Niko ti ne brani da citas samo ono sto te zanima, ovde uopste nije rec o tome. Ali ne mozes citati samo ono sto tebe zanima a da pri tome "propovedas" stvari koje se totalno kose sa "uredjivackom politikom". Mislim, ti to i ne radis, ali ima ljudi koji itekako to rade i posmatraju ovaj forum kao licno glasilo, bez uvazavanja smisla zbog koga je i napravljen.


Pozdrav

Svatko to radi,ali caka je u tome što te sada zanima ovo,sutra ono,nakon 2 godine te zanima nešta treće i tako cijelo vrijeme,a valjda čovjek u tome vidi da nešto nije u redu.

Izgleda da nece, jer sam ih vec procitao. Jebi ga, onda je kod mene problem.

Ne shvatam ovo kao napad, pa nemoj ni ti.

Mislim da nisam pisao da nesto znam, a vidim da je galama oko mene.
Ono sto potpisujem mi je stalno na umu, veruj mi. Zato stalno postavljam pitanja. A zasto i kako znas. Uvek dobijem odgovor da pogledam one teme, a ja i dalje ne razumem kako neko zna da je u tim temama gola istina.

Mislim da cu da prestanem sa postavljanjem pitanja. Ajd pozdrav.

Da ponovno dam mali poticaj ovoj posebno važnoj temi koja se prilično razvodnila u posljednje vrijeme.

Pogledajmo što o Spiritualnoj povijesti ljudskog bića govori Slavinski:

