Ans,
Ne zameri, no, cela ova priča o širini ugla percepcije, ne shvatanju, ne poimanju, ego-utakmica ko je spoznao, ko nije, kakva spoznaja je ona prava itd. mi nije preterano zanimljiva.
Malo je i kontradiktorna sa ostatkom posta, no, taj deo ću tebi ostaviti da raščivijaš.
Radije bih se vratila na samu temu:
Citat:
A evo
šta iz te subjektivne perspektive vidi pogrešno u tvojim stavovima u ovom posljednjem postu:
„Ne postoji
ni objektivna, ni subjektivna stvarnost ... (ona je je uvijek trenutni proces ispoljavanja, projekcije ili manifestacije Apsoluta koji je projektuje i stvara svakog trena) ...“
Iz mog posta:
"Tzv. relativna stvarnost bi se mogla nazvati
trenutnom manifestacijom Apsoluta. Po tome podseća na Bomove uvijene i razvijene redove. Pri tome, da li je ona relativno ili apsolutno postojeća je opet više filozofsko pitanje, relativno nebitno za našu konkretnu egzistenciju."
Dobro
Dodatak: To možeš da uporediš sa mlazovima vode iz vodoskoka. Vodoskok je beskonačnost mogućnosti/verovatnoće. Mlaz nastaje kao posledica vibracije autonomne čestice svesti i njene interakcije sa ukupnošću mogućnosti/verovatnoće.
Jer:
Citat:
Postoje
samo različite percepcije i interpretacije (opažanja i tumačenja) te jedne i jedinstvene stvarnosti, koje su neophodne kao “rekvizit” igre koju Apsolut igra (sa samim Sobom)...
Lepo, ovo bi mogla da bude bitna tačka.
Apsolut ne interpretira stvarnost, on samo Jeste/Nije. Čist bitak/ne bitak (jer su na tom nivou svi, pa i taj vrhovni, polariteti ujedinjeni).
Možemo ga upravo nazvati sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće. (uključujući i postojanje i nepostojanje).
Da bi iskusio Odnos (igrao se sam sa sobom ako to hoćeš tako da nazoveš), on mora da stupi u
interakciju sam sa sobom.
Da bi to mogao, on mora da se podeli.
Da bi interakcija bila potpuna, delovi Apsoluta moraju da dobiju svoje vrhovno svojstvo: potencijal za slobodnu volju i stvaranje (ono što nazivamo delovanjem). Usled ovog svojstva možemo ih nazvati autonomnim česticama svesti.
Istovremeno, one (autonomne čestice svesti) predstavljaju neku vrstu holografa. Odlika holografa je da nosi
sliku celine u sebi koliko god se puta delio. Slično holografu on se javlja kao neka vrsta
interferencijskog zapisa, iz koga postepeno, postepeno „iščitavamo“/“razvijamo“ (kao razvijanje filma) tu celovitost. (To je ono što nazivamo rastom bića). Dok tu celovitost ne razviju, ne okončaju igru i ne vrate se u Bitak/Ne bitak, u svojoj interakciji sa sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće autonomne čestice svesti iznose
različite aspekte apsolutne stvarnosti na površinu (oni mlazovi).
Objektivnom (manifestovanom, ne bih da razvučem priču) stvarnošću nazivamo ukupnu manifestaciju Apsoluta, nastalu kroz interakciju tih autonomnih čestica svesti sa sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće. Pošto su autonomne, one – kao što se rođenim očima u ovom trenutku možemo uveriti – dejstvuju na drugačije načine. Različite.
Različitost – različite „interpretacije stvarnosti“ -
ne znači imati „mišljenje“ da je voda suva ili da se ono što se manifestovalo u stvari nije manifestovalo (na primer Sivi koji vrše implantiranja i emitovanje crtanih filmova), već znači drugačiju interakciju sa sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće na osnovu slobodne volje.
Te da se vratim na našu priču sa ožiljkom: implantiranje nekih drugih bića da bi se njihova volja stavila pod svoju kontrolu predstavlja izraz slobodne volje određenih autonomnih čestica svesti (dakle, koje još nisu „razvile“ukupan interferencijski snimak). Implantirane čestice svesti mogu
slobodno da izaberu da budu prevarene ili implantirane i pristanu da se u ime samozvanog Njega odreknu svog vrhovnog svojstva– sopstvene slobodne volje - ili mogu da učine napor da postignu individuaciju svesti, kao preduslov da bi razvile onu celovitost iz samih sebe (na osnovu svoje ograničene procene bih rekla da je to u skladu sa originalnom mišlju).
Sve mogućnosti su raspoložive. U tome je poenta čitave priče

