lone_bird je napisao/la:
Ne znam ništa o čakrama. Mislim, znam nešto teorije no nemam nikakvih direktnih uvida ni prakse tako da je takvo znanje jalovo i beskorisno. Čakre su vjerovatno način na koji je ustrojeno naše energetsko ili kojeveć tijelo.Jel ti može konkretno znanje o njima pomoći? Jel dobro poznavat nacrt motora u svome autu? Pa u redu, da nije loše i ne može škodit svakako, no mislim da ipak treba znat dobro vozit ako misliš doć na svoj cilj. Hoću reći da šamanske tehnike puta ratništva, besprijekornosti, unutnje tišine, rekapitulacije i tensegritiyja rade snažno i direktno i zapravo su sve što čovjeku na putu samospoznaje treba. Doduše možda umjesto ovog "čovjeku" trebam umetnuti "meni" jer nismo svi isti.
lone bird, cakre se spominju i u toltetskom znanju, u knjizi tensegriti se spominju, don juan ih zove vitalni centri ili vrtlozi na energetskom tjelu.
usput sam htjeo ispricati jedno iskustvo u vezi snova.
prije nekoliko god. u javi sam isao s prijateljicom na bazene, oboje nismo bili prije na tom mjestu, isli smo pjeske i bio je dalek put do tamo, napravili smo pauzu ispod nekog drveta, tu je poceo prvi znak da nesto nije u redu, dok smo sjedili ispod drveta je tocno iznad nasih glava bila vrana koja je na totalno cudan nacin pravila zvukove, znao sam da su bili usmjereni na mene ali nisam znao zasto, kod prvog cudnog zvuka od vrane sam se poceo smijati jer je zvuk bio totalno neobican i uopce nije pasao vranama, kao da je htjela nesto reci takav je bio zvuk, kad sam se nasmijao odmah sam se i izvinio u sebi. kad smo dosli na bazene, smo prvo trazili dobro mjesto za sjesti, ja sam predlozio da sjedenemo tamo kod nekog stabla i dok sam tamo sjedio osjetio sam se neugodno i stalno sam se okretao i imao osjecaj da me svi posmatraju, nakon nekoliko minuta je prijeteljica rekla da joj je ovo mjesto za sjedit bezveze i tako smo sjeli na jedno drugo mjesto koje je ona spontano predlozila. e u tom momentu kad sam ja sjeo na to mjesto tako je dosao i slatki umor, totalno mi se spavalo i nisam dugo sjedio vec sam legao i oci su mi se zaklapale. mislio sam se kako da sad tu spavam a ona mi je dosla u posjetu, pogledao sam da vidim sta ona radi pokraj mene a ona je isto imala zatvorene oci i tad sam si rekao super bar nemoram da se borim protiv ovog slatkog umora. odmah kad sam zaspao sam imao veoma jasan san i sto je bilo veoma grozno je da sam odmah morao na to da mislim odkale sam dosao i imao sam malu sliku od mjesta odakle sam dosao i ta sika je bila sve manja i manja i tako sam imao paniku da cu zaboraviti kako da se vratim nazad i svu snagu sam koncetrirao na to da se vratim i uspijo sam se vratiti i u tom mometnu kad sam dosao u javu tad sam i zaboravio gdje sam to bio u snu. jos dva puta sam zaspao i imao sam opet takav san gdje sam zaboravljao od kuda sam dosao, kod treceg sna mi je bilo najgore jer sam sanjao da sam opet djete u svojem djetinstvu, i tu sam se osjecao sigurno i najveca opasnost je bila jer sam primjetio da mi je zaborav bio ogroman i skoro sam zaboravio da lezim na bazenima, i tad sam kao lud se drzao tog malog sjecanja od bazena i sva sreca vratio sam se nazad i bio sam toliko uzbudjen da sam se i digao, nisam vise htjeo da tu lezim, u tom momentu se je i prijateljica probudila i rekla mi je da je isto imala tri veoma snazna sna, zapravo tri razlicita mjesta gdje je bila, ali ona je znala da je to san i da negdje drugdje spava.
pitao sam se da sam zaboravio naprimjer u trecem snu da to sanjam onda bi ostao u svojem djetinstvu, i pitao sam se dali bi onda sam ovom starijom svjesnosti i znanjem, dali bi s time prozivio opet svoje djetinstvo i mladost do momenta dok nejdem na bazene, dok sam razmisljao o tome mi je doslo snazna misao da bi bio izgubljen, tako nesto kao mrtav, ali neznam tocno sta bi bilo da sam prihvatio taj san kao svoju stvarnost.