Većina religija (gnostičkih i formalnih) i okultnih sustava izlažu, pored ostalih elemenata svojih učenja, i spiritualnu povijest ljudskog bića. Ona je obično dana u obliku alegorija. Najpoznatiji primjer alegorijskog prikazivanja čovjekovo nastanka, bivstvovanja i njegove konačne sudbine, u Zapadnoj civilizaciji, jest kršćansko učenje o stvaranju Adama i Eve, njihovom protjerivanju iz raja i njihovim potomcima sve do pojave Krista.
Naravno, gnostičko tumačenje biblijskog mita sasvim se razlikuje od učenja kršćanske crkve. Svaki nezavisno orijentiran Tragač za Istinom (a to znači Gnostik) može, koristeći gnostičke metode spoznaje, da otkrije skriveno, suštinsko značenje biblijskog mita, ukoliko je spreman da uloži vrijeme i napore u takav rad.
Na okultna učenja Zapada, koja govore o spiritualnoj povijesti čovjeka, u velikoj mjeri je uticala teozofska doktrina Blavatske, koja je faze evolucije opisala kao niz sve savršenijih ljudskih rasa. U takvom razvoju Duša ostaje vječita i nepromijenjena, a rase služe kao sve savršeniji nosači manifestacije Duše.
Ovim učenjem se inspirirao Rudolf Steiner i donekle ga preinačio u okviru antropozofije. Iz ova dva sustava nastala su učenja mnogih okultnih organizacija, čak i grupa s malobrojnim članstvom. Sva ta učenja pretendiraju da su primljena od viših Inteligencija kroz otkrivenja proročki obdarenih vođa ili posebnih medija i većinom imaju zajedničku odliku - ograničena su na zbivanja u našem sunčanom sistemu ili, još uže, na zbivanja na ovoj planeti. Da li je čovjek živio u drugim planetarnim sistemima, koji rotiraju oko zvijezda sličnih našem Suncu, ta učenja uglavnom ne spominju, ali se prešutno podrazumijeva da se drama čovjekovog bivstvovanja odigrava na pozornici ograničenoj orbitom planete najudaljenije od Sunca (Pluton).
Teozofija, koja detaljno izlaže spiritualnu povijest , nije ni religija, ni filozofija, ni znanost, već pokušaj sinteze ova tri sustava da bi se objasnio odnos između Boga i manifestiranog univerzuma. Teozofija je zasnovana na eklektičkim i vizionarskim spisima Blavatske, a snažno je prožeta hinduizmom i budizmom, tako da teozofska doktrina spiritualne evolucije umnogome govori i o hinduističkim učenjima. Spiritualnu evoluciju pojedinca, kaže Blavatska, nadgleda tajno bratstvo Velikih Majstora ili Mahatma koji borave na Tibetu. Univerzum se sastoji iz sedam međuprožimajućih ravni postojanja, a čovjek, koji je kozmos u malome, također ima sedam tijela koja odgovaraju ovim ravnima, a to su: Božanska, Spiritualna, Intuitivna, Mentalna, Emocionalna, Eterična i Fizička. U ogromnim vremenskim rasponima planete također slijede svoju evoluciju prolazeći kroz "planetarne lance" , koji se sastoje iz sedam sukcesivnih planetarnih stanja. Zemlja na kojoj trenutno živimo četvrta je u svom planetarnom lancu, a poslije nje, u daljem razvoju, postojati će još tri zemlje.
Za sadržaj našeg Te čaja značajno je da je Blavatska obznanila shvaćanje evolucije ljudskog bića kao moralni, spiritualni i fizički razvoj, za razliku od Darwina koji se ograničio samo na fizičku komponentu. Ona je ovu evoluciju sagledala od začetka u univerzalnom eteru do inkarniranog ljudskog bića kao neprekinuti niz entiteta. Kroz evolutivni razvoj ljudskog roda i bezbrojne inkarnacije mi putujemo kroz različite, sve složenije nivoe egzistencije: mineralne, biljne, životinjske, ljudske i božanske. I kroz krvavo stečena iskustva, u ogromnim vremenskim rasponima, svako ljudsko biće se konačno svjesno stapa s Apsolutom.
Pojava Scientologije Rona Hubbarda, kao modernog gnostičkog sustava, izazvala je napuštanje kozmičkog provincijalizma i razmicanje granica pozornice, na kojoj se odigrava drama bivstvovanja i osvješćenja Atmana, na čitav kozmos, pa i dalje. Ne samo da postoje Atmani u drugim solarnim ili zvjezdanim sistemima, već oni prolaze kroz sličan razvoj u drugim galaksijama, štoviše u drugim univerzumima.
Da bismo izbjegli moguću konfuziju, treba da razlikujemo kozmički ili vanvremenski Gnosticizam i Povijesni Gnosticizam, odnosno Gnosticizam u užem smislu riječi.
Vanvremenski Gnosticizam je svako učenje, bez obzira kako se zvalo, i bez obzira gdje i kada nastalo, čiji sljedbenici teže ostvarenju Gnoze.
Povijesni Gnosticizam može se prikazati, uz golem rizik pojednostavljenja na koje nas prisiljava ograničen prostor, kao skup mističnih učenja nastalih u zemljama Bliskog Istoka usporedo s kršćanstvom.
Gnosticizam je, pišu povjesničari religija, skup mističnih učenja Mezopotamije, Perzije i Egipta, Misterijskih religija Stare Grčke, platonizma i neoplatonizma, ranih kršćanskih, judaističkih i hinduističkih utjecaja.
Središte međuprožimanja tih utjecaja bila je, početkom nove ere, Aleksandrija, u kojoj su pored Gnosticizma nastala mnoga druga religiozna i filozofska učenja.
Nastanak gnostičke sinteze bio je moguć jer je u Mediteranu, u prethodnim stoljećima bila prisutna, s jedne strane, ideja zla, patnje i tjelesne tamnice u koju je zarobljena Duša i, s druge strane, ideja spasenja Duše i dostizanja viših stanja svijesti kroz mističnu inicijaciju i ekstazu, kao provjerene putove kojima posvećenici postaju suplemenici bogova, od kojih su se prije pamtivijeka odvojili. Ideju spasenja naglašavale su ne samo Misterijske religije, već i široko rasprostranjeni mitovi o Prometeju i Heraklu. Premda je Heraklo grčki junak, on nije nosilac samo nacionalnog mita, već prvenstveno arhetipskog, općečovječanskog, kao i Prometej, Kristov prethodnik, koji je podnio natčovječanske patnje da bi ljudskom rodu donio vatru, simbol vječite Istine. Ove ideje su lako srasle s gnostičkim učenjem, jer Gnostici, kao državljani kozmosa, mogu da dišu samo u razmaknutim horizontima gdje se gubi lokalno i nacionalno. Gnostici osjećaju da Istine nema bez uzdizanja k općem, univerzalnom, ali se to opće, univerzalno, ostvaruje istovremenim potvrđivanjem i nadilaženjem individualnog.
U Povijesni Gnosticizam urasla je i egipatska magija starog vijeka, jer su mnogi njeni praktičari tog vremena bili aktivni u Aleksandriji. U najstarijim egipatskim zapisima mogu se naći tragovi korištenja magije od strane svećenika da bi se zaštitile duše umrlih na njihovom putu poslije smrti. Vrlo slične formule koristili su bliskoistočni Gnostici olakšavajući uspinjanje Duša umrlih u svjetove Plerome ili Svjetlosti Božje, jer ih je trebalo braniti od zlih arhonta, koji žele da Atmane zadrže u vječitom ropstvu na ovoj planeti. Znanje magijskih formula i lozinki bila ja strogo čuvana tajna gnostičkog okultizma, a davaoci takvih znanja bili su Glasnici Božji koji su budili Atmane iz stanja opijenosti materijom. Po gnostičkom učenju jedan od Glasnika Božjih je Krist. Najveći dio vremena koji je proveo na zemlji on je prenosio takva znanja spiritualno zrelim bićima, odnosno Gnosticima.
Zoroastrizam ili Zaratustrino učenje, porijeklom iz Irana, dalo je značajan doprinos Povijesnom Gnosticizmu u vidu dualizma koji je prisutan u svim gnostičkim sistemima. U svijetu je od iskona prisutna borba dobra i zla, svjetlosti i tame, koja se na nivou ljudskog pojedinstva odražava kao borba čovjekovih dobrih i rđavih osobina, jednih koje ga guraju ka svjetlosti i drugih koje ga potapaju u svijet materije.
Učenje o emanacijama koje je Povijesni Gnosticizam preuzeo od neoplatonista, objašnjava kako je od Najvišeg Božanstva, koje je u odnosu na ovaj svijet beskonačno udaljeni tuđin, mogao takav da nastane svijet: to nije bilo naglo, skokovito izražavanje, već je duboki rascjep postupno premošćen dugom evolucijom, u kojoj se javljaju sve grublji nivoi izražavanja Božanstva do nivoa našeg fizičkog svijeta, koji je najinertniji, najgrublji i najmaterijalniji.
Prisutnost radikalnog i nepomirljivog dualizma u Povijesnom Gnosticizmu rezultira potpunim odbacivanjem ovoga svijeta: budući da je materijalan, zao i lišen svijesti, on ne po tiče od Istinskog Boga, već ga je stvorilo niže božansko bi će - ograničeni i inferiorni bog, Demijurg ili Tvorac, kojeg Gnostici najčešće poistovjećuju s Jehovom iz Starog Zavjeta. On je tašt, zao, osvetoljubiv, kozmički tiranin željan moći i nikako ne može biti Istiniti Bog, čija je suština Apsolutno Sveznanje i Beskonačna Ljubav. Istiniti Bog je izvan i iznad ovog svijeta, stranac u močvari tame i patnje.
Iz osnovnog dvojstva koje čine Bog i materijalni svijet proishode mnoga druga dvojstva na mikrokozmičkom nivou od kojih su najvažnija sljedeća: Duša nasuprot čovječjeg mentalnog aparata čiji je najotuđeniji vid njegov Ego: vječiti život nasuprot smrti: i Gnoza nasuprot neznanja.
Povijesni Gnosticizam sadrži mnoštvo kompliciranih metafizičkih sustava koji opisuju i tumače kozmički pad Atmana u materiju, sunovrat koji predstavlja svojevrstan kozmički abortus, čije posljedica zarobljavanje Duše u tamnicu materije. Također govore o Spasiocu ili Božjem Glasniku koji dolazi da probudi usnule Atmane. Odrobljavanje se postiže kroz doživljaj Gnoze ili oslobodilačkog znanja. Nužan uvjet takvog događanja jeste dolazak na zemlju Božjeg Glasnika ili Razbuditelja, koji na Atmane djeluje slično kvočki koja razbija ljusku jajeta da bi pile, koje je sazrelo, moglo da napusti svoj dotadašnji mračni svijet ograničen ljuskom.
