Ma ne treba definirat ljubav... bez obzira kako je mi opisali...jubav je idalje ljubav. Bilo bi bolje da je osjecamo i širimo bezuvjetno. ! e da!

Baki, baš si si dao truda
Mislim da se u potpunosti slažem s tobom. Al, evo da ti postavim par pitanja na osnovu tvog teksta..


Da li si siguran da nekome uspije? To bi vjerojatno trebali biti stariji ljudi koji će ti to potvrditi. A ja još nisam sreo takve ljude koji se bezuvjetno vole. Prije bih rekao da su se naviknuli na svoje mane. I kada pričaju o svojoj prošlosti pričaju svakakva čuda, kako su se varali, možda i tukli... Prije bih rekao da im s vremenom postane svejedno...



A možda je to ta glavna greška? Zašto bi trebali tragati za nekim? Pa to je samo tjelesna potreba imati partnera, zbog seksa i nastavka vrste. Lijepo je imati nekoga - onda odgovaraš društvu zato jer tako svi rade, a kad si samac onda se osjećaš pusto zato jer se ne znaš nositi sa tim - nisu te pripremili za to.


A ovo je baš zanimljivo... Majka ne bi trebala toliko voljeti svoje dijete (gledajući to kao potrebu zbog održavanja vrste) da bi dijete preživjelo dok ne postane samostalno. Dovoljno je da ga nahrani, održava higijenu i to je to. Ali ipak tu postoji nešto puno više, neka nerazdvojna veza koja ostaje zauvijek. Možda je to prava ljubav? Ako pretpostavimo da je dijete biralo roditelje onda je ono možda biralo "srodnu dušu"? To je puno jača veza nego veza između dvoje zaljubljenih...

Da siguran sam. Ima ljudi čija je predstava različita od uobičajene, oni nisu posesivni, sujetni...i njihovi su nagoni, eventualno, stavljeni pod kontrolom njihovog uma. Među njima vlada obostrano poštovanje, puni su obzira jedno prema drugom, odluke donose zajedno a glasovi su im ravnopravni. To što sa strane izgleda da nema strasti među njima, to što možda ne bulje tako često požudno jedno u drugo, to ne znači da se ne vole, to samo znači da su shvatili da sex nema veze sa ljubavlju. Naravno da ga upražnjavaju, ali on nije uslov njihove ljubavi.
Kada si pomenuo starije ljude, pa da, njima su prirodno oslabili nagoni (većini) te su, možda, tek sad počeli da uviđaju da ljubav nije ono za šta su mislili da jeste. Kod njih je ne namerno, spontano, došlo do distanciranja od nagona. Ali ne moraju nagoni biti slabi da bi se stavili pod kontrolu, životinja radi instiktivno dok čovek ima razvijen um koji bi trebalo da je jači od instikta.
Stari ljudi koji su još uvek skupa su mi govorili, upravo ono što sam i imao kao predpostavku - oni su pre svega, oduvek bili najbolji (nerazdvojni ) prijatelji, pa su to i ostali...



U pravu si, to je upravo i moje mišljenje. Nisam ni mislio bukvalno tragati, opsesivno....već ako već postoji želja da imamo nekog onda da bar znamo kako naći nekoga sa kim ćemo uspostaviti uspešnu, plodnu (u smislu obostranog razvoja) a ne bolnu vezu.
Još jednom, da, slažem se sa ovim što si u vezi ovog mog citata napisao jer je to i moje mišljenje, a da bi bilo jasnije rećiću: "ljubav" (u smislu veze-odnosa) koja se traži iz razloga potrebe i straha od samoće nikada neće biti funkcionalna, to su sasvim pogrešni razlozi za ulazak u vezu. No mi ovde zapravo govorimo o vezi, dakle o izboru, odluci da se ima monogamna veza, znači o ljubavi u tom smislu (funkcionalnosti tog sistema), što nije ljubav, nego veza (naravno ljubav pošto je ona stanje duha je uvek prisutna). No isto tako mi, kao izbor možemo uzeti i drugačiji način života i ne biti u monogamnoj, trajnoj vezi, i takođe voleti. Ali to nije bitno, jer nas konkretno, u ovoj temi zanima praxa monogamne funkcionalne trajne veze (valjda) pa nju pretresamo...


