Hm, Danmagorez, mislim da su to asasini na Bliskom Istoku pokušali jednom davno no nije im pošlo za rukom. Održali su se izvjesno vrijeme i onda su ih sve eliminisali. Istoriski gledano propao koncept...
Sila akcije jednaka je sili reakcije. Kako siješ tako ćeš i žnjeti/žeti. Ko se mača laća od mača i gine. Kome pravda leži u topuzu trag mu nečovještvom smrdi.
Ono što znam da meni treba je da nastavim dalje učiti, samopromatrati se, izgrađivati ljudsko biće a ne zvijer. Projekcije vlastitih problema na eliminisanje ''neprijatelja'' sam prevazišao, odnosno istinitije je reć, u toku sam prevazilaženja, otpadanja, poput kraste na koži, dio po dio. Najbolji put je podizanje znanja a onda djelovanje u odnosu na spoznato. Prisustvo ljudskog bića koji vibrira pozitivom (biti ljubav) se preliva na ostale, niveliše situaciju, smiruje. Onaj koji vibrira mora imati dovoljno životne energije da emituje. Dešavalo se. Od familije do kolega na poslu. Dešavalo se u autobusu, vozu, pijaci, dućanu. Bitno je
kako djeluješ. Napad prouzrokuje odbranu i situacija izraste u eskalaciju nasilja manje-više verbalnog, to nije put. Ja sam počeo da zajebancijom, humorom te pitanjima da odgovaram na ''situacije'' ali to funkcioniše licem u lice. Na poslu je to čvrst i oštar profesionalni stav. Sve što radim završim na vrijeme, u ophođenju koretno i konstruktivno a kolege su zadovoljne rezultatom, ponekad i više nego očekivanim. Nekad idem i protiv njihovih želja jer su nerealne ali ih efekti urađenog vrlo brzo smire. I naravno ljudski odnos te izgrađivanje opuštene atmosfere, zajebancija, slušanje drugih. Iskren da budem ima i trenutaka kad ispadnem pa reagujem drugačije, no stvarno vrlo malo.
Ne znam da li si gledao na B92 emisiju, davno bješe, o ''pipačima hljeba'' ali tamo je dobro prikazan ljudski napad iz odbrambenog stava. Ljudima koji su pipali hljeb je jedan mladić skretao pažnju kako to što rade nije u redu. Odgovor prozvanih je bio vrlo buran i glasan. No mladić se nije dao smesti. Odmah je pitao ''Zašto se vi tako ophodite ka meni? Ja sam vas samo pitao: Zašto dirate hljeb? Što Vi to mene napadate? Da li je lijepo dirati hljeb? Nije. Nije higijenski, prije svega. Poslije Vas neko drugi treba da kupi taj hljeb. A niste Vi jedini koji to radite. Prije Vas mnogo je ljudi ma isti način kao i vi diralo hljeb. Razmislite što radite? Što ne uzmete papirić dok to radite? bla, bla, bla...'' Ljudi su vrlo teško izlazili na kraj s ovim momkom koji je bio vrlo miran, neagresivan, čak i u govoru tijela, mada je znao da ispada.
Nisu svi ljudi koje vidimo kao zle istinski zli. Taj procenat istinskih zlih nije mnogo velik, čini mi se. Većina običnih ljudi se nalazi u relaciji napad-odbrana ili odbrana-napad, uzrok-posledica. Ako ga je šef na poslu nešto kinjio, na šta iz pozicije ucenjenog nije mogao da reaguje zbog mogućeg otkaza ili neke druge sankcije on će da se izduva na prvom slabijem na kojeg naleti (npr. u autobusu) ili bilo kome ukoliko je totalno pukao ili je budaletina, pa dobije batina obično. Ukoliko iskaljivanje bijesa to ne dozvoli situacija do kuće, iskaliće bes na ukućanima ili na kućnom ljubimcu. Možda ne danas ali sigurno sutra. Ili će se izderati negdje na recepcionarku, medicinsku sestru, prodavačicu, učenika...itd i tome slično...no vrrrrloooo rijetko na drota, to još nisam vidjeo. Najgore od svega je što neće shvatiti odakle mu taj bes. Ukoliko shvati odakle dolazi i što je uzrok, možda nešto i uredi po tom pitanju. A ovo rijetki rade jer nemaju kad da stanu i zamisle se. Nemaju vremena da misle-jedni ili ne žele, odnosno ne mogu da misle-drugi...
Meni se ''negativci'' sklanjaju s puta u posljednje vrijeme. A prelivam na okolinu kad sam u ravnoteži unutar sebe. No biti u ravnoteži me crpi, fantastično crpi, valja znati izgraditi konstantnost životne energije a ja na moju žalost nisam sposoban zadržati tu konstantnost, ne znam još uvijek kako. Istini za volju, sposoban sam sve češće uvidjeti situaciju i reagovati na nju tako da je izbjegnem ili redukujem. S toga nastavljam da učim, pa dokle doguram.
Kad mi se dešavalo da ne mogu da izbjegnem sukob, tj. da ću biti fizički napadnut, ulazio sam svim raspoloživim sredstvima u fajt. Glavom (bosanski

), šakama, nogama, zubima ako je bilo potrebno. No bješe to davno, bašbaš davno...nekad dobiješ gaza a nekad izgaziš drugog. Kad ih je više štura, magla tj. okreni se i bježi, naučio od Bruce Lee-a
moj neki rezime:
nema pokreta otpora- otpor je agresija koja energetski hrani drugu stranu...presipanje iz šupljeg u prazno...bacanje energije u vjetar...
naravno IMHO odnosno po mom skromnom mišljenju
