“Dobro, shvatam. Ali sta ja od svega toga imam u ovoj "fizickoj" realnosti?
Kakve koristi od tamo naucenih vestina imamo ovde? Kako ce nam to tacno pomoci u nasoj fizickoj realnosti. Ili nasim nepostojecim fizickim telima.”

Znači, pročitao si do kraja ...

Vidi, Al,

kao što U SUŠTINI nema fizičkih tijela,
tako U SUŠTINI nema ni “tamo”, ni “ovamo” ...
Postoji samo “tamo-ovamo” što se smjenjuje na ekranu tvoje (Njegove) svjesnosti ...

Jedina realnost
je ono što se upravo dešava ..., i čega si svjestan, a sve ostalo je
“potencijalna” realnost koja se ostvaruje kad je postaneš svjestan ....
(sve ono što je s tvoje strane neosvješteno i potencijalno , a što, eventualno, drugi subjekti registruju kao dešavanje, sadržaj je njihove subjektivne realnosti, a ne tvoje), s tim što u relativnom smislu govorimo
da je ono što doživljavamo na javi ... fizička realnost i dajemo joj prednost, jer pretežno “boravimo” u noj, ali da li bi joj davao prednost ako, recimo, kao Nikola Tesla, pretežno boraviš u toj, da je nazovemo snivanoj realnosti?

Sve što naučiš “tamo”, možeš da primjeniš “ovamo”, tj. u ovoj kako je zovemo fizičkoj realnosti,
ali važi i obrnuto, jer je sve to ... JEDNO ..., ako shvataš ...

Dakle, razvijanjem voljnih, svjesnih, i saznajnih potencijala “tamo”, ti ih uvećavaš i “ovamo”, i obrnuto ...,
s tim što jedno drugo međusobno podstiču, pa je razvoj i “tamo” i “ovamo” spiralno ubrzan ...
...

E, sad druga je stvar, ako je neko u potpunosti zadovoljan ovom fizičkom realnošću i sve što poželi
ostvaruje bez “učenja u snu”, i ne želi nikakav ubrzani razvoj, ... nego hoće da ćeifi ...

Za gledanje moram reći da postoji nekoliko vrsta gledanja. Prvo gledanje je „otvorenih očiju“ što mi je bila navika iz tijela. Tek sam dosta kasnije saznao da ne moram da dišem i ne moram otvarati usta da bih nešto rekao i da ne moram hodati nogama da ih se kretao pa tako i za gledanje. Kad gledam očima vidim sve kao i u fizičkom svijetu. Kad se „malo pomjerim“ ne otvaram oči u glavnom vidim samo sile i bića a ne i fizičku materiju. Tad mi se nije činilo da su ti prizori moj proizvod jer nijesam, a ne znam ni sad, uticati na te prizore ninajedan način gledanja. Ima i treći način kad se ništa ne vidi ali se radi o malom pomjeraju i tad mogu biti i u fizičkom svijetu kad „otvorim prozor“, samo nemam svjesnu kontrolu nad tijelom.



Da ovo je tačno. Zaista možeš proizvesti sve po volji. Mada u fizičkom tijelu to ili ne mogu ili nijesam uspijevao.



Izgleda da mi je nešto promaklo ali kad sam postavio ovo pitanje sebi dobio sam dogovor da je to sve moguće. Zaista možeš stvarati čak i materiju. Čak možeš mijenjati I svijet. Mehanizam mi je bio jasan u početku I puno je sličan onome što govore alhemičari. Sve se to togađa u današnjem svijetu na svakom koraku. U sjećanju mi je ostala jedna ključna riječ koja objašnjava te mehanizme nešto kao “prijateljski dogovor”. U tom mehanizmu se nalazi odgovor za sva pitanja koja postavljamo o nastanku svijeta I vrsta I života čak. Taj prijateljski dogovor predstavlja planiranje I prihvatanje bez rezervi.



To prihvatam kao najvjerovatnije ali ne mogu ugraditi “u sebe”, valjda sam previše fizički.



On nije iz “ovoga doba” rodio se kasnije. Moguće da si ti u drugom tijelu ali u ovome nijesi. To “osjetim” nešto kao tihi šum I onda znam je li neko “sada” u tijelu. A I nekako je drugačiji od ljudi.