.
Citat:
Sa stanovišta rečenog,
a i logički gledano, izvan i osim Apsoluta ništa ne postoji, i zato mi u tom smislu nismo, niti možemo biti u interakciji sa drugim autonomnim česticama svesti (kako ti tvrdiš), jer drugih autonomnih ni neautonomnih čestica svijesti nema, niti ih može biti.
Sa stanovišta rečenog ne može se bezuslovno reći da Apsolut postoji, jer, kao što je gore navedeno, on logično u sebi objedinjava i Bitak i Nebitak. Odakle inače Ne-Ja.
Takođe sa stanovišta logike, a u vezi sa gornjom tvrdnjom da
postoje samo „različite interpretacije stvarnosti“, ne može se reći da
ne postoje interpretatori.
Takođe, postojeći/Nepostojeći Apsolut ne može ništa
interpretirati. On samo Jeste/Nije

.
Citat:
Sa stanovišta rečenog,
a i logički gledano, izvan i osim Apsoluta ništa ne postoji, i zato mi u tom smislu nismo, niti možemo biti u interakciji sa drugim autonomnim česticama svesti (kako ti tvrdiš), jer drugih autonomnih ni neautonomnih čestica svijesti nema, niti ih može biti.
Takođe sa stanovišta logike, a u vezi sa gore rečenim,
da se Apsolut igra sam sa sobom, ne može se reći da čestice svesti
nisu u interakciji. Pa to je ključna teza tvoje postavke. One to upravo i rade.
Naravno da niko ne spori da one nikada stvarno nisu odvojene od Apsoluta
Pa
nose ga u sebi kao interferencijski snimak jedne Apsolutne stvarnosti, koja se postepeno razvija korišćenjem katalizatora životnih iskustava (shvaćeno u najširem mogućem smislu).
Učenjem/igrom, kako hoćeš

.
Citat:
A što se tiče
onih tvojih sudijsko-tužilačko-advokatskih intervencija (tri D u jednom), ovaj put neću ništa komentarisati (da ne bih ponavljao ono što napisah u postu koji si premjestila na čatanje, i da ne bi i ovaj post završio ... na čatu) ...
Hm, šta rekoh pogrešno?
"Da je izostalo projiciranje sopstvene interpretacije na druge u vidu prebacivanja da se neko zastrašuje ako se razgovara o nekim manifestacijama Apsoluta, da se čine nesuvisli pokušaji „definisanja nepostojećeg“ ako se učini pokušaj razmatranja činjenica, da se krši nečija slobodna volja i nekome nešto nameće jednostavnim poređenjem činjenica i njihove interpretacije, navođenja niskog stupnja svesti kod sagovornika i njegove nemogućnosti „poimanja da ništa ne postoji“ kao vrhunskog argumenta u diskusiji, kada se ukaže na intelekutalnu/logičku nekoherentnost neke tvrdnje, onda bi i ova napomena imala veću težinu."
Mogu da navedem citate za svaki od ovih navoda. Sorry, ne optužujem
tebe niti
tebi sudim, samo navodim tvoje reči i kažem da se meni ovaj
način komunikacije ne dopada. U svrhu boljeg, naravno.
I to je sve.
Ti slične (3D u jednom

) navode ponavljaš u svakom postu, tako nisam mislila da će ti posebno smetati
