Nisam čitao temu, dovoljno je da mrzim gensko i bilo kakvo igranje sa onim što jedem... tako da ću malo iskaljivati bes prema ljudima koji to dozvoljavaju i podržavaju
Minime je napisao/la:
ne znam kako Srbija stoji sa kreditima, al naši se eto zadužili još 1,5milj. dolara u SAD-u, tako da nama ne gine sadnja GMO-a
prodali nas
Da... uvak je neko drugi kriv... uvek nas je neko drugi prodao... tako to ide oduvek, od kad sam prvu pelenu obukao slušam te priče
Pitam, se... što li sam tako nemoćan, što li ostajem nem kad pokušavaju da me nategnu, pitam se im se sam okrećem i nameštam, pitam se što li igram kada sviraju, pitam se....
Hibrid nije GMO... naravno... ma to nije ništa opasno i strašno... kao ni taj GMO...
Pa šta, posejaće ga komšija, ja neću... čak ću i vetru, i pčelama i svim insektima da udarim veto na moj vazdušni prostor, iznad mojih useva... znači sasvim ću lepo i sigurno zaštiti "ukrštanja"...
No, pitam se... kako mogu biti siguran, da hrana koju kupujem nije GMO... ili u boljem slučaju, puna pesticida...
Moj deda je pre 20-ak godina umro u 96-toj, ima i sada staraca okolo, ali ono što je sigurno, pitajte ih, oni kao mladi nisu znali za "unapređene2 Vrste, ko zna kakve hibride, pesticide, herbicide... "plavi kamen", kreč, pepeo... ako su uopšte prskali time su prskali, ali uglavnom nisu...
Mi smo živa labaratorija, da bi se istestirao neki veštački vitamin, neki lek, hrana, potrebno je da se "pacov" posmatra od rođenja pa do smrti.... Sa tim sra*jima se nije počelo baš toliko davno, mi smo ti labaratorijski pacovi...
Mislim da niko od vas a naročito vi koji ste pokrenuli ovu temu nemate nikakva prava da govorite protiv GMO i bilo koje druge na ovaj ili onaj način modifikovane hrane. Danas se prodaje na razne načine „unapređeno“ seme. Tako imamo seme kukuruza ili žita (bilo čega) koje je prilagođeno ovakvoj, pa onakvoj klimi, ovakvom ili onakvom zemljištu, atmosverskim prilikama (otpornim na suše ili preobilne padavine) i tako dalje.
Sve je više ljudi koji obožavaju da žive u gradovima i da rade poslove koje rade, i da čiste savesti sebe smatraju moralnim građanima bez ikakve odgovornosti za sve to. Uvek je neko drugi kriv, mi smo nemoćni i jadni, i možemo samo da ćutimo i trpimo, da gledamo kako nam sevt postaje srtnje! Pa šta sad možemo, jel?
U ostalom, ko još voli da bude seljak, naročito tradiocionalni seljak. Brate, oni smrde, izgledaju matoro još u četrdesetoj, frljaju se s padeži i smešno gvovre. Njihove fore i smisao za humor su tako odvratno glupi da je to za plakanje a ne smejanje. A tek njihova „kultura“, sačuvaj Bože! Seljak se prepoznaje međ 1000 ljudi, to je onaj odeven bez ukusu, sa smešnom demode frizurom, možda sa užasnim brkovima. Čak često obučen u odelu (sakou...) a obuven u patikama, ili još gore, kombinacija donji deo trenerki, a gore košulja i sako, i na nogama cipele. No imaa i onih koji cipele nose sa trenerkama... Seljaci! Ti primitivni, priglupi, neinteligentni, smrdljivi seljaci! Njihova koža je često naborana, crna i suva od sunca. Njihove žene su dlakavih pazuha i nogu, svi se osećaju na znoj, manje ili više. Fuj! Odvratno!
Zamisli, kako samo neko može da bude takav. Kako neko može da ne povede računa o osnovnoj higijeni i ne tušira se 5 puta na dan, već se čitav dan znoji na suncu kopajući ili bilo šta drugo radeći, isprljan zemljom, znojem, i izujedan od osa i bezbrojnih drugih insekata... Kako neka žena može sebi da dozvoli da ne obrije pazuh, noge, ili, ne daj Bože, intimne delove. Ma kako može da uopšte dozvoli sebi da se neprekido ne prska dezedoransima i macka rolonima! Ej bre, to je strašno. A zamisli samo njene crne ruke i nokte! Da povratiš! E a kada se obuče, pa to je komedija... Ne ume da uklopi dva komada odeće da to liči na nešto. Smešnih su frizura, nenegovanih opaljenih lica. Užas! A sve o čemu znaju da pričaju je koliko im je čega rodili, kako šta uspeva od useva, o cveću i koje s kim šta u selu ili u tamo nekoj seriji koju jedva stignu da pogledaju uveče, pred spavanje. Kako su samo ništavni, nekulturni i jadni njihovi životi! Oni ne znaju šta je život, provod, zabava, lepota, kultura... niti ih interesuje, zato i jesu tako ništavni...