Da...ovo je mnogo kompleksnija tema - ljubav između roditelja ili brtaće, sestara... ne bih sada ulazio u nju jer zahteva mnogo razmišljanja i vremena, ali, evo, u vezi sa tim, dodaću: (Da opet ne upotrebim reč ljubav rećiću to ovako) osoba do koje nam je najviše stalo jesmo mi sami (sa aspekta psihologije, biologije...), epa ono što majka oseća prema detetu to je zapravo projekcija, naime ona dete doživljava ne kao posebnu jedinku već kao projekciju sebe...verovatno je to opet nešto nagonski, biološki....i takodje je to verovatno nešto slično i od strane deteta prema majci...mada ne bih, u ovom trenutku o tome, kažem, kompleksno je...
Brat-sestra, brat-brat i sestra-sestra odnos je već, ja mislim nešto drugo...ali o tome ne sada.
Kada sam pomenuo da se ljubav od majke uči, mislio sam upravo na građenje predstave o ljubavi, na primeru koji daju roditelji...
Zapravo sve se uči... od trenutka rođenja pa na dalje... nema osećanja i ona su naučene reakcije, uslovni reflexi (da ne lupam sad koristeći terminologiju pogrešno)... Osećaji su nešto drugo, to je gladan sam, jao boli me, hladno mi je... A osećanja: volim te, mrzim te, dosadno mi je, tužan sam... a ona su konsekvenca ,upravo, naših svesnih ili nesvesnih misli... (nesvesne misli su one koje smo pokupili sa strane... vrte nam se poput stihova zvučne pesme, ali ih nismo "uhvatili" analitički). I tako misli koje se svesno ili nesvesno duže "vrte" u našim glavama postaju spontane, automatizovane, odnosno postaju naša osećanja (komplexnije je i opis ovoga, moj opis, je samo jadni pokušaj, verovatno prilično neuspli, da to interpretiram)...

I na kraju, moje mišljenje je samo moje mišljenje, to jest, subjektivno je, ono je građeno pod uticaje okolnosti u kojima sam ja odrastao, živeo i živim (pod tim podrazumevam i sve što sam pročitao, video, čuo....), i takođe kao produkt mog dubokog i dugog razmišljanja...i daleko je od apsolutne istine, iako se svi mi nadamo da joj se približavamo i tome težimo. Svako od nas je ograničen okvirima sopstvene percepcije. Cilj bi trebao da nam bude razvoj, jer razvojem širimo njene (naše percepcije) granice

Od pozdrav!!!

Zanimljivo je sve sta je napisano o ljubavi... Meni je cak malo smijesno koliko se puno ljudi slaze s tim da "zaljubljenost nije ljubav" i kako zele ljubav povezati s razumom, odnosno definirati je u granicama necega sto ne boli i sto se moze kontrolirati...
Ali to ne mijenja na stvari: prava ljubav i dalje boli, zato sto je usko povezana sa mijenjanjem sebe.

Evo kako ja to vidim:
Svatko od nas se rodi kao muskarac ili zena. I nepotpun kao takav, ako prihvatimo ideju da je nespolno androgino bice jedino cjelovito. Sjetimo se Platonove price o Zeusu koji je savrsenog covjeka podijelio na dva dijela: muski i zenski, i otada se oni traze po cijelom svijetu jer jedan dio ne moze biti potpun i sretan bez drugoga. Mogucnost nebrojenih manipulacija u vezi ljubavi samo potvrdjuje da se radi o istinski vaznoj stvari - jer ono sto je najcisce to se najvise moze isprljati. Jos dodajmo one maglovite price iz tantre o duhovnom uzdizanju putem seksualnog spajanja, usporedimo to s onim sto je seks danas postao za ljude, i dobit cemo otprilike predodzbu o kljucnoj ulozi ljubavi u razvoju svijesti ....

(Ali ne vjerujem da danas ljubav moze posluziti onome zbog cega kao takva postoji, zbog onoga sto se dogodilo sa ljudskom DNA i drasticnog srozavanja ljudskog polozaja...)

