Evo konacno sam prevela onaj raniji tekst na Engleskom, bolje ikad nego nikad:)
Gramatika mi nije stvarno jaca strana pa izvinjavam se za greske a takodje ne sumnjam da ima nekih izraza koji su moja invencija

jer kad chovjek ne koristi dugo jezik onda su mi ove Engleski rijeci toliko poznate da nekad mislim da postoje i u Srpsko/Hrvatsko/Bosanskom jeziku..no bitna je sustina koju je ovaj tekst htio prenijeti i nadam se da ce je svatko razumjeti, ne samo vezano za hipnozu nego uopce za kopanje po nevidljivim zonama ove materijalne dimezije
Evo:
Ovdje vjerujem nece biti potrebno da ponudim detaljno objasnjenje sta termin "hipnoza" znaci ili kako netko moze inducirati ovo abnormalno stanje u kojem ce necija volja i svjesnost uspava.
Nazalost mnogo ljudi danas se igra sa ovim fenomenom i aspekti hipnoze su obradjeni u detalje i na veliko ne samo u ucenim radovima nego i u nekim dubioznim brosurama.
Netko bi trebao biti mnogo vise oprezan, vjerujem, u uputama kako se hipnoza izvodi, pa cak i opis takvog stanja nije bez opasnosti.
Svakako, nikakva korist se ne dobija takvim diskusijama. Naprotiv, samo ce da izazove radoznalost kod odredjenih citaoca i probuditi zelju , ovisno od covjekove snaznije aktivne ili pasivne prirode da bude u mogucnosti da hipnotizira ili da bude hipnotiziran.
Postoji jos uvijek siroko rasprostranjena ideja da uspjesan hipnotizer posjeduje misterioznu snagu a onda na drugoj strani se iznova ponavlja da "svatko" moze nauciti da hipnotise i da je cijela stvar pitanje samo volje hipnotisanog.
U stvarnosti, stvari su mnogo drugacije.
Prvo, hipnotisano stanje ne moze proizvesti bilo tko, cak i ako osoba zna sve detalje o metodama i tehnikama i jos da moze perfektno koncentrirati svolju volju da proizvede takav efekat.
Ili drugacije, suprotno od popularnog vjerovanja, ovdje nije uopce pitanje samo "volje" da jedna osoba ima snagu da dominira voljom druge osobe.
Ima izuzetno efektivnih hipnotizera koji su ljudi sasvim slabe volje i skoro su nesposobni da se koncentriraju sve njihove zelje na jedan cilj.
Suoprotno tome, snazne-volje ljudi su vrlo cesto mnogo podlozniji da budu hipnotizirani nego netko drugi kome bi jedva dali ikakav kredit da imaju volju uopce.
U stvari, energije ukljuceno u ovo imaju vrlo malo veze sa samom voljom, i ako sam gore spominjao vezivanje necije volje, nije se mislilo posredno da posoji neki nacin na koji se volja osobe moze na necki nacin oslabiti.
Ono sto se stvarno desava je jednostavno da fizicki organ osobe koji u normalnom stanju prati signale vlastite nerazdvojive volje -organ koji neki vanjski "stranac" moze dosegnuti na neadakevatan nacin samo ako je odgovarajuca volja osobe poremecena , nacinom hipnotickog stanja, od razumjevanja normalne volje njenog vlasnika , ili ako, u slucaju manje intezivnih slucajeva, postoji razumjevanje ali vrlo slabo.
Sve hipnoze su, stoga, nista vise nego uvecano stanje separacije, odvajanje cerebralnog aparata od volje koja normalno kontrolira taj organ.
Uzimajuci u obzir da ljudska volja je u stanju da prenese impresije mozgu iskljucivo kroz fluidne, suptilne energije materijalnog tijela, koje formiraju dio nevidljive sfere prirode, uspostavljenjem hipnotichkog stanja doprinosi stanju paralize ovih nevidljivih fluidninh energija.
Tj, jedan akt volje hipnotizera moze se vidjeti kao inicijalni impuls ka uspostavljanju paralize. Mada, intenzitet tog odredjenog impulsa nema vise uticaja na kasnije dogadjaje nego i bilo koja teorija koju hipnotizer moze imati u pokusaju da objasni razlicite fenomene sa kojim se susrece.
On sam nije onaj koji uzrokuje stanje kao rezultat inicijalnog impulsa i chiji pravac on konstantno drzi ali koji ni na koji nachin nose neku silu u sebi.
Iako moze izgledati chudno u svjetlu svih postojecih teorija o hipnozi, razliciti fenomeni povezani sa hipnozom rezultiraju iz stanja koje se ne razlikuje od "infekcije".
