ovoj tehnici može se birat i točno mjesto gdje želiš ići ili barem približni pravac (sjever, jug) itd.

Ako volite postavljat zadatke sebi za snove postavite i ovaj: dal se može u snu orjenitirat sjever i jug, barem odokativno, kao i na javi? Recimo ja sam tako radio slična pitanja i eksperimente : dal stvari padaju kad se bace (gravitacija), dal rade zvuk kad se razbiju, dal možeš prolazit kroz stvari u snovima itd (btw odgovori na ova pitanja su da, da, ne iako teško je ovdje nešto pametno utvrdit, možda su odgovori takvi jer mi očekujemo nešto slično pa nam ..podsvjest ajmo reć radi snove takvima. Sami ih kreiramo i ograničavamo na taj način, no svejedno - eksperimentirat i pitat se uvijek treba. Upoznajemo novu okolinu, na način kako bebe upoznaje i ovaj svijet. Drugi način zasad ne poznajemo.



Lol da, same here. Pozornost, vrsta pozornosti je ključna. Ukoliko ih shvatiš ozbiljno i zastrašujuće daješ im moć. Ukoliko na njih gledaš kao na dosadne smetala onda je obratno.



Vraga su nestali, mislim da će nas pratit cijeli život, no to je tako kod nas polu-šamana .Ja to shvaćam pomalo humoristički. Ljudi imaju mačke, pse, papige a mi anorgance Na isto na kraju dođe.




"Obična", ova najčešća anorganska bića se osjete kroz cijelo tijelo, točno. Zanimljivo, primjetio sam da mi najviše vole doći ne u pravom snu, nego u polusnu, kad ne sanjam i vjerujem da sam napol budan (a po nekim sitnicama i razmišljanjima skužim da ipak nisam) U pravom snu ih vidim u obličjima nepoznatih i pomalo deformiranih ljudi. Često me znaju napast, udarit, zgrabit bez ikakvog povoda. I još, već sam spomenuo, ponekad imam osjećaj kao da mi je mali prst blokiran. Slučajnost? Ne znam baš. Moguće je da ne žele prići otvoreno i pokazat se jer su onda podložni i našem utjecaju a ja sam u slučajevima kad smo bili na ratnoj nozi znao drečat direktnu namjeru da im naškodim, nanesem bol i sl. (jer su se oni i prema meni postavljali na sličan način, kao što rekoh, bili smo "u ratu") tako da je ovo na neki način znakovito. Treba puno senzibilnosti, zapažanje i energije da se protumače neke stvari vezane za ovo a mogućnost za pogrešku uvijek postoji.




Ni mene, razmjena energije, no volio bi još koji put otputovat u njihov svijet i popričat sa nekim od njih, da doznam više o njima, vrstama, ekologiji, tehnologiji, stupnju samosvijesti, duhovnosti i milijun ostalih stvari. Radoznao sam po prirodi, možda je to posljedica previše gledanja u national geographic. Mislim, nisu to sad neke čimpanze da ih proučavam no svejedno me zanimaju, više onako akademski, fascinantna su bića, to se ne može poreć.

Par puta mi je za test da li sanjam poslužilo upravo da bacim nešto na pod, pa ako ostane da lebdi, onda je san. No nekada stvari i padaju na pod u snu. I ja mislim da to jeste neka stvar očekivanja, ali izgleda ima još nešto. Isto tako, nekada u snu mogu proći kroz zid (osećaj je kao da prolazim kroz neki žele, a ponekad samo kao da prođem kroz neki laki vetrić), a nekad apsolutno ne mogu da prođem, pa moram kroz vrata, i sa sve upotrebom kvake na njima. Ne znam zašto je tako, jer znam da se u snu većina stvari "menja" prema meni (očekivanjima).

Neko me je u snu naučio da će mi pažnja biti bolja ukoliko ne letim, nego polagano koračam kroz san, a isto tako i sa onom "zoom" tehnikom. Teško mi je da pratim slike koje prolaze sa strane pri većoj brzini, nešto me tu zbuni. A ukoliko se usmerim prema napred i ne obraćam pažnju na ono što prolazi sa strane, onda verovatno dobijam preveliku brzinu, a tek me to zbuni...




Pa ja mislim nekako, da je ta razmena energije neizbežna. Mislim da to i rade, onda kad te hvataju, "drpaju", ili nagovore da se tučeš sa njima. No, imaju i mirnijih metoda za to.
Meni je interesantno to što nemam iskustvo "putovanja" u njihov svet. Samo su me preneli tamo, slika sna se odmah promenila, i nađem se kako piljim u taj svet. Imao je neki čudan mir i privlačnost. Ni malo užasavajuće, nego onako, sad je smešno, al izraz za to bi bio "domaćinski".

Par puta mi je za test da li sanjam poslužilo upravo da bacim nešto na pod, pa ako ostane da lebdi, onda je san. No nekada stvari i padaju na pod u snu. I ja mislim da to jeste neka stvar očekivanja, ali izgleda ima još nešto. Isto tako, nekada u snu mogu proći kroz zid (osećaj je kao da prolazim kroz neki žele, a ponekad samo kao da prođem kroz neki laki vetrić), a nekad apsolutno ne mogu da prođem, pa moram kroz vrata, i sa sve upotrebom kvake na njima. Ne znam zašto je tako, jer znam da se u snu većina stvari "menja" prema meni (očekivanjima).

Neko me je u snu naučio da će mi pažnja biti bolja ukoliko ne letim, nego polagano koračam kroz san, a isto tako i sa onom "zoom" tehnikom. Teško mi je da pratim slike koje prolaze sa strane pri većoj brzini, nešto me tu zbuni. A ukoliko se usmerim prema napred i ne obraćam pažnju na ono što prolazi sa strane, onda verovatno dobijam preveliku brzinu, a tek me to zbuni...




Pa ja mislim nekako, da je ta razmena energije neizbežna. Mislim da to i rade, onda kad te hvataju, "drpaju", ili nagovore da se tučeš sa njima. No, imaju i mirnijih metoda za to.
Meni je interesantno to što nemam iskustvo "putovanja" u njihov svet. Samo su me preneli tamo, slika sna se odmah promenila, i nađem se kako piljim u taj svet. Imao je neki čudan mir i privlačnost. Ni malo užasavajuće, nego onako, sad je smešno, al izraz za to bi bio "domaćinski".

hvala svima na odgovorima za mali prst


Ovo se i meni desava, dok se budim, shvatim kako neka crna osoba, ne znam kako bih se drugacije izrazila, lezi na meni (spavam na stomaku) i bukvalno me citavim svojim telom sishe, osecam cak i tezinu tog tela sto je cudno ako nemaju telo. Zanimljivo mi je sto osecam da nema nikakvu emocionalnu povezanost samnom, jednostavno je gladan i jede, samo ne znam sta jede kad ne osecam strah ni nista, mozda jedino u toku sna ako sanjam neki kosmar. Kad se tako probudim mrtva sam umorna posle.