No dobro, da se vratimo na temu. GMO! Pa da...
Kada se u ruralnim krajevima počelo pre mnoooogo decenija da govori o veštačkom đubrivu, svi su negodovali. Tradicija je zato da se poštuje. To zna svaki seljak. Šta tu tamo neka nauka da mi kaže šta je dobro za mene, znam ja šta je i kako moj otac radio, moj deda, i tako dalje. Oni su odlično živeli, ništa im nije falilo pa neće ni meni!
Međutim uvek je bilo i ljudi otvorenih umova, pametnih, modernih (čitaj sujetnih glupih budala), koji su lako bili privučeni reklamom i zavedeni počeli sa probama. Tako, oprezni, konzervativni „glupi“ seljaci, videvši da moderni „pametni“ komšija, koji je jedini kupio to jeftino đubrivo, koje se baca po prstohvat kod svake biljke, čistih belih ili obojenih granulica prolazi ko bubreg u loju, zato jer mu je na manjoj površini rodilo koliko njima na duplo većoj, plus su plodovi bili veći i lepši, počeli su da se pitaju da li zaista treba ostati pri tradiciji. Razmišljali su „Maku mu, ja se ubih prvo da dovezem smrdljivi stajnjak na polje, umazan sam bio govnima do glave, zatim bilo je potrebno utovarivati, prevoziti i rasturati velike količine, ej.. to je posao... a on kupio nekakav džakčić, kultuirno, lagano i čisto nađubrio kukuruz, i dobio 4 puta više na duplo manjoj površini od mene, hm....“
Zatim se sledećih godina pojavi herbicid. Moderni komšija pojuri i kupi, isprska useve, i bum, nema korova, ha... lako da moža svako, a efikasno do bola. Nema okopavanja, nema čupanja korova, nema dodatnih troškova oko svega toga...Ušteda i novca, i vremena, i fizičkog posla, i prženja na suncu, i prljanja i znojenja... ma milina!
Sledećih godina se pojave i raznorazni pesticidi, pa je polje modernog komšije prosto CVETALO, prinos je rastao u nebo, a od 3-4 hektara koji su mu ranije jedva zadovoljavali najminimalnije potrebe, sada zarađuje tako da je nabogatiji u selu, a uz to, i najmanje radi. Genijalno! Živela nauka!
Jedini je on imao vremena da gleda TV, da bude u toku, da čita, da se kultiviše... Bio je najpametniji u selu, imao je stila, poznavao je muziku od ukusa, prozu, poeziju, autore. Imao ukusa za oblačenje, lepo izgledao, brijao se svaki dan, negovao kožu, kosu, čak je brijao i pazuh

Pravi genije i čovek!
No, videći da se tako LAKŠE i BOLJE prolazi, ostali zatupljeni tradicionalisti su polako počeli da se predomišljaju... I malo po malo, godina za godinom, čitavo selo je počelo da koristi veštačka đubriva (gnojiva), pesticide, herbicide, jebicide...
Svi su polako dobijali sve više slobodnog vremena, počeli da se zanimaju i za neke druge stvari, polako se odricali od glupih tradicija i sve više otvarali za novotarije.
Ha, novi hibrid, daj da kupimo i posejemo. Ha, seme kukuruza sprintera, vegetacija od 2,5 meseca, SUPER, nakon žetve mogu još jednu kulturu na istom polju, čoveče, dupla zarada! Nema bolje. E, a onaj hibrid otporan na sušu. A tritikal, brate, jesi čuo, ima 30% belančevina, više nego u mesu, jel znaš da pilići od njega porasu deblji i veći od svinja. Uživancija...
Naravno... hiperbola je samo kad je reč o zaradi. Jer poreza kolko ’oćeš, a cene poljoprivrednih proizvoda do jaja i niže. Znate šta se sada seljacima najviše isplati? Cveće. Više se može zaraditi na prodaji nekih tamo smešnih ukrasnih biljaka nego hrane.
Kud plovi ovaj brod, brate... ili da kažem... veliki brate... o Džordž...