Jedino ovdje nisu mikrobi i klice koji prenose bolest, nego radije elementi energije koje ni najmocniji mikroskop ne moze detektirati ali koje proizvode paralizu fludinih, suptilnih energija nerazdvojnih u ljudskom tijelu. U ovom stanju , onda, ti elementi su u stanju djelovati na ljudski mozak direktno i u isto vrijeme neutralizovati sopstvenu volju.
Hipnotizer, u stvari, je jedna individua chije psihofizicki doprinos je posebno prilagodjen za stimulaciju dotichnih elementata i na taj nachin da ih usmjeri prema svojim zeljama. I onda one moraju automatski operirati u pravcu inicijalnog impulsa.
Iz ovog slijedi da ne moze svatko nauciti da hipnotizira kao sto ne moze svatko biti uspjesan spiritistic medium, iako u oba slucaja imamo posla sa energijama koje svatko bice posjeduje manje ili vise.
Nevidljivi elementi energije sa kojim se ovdje susrecemo su prisutni na milione u svakoj tocki nevidljivog domena materijalnog svijeta.
Kao homogena masa ona zauzima chitav prostor i jedva treba mali podsticaj akta volje da bi postala efektivni agent te volje.
Uzimajuci u obzir prirodu ovih elemenata, netko moze ponekad imati impresiju o suocavanju sa nevidljivim, ektremno malim ali skoro zivim bicima.
Ne samo da je volja hipnotizera jedini impuls koja pobudjuje ove elemente na akciju nego su oni konstantno u kretanju i pod uticajem najskrivenije zelje u momentu kad je ta zelja dobila moc da kontrolira covjekovu volju.
Kod vecine ljudi the fluidne, suptilne energije materijalnog tijela su izolovane tako da uticaj izvrsen od skrivenih elemenata energije se desava kroz relativno slabu inflitraciju. Ne tako chesto mogu se naci sluchajevi psihofizichih stanja koje skoro predstavljaju mjesanje fluidnih suptilnih energija unutar ljudskog tijela sa spomenutim elementima energija koji ga okruzuju.
Ovakve konstitucije obezbjedjuju prirodno talentovane spiritisticke mediume ili rodjene hipnotiste ovisno od njihove naravi da su vise pasivni ili aktivni.
Cak i spiritistic mediumship mora koristit ove elemente energije jedino sto u ovom slucaju hipnotizer se mora potraziti u nevidljivom domenu prirode.
Medium pasivno podlijeze njegovoj volji bez znanja tko je to nasuprot U hipnoticki induciranim paralizama gdje je barem ljudsko bice koje se moze vidjeti tko na vjestacki nacin kreira svog vlastitog eksperimentalnog medija, koristeci ljude koji nisu priodni medijumi u spiritistickom smislu.
Cijela procedura hipnoze je ultimativno nista vise nego ono sto se podrazumjeva pod "spiritizam". Razlika je uglavnom da u hipnozi je ljudsko bice koje utice jedno na drugo , dok u spritistickim seansama mjesto ljudsko hipnotizera preuzima entiet koji boravi u nevidljivom realitetu fizicke realnosti.
Hipnoticki indukovana paraliza i spiritisticki trans a naizled razliciti; u esenciji su prakticno slicni, uzrokovane istim energijama.
Mada temeljno razliciti su inicijalni faktori, ovdje je impuls ljudskog bica , tamo je instiktima vodjena zudnja za ekspresiju tipicna za "lemurijske" kreature koje naseljavaju nevidljivu dimenziju fizickog realiteta.
Kad bi se svi skriveni zakoni prirode otkrili ljudskom hipnotisti tako jasno kao sto su tim lemurijskim fantomima, on bi bio u stanju
da proizvede pristojan broj vidljivih "chuda" spiritizma eksperimentusuci sa subjektom koji je hipnotisao.
Jedini podvig van njegove moci bi bili fenomeni koji zahtjevaju autentichni medijum.
Posto je ljudsko bice koje hipnotizira drugo limitirano, u tome sto zno o prirodi, kroz fizicku percepciju, ljudski hipnotist nije u stanju ni sprijeciti a ni shvatiti da nevidljivi stanovnici fizicke realnosti su privremeno obuzeli subjekt (osobu) koju je on na vjestacki nacin pretvorio u privremenog medija.
Tako je postalo moguce za neke osmatrace da vjeruju iskreno da su nasli ljudsku Duhovnu realnost unutar dubokog hipnotickog sna. I onda netko koga je lako preavariti je primio otkrovenje necega za sto je vjerovao da je "superpersonal subconsciousness," bez sumnje da je netko samo izveo spiritisticku seansu. Sa poboznim postovanjem se poklonio "tajnoj mudrosti" koja dolazi iz istog domena odakle i sve druge neistine koje oni koji su familijarni sa spiritistickim grupama vrlo voljni da ispricaju njihovim odanim vjernicima. Jedino ovdje ponudjeni pogledi su prekrojeni ukusu odredjene publike.