Praćenje gnostičke ideje kroz povijest i periodično javljanje novih gnostičkih grupa sve do našeg vremena ukazuje da Gnosticizam prima mnoge pritoke, da nove sastavnice uranjaju u njegovo tkivo profilirajući se s prethodnim, ali da se kao sinteza javlja učenje koje ima različite vanjske forme s uvijek istim unutrašnjim jezgrom. U pokušaju čak i pojednostavljenog prikaza Gnosticizma suočavamo se sa značajnim teškoćama, jer je nužno integrirati u skladnu cjelinu mnoga nesuglasna ili proturječna gledišta.
Gnostičke sekte pridaju istim izrazima različite sadržaje, terminologija je nepregledno raznovrsna, a kozmičke sile oličene su u bezbrojnim božanstvima, arhontima i inteligencijama.
U kozmičkoj drami, čiji je klasični junak ljudsko biće, središnje mjesto ima Bog, Apsolut ili Istina. On je najprvotniji princip, čista i Apsolutna Svijest koja je beskonačna, vječita i neopisiva. Svaki pokušaj da se Bog-Istina definira pozitivnim terminima je, pošteno govoreći, nemoguć. Što god da se kaže nije to čno i mora se odmah poreći, jer se bog-Istina može definirati samo negativni m određenjima, odnosno, može se reći samo što on nije. Budući da On "nije od ovoga svijeta", nijedan izraz koji potiče iz ljudskog iskustva i misaonih procesa ne može ga točno definirati, kao što se lopta ne može sabiti u krug, jer trodimenzionalna ravan egzistencije nadilazi ravan određenu s dvije dimenzije. Bog je izvan i iznad svih kategorija misli, definicija, shvaćanja i opažanja. On se ne može obuhvatiti niti opisati nijednim izrazom, ne može se dočarati nikakvim uspoređenjem. Bog je bezimen, neizreciv i nedostupan, svetinja svih svetinja, tajna nad tajnama. U konačnoj analizi, o Njemu se ne može ni govoriti, jer ga najpribližnije izražava šutnja. Premda se u okultnim učenjima kaže da Bog-Istina jeste Apsolutna Svijest, bliže je određenje da je On Apsolutno Nesvjesno, u kome ne postoji, prostor, vrijeme, materija, energija niti bilo koje njihovo izražavanje.
Budući da je Bog-Istina izvor svega, i svekoliko odrediš te kome se sve postojeće vraća, ni u jednom sudbinskom pitanju nije ga moguće zaobići. Stoga Gnostici svih tradicija usprkos svega pokušavaju da ga dočaraju. U takvim pokušajima, od kojih sam neke naveo, dalje se kaže da je Bog nestvoren, nezačet, prapočetan, beskrajan i bezobličan. On nema moralnih kvaliteta - niti je dobar, niti je zao, niti je a neutralnoj poziciji, između ta dva ekstrema. On jednostavno JESTE! Premda sadrži u sebi sve postojeće, on je nedjeljiv. Iako je sve postojeće podložno promjeni, On je vječito nepromjenjiv. Sve se kreće i mijenja, a On je vazda u vječitom mirovanju. Sve što postoji, postoji, u Njemu, ali je za Boga točnije reći da je Veliko Nepostojeće, Ništavilo, Ne-Biće, slično budističkom učenju o Apsolutnoj praznini, Apsolutnom Ništa.
Prvo pitanje koje se nadovezuje na pokušaj definicije Boga jeste kako je nastao ovaj svijet koji je njegova sušta suprotnost? Budući da je Bog nespoznatljiv, razlog nastanka svijeta je nepoznat, ali različite gnostičke škole ipak pokušavaju da nađu objašnjenja. Bog, budući Jedan, Apsolutan i Nedjeljiv, htio je da se izrazi kroz beskonačno mnoštvo; htio je da bude spoznat; stvorio je manifestirani univerzum u svoju bezgraničnu slavu. Jedno od raširenih objašnjenja je da se Nedjeljivi Bog, koji je po svojoj suštini beskonačna ljubav, i stoga što je ljubavi neophodno da se izrazi, izrazio kroz mnoštvo svjesnih bića koja su u stanju da iskuse njegovu ljubav.
Po mišljenju mnogih suvremenih Gnostika, najprihvatljivije tumačenje početnog stadija kozmogonije dao je Meher Baba, sufi, i jogi, kojeg su njegovi učenici smatrali Avatarom. Po njegovom učenju, iz Apsolutnog Zaborava Ne-Bića u jednom trenutku je krenuo prvi impuls, koji je po svojoj suštini bio bezuzročan i bezrazložan i, prema tome, Božanski hir, kao začetak igre sa samim sobom. Suštinski sadržaj tog impulsa bio je u upitanosti TKO SAM JA? Taj praiskonski impuls, koji je označio prvi pokret u apsolutnom mirovanju Božanstva, izazvao je i prvo izražavanje Božjeg Jastva.
Povijesni Gnosticizam na ovom mjestu započinje izgradnju svoje složene i razgranate filozofije ukazivanjem da Božje Jastvo nikada na može biti shvaćeno od strane ljudske svijesti u svojoj čistoj suštini, već samo u svojim Božanskim aspektima. Na ovom stadiju kozmičke drame oni se izražaavaju kao trojstvo, jer se iz nedjeljive SVE-JEDNOSTI javljaju tri oličenja: Nous ili Duh, Enoia ili Misao i Logos ili Riječ (odnosno Razum). Božansku suštinu treba shvatiti kao neizdiferenciranu i nedjeljivu, stoga su ovo samo aspekti koji omogućavaju ograničenoj ljudskoj svijesti da se približi nedostižnom i neshvatljivom. Gnostički učitelji većinom prihvaćaju mišljenje Filona Aleksandrijskog, iz I. vijeka nove ere, koji u Logosu vidi aspekt Božanstva koji posreduje između čovjeka i Boga. Posrednik je neophodan jer ljudsko b će, kao što smo naglasili, nije u stanju da neposredno shvati Božanstvo, kao što golo oko ne može da jasno sagleda zasljepljuju ću svjetlost sunca. Bog se može shvatiti samo posredno, kroz Logos, kao što je oku potrebno zatamnjeno staklo da bi kroz njega sagledalo sunce bez zasljepljivanja.
Bog je preko Logosa povezan s ljudskim rodom, koji može da iskusi njegovo najsuštinskije svojstvo - njegovu bezgraničnu ljubav - samo kroz Logos. To je u kršćanskom učenju i učenju Povijesnog Gnosticizma Krist, a u šire shvaćenoj spiritualnoj tradiciji Avatara, Bogo-Čovjek ili Bog koji se u potpunosti izražava kroz čovjeka.
Kao što se čista svjetlost, prelomljena kroz prizmu, javlja u vidu mnoštva boja, tako se, izražavajući se sve dalje u manifestnom univerzumu, Božanstvo nastavlja da grana u sve brojnija i raznolikija izražavanja.
Povijesni Gnosticizam uči dalje da apstraktni Božji atributi i metafizičke ideje kao što su Razumijevanje, Milosrđe, Volja i Moć potencijalno postoje u Bogu, ali nemaju samosvijesti, kao nerođena djeca u utrobi majke, no kada se izraze i dobiju imena oni stiču posebne identitete i odvojenu egzistenciju, tako da na jednom stadiju Božjeg izražavanja oni bivaju oličeni kao posebna kozmička bića. Na taj način, Najviše Božanstvo emanira ili zrači iz sebe u postojanje vrlo složenu hijerarhiju sve manje savršenih spiritualnih bića s posebnim identitetima. Po klasičnoj gnostičkoj doktrini, ta bića su bila sposobna da, uvjetno govoreći, misle, opće i imaju izvjesna znanja o Božanstvu iz kojeg su proistekla. Ovakva emanacija Božanskih atributa predstavlja prvu fazu dugog procesa prelijevanja s viših kozmičkih stadija postojanja na niže, kao što se voda planinskog potoka spušta u kaskadama od svog čistog izvora. Kozmička bića nastala u ovom procesu
nazivaju se eonima i u kozmičkoj Hijerarhiji zauzimaju različite nivoe zavisno od vremena svog nastanka. Što su kasnije nastali niži im je nivo, grublje su prir ode i svijest im je u većoj mjeri zatamnjena. Oni eoni koji su nastali na samom početku izražavanja Boga čine svijet Plerome ili Punoće Božje. Kako se emanacije dalje razvijaju i spuštaju u izražavanje, sve su dalje od svog čistog izvora, prljajući se do najgrubljih oblika postojanja koji čine materijalni svijet u kome živimo, svijet iluzije, laži i patnje.
Pleroma ili Carstvo Božje postoji uslijed toga, kaž e Povijesni Gnosticizam, što Apsolut nije usamljen, već oko njega zrači aura vječnih manifestacija njegove beskonačnosti. Ta izražavanja jesu djelomični vidovi njegovog beskonačnog savršenstva, a u daljem razvoju kozmičke drame, koja se kreće ka sve dubljim ograničenjima slobode i svijesti, imaju određene uloge. Pad iz stanja Jednosti s Božanstvom, ili kozmički abortus, teče svojim neumitnim tokom. Taj pad mora biti potpun, do samog dna kozmičkog bezdana, da bi, u jednom trenutku, mogao da započne povratni proces uskrsnuća i uspona ka Božanskom Uviru.
U gnostičkim mitovima Tvorac ovog paklenog svijeta Demijurg i njegovi arhonti igraju ulogu zlog cara i carevih tamničara, koji na prijevaru hvataju plemenitog junaka i pokušavaju da ga zauvijek zadrže u tjelesnoj samici. Zarobljavanje Spiritualne Iskre u prljavom mesu nedvosmisleno govori da je čovjek zarobljeni Bog, čija je svijest omamljena tako da nije u stanju da se sjeti svoje istinske prirode. O tome nam hermetičkim jezikom alegorija govore mnogi mitovi, legende i priče okultnih Majstora. Demijurg i arhonti opiru se svim silama pokušajima čovjeka da se izbavi iz tjelesne tamnice, jer buđenje i sve potpunije osvješćivanje čovjeka kroz stjecanje Gnoze i povratak u njegov spiritualni zavičaj dovodi do raspada njihovog svijeta tame i povlačenja i nestanka svega postojećeg u praizvor Apsoluta.
Sa druge strane, čovječjem izbavljenju teže više kozmičke sile radi ponovnog uspostavljanja cjeline Božanstva. Takvo stanje čovjek subjektivno doživljava kao istovremeno djelovanje u njegovom biću snaga dobra i snaga zla. Čovječji Ego je ambasador i agent snaga zla u njegovoj svijesti, a snage svjetlosti se izražavaju u njegovim težnjama ka dobru, plemenitosti i ljubavi za druga bića što je vječita borba svjetlosti i tame u kojoj nema predaha do posljednjeg trenutka, do potpunog obogotvorenja čovjeka. Na taj način, drama kozmičkog pada pretvara se u soteriološku dramu izbavljenja. U kritičnom trenutku na scenu stupa Logos u vidu Avatara ih Savršenog Učitelja, kao Božji Izaslanik, koji iz usnulosti budi Atmane i kroz čiju ljubav oni, kao bezbrojne Božanske Iskre, otkinuti u davnini od Univerzalne Svjetlosti, nalaze put svog povratka u izgubljeni zavičaj.
Da bi Učenik lakše mogao da svari gradivo ove Lekcije, dat ću u obliku rezimea glavne karakteristike Gnosticizma:

1. Postoji rascjep između najviše svijesti, Boga ili Istine s jedne strane i stvorenog svijeta s druge. U okultnim učenjima srodnim s hinduizmom to su Brama kao suština svega postojećeg i maja, kozmički privid ili iluzija.
2. Drugi suštinski element Gnosticizma je istovjetnost Boga i čovječjeg Jastva, njegovog Istinskog Bića. Najdublju suštinu čovjeka čini Spiritualna Iskra. Ona je zarobljena u svijetu materije i svi njeni napori usmjereni su ka izbavljenju iz tog svijeta. Čovjek je zarobljeni Bog, nesvjestan svoje prirode, jer je sve u manifestiranom univerzumu podređeno zarobljavanju i omamljivanju Atmana, od strukture atoma i galaksija s njihovim gravitacionim silama do psihofizičke konstitucije čovjeka. U ovom svijetu čovjek je u stanju dubokog sna, opijenosti i hipnoze, prekriven i pritisnut gustim nanosima ljepljive i otupljujuće materije, koja ga sprječava da se "sjeti" sebe, svog zavičaja, svoje prave prirode.
3. Iz ropstva u tjelesnoj tamnici postoji put u slobodu, put povratka u praiskonski spiritualni zavičaj, a to je spajanje s vječitim Oceanom Svjetlosti, Bogom ili Istinom. Drama pada u tamnicu materije preobražava se u dramu spasenja buđenjem ljudskog bića kroz doživljaj Gnoze, što se najčešće naziva prosvjetljenjem, iluminacijom ili Direktnim Iskustvom Istine.
4. U prekretnom trenutku drame na pozornici se javlja Spasitelj, Iskupitelj ili Glasnik Božji. Njegovo učenje predstavlja zov koji budi usnule Atmane i pokreće ih na dugo hodočašće ka Istini.
Ove odlike Gnosticizma mogu se otkriti u većini mistično-okultnih sustava spiritualnog razvoja, a Gnoza kao oslobodilačko znanje čini unutrašnje, ezoterično jezgro svih religija.

