Zanimljivo je sve sta je napisano o ljubavi... Meni je cak malo smijesno koliko se puno ljudi slaze s tim da "zaljubljenost nije ljubav" i kako zele ljubav povezati s razumom, odnosno definirati je u granicama necega sto ne boli i sto se moze kontrolirati...
Ali to ne mijenja na stvari: prava ljubav i dalje boli, zato sto je usko povezana sa mijenjanjem sebe.
Evo kako ja to vidim:
Svatko od nas se rodi kao muskarac ili zena. I nepotpun kao takav, ako prihvatimo ideju da je nespolno androgino bice jedino cjelovito. Sjetimo se Platonove price o Zeusu koji je savrsenog covjeka podijelio na dva dijela: muski i zenski, i otada se oni traze po cijelom svijetu jer jedan dio ne moze biti potpun i sretan bez drugoga. Mogucnost nebrojenih manipulacija u vezi ljubavi samo potvrdjuje da se radi o istinski vaznoj stvari - jer ono sto je najcisce to se najvise moze isprljati. Jos dodajmo one maglovite price iz tantre o duhovnom uzdizanju putem seksualnog spajanja, usporedimo to s onim sto je seks danas postao za ljude, i dobit cemo otprilike predodzbu o kljucnoj ulozi ljubavi u razvoju svijesti ....
(Ali ne vjerujem da danas ljubav moze posluziti onome zbog cega kao takva postoji, zbog onoga sto se dogodilo sa ljudskom DNA i drasticnog srozavanja ljudskog polozaja...)
Nego da predjem na stvar:
Vjerujem da kada smo privuceni nekome - sada pricam o najosnovnijem vidu ljubavi, onome koji neslavno zavrsava i razocarava - dakle, vjerujem da to nikad nije bez razloga i da se tu radi o necemu puno dubljem nego "samo hormoni" (po mom misljenju manipulacija OPS-a se ovdje ne sastoji u tome da nam preko ljubavnih jada crpe energiju nego u tome da nas NAVODE na pogresan zakljucak da je to sve za nas too much i da ne zelimo takvu bolnu ljubav, nego mirnu i udobnu - a takva mirna za nas ne moze nista uciniti i niti je zanimljiva niti korisna, osim egu koji je sretan cim nad necim ima kontrolu)
Pa cak i kada bi u pitanju bili "samo hormoni" - zasto su ti hormoni tako cudno selektivni pa se naglo probude na odredjenu osobu a na sve ostale uopce ne reagiraju? Zasto bas ta osoba a ne neka druga? Strucnjaci su na razne nacine pokusali objasniti ovo, ali nema definitivne formule, sto znaci da se radi o NEOBJASNJIVOJ pojavi.
Ljubav je, dakle, neobjasnjiva pojava. Tajanstvena. Eto razloga da se za nju zainteresiramo i pokusamo dokuciti o cemu se tu zapravo radi!
Objasnjenje najblize istini po mom skromnom misljenju je dao psiholog Jung
On je rekao da u nasoj psihi postoji maleni dio SVIJESTI i golemi dio NESVJESNOG (s ovim se svi slazu, mi koristimo samo mali potencijal mozga, a najveci dio je jos neiscrtan jer je ugasen) i VODIC izmedju ta dva dijela je nas ANIMUS odnosno ANIMA - osoba suprotnog spola koja je dio nase psihe, a koja dijelom pripada svjesnom a dijelom nesvjesnome...
Tako bi svako zaljubljivanje u osobu iz stvarnog zivota bilo na neki nacin projiciranje na van naseg Unutrasnjeg Ljubavnika tj Ljubavnice.
Netko u odredjenom trenutku postaje vanjski nosilac naseg Vodica-u-Nesvjesno, i zato je taj osjecaj tako euforican, uzbudljiv, zanosan, odatle naglo lucenje adrenalina - jer imamo osjecaj da cemo konacno otkriti Tajnu Sebe Samih, Najvecu od svih Tajni!!!
Pocetak mora biti uzbudljiv inace ne bismo bili zainteresirani za nastavak koji je daleko tezi a koji se zapravo sastoji u istrazivanju sebe - a ne te druge osobe ...
Ovo je ono sto se jos ne zna. Jer se zaljubljivanje koristi samo kao kriterij za izbor partnera s kojim se ce osnovati porodica, dakle za ispunjavanje odredjene drustvene uloge ili za prolaznu tjelesnu satisfakciju (popularni naziv: avantura

) a ne za istrazivanje vlastite psihe...
Jer, kada se zaljubimo, osoba koja u nama izaziva reakciju predstavlja trenutno ogledalo za ono sto moramo osvijestiti u sebi. Npr ima one osobine koje imamo i mi, ali ih nismo svjesni (ovo je najcesce slucaj kada nas privuce netko tko je "nasa suprotnost" - zaljubimo se u nesto sto osjecamo da nam nedostaje kako bismo bili potpuni). Ili predstavlja neki davni san zapisan u podsvjesnom koji izranja uvijek iznova kad god se pojavi neki od elemenata koji ga sacinjavaju. U tom slucaju treba se usredotociti na taj san - kada smo ga sanjali? zasto? sto on za nas predstavlja? odakle nam..?