U pocetku odbijena kao obicna "prevara" i "sujevjerje" hipnoza je danas postala jos jedan alat u medicinskoj praksi. Vjeruje se da sirok spektar raznih terapeutskih pozitivnih efekata se moze postici kroz profesionalnu primjenu.
Ovdje nije do mene da sudim do koje mjere ozdravljenje ostvareno hipnozom moze na duze staze proci test kriticnog ispitivanja.
Moram ukazati, da, veoma jasno da svaka terapija hipnozom se moze porediti to "casting out the devil through Beelzebub" i da njena upotreba je jednako opasna za pacijenta i hipnotistu.
Postavlja se pitanje da li je terapija i moguce ozdravljenje vrijedno takvog rizika.
Odluka se mora prepustiti doktorovom prakticnom iskustvu. Moja namjera je upozoriti o prisutnoj opasnosti i dalje specifirati njen tip.
Svatko tko pazljivo ispita fenomene spiritzma ce bes sumnje znati, ako ne iz licnog iskustva onda iz odredjenog pisanja na ovu temu da medium naginje da padne u trans mnogo brze sto vise eksperimentise.
Svaki hipnotista ce biti familijaran sa istim iskustvom u pogledu hipnoticke inducirane paralize.
Elementi energije koji su uzrok abnormalnog stanja u obe situacije su podesene i programirane i sad su trajno fokusirane na postizenje tog stanja kod date osobe.
Drugim rijechima one funkcioniraju kao tip skrivenog, magicnog lanca koji konstantno povezuje aktivno sa srodnim pasivnim polom
Ravan u kojoj se taj kontakt odrzava je nevidljivi domen fizicke prirode. Jednako pripadaju ovoj realnosti i fludine suptilne energije materijalnog tijela, preko efekata kroz koje cisti impulsi volje uticu na mozak. Kada su ove fludine energije paralizovane , ljudsko Ja je izbaceno iz pozicije kontrole i mora dozvoliti nekoj drugoj sili da koristi njegov mozak na volju i zadovoljstvo.
Sto cesce hipnotizer eksperimentise sa odredjenom osobom ili doktor sa pacijentom, sve je vise nesalomiv skriveni lanac nevidljivih elemenata energije koje povezuje dva povezana pola. Ova veza se ne moze ostetiti cak ako su polovi i tisucama milja daleko.
Takav magichan lanac se moze produziti skoro na beskonacnost i sto se vise eksperimentise, to se sve manje moze prekinuti.
Nepotrebno je reci, da i doktor i hipnotizer, ali jednako pacijent i subjekt mogu iskusiti vrlo neprijatni uticaj. Relacija izmedju datih polova nije ni na jedan nacih cvrsto odredjena u svim situacijama da normalno pol koji je aktivan ne moze u nekom momentu postati pasivan, ili pasivan kasnije da iznenada uzme aktivnu ulogu.
Rijetko ce slucajevi ovakovg neplaniranog obrta biti identificirani za ono sto jesu.
Mogucnost uticaja na druge na ovakav nachin se sistemstski vrsi u odredjenim skolama "okulutnog vjezbanja" iako ovo se racuna nista vise nego biti u intezivnim serijama hipnotickog transa kroz koji "ucitelj" postepeno zakaci svoju zrtvu cvrsto za sebe da na kraju nema vise ni pitanja o ucenikovoj neovisnoj volji.
Mada, jedan okulutni operator ovakve vrste , nece biti u opasnosti od dozivljavanja nezeljenih efekata od svojih ucenika, zato sto on zna vrlo dobro da bi njegova cijela volja bila u riziku ako bi na momenat se odrekao , cak i za kratak period, svog aktivnog pola.
Doktor sa druge strane koji ce ogranicit aktivnu poziciju vremenom terapeutske seanse nije nikad siguran od invazije pacijetove volje cak i od nekog koga je zaboravio. On zato moze naci svoj psihofizicki organizam, svoje misli i svoje emocije neocekivano napadnute.
Mogucnost da se ovo desi je jos viseg stepena u pogledu pacijenta, jednostavno uzimajuci u obzir da je veza uspostavljena voljno.
Mnogo opasniji, nego manje ili vise tehnicki problemi povezani sa hipnozom ,su konsekvence da bilo koji tip hipnoticke paralize bilo da je svrha eksperiment ili terapija, kreira izolaciju izmedju osobne volje i njegovog cerebralnog aparata. Kod osoba koje su hipnotizirane vise puta ova izloacija ce se produziti i biti efektivna i dosta dugo nakon hipnoticke seanse.