(Izvadak je iz knjige od Slavinskog: Tečaj gnostičkog okultizma)

Lijep pozdrav svima od Sofije!

Slavinski još nije za mene. Ja sam prije mjesec dana našao ovaj forum i tekstove o gnostici. Sada čitam Četvrti put -Ouspensky i mislim da će mi trebati godine rada na sebi da bih zaista mogao shvatiti o čemu Slavinski piše.


Žao mi je godina koje sam potrošio na čitanje knjiga, a nitko me nije uputio u pravom smjeru. Da nije bilo ovog foruma i tekstova o gnostici na galaksija.com još bih luta po mraku. Ovako sam još uvijek u mraku ali sada više ne lutam nego sam stao i zacrtao pravac kojeg ću da slijedim sve dok ne iziđem iz mraka.

Možda će nekoga zanimati što kaže Jan van Rijckenborgh u knjizi "Egipatska pragnoza":

XXVI. ŽIVO ZNANJE O BOGU

Druga knjiga Corpusa hermeticuma, koju sada objašnjavamo, poput prve sadrži dijalog između Pymandera i Hermesa Trismegista koji je sasvim usmjeren na Božju bit te obrađuje pitanje kako je moguće spoznati i shvatiti Božju bit i Božje djelovanje.
Sigurno ćete se složiti s nama da je takvo znanje od najveće važnosti, da je dapače nezaobilazno za svakoga čovjeka. Pod Bogom uvijek smatramo izvor svih stvari, najviše bivanje iz kojega proizlazi sav život.Tko želi ići putem povratka sadržanim u najvišemu bivanju, tko zna da je pozvan k Božjem djetinjstvu, mora u najmanju ruku upoznati i dokučiti Oca svih nas. Stoga je znanje o Bogu oduvijek najviši konačni cilj istinskoga gnostika. iz toga se znanja može izvesti i utvrditi sve ostalo.
Sve prirodnoreligiozne zajednice pričaju o Bogu. Zazivaju ga i štuju najljepšim mističnim riječima. Svakodnevno se drže propovijedi i slave rituali u kojima je Bog tema i konačni cilj. Tisuće i tisuće ljudi naziva se teolozima (znanstvenicima Božje znanosti). A ipak, životni rezultati, posve proturječna gledišta i shvaćanja bezbrojnih strujanja pokazuju da s ljudskim znanjem o Bogu stvari stoje jadno, dapače, da uopće ne može biti govora o znanju o Bogu. Pravo govoreći, sve pobožne riječi i knjige te svekolika stvarnost prirodne religije, spekulacija su i prazno moljakanje, pa su stoga potpuno nevažni. Tko se usmjeri na to, tko istraži svjetsku literaturu o toj temi, na kraju još uvijek ne zna ništa o onomu što stvarno želi znati. Čovjek se utapa u oceanu riječi: to su dogme, teologija bez suštinskoga temelja.
Bezbrojni su to tijekom stoljeća otkrili i s nama zajedno ustvrdili. Zato je i došlo do procvata ateizma, nijekanja Boga. Svjesno i pozitivno nijekalo se ono što su religijske mase vjerovale da moraju tvrditi o Bogu. Porican je i umišljeni autoritet s kojim su teolozi govorili i još uvijek govore: "To je tako i nikako drukčije." I rodio se otpor protiv crkvenih grupa koje su, pored svog uobraženog autoriteta, primjenjivale i prisilu, okrutnost, ubijanje, sprave za mučenje, lomače, tamnice i druge oblike đavolske torture. Otkriveno je da se ni crkveni oci nisu ustručavali krasti i skrivati izvorne spise, kako se oni koji su dolazili nakon njih ne bi mogli upoznati sa sadržajem tih spisa. U mnogim starim bibliotekama širom svijeta skrivena je najdragocjenija, autentična baština mnogih gnostičkih bratstava. Ti se spisi brižno čuvaju pod ključem da bi njihov sadržaj ostao nepoznatim. A možda i zato što se netko nada materijalnomu dobitku.

Tijekom vremena otkrivena je i rafinirana taktika stanovitih crkvenih institucija, koje su do temelja iskrivljavale sadržaj autentičnih spisa. Naime, iskrivljeni bi spis - zbog posve pogrešna dojma što ga je pobuđivao - nanosio štetu istini i prividno dokazivao dogmu crkvenih otaca. Stoga je čovječanstvo nažalost izloženo mnogim lažima upravo u najsvetijim spisima. Čovječanstvo, dakle, na svomu srcu "grije" sveto pismo opterećeno ranama iskrivljavanja. Tako se, kada je to moguće, "prosijavaju" i kontroliraju istina, zbilja i izvornost što pokušavaju prodrijeti do čovječanstva. Utemeljena je klasa autoriteta kojima su dodjeljivane titule. Govori se o doktorima teologije. A donedavno su teolozi imali veliku moć nad masom.
Ali sve što je dijalektički rafinirano bilo organizirano i još se uvijek organizira, tako da izgleda nepatvoreno, bliži se svomu kraju u skladu s temeljnim zakonom dijalektike, svomu neizbježnomu kraju, kraju samouništenja. Jer tko bira smrt umjesto života, smrt će i naći.
Bezbrojni su ljudi, kako je rečeno, tijekom vremena otkrili veliku izdaju, veliko zavođenje na stranputicu. Nažalost, postali su ateistima. Radikalno su se odvratili. Uslijed toga nastaje povijesni materijalizam, užasni sunovrat s toliko strašnim posljedicama da su koraci takva materijalizma te trijumfi njegove volje također ostavili za sobom trag krvi. Današnje čovječanstvo još uvijek pati zbog njegovih posljedica.
Tko postavi pitanje o krivcima, mora neizbježno uprijeti prstom u one koji su se svojevremeno nametnuli kao svećenici, koji su kao autoriteti mase i svećenici tvrdili da poznaju Boga i koračaju Božjim putovima, ali su posve zaboravili dokazati te tvrdnje. Naprotiv, prolili su krv bezbrojnih ljudi. Neki teolog obuzet očajanjem jednom je prilikom rekao: "Ateizam je jedan od neplaćenih računa Crkve." Doista! Tako se posljedice svih grešaka uvijek vraćaju onima koji ih počine. A potomci izdajnika preuzeli su bremenito naslijeđe.

Oni, međutim, koji su tijekom stoljeća ili sada u naše vrijeme opazili da predstavnici službenih religija nemaju istinsko znanje o Bogu, ipak zbog toga ne moraju postati ateistima i prihvatiti materijalizam. Jer mogli su i još se uvijek mogu potpuno osloboditi od zablude i izdaje te sami tragati za znanjem o Bogu. Tko stvarno traži, naći će, jer istina je neprolazna i neoskvrnjiva.
Uzalud je pokušavati istinu zatočiti. Tko želi istinu, oslobodit će istinu. Pogrešno je govoriti o Bogu kao o nespoznatljivom i o nevidljivom, kao što se događa na ovomu svijetu. To je dogma iza koje se rado skriva teologija. Kada Isus Gospodin kaže: "Nitko još nije vidio Boga, ali Sin Čovječji nam ga je objasnio", ne misli se da je Gnoza samo privatni posjed pojedinaca, nego da svaki čovjek koji se vrati Gnozi, izvoru božanskoljudskoga roda, duševnomu čovječanstvu duševnoga svijeta, ponovno postaje Božje dijete, Božji sin. Za takva čovjeka razotkriva se božanska tajna. Hermetička filozofija, čiji je autor bio Božje dijete u uzvišenomu smislu, u drugoj knjizi Corpusa hermeticuma ne prenosi nam nikakvu nejasnu dogmu o Bogu u smislu uputa kako mu se "klanja" na mjestima za bogoslužje, kako mu se zahvaljuje i kako ga se štuje. Teolog je doveo čovjeka do takva stanja da zahvaljuje Bogu za sve što mora otrpjeti i propatiti u svijetu dijalektike. Ta ništa se ne događa protiv volje nebeskog Oca, nije li tako? Bogu, nebeskomu vodstvu, pripisuju se najapsurdnije stvari - bilo kao blagoslov ili kazna, bilo kao nagrada ili pokora.