Nego da predjem na stvar:
Vjerujem da kada smo privuceni nekome - sada pricam o najosnovnijem vidu ljubavi, onome koji neslavno zavrsava i razocarava - dakle, vjerujem da to nikad nije bez razloga i da se tu radi o necemu puno dubljem nego "samo hormoni" (po mom misljenju manipulacija OPS-a se ovdje ne sastoji u tome da nam preko ljubavnih jada crpe energiju nego u tome da nas NAVODE na pogresan zakljucak da je to sve za nas too much i da ne zelimo takvu bolnu ljubav, nego mirnu i udobnu - a takva mirna za nas ne moze nista uciniti i niti je zanimljiva niti korisna, osim egu koji je sretan cim nad necim ima kontrolu)
Pa cak i kada bi u pitanju bili "samo hormoni" - zasto su ti hormoni tako cudno selektivni pa se naglo probude na odredjenu osobu a na sve ostale uopce ne reagiraju? Zasto bas ta osoba a ne neka druga? Strucnjaci su na razne nacine pokusali objasniti ovo, ali nema definitivne formule, sto znaci da se radi o NEOBJASNJIVOJ pojavi.
Ljubav je, dakle, neobjasnjiva pojava. Tajanstvena. Eto razloga da se za nju zainteresiramo i pokusamo dokuciti o cemu se tu zapravo radi!

Objasnjenje najblize istini po mom skromnom misljenju je dao psiholog Jung
On je rekao da u nasoj psihi postoji maleni dio SVIJESTI i golemi dio NESVJESNOG (s ovim se svi slazu, mi koristimo samo mali potencijal mozga, a najveci dio je jos neiscrtan jer je ugasen) i VODIC izmedju ta dva dijela je nas ANIMUS odnosno ANIMA - osoba suprotnog spola koja je dio nase psihe, a koja dijelom pripada svjesnom a dijelom nesvjesnome...
Tako bi svako zaljubljivanje u osobu iz stvarnog zivota bilo na neki nacin projiciranje na van naseg Unutrasnjeg Ljubavnika tj Ljubavnice.
Netko u odredjenom trenutku postaje vanjski nosilac naseg Vodica-u-Nesvjesno, i zato je taj osjecaj tako euforican, uzbudljiv, zanosan, odatle naglo lucenje adrenalina - jer imamo osjecaj da cemo konacno otkriti Tajnu Sebe Samih, Najvecu od svih Tajni!!!
Pocetak mora biti uzbudljiv inace ne bismo bili zainteresirani za nastavak koji je daleko tezi a koji se zapravo sastoji u istrazivanju sebe - a ne te druge osobe ...
Ovo je ono sto se jos ne zna. Jer se zaljubljivanje koristi samo kao kriterij za izbor partnera s kojim se ce osnovati porodica, dakle za ispunjavanje odredjene drustvene uloge ili za prolaznu tjelesnu satisfakciju (popularni naziv: avantura ) a ne za istrazivanje vlastite psihe...

Jer, kada se zaljubimo, osoba koja u nama izaziva reakciju predstavlja trenutno ogledalo za ono sto moramo osvijestiti u sebi. Npr ima one osobine koje imamo i mi, ali ih nismo svjesni (ovo je najcesce slucaj kada nas privuce netko tko je "nasa suprotnost" - zaljubimo se u nesto sto osjecamo da nam nedostaje kako bismo bili potpuni). Ili predstavlja neki davni san zapisan u podsvjesnom koji izranja uvijek iznova kad god se pojavi neki od elemenata koji ga sacinjavaju. U tom slucaju treba se usredotociti na taj san - kada smo ga sanjali? zasto? sto on za nas predstavlja? odakle nam..?
Uvijek je dobro prozivjeti zaljubljenost do kraja, jer nas taj osjecaj negdje vodi... zapisivati nase snove o toj osobi, nase zelje, ceznje.... kad ih zapisemo, postat cemo ih svjesni na jedan objektivniji nacin... moci cemo proucavati zaljubljenost skoro znanstveno, jer tome ona u stvari najbolje sluzi. Pogotovo je ovo korisno onima koji imaju problema s time.

