bad.ass je napisao/la:
Top_Secret je napisao/la:
Srbi i Hrvati ne postoje
prwa pametna danas...

Da, tako na koncu i ispada. Obzirom da sam i sama izmješana, a bila u ovom ratu (promatrala!), sve što kažem bit će iz vlastitog iskustva. Činjenica je da EU mora postojati. Ne radi nas koji se ovdje dopisujemo, već radi onih koji nam sve to rade, a budite sigurni da oni ne razmišljaju rade li to Hrvatu ili Srbinu. I kad su ovo zakuhali nije im to bilo važno. Obzirom da sam sigurna da nismo svi jednaki, mislim na nas koji živimo ovdje na ovom planetu, vjerujem da nas dobro zajebavaju. Nismo svi s istog mjesta došli, ali ostaje činjenica da smo odabrali biti ovdje - sada! Baš kao i oni. I što sada? Postoji međutim ono nešto, nešto što je jače od njih, a to je da mi koji kužimo što nam se dogodilo ne mrzimo! Teško je to objasniti onima koji su gledali smrti u oči, ali moguće je. Poznajem jako puno "ratnika" iz ovog rata koji nikada nisu mrzili "neprijatelja". Učinili su ono što se očekivalo, ubili da ne budu ubijeni, oni ili njihova obitelj. I sad kad iz tog ugla gledate, teško je u takvom trenu reći - umrijet ću, neću reagirati! Vjerujte mi takvih duhovnjaka nije bilo. Mislim da ih povijest ne bilježi. Bilo je onih koji su se sakrivali, da ne bi ratovali, ali nisu stajali pred metkom i čekali. Nije važno o kojoj se strani radi, ova situacija može biti na obje. Većina je odabrala obranu! Ili napad, ali vjerujući da je obrana! Zašto sve ovo pišem? Zato što znam da smo uvučeni u zajeb. Činjenica je da ako vjerujemo da postoji dobro i zlo, moramo biti svjesni toga da se zlo bori, a Dobro jednostavno Jest. Ono nema tendenciju borbe, barem ne na ovaj način. To će na žalost. mnogi vrlo teško shvatiti, ali vi vjerujem hoćete. Primjera za to imamo u obje zemlje. Sve afere tiču se zlih, oni se stalno bore, pogledajte bolje! Ali vratimo se temi. I što sad učiniti s onima koji su ubijali s obje strane? Oprostiti? Ja im nemam što opraštati, jer ako tako idem promatrati stvari dođem iznova samo do jednog zaključka: a tko sam ja da sudim? Ne znam što bih učinila na njihovu mjestu. Činjenica je i da su i na jednoj i na drugoj strani u tom vrtlogu negativne energije, bez obzira što je među njima bilo onih koji su "morali" biti na tom mjestu, uživala sva ona vjerovali ili ne - "ljudska bića" - koja su željela ubijati, ali to nema veze s nacionalnošću, već s ljudskim karakterom i dušom. I sve to zajedno je upravo ono što oni koji to potiču žele. Nisam jugonostalgična, no, sjetite se Juge, jako se dobro sjećam tog doba. Ne pamtim ga po lošemu, dapače, pamtim ga po bezbrojnim dobrim koncertima Zabranjenog pušenja, Električnog orgazma, Discipline kičme, Idola, Lačnog Franza, Buldožera, Filma....Svi smo znali uživati u dobrome. Nismo bili gladni, a i tad su nas krali. I razmišljajući o tom dobu shvatim da smo bez obzira što netko rekao, svi mi u Jugi bili jako vezani. Bila je to jedna energija koja nikako nije dozvoljavala nekome poput ovih danas da prodre u nju i nametne nam nešto drugo. I tad smo živjeli u kavezu, ali boljem od ovog danas. Nismo bili gramzivi, nismo željeli više. Bila je to vrlina, ali i naš put u propast. Činjenica je da oni koji nas jebu ništa ne rade preko noći, vjerojatno je i to bila kontrolirana faza. Nakon te faze u kojoj smo bili dobro, a mislili da nismo, došla je ona u kojoj nam se nakon rata, kad su nas dobro sjebali psihički i fizički, činilo da je ponuda kredita u bankama jedini način kako ćemo zalječiti rane. Možda vam to zvuči glupo, ali upravo je većina ljudi objeručke prihvatila "poboljšati" svoje živote i opremiti ih onime što im u biti nije niti trebalo. Danas su zbog toga u situaciji da nemaju posao, niti stan jer su ga izgubili, otela im banka. Što želim reći: da ne duljim, sve je to razvojna faza onoga što na koncu ima samo jedan cilj, a taj nije da se vi i ja osjećamo ugodno i dobro, zdravo i sigurno, a najmanje - slobodno! No ima nešto što nam može pomoći, upravo ova spoznaja da ništa od toga nismo odabrali, ali jebi ga, prihvatili smo. Postoji ona Istina da je početak i kraj svega u nama. Ta odgovornost razmišljanja i djelovanja, ono što oni koji nas vode nemaju, to je u nama. To je naša snaga i naše oružje. I znam da sam rekla da se Dobro ne bori, ostajem pri tome, ali to ne znači da ne trebamo biti informirani i razmišljati svojom glavom. I preuzeti odgovornost za ono što činimo. Neću nikome suditi osim samoj sebi. Zato prihvaćam odgovornost i zato ne prihvaćam kredite i živim vrlo vrlo skromno. I? Živa sam! I ne hranim banke. Borite se, ne oružjem, borite se na način: nemojte šutjeti, nemojte mrziti - oni to žele!, svu svoju energiju utrošite u pričanju s prvim susjedom koji vas vjerojatno "na prvu" ne razumije. Ali budite mudri, imajte poslanje. Evo vam primjera, oni odluče: sad nećemo ratovati, ali sjebat ih možemo pandemijama, lijekovima, hranom, GMO sranjima. Ratujte - učinite nešto da se to ne dogodi. Da bi to učinili, nikada nemojte podcjeniti onog kojem se obraćate, nađite način da informacija koju imate dođe do njega - s ljubavlju. Mislim na onog susjeda kojem ništa neće biti jasno kad mu kažete da nam truju hranu ili ga zamolite da se ne cijepi jer i vi već znate da nakon toga uvijek završi u bolnici. To je ona fora, ako znam da nešto s cjepivom ne valja, jebote educirat ću cijelu svoju ulicu! Sve ću ih upoznati s problemom, možda se neće cijepiti! O tome pričam. Pustite prošlost, u nju se vraćaju čarobnjaci, ali znaju kako po njoj hodati! Ljubite i pričajte, a sutra ćete možda veselo skakutati s čarobnjacima po toj usranoj prošlosti kojom nas truju. I da za kraj, Hrvatica sam, ali to ne znači da tebe ne mogu ljubiti! I ne znači da neću sve što mogu učiniti kako bih raskrinkala moju braću Hrvate koji su zli i služe onima, ili jesu oni!
S ljubavlju svima, Alf