Ne, hermetička mudrost objašnjava nam kako steći apsolutnu spoznaju o Bogu, izvoru svih stvari, o svim njegovim svojstvima i djelotvomostima. U prologu druge hermetičke knjige piše: "Bog jest i stvara vječnost, svijet, vrijeme i nastajanje." Na osnovi tih djelotvornosti bezuvjetno je moguće prodrijeti do Božje biti, do same božanske punine. Mnogi će jamačno reći: "Ali nismo još primijetili baš puno od toga. Čovječanstvo već stoljećima govori i piše o raznim pojavama stvaranja, o vječnosti, svijetu, vremenu i nastajanju i stoljećima ih proučava. Sve znanosti u kojima mnogi briljiraju mogu se sažeti na rubrike: vječnost, svijet, vrijeme i nastajanje, ali sve nam to još nije donijelo nikakvo znanje o Bogu; naprotiv, samo je, ako je to uopće moguće, povećalo razdor."
Corpus hermeticum odgovara na tu eventualnu zamjerku već u 6. stihu, gdje se kaže da Božju bit nije moguće razumjeti nikako drukčije nego duhovno te da Duh i duša tvore očitovanu Božju snagu. Stoga se taj problem razrađuje tek u drugoj hermetičkoj knjizi, pošto je u prvoj knjizi Pymander objašnjeno kako gnoza, očitovana spoznaja Boga, "dolazi" kandidatu koji ide putem i koji kao ponovno rođena duša susreće svoju duhovnu sliku i priliku, praiskonsku duhovnu sliku.
Čovjek je zreo i sposoban probiti se do znanja o Bogu tek kada krene putem ponovnoga rođenja i na tomu putu nađe svoga Pymandera, svog izgubljenoga Duha, te se iznova s njime sjedini. Tko jednom tako postane Božjim sinom, Božjim djetetom u pravomu smislu te riječi, ima pravo poznavati Oca, koji je iznad svega i u svemu. Sve dok čovjeku još nedostaje Duh i dok je još posve u prirodi smrti ne može naći ništa što je od Duha.
Ali što je svijet načinio od toga? Dijalektičko mišljenje, smrtna svijest, ja-čovjek proglašeni su duhovnim bićem! Takvo grozomorno učenje i njegovo ukorjenjivanje u čovjeku bio je najveći grijeh ikad počinjen protiv čovječanstva. Stoga Duhovna Škola Zlatnog Ružina Križa, nastavljajući se na Gnozu svih vremena, prije svega upućuje zavedenoga čovjeka na neophodnost ponovnoga rođenja duše. Samo ponovno rođeni duševni čovjek može susresti svoga Pymandera. Čim u čovjeku na taj način oživi Duh, očituje mu se spoznaja Boga.

(Jan van Rijckenborgh: "Egipatska pragnoza" (iz XXVI poglavlja))

Zvuči kao reklamiranje tipično za većinu sekti!? (Navali narode u rozenkrojcerski kontejner, pa ćete sresti svog Pymandera!)

Jedino što ne vidim tu nikakve gnostike, mada činjenica jeste da se taj pojam ovdje pominje a pod tim pojmom se danas svašta plasira, osim što se intezivno koristi za validaciju hrišćanstva.


Pozdrav

A kako se po njima ponovo rađa? Koje metode primjenjuju?

Tu bih se donekle mogla složiti s tobom, iako postoji i mogućnost da je Rijckenborgh bio osnivač istinske gnostičke duhovne škole koja se je nakon njegove smrti (prije 40 godine) polako počela pretvarati u nešto sasvim drugo.
Ali to nije ništa neobično za način funkcioniranja ovoga svijeta, gdje sve, nažalost, ima svoj vijek trajanja.



Zar su ovo primjeri za validaciju kršćanstva na koje si mislio:



Ovo je ipak samo jedan mali pasus, ali mislim da su Rijckenborghove teme duboko gnostičke i žao mi je što zbog svoga akademskog pristupa gnosticizmu to ne primjećuješ.

Sofija,

u vezi sa “validacijom” hrišćanstva kroz gnozu ili bolje rečeno validacijom monoteizma/većine religija, mislio sam generalno. Taj trend je prisutan na i na ovom forumu već neko vrijeme. U tvom prethodnom postu sa citatom Slavinskog npr. nailazimo na ovu tvrdnju:



Odakle proizilazi da su sve religije proistekle iz gnoze ("ona im je jezgro") ili bar uveliko barataju s njom a mi ih samo trebamo pravilno razumjeti. Naravno, s obzirom da ih nismo u stanju pravilno razumjeti, onda “greška” nije u religijama, nego u nama.

A prethodno, autor navodi sljedeće:



Ovdje bi se moglo postaviti pitanje mogućnosti da su religije koje su nam danas poznate upravo jedan od glavnih aspekata prevare “zlog cara (Demijurga) i njegovih tamničara”?! Nadalje, kod mnogih “gnostičkih kontejnera” simptomatično je ignorisanje proučavanja same metodologije manipulacije/varanja čovječanstva od strane “zlog cara i carevih tamničara/arhonta”. Neka od ezoteričkih društava idu i dotle da negiraju njihovo postojanje ili ih smatraju “figmentom naše imaginacije”, doduše, slikovito izraženo u smislu “oživljenih misaonih formi” ili slično.

Koliko mi je poznato, u sadržaj upravo rozenkrojcerskog “kontejnera” ne spada mogućnost da tamo neki “zli car i njegovi tamničari” KONTROLIŠU OVU REALNOST u jednom većem stepenu (koji bi veoma lako mogao da bude i blizu 100%.)
Šta onda da kažemo za ova saznanja do kojih su došli neki koji su dublje proučavali tu problematiku:


Hm, inteligencija koja ulazi u ljudske umove!? Halo, čujemo li se!?! Ulaze i u ljudske umove, što znači da mogu i direktno da utiču na njih! A to sigurno ne čine s prethodnim kucanjem na vrata i obraćanjem u smislu: – “dobar dan, mogu li da uđem i da vam nešto kažem"?!

Sada se postavlja pitanje da li se ovdje preskakanjem nekih bitnih aspekata ove realnosti ili važnih lekcija, čovjeku može obezbjediti “susret s Pylomarom, nakon kojeg će mu biti omogućeno direktno upoznavanje s bogom”!? (Naravno, sve to ekskluzivno u režiji rozenkrojcera). Ili se tu radi samo o jos jednom od egzotičnih ‘paket-aranžmana’ koji su karakteristični za svaki “kontejner”?! Akutni nedostatak svijetlih primjera praktičnog postignuća onoga što se promoviše, možda mu dođe kao neka indikacija jačine i efikasnosti “kontrolnog sistema”?!

Problem je u tome što su “zli car i njegovi arkoni” postavili nagazne mine na svakom koraku u ovoj našoj realnosti, uključujući i razna “gnostička učenja” (vjerovatno i uz pomoć "ulaska u umove" onih za koje su odredili da su pogodni za njihovu promociju). Čovjek koji toga nije svjestan i koji nije razvio pronicljivost u smislu prepoznavanja nagaznih mina i njihove deaktivacije, bilo gdje da su smještene i bilo koliko god dobro da su zamaskirane, vjerovatno će nagaziti na neku od njih. On isto tako neće biti u stanju da, na primjer, nakon završenog kursa u rozenkrojcerskom ili nekom sličnom kontejneru, odredi da li je onaj s kojim se susreo (ako se susreo) stvarno “Pylomar” ili neko ko se pretvara kao takav, s obzirom da nam “zli car i njegovih arkoni” često obezbjeđuju i svakojake “susrete” sa egzotičnim entitetima. (Na primjer, mnogima su nakon završenih kurseva u kojekakvim kontejnerima bili obezbjeđivani susreti sa Isusom, Mojsijem, Budom, Djevicom Marijom i ostalim nebeskim prvacima, prema čovjekovim ličnim preferencama ili očekivanjima. Zašto onda ne i sa "Pylomarom"?)