Evo sto je o tome napisala jedna Jungova ucenica, u svojoj knjizi UNUTARNJI LJUBAVNIK (Valerie Harms):

"Privlacnosti dakle bude lik izvjesnog Unutrasnjeg ljubavnika. Uocite Unutarnjeg Ljubavnika u svojim fantazijama. Te slike ce se naizgled odnositi na konkretnu osobu, ali one opisuju dogadjaje koji su drukciji od onoga sto se dogadja u realnosti. Na taj nacin nam nose poruke o nama samima, kao i o samom odnosu"...
"Dok nase psihe sadrze slike ljudi naseg vlastitog spola, kao i suprotnog, one suprotnog spola blize su podsvjesnome"

"...Nase privlacnosti sadrze projekcije nasih skrivenih potencijala, i zovu nas u nova zivotna iskustva. .... Moramo se prestati boriti protiv osjecaja sto ih donosi zudnja i predati im se. Kada pocnemo obracati paznju na nase fantazije i snove, voleci a ne proklinjuci svoje najdublje zelje, dajemo im sansu da usmjere i obogate nas zivot. Bilo da svoje privlacnosti prozivimo s drugim ljudima ili ne, sigurno cemo se boriti sa stavovima ega prema nasim intimnim osjecajima. ....
Cesto mislimo da boli i teskoce ljubavi nastaju u vanjskoj situaciji, no oni imaju korijen u nasoj intimnosti sa samima sobom. Kada bi se mogli vise uskladiti s nasim unutrasnjim likovima, ponizenje i odvajanje od drugih na koje smo navikli izgubili bi svoju sramotnost. Ljubavne rane su stvarne, ali paradoksalno, ako su u potpunosti podnesene, postaju izvor radosti i kreativnosti"
"Nasi Unutrasnji Ljubavnici zele da mi vodimo najsmislenije moguce zivote i iznevjere nas samo kada pokusamo izbjeci svoje osjecaje ili spontane prizore koji izranjaju iz nesvjesnoga"

PROJEKCIJE
"Znamo vec kako u odnosima s drugim ljudima mi projiciramo; tj u drugome vidimo one stavove i kvalitete (misli, osjecaje, itd) koji su zapravo u nama samima. Projekcija pocinje kada svoje osobine vidimo u drugome zato sto ih jos nismo prepoznali u sebi samima. One postoje u nama ali su skrivene jer su jos uvijek u nesvjesnom. Kada smo privuceni nekoj osobi mozemo se zapitati "Za kojim kvalitetama tragam? koje moram razviti u sebi?" Dozvati ove osobine u svijest znaci posjedovati projekciju. Trebamo prigrliti nase projekcije, znajuci da nas nekamo vode - mozda u novi odnos, definitivno u novi stupanj postojanja u svijetu.
Projekcije nas mogu dobro uhvatiti i trajati dosta dugo. Emotivno nas pobudjuju dokle god imamo nesto nauciti iz njih. Kada izgube na snazi, odnos s tom osobom se moze nastaviti - mozda glatkije! Projekcije dakle najprije nastaju izvan nas, dok se sasvim udubljujemo u sve detalje o drugoj osobi. One imaju dvojnu narav: da nas uvuku u odnos s drugom osobom, kao i da nam prenesu poruku iz podsvjesnog o raznim mogucnostima naseg zivota.
Izdrzati projekciju do kraja - put je do mudrosti.
Prigrliti svoje zelje i projekcije ocigledno je neophodni dio samoprihvacanja. Nase projekcije pokazat ce se kao pokazatelji- vodici na nasem putu individualizacije. Kako napredujemo na nasem putu individualizacije , imat cemo razlicite Unutrasnje Ljubavnike."

IGNORIRANJE
"Ukoliko ignoriramo svoje unutrasnje likove, oni ce se uporno pojavljijvati u zastrasujucim ulogama, dok ne pocnemo ciniti potrebne prilagodbe. Kada obracamo paznju unutarnjim figurama, one ce biti njezne i pazljive. A i mi cemo se osjecati manje konfliktno i puniji energije tokom dana. Nase su vanjske veze tada mnogo opustenije i slobodnije."
"Kada se na nj ne obraca paznja, nesvjesni dio (tj podsvijest) prijeti unistenjem. Kada smo uskladjeni s njegovim mislima, kao s imaginacijom, fantazijama i drugim slikama, pokazane su nam nase greske, kao i nase dobre strane (koje se skoro jednako cesto ignoriraju) i pokazano nam je kako da preuzmemo odgovornost za svoja djela na vrlo precizan nacin. Psiha cezne da prozivi svrhu koja je "zapisana" u nesvjesnom.



