Arja je napisao/la:
Znaš šta, promatrač je jedna jako pogodna osoba za tumačenje njegovih i njenih snova.

Jako je teško odoleti. A budući da nije sugestibilan/na, to tumačenje ne smeta mnogo. To je više – kao i uvek u snovima - posmatranje manifestacije totalnosti psihe u slikovitim simbolima – hej, vidi šta se ovde pojavilo.


Hvala!
I @SUZY nema problema, kako god bilo, mene samo zanimalo jel meni pričaš.
Evo još jedan zanimljiv san od 02.04.2009
Novi san u kojem sam pismeno i još i demonstrirano dobio poruku da mi je došao kraj. Nešto je gotovo sa mnom.
Ja sa grupom ljudi dolazimo na neko mjesto ko na neki odmor, neko zelenilo, plaže..... imam osjećaj da sam tamo već bio.
Kad smo došli, ja sam iz nekog razloga otišao na dno mora (ne znam kamo i zašto), i vratio se sa dokumentom koji je vezan za slabine, na njemu piše da je gotovo sa mnom, da mi je kraj neki (nisam siguran kako, u kom smislu).
Poslije je jedan od ljudi koji su bili samnom prišao i rekao nešto tipa "Uf pa to ti smrdiš! To je strašno! Pa ne mogu više biti kraj tebe... odvratan si!", ja sam rekao da sam otuširan i da sam još i izašao iz vode malo prije. On mi je onda rekao da se to ne može oprati jer izlučujem na kožu taj smrad.
Drugi ljudi se nisu ništa bunili i bili su normalno kraj mene. Ali mene bilo malo sram, jer sam ko neki gubavac.
Otišli smo onda na jedan drugi brod koji je u stvari i restoran. Tamo smo jeli. Svak je svoje pojeo, ja sam nešto zapisivao kad sam se najeo.
Došao je neki konobar, nešto izgrebao, neku mrlju sa stola gdje sam ja jeo, i na moje čuđenje počeo me češljati.
I ono češlja on, češlja no ja kužim da mu baš i neide, kako god on proba s mojom kosom, ona uvijek glupo završi

.
Na to konobat pogleda druge čudeći se i oni počnu komentirati da se tu ne može ništa, da sam takav, takvu imam kosu i smijali se.
E onda se nešto sve smračilo i nekako se brod počeo potapati, imao sam jasnu sliku u glavi da se dešava to da brod tone i da iz mora u brod ulazi neka hobotnica ili nešto sa pipcima i vuće na dno. Gledao sam kako ljudi ginu, kako ih ti pipci uhvate... ja se nekako prebacivao na višlje pozicije na brodu.
Gledam van i bi mi čudno, u luci smo kraj gradića, što sad... kako sad tu baš bi trebali poginuti ko da smo na pučini!?
Na stakla na vrata su već bili poljepljeni neki odvratni vodeni entiteti sa krakovima. Pipci su se širili ispod tepiha zajedno sa vodom po brodu.
Tad je došao neki mračan čovjek sa slonom na brod! Neki močan čovjek koji je očito sve mogao zaustaviti.
Ja sjedim i gledam kroz prozor broda prema gradu, i skužim da mi slon surlom stavlja kapu na glavu

, i stalno je skida i stavlja, ko da je namješta, i super, to mi je baš prijalo, nije bilo nekog straha.
Prođe to sa slonom. Dalje nam je čovjek rekao da moramo komunicirati cijelo vrijeme jedni sa drugima, ali ne pričajući, nego pjevajući bilo koju pjesmu koju znamo, mora biti negdje da je svirala, nema izmišljanja....
i tako svi pjevamo

i dođe mi svaki put neko drugi i neki stanu, ne znaju što bi počeli pjevati... nekako se ja sjetim nečeg i eto pjesma se nastavlja.... i ljudi pjevaju, svako ko mi se unese u facu mora pjevati.
Dalje se ne sječam, možda je tu i kraj.