E sad, viđaj 'vako
U jednu večer srpnja 2008. išao sam na vlak iz Splita u Zagreb. Kad sam izašao iz kuće i nakon par metara došao do ceste pogledao sam u nebo, a kad ono, nešto svjetluca, onako malo jače od zvijezde, reko a valda je avion okrenut prednjom stranom prema meni pa kao refloktori svijetle... I niš idem ja dalje prema kolodvoru, lagano žurim jer sam na knap sa polaskom vlaka... Pješačim, pa kako ima i drveća po Splitu nemreš cijelo vrijeme vidit samo nebo, i dobro, nakon par 2-3 minute pogledam ja opet prema nebu, a kad ono i dalje stoji svijetlosna točka, ovaj put malo veća i obrubljena crvenkastom svjetlošću, reko šta je sad?! ... A kako žurim nisam mogao dugo gledati... I idem ja dalje, pičim, nosim torbu, lagano panika, oću stić il ne... i konačno dođem donekle blizu kolodvora di više i nema tolko drveća i pogledam opet u nebo, a kad gore, ajmo reć disk, tj okruglog oblika i pun, ajmo reć kao, velikih LED lampica crvene svijetlosti. Pogledam ja malo oko sebe, vidim da i drugi ljudi gledaju prema nebu, prema tom objektu, pa i turisti
E sad, trčim, hodam, znojim se, pogledam svako malo gore, a ove, ajmo reć LED lampice se pale gase, ko da je lightshow nekakav....
Po mojoj procjeni nemam pojma kolko je velik niti koliko je daleko bio jerbo je bila noć, i vedro nebo, al svaku lampicu sam mogao razabrat posebno...
Konačno uđem u taj "brzi" vlak (kojem treba 8h sati do Zagreba), ostavim stvari u njemu i izađem van da u miru pogledam kaj je to gore...
E, i znaš kaj je bilo?
Gledam (i sad na dalje postoji samo oblik tog NLO-a i njegove "LED" lampetine i njegovo kretanje) i imam šta vidit. Objekt okruglog oblika, kojem u jednom trenu cijela površina biva ispunjena upaljenim "LED" lampama tako da je izgledao kao krug. I stoji on i stoji i odjednom mu svijetli samo rub, tako da se vidi samo kružnica tih lampi, ili šibica, šta je već... I nakon par trenutaka, ono se pomakne s jedne točke na drugu, bez ubrzanja i bez usporavanja, kamoli ručne, znači čisto pravocrtno gibanje, i tako je on par puta mijenjao pozicije, al one nisu bile na istom pravcu, nego, ajmo reć, kao cik-cak linija, ilitiga izlomljeni pravac il dužina, il kaj je to već neki poligon, nije ni bitno, znači nije imao gibanje po pravcu. E, i sad dok se on tako premještao s jedne pozicije na drugu, te njegove lampice su se iz već spomenute kružnice pretvorile u kružnicu unutar koje svijetli trokut, jednakostranični trokut, pa se pojavio četverokut umjesto trokuta, pa nakon toga peterokut, pa onda pentagram, pa šesterokut... pa ja i dalje gledam i mislim si, eh da imam kameru, onu filmsku, a ne ovu na mobu koju nema smisla upalit... uglavnom gledam i gledam i ono svijetli, igra se s lampama ko da je božić... a ljeto je, vruće je...
U određenom trenu taj objekt stane na jednom mjestu i gledam ja u njega i kako postoji taj kontrast između noćnog neba i tog objekta koji je, kad mu lampice nisu bile upaljene, bio taman, al opet se malo gradskog svijetla uspjelo reflektirat o njega, primjetih da se sam objekt mijenja, tj da mijenja svoj oblik, znači, pusti sad te lampe, sama letjelica se mijenjala, prvo je bila okrugla pa se onda valovito vrtila oko svoje središnje okomite osi, pa je u trenu bila elipsa pa krug pa elipsa pa krug, pa odjednom trokut, pa peterokut, pa šesterokut, pa onda nepravilan mnogokut, pa drugi nepravilni mnogokut... i te oblike je promjenila, onak mnogo puta u sekundi... u međuvremenu je kontrolor reko da trebam ući u vlak, tak da sam jedan dio ove priče proveo u vlaku na prozoru... U jednom trenu je objekt otišao iznad vlaka tak da ga nisam vidio više ni sa jedne ni sa druge strane vagona, ko da je otišo drito iznad sredine vlaka ili je jednostavno nesto, nemam pojma...
I niš, sjednem se, obavim poziv i veli ona da je njena frendica isto vidila nekaj tamo kod Istre, al da je bilo neš kao štapić svjetlosni... Reko dobro, vidiš, vidiš... I nastavio sam sjediti, zapalio cigaru i razmišljam si koji k... je to sad bio?! Par godina prije mi se desilo iskustvo bliske smrti (onaj 5. denzitet i to) i sad ovo... Reko, kaj ja uopće radim tu?! Uglavnom, razmišljam si ovak, naša vojska jedva da zakrpa te MIG-ove, jedva da ima za kerozin, znači, naši nisu... Pa onda jel meterološki balon, ma nije 100% jer se nije kretalo po jedinstvenom pravcu... Pa jel raketa, pa nije iz istog razloga, a još i svjetloca go ukras na božićnom boru... Pa jel ičija ljudska vojska, pa možda je, al koja?! Koja ima tolko para i vremena da razvija letjelicu koja mijenja oblike, za koji k...?
I niš tak sam nastavio sjedit i razmišljam i shvatim da se osjećam frustrirano s jedne strane, a s druge strane mi je super jer sam konačno vidio da postoji život koji nije s ove planete, a to sam si htio vidit već jedno duže vrijeme, recimo od kad sam prvi put čuo za ideju da postoje vanzemaljci, a to je bilo davno davno prije kojih valda 15-20 godina...
Eto ga i kaj sad na kraju reć, hm...
S obzirom na iskustvo bliske smrti, ZNAM da postoji život nakon ovoga, s obzirom na iskustvo gledanja ovog NLO-a, ZNAM da postoji život izvan ove planete... S obzirom da sam spoznao svoje talente, znam da sam fulo faks i da sam štošta fulao u životu i ne znam kako ću to sve ispravit... no pustit ću sad svoju malenkost....
Nekako mi se čini... Znate kaj se meni čini...
Puno toga se meni čini... Al kaj je je...
Ljubav, dobrota, istina i znanje, to je smisao života, to je bitno.
Svatko bi trebao imati komad zemlje i živit od njenih plodova, umjetnost i znanje razvijat preko neta, isto tako preko neta prodavat kupovat trampit... A u miru prirode razvijati sebe da možeš putovati po cijelom svemiru bez pomoći letjelica i potrošnje goriva...
Ustvari puno toga treba, treba biti fizički jak, znači sport, fizički rad il teretana i dobre i kvalitetne, zdrave hrane... Razvit fizičko tijelo da bude ljudski animalno, naučit neke borilačke vještine, naučit koristiti oružje, naučiti puno fizike....
svašta nešto
Naučiti telekinezu i naučiti levitaciju i letenje... Naučiti biti BOG!
Učiti dijeliti s drugima, kao što sad pokušavam ja vama sada i vi meni...
Prijava
FAQ
Pretraživač
](./images/smilies/eusa_wall.gif "Brick wall")
