Ne brini, samo trazi. Ni mi jos nismo nasli. Da jesmo, ne bi bili ovde.

bice da je (i) owo jedan od putowa. kakaw god da je, lipo se osjecam sto istrazujem owe stwari. poput djeteta...

Prije nekoliko sedmica sam počeo da čitam "Četvrti put" i naravno da sam počeo vježbati pamćenje sebe.

Sada imam jedan problem tj. nisam siguran šta se dešava:

Povremeno (nekad i na nekoliko sati, a nekada ne mogu u to stanje doći ni čitav dan) dobijem osjećaj da sam odvojen od svojih misli i posmatram ih sa strane. Mogu da biram o čemu ću misliti tj. o čemu neću. Ako mi "dođe" neka misao koju ne želim jednostavno je uklonim i čekam drugu itd. Imam osjećaj izuzetne jasnoće misli i tada mi je pogled na svijet u mnogome različit od mog normalnog razmišljanja.


Da li je to normalno ili se to moj um igra sa mnom? Ludim li lagano?

To se zove slobodna volja.
Ti imaš moć da svijesno odabireš i to je predivno.
Odaberi da ništa ne misliš to je najbolja fora, jer ćeš čuti samo naputke odozgora. Ja ih često čujem tipa, napravi ovo, vozi sada ovim putem i ja bez misli slijedim

Uživaj i NISI LUD

hehe. imao sam (nemam wise, nazalost) i ja taj osjecaj. sam od sebe bi dolazio s wremena na wrijeme, no nisam tome pridodawao mnogo paznje dok nisam dosao na owaj forum. inace tko je autor te knjige i imas li link? i ne brini - nisi lud...

poz

pa Ouspensky
http://www.4shared.com/file/54993315/bec84fc2/p_d_uspenski_-_cetvrti_put.html

Čula sam da u Varaždinu postoji grupacija koja slijedi 4 put

Hvala. Nisam ni primjetio tu temudo sada.



Imam jaku želju da stupim u kontakt sa nekom grupacijom ali iskreno: Ne vjerujem nikome.

Ja u biti ne volim nikakve grupacije, one ograničavaju dostupnost znanja.

Kako bi to rekao na zen način "u pravi si,ali i nisu u pravu".Sve ovisi gdje se traži,ovdje na zapadu vjerojatno nema više ništa,sve je mrtvo,a na istoku vjerojatno ima pravoga znanja samo je to dosta skriveno,a opet sve ovisi o tome kakva osoba traži "znanje",većina njih uopće netraži znanje već sasvim suprotno,oni traže druga iskustva da se uvjere u ono u šta i oni sami vjeruju odnosno u šta su uvjereni,takvo traganje nema smisla i vodi jedino smrti.

Ja sam primjetila da mnogi na taj način u biti bježe.
Smatram da je sve u biti iskazano u Vedama, no i tamo je mnogo toga nestalo kada je stavljeno na papir.

meni se to stalno događa

Pitam se nešto ..

Da li među lekcije koje čovjek dolazi ovamo naučiti može spadati i "lekcija" samoodržanja - odnosno da li čovjek mora naučiti da se nitko i ništa za njega neće pobrinuti nego se on sam mora izboriti za sve ? Npr da li pristajanje na to da radimo ko ludi kako bismo mogli fizički opstati u 3D (platiti račune, hranu, odjeću, blabla) može biti jedna takva lekcija?

U tom slučaju bi oni koji sebi sve grabe ostavljajući većini da se snalazi kako zna i umije s onim što je ostalo - bili na neki način učitelji, jer bi svojim grabežom stvarali nepovoljne uvjete života potrebne da bi mnogi naučili lekciju snalaženja tj lekciju kako-ostati-pošto-poto-fizički živ (barem dok ne umru nekom manje sramotnom smrću).... ?!