Fijuuuuuu
-to be continued-

Trebala sam ovdje dodati, da ne ispadne kako pozivam na bojkot razuma i samokontrole, da je bijeg od osjecaja zaljubljenosti lazna kontrola, odnosno da tek upoznavanjem i shvacanjem o cemu se tu radi mozemo imati uvid i ovladati ovim osjecajem. Tada on za nas vise nije misterija i vise nas ne vitla u svim smjerovima, kao sto vise ne moze izazvati u nama niz romanticnih ideja tipa "Sudbonosna ljubav" i osjecaj bespomocnosti jer se navodno radi o necemu "jacem od nas" ...

Charleston,
Ja, osobno, skoro nikad ne čitam ovako dugačke postove.
Mislim da većina takodje - ne.
Probaj skratit ako hoćeš da komuniciraš.



Al, evo ti pjesmica, možda ti se svidi.

http://www.youtube.com/watch?v=VdAt4qWvz_8&feature=related

Fina, fina, hvala. Zanimljiv bend, prvi put ga vidim ( mislim ako je "AL" za mene )

Ali ja zelim komunicirati s onima koji citaju moje duge postove

Dobra je pjesmica, prvi put je cujem

Nije!
Ova je bila za Charleston, ali ako si je već ti prisvojio, evo za Ch. druga

http://www.youtube.com/watch?v=QyEos0UhwOU

Charlston, ja zapravo o "Ljubavi" nešto mnogo i nemam za komunicirat.
Čini mi se ,medjutim,da ti pišeš o onom procesu koji se automatski odvija u svim jedinkama živih bića, kada dosegnu odredjenu zrelost, i postanu fizički sposobni za dalje razmnožavanje.Procesu koji je u njih usadila sama Priroda, a potpuno u svoje vlastite svrhe.A ljudska bića onda, koristeći svoje sposobnosti imaginacije i fantazije to nazivaju riječju Ljubav.

Tu bi trebala neka dobra i razvijena Mehanika da se time pozabavi.Čini mi se da su neki "psiholozi" to i shvatili, pa tako čovjeku i pristupaju. Ali na tome i ostaju dosljedno, tako da...
Ma, nemam ti ja pojma...

Evo AL-u ova druga, ja cu ipak zadrzati prvu


Ne, ne...
Zaljubiti se moze bilo kad, nije to samo kad ti dodje vrijeme za "skrasiti se".. Evo, ja sam se npr prvi put zaljubila jos u vrticu. Djecacic se zvao Srdjan i sjecam se da sam ga ganjala a on je jadnicak bjezao i onda sam ga ipak uspjela poljubiti - ali u dzemper
Ja sam to tada dozivjela kao uspjeh, i tek sam nakon nekoliko godina naucila da nije uspjeh ako moras ganjati momka ili curu koji od tebe bjeze
Da vidis samo lekcija na ovom polju!!!
I to su zapravo sve vrijedne lekcije o medjuljudskim odnosima, o postivanju granica, svojim vlastitim zeljama, tudjim zeljama, balansu izmedju to dvoje, itd itd itd....

Ti si bas pravi felix kad si sve to izbjegao

charleston ,

nasla sam ovu pjesmu(Kahlil Gibran ), procitaj, ovdje leze odgovori na neka od tvojih pitanja.

"Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen može unistiti snove, k'o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao sto vas krunise, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao sto se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki; A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti, ne biste li spoznali tajne svoga srca i u spoznaji toj postali deo srca života.
Budete li, pak, u strahu svome tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo, Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju, i odete sa gumna ljubavi, U svet koji ne poznaje godišnja doba gde ćete se smejati, al' ne punoćom smeha svog i plakati, al' ne do poslednje suze svoje.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.

Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božijem."
I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.

Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; Da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama?"