***

U vezi s problematikom ispreplitanja religije i gnostike, moglo bi se reći da je izvorno gnostičko učenje nastalo PRIJE ovih današnjih religija koje su uzgred rečeno, instalirane daleko kasnije (ovdje bi trebalo uzeti u obzir argumente koje u vezi s tim iznose oni ruski naučnici na čelu sa Fomenkom u knjigama Istorija, Nauka ili Fantazija, čije sam linkove naveo pod temom Mentalni programi). S tim u vezi, s obzirom na prirodu tih religija i samog “kontrolnog sistema”, prenošenje tog izvornog gnostičkog učenja s istovremenim očuvanjem žive glave, bio je dosta delikatan zadatak. Logično bi bilo da su fragmenti koji su se jače kosili da religijskim dogmama izbačeni dok su ostali oni koji su se nekako mogli ‘pomiriti’ s njima, uz manje ili više natezanja. Istovremeno, u religijske dogme je ubačena i određena doza gnostičkih materijala što je trebalo da posluži kao mamac, odnosno, te duhovne istine su trebale da im daju određenu dozu kredibiliteta, kako bi se lakše progutalo i probavilo SVE što je tu servirano.

Tako, ono što danas imamo na raspolaganju, to su religijske dogme pomiješane sa gnostičkim konceptima i preživjeli dio gnostike koji je lišen njenih značajnih fragmenata a usput i kontaminiran religijskim sadržajima.

Slične trendove validacije Islama primjetićemo i na primjeru sufizma, odnosno, gnoze koja se pokušala probiti kroz islamom zahvaćene predjele planete, prilikom čega se morala osloboditi od onih dijelova koji nisu usklađeni s Kuranom, dok se istovremeno zakitila nekim njegovim sadržajima, te tako doživjela i jedan određeni stepen metamorfoze.

Oni koji se nisu uspjeli otarasiti religijskog programa ili jednostavno, sa slabijom pronicljivošću, vidjeće u tim gnostičkim sadržajima validaciju svoje religije ili religijskih principa, uopšte. Isto tako, kad naiđu na gnostičke materijale, oni ih neće biti u stanju dekontaminirati od nekih (većinom naknadno dodanih) religijskih začina, tako da dolazi do zabune i nesporazuma. Naravno, u svemu tome jaku ulogu igra i ona čovjekova komponenta koju nazivamo “wishfull thinking” (“što je babi milo, to joj se i snilo”), koja zajedno s “njegovim” predubjeđenjima uveliko određuje i kvalitet njegove percepcije realnosti.

***

Na kraju, prilično je teško (a možda i neuputno?) javno promovisati i potencirati individualni pristup ezoteričkom razvoju čovjeka ukoliko se ima na umu mogućnost da možda čak i do 50% nas nije u stanju da krene tim putem, niti da razumije njegovu suštinu. Mnogo ljudi jednostavno ne može sebe zamisliti bez pripadništva nekoj grupi, ne može funkcionisati bez identifikacije s nekom grupom (ili – “kontejnerom”), odnosno, ne može individualno ‘napredovati’.
Ovaj koncept je poznat u istočnoj gnostici a Moravjev ga je predstavio ovako:

***
Imam neki utisak da postoji mogućnost da bi oni ‘spiriti’ koji upravljaju tim grupama mogli veoma lako biti isti oni ‘arkonti’ (po gnostičkoj terminologiji) ili greysi (po novijoj terminologiji)!? Ukoliko to jeste slučaj, nisam bas siguran dokle se pod njihovom upravom može stići.

Tako, kad su promocije nekih ekskluzivnih grupa u pitanju (bilo da su u pitanju rozenkrojceri ili neko drugi), onda moram da podsjetim da postoje i neki drugi faktori koje bi možda trebalo uzeti u obzir a ne pominjuje se čak ni onim sitnim slovima u reklamnim pamfletima.

Dakle, imajući sve ovo na umu, sigurno je to da će ezoteričke, religijske i druge grupe uvijek imati svoje članstvo koje im ‘prirodno’ gravitira. Jedino, problem nastaje kad im se pridruže oni kojima tamo prirodno nije mjesto (što je često rezultat jednog naivnog odazivanja na reklamne kampanje tih grupa). Ometanje i usporavanje razvoja adamičnih ljudi koje Moravjev pominje, u tim grupama vjerovatno nastaje usljed toga što oni tamo prvenstveno služe kao baterija u njihovom hijerarhijskom (OPS) lancu.


Pozdrav

Što ti je to "Pylomar"?
Vjerojatno si htio reći "Pymander" (pojam iz jednog od temeljnih gnostičkih spisa "Corpus Hermeticum").



Pojam “zli car i njegovi arkoni” (zrcalna sfera) kao izvor svih religioznih opsjena je jedna od temeljnih stvari o kojima Rijckenborgh govori! To je jasno nakon uvida u bilo koju njegovu knjigu, čak mnogo jasnije nego što o tome govore Moravjev, Uspenski, Gurdjiev, Castaneda, Krishnamurti, Nisargadata... koje inače izuzetno cijenim.

Kako se "po njima ponovno rađa" morat ćeš pitati "njih".

Ali mogu ti reći kako ja gledam na stvar:

Smisao ponovnog rođenja je u tome da se rekonstruira prvobitni vječni čovjek čiji ostaci egzistiraju u svakom tragatelju i koji zapravo ne može umrijeti, ali je u potpunosti degenerirao zbog teških vibracijskih oštećenja suptilnih organa percepcije.
Taj nekada veličanstveni čovjek "stvoren na Božju sliku i priliku" je postao ovaj jadni tupi čovjek, matricin spiritus movens, generator hrane za Castanedine "letaće", vreća pohlepe i egoizma, su-kreator ove nesavršene iluzije koju pogrešno nazivamo stvarnošću.
Stoga takva osobnost nije u stanju "sjetiti se" tko je, odakle je došao niti kamo ide, pa prema tome niti steči ispravan uvid u pravu prirodu ovoga svijeta što je preduvjet bilo kakvog ispravnog, duhovnog, odnosno oslobađajućeg djelovanja.
Znači čovjek koji živi u iluziji (matrici) koju mu generiraju njegovih 5 osjetila se mora povući (umrijeti) da bi se napravilo mjesta za obnovu i razvoj (ponovno rođenje) njegove istinske vječne prirode.
Taj "novorođeni" čovjek, čije je sjeme inkarnacijama bilo latentno u našem sustavu, je tim "ponovnim rođenjem" obnovio sposobnosti koje su bile izgubljene nekada davno u prošlosti (zapravo tada je i nastala iluzija vremena) i koje su preduvjet za bilo kakvu istinsku egzistenciju u svijetu o čijem postojanju su mu govorili samo slabi tragovi prasjećanja.
Dok se to ne dogodi, ovozemaljski čovjek kroz školu života stiče iskustvo i za očekivati je da mu jednoga dana (jedne inkarnacije) sve to dosadi i da postane zreo za percepciju glasa vječnosti koji dolazi iz dubine vlastitoga bića, koji strpljivo čeka da se djete naigra pa da krenu kući.