Također se pitam da li SVAKI ČOVJEK - svaki entitet uma/duha/tijela - da bi napredovao mora savladati iste lekcije, kao što dječica u školi svladavaju iste programe (osim povijesti ), ili svatko ima svoje specifične lekcije, tako da nitko od nas u svom tom kruženju-školovanju ne mora naučiti baš sve lekcije koje postoje u svemiru....

Zdravo Nevena!
Ja sam nova u forumu i kroz "slucaj" sam naletjela na ovu stranu i prvo sto sam procitala je bilo "Moje iskustvo promjene" Nevjerovatno, bila je moja prva misao, velikim dijelom sam mogla i ja pisati ono sto sam procitala. Trenutno samo zivim i pustam zivotu da me vodi, uzimam usput ono sto mi odgovara i tako prolaze dani. Razlika je u tome da ja sad znam tacno sta hocu i sta necu i trenutno sredjujem svoj zivot, najteze je mojim najblizima naviknuti se na mene "novu" ali mi se volimo pa cemo i to regulisati. Da li sam sad "cijela" to ne bi znala reci.Cinjenica je da sam godinama bila depresivna, proces je poceo vjerovatno davno ali ja to nisam primjetila.Puno bola je bilo u mom zivotu i kako i ti rece, nije mi jedne sekundice zao, da nije tako bilo, ne bi sad moglo biti ovako. Ja mislim da je najgore sada proslo, ponekad dobijem lupanje srca i pocinjem se bojat straha koji dolazi, ali je to sad sve rjedje. Ni ja nisam godinama cula sta drugi govore a nisam ni samu sebe poznavala. Sad pokusam (mada sve rjedje) nekome nesto reci, ne bi li mozda pomogla, ali u vecini slucajeva se to ne cuje pa sama sebi onda dodjem nekako kao da udaram glavom od zid. Ja vjerujem da i sama prisutnost s jedne strane pomaze, ne kaze se djaba "promjeni sebe i promjenio si citav svijet".Ja te promjene ponekad totalno jasno vidim. Inace, ja sam godinama citala,citala i citala i teoretski sam mnogo znala, sve sam to naravno radila jer sam trazila nesto sto ce mi pomoci. Ali sprovesti u praksu je nekako bilo nemoguce. Imala sam nekoliko faza u kojima sam svijet vidjela drugacije, jasnije i to su bila mala budjenja koja su onda opet u nastavku dobila depresiju. Tek od kada sam imala prvi napad (osjecaj da ne vladam svojim tijelom, kao da se oduzimam, ludacko lupanje srca i uzasan strah) su se stvari ocevidno pocele mijenjati.U naredno vrijeme sam ujutro od cudjenja mogla otvoriti usta i uvece ih zatvoriti, nevjerovatne stvari su se desavale i pokazivale mi kako je to sve u sustini jednostavno kad covjek moze pustiti.Sta sam ja shvatila je da nema pravila, ni u cemu.Ono sto mi je juce pomoglo i godilo, ne mora danas pomoci i svaki dan je jedan sasvim novi dan. Ljubav je nesto najjace i najvaznije u zivotu i iz ljubavi ne moze proizaci nista lose. Ja nisam sve citala sto se u forumu pise i ne znam da li je neko spomenuo Ekhart Tolle i njegovu knjigu "Sada" ili slicno, ja sam je citala na njemackom. Najvise knjiga su napisali istocnjaci i on je jedan od rijetkih, koji dolazi sa zapada i pise totalno jednostavno. Ja sada pokusavam ljude uzeti onakve kakvi jesu, znam da ja nikoga ne mogu promijeniti i da svako mora kroz svoja iskustva nauciti kao sto sam i ja. Najvaznija stvar za mene je bila da pocnem stvari akceptirati tacno onakve kakve jesu i zivot uopste.Naravno, dodje do toga de se pocnu javljati stare seme ali to nikad ne traje dugo i sve sto ja vise "vjezbam" to mi ide jednostavnije. Drago mi je da sam u mogucnosti da ti se ovako javim i da ti kazem da (ne znam kako bi to uopste rekla) me duboko dojmilo ono sto si napisala i da sam sretna naici na nekoga ko me mozda moze razumijeti. U sustini je sve totalno jednostavno, tesko je samo doci do toga jer smo mi navikli sve do ludila iskomplikovati. Tolle kaze "problemi ne postoje, oni su samo u nasim glavama". I stvari se razvijaju u zadnje vrijeme brzinom svjetlosti, promjene koje se "golim" okom vide.Toliko za sada, saljem ti puno toplih pozdrava.Frida