Iako je ovo na prvi pogled o ljubavi u Univerzalnom smislu , njene forme se protezu svuda i odnose se na sve odnose koje imamo u zivotu pa i one izmedju dva bica koje mi poznajemo mahom kao romanticna ljubav.
Nema nista lose u tome sto smo se zaljubili , to je dio ovog naseg iskustva, mahom ga prozivljavamo nesvjesno, rijetko kad svjesno da bi shvatili koje to sile sa nama vladaju i zasto to dozivljavamo tako kako dozivljavamo.
Pa nema ni u tome nista lose ako smo ga prozivili i tako, kazu tko nije okusio dno ne moze shvatiti sto je i ona druga strana, visa forma te iste sile, bitno je shvatiti i potraziti uzroke u sebi za sva iskustva koja smo imali.
Covjek koji mentalno shvata sto je bezuslovna ljubav ,ne znaci da se manifestirala u njemu, da se to krunishe u nama, treba proci mnoge nekad i bolne skole, pa se ne moras osjecati nimalo lose ako si prozivjela nesto na nacin da te je zaboljelo, svatkome se to desilo u nekom obliku ili ce se desiti, samo to je uvijek prilika za sopstveni rast , da sad osvjestis te dubine u sebi koje bole.
Bjezanjem od nekog iskustva ne znaci da smo ga prevazisli , ono ce doci kad mu se najmanje nadamo jer ta lekcija nije savladana.
Uostalom procitaj ovu gore pjesmu ,rijeci govore same za sebe .
I nadam se da ce ces naci neki svoj sopstveni put da dozivis da prava ljubav ne boli, a tome manje vise svi tezimo da li svjesno , da li nesvjesno.
Sve najbolje.

Charleston napisa:


Da, s ovim se potpuno slažem - ali mi se nekak čini da to možemo tek kad smo veći dio 'fizičkog' progurali na plećima i uz jedno VELIKO životno iskustvo... Probaj to 'pojasniti' nekom pubertetliji kad hormoni divljaju!!!
Ovisi, doduše, što po defaultu dobivamo od SVEMIRA - jesmo li rođeni da bi bili Rudolf Valentino ili Casanova - pa šteta da onda da ne koristimo potencijale koje smo dobili!!!
I tak mi je nekak blisko Stainerovo antropozovsko promišljenje razvoja djeteta - u kojem ono prolazi različite nivoe razvoja svog bića kroz nekoliko faza - pa se u svezi s tim i mjenjaju stavovi!!!

p.s. Sviđa mi se, Charleston ,tvoj odgovor na Felix-ov komentar 'dugih' postova - ŽELIM KOMUNICIRATI S ONIMA KOJI ČITAJU DUGE POSTOVE! Čak što više oduševila sam se - to npr. ja trebam učiti u RL situacijama!!! Kako na OVAJ način reći malo, a reći sve!!!

Sophie, bas lijep tekst, i na pravom mjestu...
S obzirom da je za mene, hvala ti



Imas pravo
Ovako ja to vidim: dok divljaju hormoni, covjek radi ono sto mu je urodjeno tj kako je programiran, bilo iz proslih zivota ili genetski (taj se program ocituje putem temperamenta i urodjenih sklonosti) i tek kasnije kad malo stane jer to sve nije valjalo - u slucaju da stvarno ne valja - onda izvlaci pouke iz dozivljenog i pokusava drugacije...
Jel tako ok

Sto se tice Steinera, nisam citala njegove pedagoske knjige, kao ni poljoprivredne, samo one striktno metafizicke.. ali sigurna sam da je i tu sve pogodio i tocno iznio, kao na drugim mjestima, i da bi i meni to bilo blisko.


Kakve su to RL situacije???
Real life????
Ako su "real life", znaj da i ja moram uciti kako da u stvarnoj situaciji reagiram kao u virtualnoj, sto je teze jer onda ne radi samo mentalno nego si sasvim izlozen, tako da je lakse zbuniti se ... manje si skoncentriran.

Nesto sam letimicno procitao. Vrazije previse je toga za citat lol pa da se nadovezem sa pojmom ljubavi...

Ma ljubav je samo "teorija" covijeka kao takvog. Ljubav je zapravo spoznaja necega.