Dobro to za prelaz u redu.
To jeste moj problem jer sam tako shvatio da Tvorac u cjelini ne postoji dok smo mi jedinke. Ima istinske logike u tome što ti veliš I sam shvatam da treba tako biti ali opet sam jako vezan za tijelo tako da mi treba veliki napor da uopšte razmišljam o tome. Valjda nijesam još sazrio. Nema ništa grđeg od kiśelog voća kao ni ljepše od zrelog (naročito na korak od truljenja)



To “imati uvid” znači raspolagati znanjem koje ti inače nije dostupno.Čak ni u “duhovnom svijetu” đe ti se znanje širi do fantastičnog obima I inteligencija povećava do neslućenih razmjera nema se uvid u sve oblasti znanja. Meni su davani uvidi tek kad nešto zabrljam. Nije mi poznato kao se ti uvidi zadržavaju ali sam sretao takve ljude.



Meni je rječnik dosta sirov a ne mogu riječi da složim kako treba. Tebi to ide lakše I naravno znanje koje imaš, mada to ne moraš znati.

Viđi ti zapravo hoćeš reći da bi trebalo I pored svijesti o sebi biti jednako svjestan da ne postojiš nego da si dio Tvorca odnosno on sam. To mi dosta teško ide. Zapravo sam nekoliko puta išao u tom pravcu razmišljajući o tome ali bi me uvijek prepalo to širenje I rasplinjavanje a I govorili su mi da to ne bi trebalo činiti. Najlakše je povući se u zaborav pa olako naprijed puževom brzinom.

Ja se apsolutno slazem da u sustini nema fizickih tela i da smo mi jedno. Ali takodje mislim da postoji dobar razlog zasto ovo malecno parce iluzije smatramo "sobom" i da postoji i dobar razlog zasto je to nase parce iluzije trenutno "fizicko i materijalno" odnosno zasto ga mi vidimo kao takvo.

A taj razlog, mislim da ne vredi ako neko nekome kaze, najbolje je da covek sam shvati, jer ako mu kazes mozes da mu samo napravis stetu, nikako korist.

Dusa je kao reka koja tece, prvo je izvor, pa se siri, pa tu ulaze razne pritoke, pa kisa, pa zivotinje piju vode, pa fabrike ispustaju hemikalije, pa se reka ponovo procisti, pa neko napravi branu, pa neko skrene njen tok. A reka sve veca i mocnija, i na kraju se ulije u more, ciji je deo i sa kojim je povezana, zanimljivo, jos od svog izvora. Jer su ipak "jedno" odnosno voda.

Pa cak i ti ovde kazes:



I kako ja onda da prebacim znanja iz te "potencijalne" realnosti u moju trenutnu fizicku realnost? Slazem se da nesto shvaceno kroz san moze da pomogne da se nesto lakse shvati u fizickom telu i realnosti, ali sve ostalo mi zvuci kao beg, kao "zeljno razmisljanje". Mislim da napredak vodi preko shvatanja kroz i preko ove nase fizicke realnosti i nasih fizickih tela, a lucidno sanjanje i astral mi zvuce kao corsokak.

Evo jos jednog glupog primera za to "prenosenje znanja":

Ja u sebi odlicno pevam neke Pavarotijeve arije, cak mogu da ih otpevam i sa samim Pavarotijevim glasom, i bas uzivam kada tako pevam u sebi i nekako mi lepo. Al opet kada otvorim usta i dalje je to moj krestavi glas, nedostatak sluha, i sve vise lici na dranje, samo ne na pevanje.

Onaj Pavaroti iz glave mi nikako ne pomaze da ja i stvarno bolje pevam, osim kada ja sam i vezbam to pevanje bez njega.


Da ja ne tupim sa glupim primerima, mislim da je FORMICA to bas lepo objasnio ovde:





Odnosno tamo smo gde smo, kada bude vreme bice vreme.

Slažem se, AL ...
al, samo pokušavam odgovoriti na tvoja pitanja postavljena u diskusiji ...

Kakve ćeš zaključke izvući iz mojih i ostalih diskusija, stvar je tvoje trenutne percepcije stvarnosti ... i Njegove Volje ...

Brate, Formo,

imam utisak da si se u ovom posljednjem postu do sad po-najviše po-trudio,
i da si ne samo vizuru, nego i stil i način izražavanja u mnogome prilagodio sagovorniku ...

Jedan
od rezultata tog truda jeste i to da si ovaj put dublje ušao u Apstraktno, ... u Izvor Svega Iskustva, u ono Što je bez forme, ali što svemu daje oblik i sadržaj ..., čime si, po mom viđenju, polako počeo ulaziti u proces RE-formacije:
(svog jastva, svoje prvobitne Formice koja je narasla gotovo do pune Forme), i da si počeo virkati u Taj neobični Izvor svih formi i sadržaja ...