Tek sad vidim da sam ja ovo poslala na temu koju je neko drugi pisao, mislila sam da je Nevena zapocela, nema veze, pozdravljam vas sve. Frida

Zdravo Nevena!
U sustini sam tebi napisala nekoliko rijeci ali jos ne snalazim ovdje u forumu pa sam to stavila na stranu "Trazenje ljudi sa slicnim energijama. Nadam se da ces to bez obzira na moju gresku procitati. Pozdrav. Frida

Hvala, svaka cast.
Evo, citam li citam, pomalo se kritikujem, previse dugo citam, ali ocito mi treba. Na temu roditelja bi rekla par rijeci. Ja ne vjerujem da su oni svjesni sta nam cine i da su njihovi roditelji bili svjesni sta njima cine. Kad je covjek (koliko toliko) nacisto sa samim sobom, onda se vise ne ljuti, nego samo razumije. Svako od nas ima jednu predpricu i jednostavno je takav kakav je. Niko nikoga ne moze promjeniti i tako je dobro. U sustini, mi svi sve cinimo samo radi sebe samih. Velika je stvar voljeti nekoga i istovremeno mu dozvoliti dovoljno mjesta za licni napredak, svi mi se pokusavamo mijesati u zivote drugih i kad toga postanemo svjesni, to polako nestaje.
Moze biti da su sad druga vremena zapocela ili jos ranije, nije bitno, uglavnom mi se cini da se sve vise ljudi budi, svako ima svoj tempo i nacin na koji se to desava. Ja sam radila yogu, godinama, prvo hata yogu i u neko doba mi to nije vise trebalo ali ja nisam mogla prestati, radi ljudi koji su tamo i ko zna zasto jos. To mi je postalo opterecenje, nesto sto sam svojevoljno izabrala, pretvorilo se u mucenje. bilo mi je samo vazno da svi, ama bas svi imaju dobro misljenje o meni, nije bitno da li tog nekog vidim samo jednom u zivotu. Ne daj boze, nekoga povrijediti (sta to uopste znaci?). Onda sam u neko doba prestala ici, nije bilo jednostavno, zvali su pitali, ali ja sam ostala pri svom. U to vrijeme sam vec pocela sa kundalini yogom i to mi je jako prijalo. Pocela sam polako osjecati svoje tijelo od koga sam godinama bila odvojena. Bila sam najredovnija i u zadnje vrijeme odem ponekad, kad zelim. Zelim samo reci da smo mi u mogucnosti, ili bar ja od svega napraviti napor, sto je na pocetku zadovoljstvo. Ludost ili?
Jedan clan, sad ne znam tacno kako se zove, ima vas puno, je opisao svoj dan, ustane, kafica, polako na posao itd, i ja zivim tako u zadnje vrijeme. Godim samoj sebi (nakon dugog vremena) i super se osjecam. Pri tome nikome ne cinim nista na zao i nekako se svi osjecaju bolje od tada. Godinama nisam nista mogla pustiti, sve sam htjela kontrolisati i nista nije valjalo. Sad imam povjerenja u zivot i vise ne plivam uz zivotnu rijeku, nego niz. U zadnje vrijeme sam pocela sa ucenjem "lijecenje kroz meditaciju" tu su meditacije sa odredjenim dejstvom i na pocetku mi je to super cinilo ali u neko doba je moje tijelo pocelo strajkovati, jake glavobolje, krv iz nosa itd. i onda sam i to za jedno vrijeme pustila. Imali smo zadnji put tri intenzivna dana, petak do nedelje, meni vec u petak nije bilo dobro ali sam mislila ako prespavam, bice mozda bolje, nije bilo bolje i ja sam otisla kuci. Moj ucitelj je rekao, da ako ostanem mogu brze preraditi neke stvari, a ja se pitam, zasto nesto treba ici brze nego sto ide i gdje se meni to zuri. Nigdje. Ne kaze se djaba "put je cilj".