Polako ali sigurno, nestajala je jedna po jedna vrsta riba u seoskoj rečisi, da bi danas, njeno dno jedino bilo nastanjeno crnim, masnim muljem. Živela nauka, živelo unapređeno poljodjelstvo, tj poljoprivreda, jel

Živeo lagodan život! Živeli gradovi! Živela pamet! Živela kultura! Živela nova društvena uređenja gde svako postaje zavistan od svakog, gde se polako odričemo svojih zemlji, svog rada i života i kupujemo i jedemo uvezenu, ili onu sa farmi. Živeo profit! Živeo novac! Živeo šou biznis!
Pošteno!
Najviše zarađuju glumci i pevači, pa bankari, pa prodavači magle (jel, razni društveni naučnici, službenici), pa političari, pa svi ostali, i na kraju seljaci!
Tako treba! To je pošteno!
A oni, mamu im, zamisli, umesto da nam prodaju zdravu hranu, uvaljuju nam onu sa pesticidima, herbicidima, blabladicidima, i to prekomernim dozama... samo zato što im je jedini cilj da maximiziraju prinose, i prehrane decu, odškoluju ih i pošalju da žive i rade u gradu, i reše se bednog života!
Klasičnog seljaštva više neće biti za par decenija. Svu hranu će proizvoditi na privatnim farmama, gde će sve da bude po najsavršenijoj visokoj tehnologiji uzgajano. Svi će napustiti sela, svi. Tako da će svi postati krajnje zavisni!
Svi će u žurbi da lepše i lakše žive prodati svoja dupeta, i predati se.
Tada, moć će biti u rukama samo jednih, onih koji prave i priodaju hranu. Pa preko čega ćeš najbolje, najsavršenije, naj, naj... sve naj.... manipulisati ljudima, i to više ne ni suptilno... ako ne preko hrane... Da vazduh možeš nekako da privatizuješ (a moći će i to... polako), bilo bi još bolje, jel....
A onda... čoveče, labaratorija je čitav svet (kao što već i jeste), a oni imaju sve... sve je u njihovim ručicama, sve, tvoje telo, srce, čak i tvoja duša!
Pitaćemo se onda – kako su mogli? Kako neko može da bude takav? KO JE KRIV ZBOG TOGA ŠTO SAM SADA OVDE I U OVOJ SITUACIJI?
Ali odgovor je jednostavan. Ti glupane! Ti si kriv! Isti si kao i oni! Nedmaš ni najmanje pravo da ikoga drugoga kriviš i smatraš monstruoznim!
Zašto si pojurio za iluzijom lakšeg i lepšeg života? Zašto si se odrekao prirode i onog društvenog uređenja koji je ona, s punim pravom, nametala, zašto si sebe smatrao poštenim odrećući se sunca, zemlje, znoja, prljavštine, zdravlja? Zašto si otišao da živiš u tako neprirodnim objektima gde drugi žive ispod i iznad tebe, gde živiš na 20m iznad tla. Hm... zanimljivo, školovao si se, pošteno radiš i zarađuješ, veruješ da si slobodan i moralan. Šta je poštenje, a šta moral, šta obrazovanost, šta kultura, šta osećaj za estetiku, šta? Iluzija. Sve je iluzija. Slike u pesku, snegu. Luciferov marketing. Reklama za zavođenje!
Sloboda, hahaha...
Da li je ona budala koja živi tamo negde na nekoj planinčini, ima kolibici, par ovaca (zbog vune) i malo zemlje na kojoj gaji sve što mu treba za jelo i pije vodu sa izvora, zajeban?
Ili onaj koji mora na posao, da bi mogao da dobije platu, kako bi kupio hranu za koju ne zna da li je novi experiment ili nije, kako bi kupio odeću, kako bi platio struju (a ona je od posebne važnosti za život, neprocenive!), vodu i blablabla... i koji bi kada bi dobio otkaz ostao bez svega toga u trenutku, pa je prinuđen da ljubi tuđe bulje, prelazi preko svojih stavova, tog nekog nazovi morala, onoga u šta veruje...
Ko tu robuje čemu... Seljak prirodi a ovaj drugi nema čemu ne... Seljak mora da se pokloni prirodnim zakonima a ovaj volji svakog nadređenog, na vrhu novcu!
Ko je kriv?
Mrzi me da lepo sročim ovo, a i jako sam ljut.
Završio sam škole protraćivši 25-26god, odbio da radim i živim u gradu za lepu platu, vratio se na selo, i sada pokušavam da se vratim što je moguće više u prošlost. Da se odreknem što više tih glupih zavisnosti, da, kao bajagi, dobijem slobodu. Da li je to moguće? Teško... Jesam li budala i malouman? Vrlo verovatno...