Uvijek je dobro prozivjeti zaljubljenost do kraja, jer nas taj osjecaj negdje vodi... zapisivati nase snove o toj osobi, nase zelje, ceznje.... kad ih zapisemo, postat cemo ih svjesni na jedan objektivniji nacin... moci cemo proucavati zaljubljenost skoro znanstveno, jer tome ona u stvari najbolje sluzi. Pogotovo je ovo korisno onima koji imaju problema s time.
Evo sto je o tome napisala jedna Jungova ucenica, u svojoj knjizi UNUTARNJI LJUBAVNIK (Valerie Harms):
"Privlacnosti dakle bude lik izvjesnog Unutrasnjeg ljubavnika. Uocite Unutarnjeg Ljubavnika u svojim fantazijama. Te slike ce se naizgled odnositi na konkretnu osobu, ali one opisuju dogadjaje koji su drukciji od onoga sto se dogadja u realnosti. Na taj nacin nam nose poruke o nama samima, kao i o samom odnosu"...
"Dok nase psihe sadrze slike ljudi naseg vlastitog spola, kao i suprotnog, one suprotnog spola blize su podsvjesnome"
"...Nase privlacnosti sadrze projekcije nasih skrivenih potencijala, i zovu nas u nova zivotna iskustva. .... Moramo se prestati boriti protiv osjecaja sto ih donosi zudnja i predati im se. Kada pocnemo obracati paznju na nase fantazije i snove, voleci a ne proklinjuci svoje najdublje zelje, dajemo im sansu da usmjere i obogate nas zivot. Bilo da svoje privlacnosti prozivimo s drugim ljudima ili ne, sigurno cemo se boriti sa stavovima ega prema nasim intimnim osjecajima. ....
Cesto mislimo da boli i teskoce ljubavi nastaju u vanjskoj situaciji, no oni imaju korijen u nasoj intimnosti sa samima sobom. Kada bi se mogli vise uskladiti s nasim unutrasnjim likovima, ponizenje i odvajanje od drugih na koje smo navikli izgubili bi svoju sramotnost. Ljubavne rane su stvarne, ali paradoksalno, ako su u potpunosti podnesene, postaju izvor radosti i kreativnosti"
"Nasi Unutrasnji Ljubavnici zele da mi vodimo najsmislenije moguce zivote i iznevjere nas samo kada pokusamo izbjeci svoje osjecaje ili spontane prizore koji izranjaju iz nesvjesnoga"
PROJEKCIJE
"Znamo vec kako u odnosima s drugim ljudima mi projiciramo; tj u drugome vidimo one stavove i kvalitete (misli, osjecaje, itd) koji su zapravo u nama samima. Projekcija pocinje kada svoje osobine vidimo u drugome zato sto ih jos nismo prepoznali u sebi samima. One postoje u nama ali su skrivene jer su jos uvijek u nesvjesnom. Kada smo privuceni nekoj osobi mozemo se zapitati "Za kojim kvalitetama tragam? koje moram razviti u sebi?" Dozvati ove osobine u svijest znaci posjedovati projekciju. Trebamo prigrliti nase projekcije, znajuci da nas nekamo vode - mozda u novi odnos, definitivno u novi stupanj postojanja u svijetu.
Projekcije nas mogu dobro uhvatiti i trajati dosta dugo.
Emotivno nas pobudjuju dokle god imamo nesto nauciti iz njih. Kada izgube na snazi, odnos s tom osobom se moze nastaviti - mozda glatkije! Projekcije dakle najprije nastaju izvan nas, dok se sasvim udubljujemo u sve detalje o drugoj osobi. One imaju dvojnu narav: da nas uvuku u odnos s drugom osobom, kao i da nam prenesu poruku iz podsvjesnog o raznim mogucnostima naseg zivota.
Izdrzati projekciju do kraja - put je do mudrosti.
Prigrliti svoje zelje i projekcije ocigledno je neophodni dio samoprihvacanja. Nase projekcije pokazat ce se kao pokazatelji- vodici na nasem putu individualizacije. Kako napredujemo na nasem putu individualizacije , imat cemo razlicite Unutrasnje Ljubavnike."
IGNORIRANJE
"Ukoliko ignoriramo svoje unutrasnje likove, oni ce se uporno pojavljijvati u zastrasujucim ulogama, dok ne pocnemo ciniti potrebne prilagodbe. Kada obracamo paznju unutarnjim figurama, one ce biti njezne i pazljive. A i mi cemo se osjecati manje konfliktno i puniji energije tokom dana. Nase su vanjske veze tada mnogo opustenije i slobodnije."
"Kada se na nj ne obraca paznja, nesvjesni dio (tj podsvijest) prijeti unistenjem. Kada smo uskladjeni s njegovim mislima, kao s imaginacijom, fantazijama i drugim slikama, pokazane su nam nase greske, kao i nase dobre strane (koje se skoro jednako cesto ignoriraju) i pokazano nam je kako da preuzmemo odgovornost za svoja djela na vrlo precizan nacin. Psiha cezne da prozivi svrhu koja je "zapisana" u nesvjesnom.
Fijuuuuuu
-to be continued-