Ne znam kako mogu vise ovdje pisati, u neko doba me pocne zezati, zato sad novi nastavak.Moguce je i da previse pricam... Dakle, meni se u momentu nigdje ne zuri.Ja mislim da je zivjeti zivot, najbolja vjezba. I meni su se desavale raznorazne manifestacije, cudne, pitala sam se i pitala sta to treba da znaci. U medjuvremenu sam shvatila, to me samo odvraca od puta. Kad bude trebalo da znam sta to znaci i ako, onda cu to znati. Na sopstvenom primjeru sam naucila, da nista lakse i ljepse ne ide, nego kad samo pustis da se desava i akceptiras to. I nema potrebe, bar ja tako mislim, ni da se bilo sta ubrzava.Dovoljno dugo sam ja sebe samu osudjivala ( nije to morao niko drugi da mi cini) sjedila i meditirala ,za to vrijeme kontala sta za rucak i jos hiljadu drugih stvari, da bi nakon toga jos sebe i osudjivala, to nije pravilno, ti ne treba ni na sta da mislis dok meditiras. Uzivanje. To se promijenilo. Sad meditiram i mislim na sve moguce i kazem, neka sad je tako dobro.To si ti i to je sad u redu. Ljepsa meditacija je kad pogledam u nebo, setam kroz sumu (u sumi sam cesto, imam 5 pasa koji su moja velika ljubav i pokusavam da im pruzim toliko slobode koliko je moguce s tim da sam ja sef, inace ne moze funkcionisati) vidim drvece, ali sada ga stvarno VIDIM, male biljke, pticice, ponekad vidimo srne i lanad i sta covjek moze vise pozeljeti. Ljudi su u sustini dobri, pitanje je samo sta mi trazimo u njima. Opet nema vise mjesta.

Ja sam ocito jedina koja ne konta kako da ovdje u komadu vise napisem, na ja. Eto, to sam htjela da kazem, nema uopste pravila, onako je kako ja osjecam i dok se tako i ponasam, sve je ok. Desavalo mi se da slusam jedne te iste price po hiljadu puta ali´sad vise ne mogu i ne zelim. Imam ja preceg posla. Ponekad to izgleda grubo ali ima jedan citat koji kaze "laz je na pocetku slatka a na kraju gorka, istina je na pocetku gorka a na kraju slatka". Sad tek vidim koliko ljudi ne cuju, nisam ni ja dugo cula, tako je kako je. I ja sam osudjivala,svoj frust na drugima(najblizima) izbacivala, sad je to puno rijedje i desava se uglavnom kad opet dozvolim sebi da radim ili slusam nesto sto ne zelim, postanem nervozna i eto ti. Ali vidim puno bolje nego prije i puno je lakse. Imala sam stanja <euforije, to je lijepo, intenzivno ali sad je nekako mirno i sve ide lagano i ovako je mozda manje intenzivno ali je lijepo. Toliko (a bogami nije malo) od mene, drago mi je da sam naisla na ovaj forum i hvala onome ko je tako brzo reagovao (ne vjerujem da to ide automatski) i premjestio moj text. Puno toplih pozdrava od Fride

Hej Frida!

Užitak je bio čitati tvoje postove i šta se mene tiče oni su na ovome forumu pravi dragulj!!!

Hvala ti na velikoj iskrenosti i na ljubavi koju osjećaš prema Životu, a koju si podijelila s nama!