Ja ne govorim ovdje o praksi znanoj kao "posthipnoticka sugestija". Takve instrukcije se slusaju zbog slike hipnotizera, zajedno sa odredjenim osjecajem vremena koji on skriveno zauzme,i na takav nachin hipnoticki uslovi individualne fluidne suptilne energije, kroz koje je u stanju uticati na mozak, da ce one automatski pasti u hipnozu nakon odredjenog intervala.
I u tom stanju subjekt ce da izvrsi , prateci naredbu hipnotizera, sto god mu se naredi tokom hipnoticke seanse ali jos nije izvrseno kao da se to , u stvari, desavalo tokom same seanse.
Niti mislim na blokiranje efekta volje, metoda koristena za terapeutske razloge. Ovdje hipnotizirani subjekt, kad se probudi, ce se naci sprijecen, cak i za duze periode od naginjanja ka odredjenim aktivnostima, gajenja specificnih strahova i drugih problema te vrste.
Svi ovi rezultati su samo zakasnjeli efekti sto je hipnotista usadio. Jasno govoreci , oni su jos uvijek dio originalne sesije iako se razlucuju u kasnijem vremenu.
Mnogo ozbiljniji kasniji efekti, koji prijete osobi koja je hipnotizirana vise puta ,iskrsnu kao povreda koje nije ni jedna strana planirala.Ova povreda se sastoji da osoba koja je se prilagodila apsolutnoj pasivnosti , dok drugi um manipulira sa njegovom voljom po slobodi odlucivanja, postaje znanto onemogucen da ozbiljno se suprostavi sugestiji, volji i uticaju spolja.
Cak i ako hipnotista ima najbolju namjeru u sugestiji da hipnotizirani ne smije da dozvoli da bude pod uticajem nekog drugog sem njega, ova komanda nece obezbjediti ni najmanju protekciju kasnije.
Tj, onaj tko dobije takve instrukcije ce biti tesko hipnotiziran od strane nekog drugog, ali u svakodnevnom zivotu, osobna volja ce se stalno spoticati i nece moci da praktikuju moc nad svojim licnim cerebralnim aparatom.
Mozak takve osobe ce onda postati igraliste za razne impulse, volje i uticaje koji se mogu zamisliti.
Sigurno, nijedna osoba koja ima unutarnje znanje nece predloziti da takvo stanje moze biti pogodno za duhovni napredak.
Stavise, primjena hipnoze za terapeutske razloge, najvecim dijelom ima namjeru da koriguje nedostatke koji je mnogo bolje rijesavati unutar moralne sfere.
Ako je korekcija izvrsena unutar osobne odgovarajuce volje, cak i nakon puno padova i ako uzme dosta vremena, nesto jako pozitivno ce se ostvariti za njegov cijeli unutarnji zivot i dusu.
Ljudska volja na ovaj nacin ostvaruje neprekidno mnogo bolju kontrolu cerebralnog aparata, tako da spoljni i nezeljeni uticaji, cak i nezeljeni uticaju koji dolaze iz osobnog licnog stanja ce sve slabije i slabije biti u stanju da potcine mozak.
Ako netko pokusa, ipak, da rijesava ovakve defekte, koji su u osnovi moralni problemi, pribjegavanju hipnotickog uticaja, tendencije koje su pod znakom pitanja mogu da nestanu, ali covjekova licna volja nece imati nikakve koristi ni na jedan nacin. Na drugoj strani, potencijal ljudske volje da kontrolira mozak,sposobnost koja je kljuc za autenticnai duhovni progres u ovom zivotu , ce biti sistematski unisten.
Tako slijedi iz ove diskusije , iako sam se dotakao samo esencijalnog, da svo eksperimentisanje sa hipnozom se treba posmatrati kao ekstremno rizicna kocka koja nije nista manje opasna nego djelovati kao spiritisticki medijum ili zelja za moci koja ce izvesti neke autenticne fakirske trikove.
Ono sto usvojena chinjenica povezana sa hipnozom jasno pokazuje, mada, trebalo bi biti dovoljno da zastanu i povrsni umovi kad se suoce sa nepoznatim,su misticne dimenzije u kojima se ljudski unutranji zivot razotkriva.
Znajuci ove fenomene moze biti cinjenica od pomoci kad formiramo koncept realnosti i da se pokaze kao korisna za svatkoga.
Ali nikad ljudski rod nece ostvariti niti jednu korist u kontaktu sa tom sferom, i jos manje ce neki eksperiment otkriti i jednom ljudskom bicu misteriju ljudskog postojanja u ovom zivotu.
Pozdrav.