Ne bih u ovom trenutku da se petljam sa religijom.

Za sada mi odgovara G. I. Gurdjieff.

Mislim da postoji i nešto što bih se moglo nazvati "savremena gnostika" (čemu pridajem najveću pažnju). U savremenu gnostiku bi spadala i saznanja do kojih se došlo u današnjim vremenima takođe a koja nisu ništa manje vrijedna od onih "starih". Čak bi se moglo reći da ona upotpunjavaju a možda i "koriguju" cijelu sliku. S tog aspekta bi se moglo reći da kad su "arkoni"/predator u pitanju, kao jedan bitan dio ove realnosti, "zrcalna sfera" i slični termini bi bili ništa drugo do distrakcija. Po meni, ljudi kao što su Barbara Bartholic, Karla Turner, J. Keel, M. Topper, J. Bartley, D. Jacobs, Eve Lorgen i mnogi drugi prilično dobro rasvijetlili "zlog cara i njegove arkone" i mehanizam njihove manipulacije, mada ti ljudi možda ne spadaju u klasične gnostičare.

S tim u vezi, ukoliko je neko kao što je i Jan van Rijckenborgh pisao o predatoru, to istovremeno ne znači i da ga je predstavio u pravom svjetlu. (Kad bi ovce bile malo pametnije, mi bi im vjerovatno plasirali "teoriju zrcalne sfere", u sličnom smislu kao što je to nama plasirano od strane onih koji manipulišu nama preko njihovih "3D vozila". Tako bi mi za ovce predstavljali "entitete iz zrcalne sfere"). Mislim da je ta dinamika lijepo predstavljena u "savremenognostičkom" tekstu: Prepoznavanje vanzemaljskih dezinformacija.

Ne znam zašto ali imam neki utisak da će rozenkrojceri biti među onima koji će "zlog cara i njegove arkone" dočekati kao oslobodioce kad dođe vrijeme za to. Doduše, oni ih vjerovatno neće nazivati tako, nego će to prije biti u smislu - "pomoćnika u našoj evoluciji".


Pozdrav

P.S. Arja je u međuvremenu napravila prilično lijep sažetak materijala iz Moravjeve knjige Gnostika II, stavljajući težište na ono što se odnosi na "Put" (ezoterički razvoj čovjeka) . Taj materijal se u pdf. formatu može naći - OVDJE.

...

Javlja neki EROR i otvara samo do stranice 41.
Jel do mene, ili i ostalima isto?

Mislim da je do tebe.Nisam imao problema da skinem fajl. Probaj da ga skineš iz drugog brovsera a ako bude problema javi mi pa cu ti poslati mailom.
rghmgh@gmail.com

Zaista nije bitno sta je napisano u raznim knjigama, kakve sve teorije postoje ili kakva se terminologija upotrebljava. Nema tu puno spekuliranja ili filozofiranja. Sve , apsolutno sve sto je napisano, nije gnoza, vec samo manje ili vise uspjesan pokusaj opisa onoga sto je neopisivo.
Neko je u gnozi ili ne. I to je ukratko sve. Kao sto neko zna plivati pa prepliva rijeku i dokopa se druge obale a neko precijeni svoje spobnosti pa zavrsi na dnu a neko ni ne pokusa.
A taj koji je na drugoj obali i ocigledno zna plivati pokusava objasniti neplivacima kako da to nauce, kako mahati rukama i nogama itd. Sto moze biti vrlo korisno ali ko se jos naucio plivati citajuci knjige.

Evo kako je to opisao neko ko je doplivao do druge obale, odnosno otvorio vrata:

Onome, koji je osudjen na svoje mozgom uvjetovano pozorovanje i na mentalne predstave covjeka ove zemlje, ostaje skoro sve , sto je u njemu vjecno - znaci to sto ne moze doci do bilo kako predstavljenom kraju ili nestanku - zaista Hortus conclusus : zatvoreni vrt. Egzistencija takve psihickim culima i svemu misaonom nepristupne oblasti neki naslucuju, povremeno je osjecaju a velike skupine ljudi u nju vjeruje, ali ti sto naslucuju, osjecaju ili vjeruju, ostaju van tog zida, koji cini granicu izmedju vrta, zatvorenog za te, koji nisu svejsni svoje vjecnosti - "izgubljenog raja" - i podrucja zemaljskih mogucnosti spoznaje. Ti pojedinci koji nisu zadovoljni sa tim, sto samo naslucuju, osjecaju i u sto vjeruju, taj razdvajajuci zid neumorno obilaze i opipavaju, kako bi nasli neku skrivenu pukotinu, koja se da rasiriti i kojom bi se provukli unutra. Ti najsretniji od tragaoca dosegnu uz vlastito iznenadjenje ta jedinstvena i tesko nadjena uska vrata koja bi mogla biti pristup do onog "zatvorenog vrta", samo kad bi znali, kako ih otvoriti. Ali umjesto da strpljivo i s povjerenjem cekaju, da ne budu jednog dana iznutra otvorena, nastoje gotovo svi, koji su imali srecu ta vrat otkriti, pronaci kod cudnih kljucara posebni kljuc i potrositi vrijeme svog zivota stalno novim i uvijek neuspjesnim pokusajima izvana otvoriti to, sto se da otvoriti jedino iznutra. Uzaludna nastojanja i velika razocarenja. Samo taj, koji je svjestan Vjecnoga i ko iz svoje duhovne osnove uprkos svog zemaljskog postojanja, je u zatvorenom vrtu kod kuce moze tajna vrata otvoriti iznutra, ali vrata, iako su tako otvorena, nece propustiti nikoga, ko neodbaci sva opterecenja misaonih spekulacija, neodbaci svu odjecu kojom je dosad bio ogrnut, da bi prosao ogoljen i nag, kakav je izasao iz tijela majke.


I tako mnogi pozoruju, istrazuju ovaj svijet, otkrivaju manupilacije, hvataju reptile i razotkrivaju zaprasivace, sve valjda u cilju duhovnog razvoja. Umjesto da se okrenu sebi i svojoj sustini.

Pozdrav

Ni meni ne želi prikazati 42 stranicu,i isprintao sam samo do 40. stranice dalje neide.Nakon toga javlja eror 135 kod čitanja online.
pomoć

Definitivno postoji problem sa ovim fajlom.Stranica 42 iz nekog nepoznatog razloga ne može da se prikaže, odnosno prazna je a ostale su ok.