Kad se zaljubis, spoznas da si nasao osobu koja ti se svidja. I da zelis sa tom osobom nesto... Sve je to zapravo spoznaja.

Kad dozivis i zivis zivot uravnotezeno, sa puno spoznaja te svijesti, ljubav je sama od sebe kao "pravac" ka necemu jer se radi samo o pozitivnom isijavanju entiteta.

Ja recimo, nisam momentalno zaljubljen, al sam pun iskrica u sebi. Pun tih vrazijih iskrica i doslovce, vruce mi je. Vani recimo, sam u majici malo debljoj kad je 2 stupnja recimo. Cak znam i u kratkim rukavima sad po zimi otici do frenda recimo.

Ljubav je energija zapravo. Sve sto vidis je energija i svijest pa tako i ljubav. Ljubav prema covijeku isijava takvu energiju samo zato jer si svjestan da si nasao nekoga. Prosirio si znanje ( ne informacije ) zapravo a ne nekog zavolio i u tome i je poanta svega.

Svijest je najveca stvar zapravo, cak ni svjetlost nema veze sa nicime. To je samo metaforika kako ja to vidim.

Hmmm...
Koliko ljudi toliko i definicija....
Ljubav nije zanos, ljubav nije strast..., pa i ako jeste, onda je to beskonačna strast i beskonačni zanos, jer sve što je prolazno možer se nazvati samo senkom ljubavi...
Nemam vremena za duži post...
A Sofija je dala divne stihove...., no i kod pisane reči, u ostalom kao i kod komunikacije, samo vrlo mali procenat onoga što jedna strana misli i želi da kaže - druga strana shvata u izvornom smislu! (Pročitajte dela Kurpatova, ruskog savremenog psihoterapeuta, ali i mnoga druga dela koja se bave ovom tematikom...)... Hoću da kažem, svako će izvući svoj smisao iz bilo kog texta, bio on bliži ili dalji od izvornog smisla, individua koja čita (ili sluša), smatraće da je upravo ona shvatila na pravi način:)
Stvari vidimo kako želimo da ih vidimo a ne kakve su zaista (najčešće) Zato je, po meni, od neprocenjive važnosti biti što dorečeniji (što detaljnije i opširnije i sa što više primera opiusati svoje misli).
Da preporučim još par naslova za one koji vole razonodu...
Oto Vajninger - Pol i karakter
NLP i ljubavne veze - ne sećam se autora ali knjiga je extra
Barbara i Alen Piz - sva dela vezana za muško-ženske odnose
Kurpatova - sva dela....
ima još ali sada mi samo ovo pada napamet:)
Pozzz

Nekako mi se cini da treba razdvojiti ljubav i Ljubav.
Ono sto bi bila ljubav, to skoro svako bice dozivljava na svoj nacin, dok je Ljubav nesto sto ne moze na vise nacina da se tumaci. Pod Ljubav smatram bezuslovnu, a to retko ko je doziveo.

Nisam pročitala sve ,ali u onome što jesam svi pričaju o ljubavi u odnosu na nekog drugog.A možda bi bilo dobro zamisliti se malo nad ljubavlju u nama samima,neusmjerenu,kao kvalitetu vlastitiog bića.Prepoznajemo li je,osjećamo li je?Jesmo li puni dopola,prazni,blokirani,ili puni do izlijevanja?Ili taman?...Nitko ne može dati ono što nema (ili ne poznaje).
Ovo mi je lijepo:"Jedino se ljubav množi kad se dijeli".

prave rechi,na pravom mestu i u praavo vreme
toliko sebichnosti u temi koja bi po sushtini trebala biti najnesebichnija


jeste,lepo je,meni je i ovo shto si napisala lepo koliko je istinito:

Zaljubljenost nije ljubav... i ne radi se, daleko bilo, o begu od zaljubljenosti, ali ja mislim da mi pričamo o istom i da je problem samo u interpretaciji (dakle načinu iznošenja misli).
Što da ne, zaljubljenost je cool, ali kad se stvari razumeju i više ne brkaju, više nema boli. Bol je posledica iluzije... ono, "ma mora biti kako ja mislim a ne kako zaista je.... nešto nije u redu sa svetom, samnom je sve o.k".
Ma sve je stvar razuma, sve što postoji u "našim svetovima"... Ma ne moraju se ni nagoni nešto extra kontrolisati (ja sam se zadržao na monogamnu uspešnu i trajnu vezu, koju može da održi samo prava ljubav=znanje=svetlost jer je ona iznad nagona i svega. Ona je uslov pomenutom odnosu-vezi, ali ne važi ekvivalencija, jer za ljubav ne treba veza, ne treba partner, ne treba ljudsko biće... Ona je stanje duha).
Sve se može kontrolisati ako se odnosi na našu realnost, na nas same. Sve potiče iz glave. Posredno ili neposredno posledica je svesti... (i ono strano što je do nje doprelo, i za to smo mi odgovorni)... sve što znamo i osećamo naučili smo... ono što smo odlično naučili svest više ne drži u svoj prvi plan već skladišti u podvest... pa tako u početku auto vozimo svesno, a kasnije rutinski (na "osećaj"), kao i sve ostalo... Tako i osećanja nastaju kao rutinske bezbroj puta ponavljane (misaone) radnje... a i predstave jesu nastale ovim procesom...
A iz boldiranih rečenica ja sam 100% siguran da se slažemo u mišljenjima... onu što sam podvukao sam samo hteo da iskomentarišem... tako je (po meni... ne kažem da ja sad nešto kao znam... kao prosvetljen sam..... samo iznosim mišljenje), ali shvatanje tih procesa na ruši svet... sve što smo i ranije osećali i dalje osećamo, i romantika i dalje stoji, mesečina, sveće, poezija, zajedničko uživanje u svetlima grada posmatranih se nekog vidikovca, ili zalazak i izlazak sunca, pažnja, oblaci... itd, ali sada razumemo te stvari, znamo gde smo i zašto smo tu (aha, u oblacima sam... luuuuuudo je... zaljubljen sam.... ali to prolazi... pa u ostalom kao i sve.... treba li zato da sednem i umrem.... ili protraćim život u proklinjanju sveta što nije onakav kakvim sam ga zamišljao (radije proklinjite one koji su vam stvorili pogrešne predstave, ali nisu ni oni krivi... "Oprosti im Oče, nisu znali šta rade" )... NE.... svet je divan.... život je divan.... moj ego mi je nanosio bol... zato jer nije hteo da vidi stvari kakve jesu... nego ih je video kako je želeo da ih vidi... c,c,c.... taj mali nestaško, Ego...
I tako... meni je oooodavno već lepo... ja sada volim=znam... problema više namam, istinskih (a to što volim romantiku, te sam i pomalo boem, pa kao patim katkad, sve je to estetika... doživljaj....poezija....ono što je ostalo od starih iluzija smeštenih na pravo mesto - u poeziju/prozu).
Ništa se spolja toliko nije promenilo, samo iznutra... Od spoljašnjih promena je potpuno drugačiji, zdravi, normalni odnos u vezi... Sve uslovljenosti tipa braka, porodice itd više n vrše pritisak na mene... ako se odlučim na brak biće to naša odluka, naš izbor proistekao od naših želja... ne civilizacijskih i sl. normi...


Hehe... jeste malo je zakomplikovano... zapravo sam upao u ovu temu ne zbog problema sa ljubavi, nego nekih prejašnjih problema sa vezama, tako da:

je ovaj post kao i većina mojih na forumu ... A Klejbezabla je u svom postu napisala (doduše drugim rečima) upravo to što piše u većini drugih postova, npr: Jack, Sofija, Arja, Sjemenka... s tim što smo se mi neki skoncentrisali na, ne ljubav, već vezu (iako je za to trebala druga tema)...

Da, dižem ruke od ove teme, očito je da privlači većma zanesenjake a zanesenost nije ljubav xaxaxaxax šalim se...
Ko sam ja da pričam o ljubavi.... i zašto bih....jedno je istina....Pop najviše priča o sexu, a prostitutka o Bogu što reče de Melo u, ako se ne varam, "Novi Dani", a što je izreka i u nas....
Drugim rečima čovek najviše govori o onome što mu najviše nedostaje
Sve vas volim

PoZZz