Da li mi je lepše da se u 15h vratim sa posla, vozeći se sam od radnog mesta do stana u autu za petoro, robujući benzinu i kolima; zatim pravo skočivši pod tuš, robujući elektrodistribuciji i vodovodu, koristivši skupocenu, hidratantnu kupku koja posebo čuva kožu, robujući kozmetičkoj industriji, zatim mackajući se mlekom za telo, pa nanoseći dezodorans, pa skupoceni parfem, takođe robujući industriji kozmetike, zatim oblačeći trenerke i odlazeći u teretanu, robujući textilnoj industriji, i robujući modi (teretana), zatim se ponovo tuširajući, i sve istto, pa buljeći u TV dok se malo odmaram, robujući industriji zabave, industriji tehnike, sve to dok jedem svoj obrok iz mikrotalasne kupljenom iz marketa, kaobajagi biološki proizvedenom, ali GMO prilagođenim da raste i u onim predelima gde niti klima niti kvalitet zemljišta nije pogodan, robujući tako „naučnicima“ i istovremeno industriji hrane, uveče se oblačim u moderne farmerive, i zelenu bodi majcu koju uklapam sa zelenim patikama, imam lep kožni kajš sa modernom kopčom, i parfem sa feromonima, izlazim sa ortacima sa posla u diskoteku kako bi se malo zabavili, i možda nafatali neke „noćne vezice“, a i hoćemo jer smo lepo izdepilirani, našminkani, parfemisani, obučeni i nabildovani, a uz sve i pametni... robujući tako, ma u pi*du mater čemu ne sve...
Ali to je cool, baš je strava... svi me cene, poštuju, smatraju čovekom sa ukusum, sa stilom, uspešnim i sve to...
Ko je bre budala da se odrekne tako dobrog zezanja, pa čak i da ga truju. Ko je bre lud da živi kao indijanac, samo zato jer je to prirodno i jer samo tada ima najveću moguću slobodu i kontrolu nad svojim životom. Ko je bre lud da kozmetiku, modu, šoubiznis, „zabavu“, „kulturu“, „obrazovanje“, „civilizaciju“ pogleda pravim očima... Ko je bre lud da uopšte i razmišlja svojom glavom, svojim mikslima... To nije cool, nije IN. In je kopritai filmske zvezde, pevače, političre, slikare, renije, pesnike, zatim biznismene, „uspešne“ karijeriste... To je in, kao i sve ono što oni rade, kako seponašaju, šta kažu... Da... kao... ja mislim svojom glavom, samo se moje mišljenje, moj ukus i sve to, poklapaju sa njihovima, a?

To je to...
Pravo o GMO hrani, ja bih rekao i nimalo OFF TOPIC!
Mislim da ovaj svet ide upravo tamo gde i treba da ode, a da je bolje da do 2012-te zaista i dođe, tako bar ne bi smo sebe krivili za ono što će nam se neminovno desiti a zašta jesmo krivi!
Ja se izvinjavam zbog ove ljutnje, ali jako se nerviram zbog toga što ne mogu više nigde da nabavim normalno prorodno seme, nego sve neki hibridi, sve nešto „poboljšano“... i td... Od svega to me najvioše nervira! Mada se malo i bojim, jer kako stvari stoje budućnost se ne čini bajkovitom, svi se kao nešto bune i protiv su, a niko ništa ne preduzima... Tj, kao i preduzimaju i protive se javno, ali nastavljaju da svojim načinom života sve to, najsnažnije podržavaju!
Ja sam lični svedok da stoka koja se hrani koncentratima jako oboljeva, i da često ima čudne izrasline (tumore, valjda) po telu. Dakle naša domaća koncentrisana hrana, naše domaće hibridne vrste žitarica i sl.... Više čak i nije tamo negde, već tu, u nas... ali niko to ne proimećuje...
Ako živina ima tumore po telu, a vi kupujete jaja koje ona nosi, a jaja prođu sve one testove i kontrole, da li ste bezbedni. Da li ste bezbedni ako jedete takvo meso, kome je tumor odstranjen, i koje takođe prolazi sve kontrole. Da li ste bezbedni jedući čak i biljnu hranu, čak i biološki uzgajanu, kad je dobijena ko zna kakvim ukrštanjima, a sada i GMO.
Ja bar znam šta jedem, oni koji to kupe na gotovo, bar se ne brinu, jer je za njih to samo obična, bezazlena hrana...
Poz
PS
Ima i nekakav film na netu, ne znam da li je bio pominjan ovde na temi, ali ne škodi i ako se ponovi, film se zove: "
World According to Monsanto "... Treba ga pogledati, doprinosi ljutnji, a ljut treba biti, na sebe pre svega!