U Izvor
iz kojeg ističu slike, zvuci i ostali čulni i vančulni sadržaji, koji ti na ekranu tvoje svjesnosti za vrijeme dok si na ja-vi formira utisak da si u fizičkom tijelu,
a za vrijeme spavanja da si “van fizičkog tijela” ...

Zato
mi se čini da si ovaj put vrlo blizu onog što cijelo vrijeme pokušavam obajasniti (oba-ja-sni-ti), ... a to je da oba ta jastva i na javi i u snu sniješ Ti ..., ali da te činjenice za sada nisi u potpuno-s-ti svjestan ... (iako si na domak tome) ...

A da bi došlo do te Jedno-s-ti, potrebno je da bar na trenutak stane proces identifikacije tebe sa
jastvom, odnosno sa tim ogromnim iskustvom i sjećanjima nastalim u ovom i u svim ostalim životima, sabijenim i komprimiranim u taj tako blizak i tako dalek “ja” osjećaj ...

Kad makar
na trenutak, stane taj proces identifikacije sa “jastvom”, tada prestaješ da gledaš na taj dvojni način u kojem sve doživljavaš dvojno (“unutar” i “vani”, “ovdje” i “ondje”, “prije” i “poslije”), i sve te slike zvuke i ostale čulne i vančulne sadržaje, u snovima i na javi doživljavaš kao vidljive i ispoljene sadržaje Sebe, bez obzira da li to što vidiš tumačiš i interpretiraš kao statične prizore, ljude, bića ili događaje koje upravo posmatraš u tom momentu ...

Tada
ostvaruješ taj “prijateljski dogovor” sa Sopstvom koje doživljavaš kao Jedinu Svijest, u kojoj Sve Jeste (bez tamo nekog dalekog, imaginarnog i odvojenog Stvoritelja), bez bilo čega drugog što bi bilo izvan sadržaja te Svijesti ...

Ti, si, dakle, taj Stvoritelj, koji svakog trena stvara Svijet kao čulne sadržaje koji poput filma teku na ekranu tvoje Svijesti, a koje ti dijeliš na doživljaje u snu i na javi,
samo zato što se još nisi uspio S-JE-TI-TI ... S-JE-TI-TI ...S-JE-TI-TI ... (sadrža-ja tog prijateljskog dogovora ili sporazuma sa Sobom) ...

Doživljaji u tvojim ili bilo čijim budnim snovima nisu ništa manje realni od doživljaja u tvojoj ili bilo čijoj javi ... samo su drugačiji po sadržaju ... (ako shvataš šta hoću da kažem) ..., ali mi na javi slijedimo “prijateljski dogovor” koji smo sklopili sa drugim ljudima (a ne sa Sobom), pa tako dijelimo tu cjelinu na dvije kineskim zidom odvojene polovine, s tim što velika većina današnjih ljudi pripada onima koji nemaju dovoljno iskustva sa budnim snovima, i koji uglavnom i pretežno borave u toj polovini što se zove java ...

A za iskustvo te jednosti, i probijanje tog kineskog zida u našoj glavi, potreban
je voljni, svjesni i direktni prelaz ... iz sna u javu ...

Taj PRELAZ je izuzetno važan, pa me zato interesuje da li si ostvario takvu vrstu
prelaza, tj. kada, dok ti je još uvijek astralna slika u “astralnim očima”, otvaraš “fizičke oči” i gledaš kako se slika na ekranu tvoje svijesnosti mijenja, ... kao kad se astralna zavjesa (na kojoj se prikazuje taj astralni film) podiže, a ispod nje se uporedo sa tim podizanjem, ukazuje zavjesa na kojoj se prikazuje drugi film koji se zove “fizička java” ...
.......

P.S. Ako te razmišljanja u pravcu svijesti o Sebi kao Tvorcu prepadaju, i ako ti govore da to ne bi trebalo činjeti, najlakše se povući u zaborav, pa olako naprijed puževom brzinom ... (nema smisla da sam sebe prepadaš, dovoljno je što te On plaši) ...

sad moram malo razmisliti

Bilo bi korisno dati viđenje na to pitanje na nešto drugačiji način koji je takođe u istoj formi sa izmjenjenom ulogom pojmova koji se nalaze u pitanju.


..., tj. kada, dok ti je još uvijek astralna slika u “astralnim očima”, otvaraš “fizičke oči” i gledaš kako se slika na ekranu tvoje svijesnosti mijenja, ... kao kad se astralna zavjesa (na kojoj se prikazuje taj astralni film) podiže, a ispod nje se uporedo sa tim podizanjem, ukazuje zavjesa na kojoj se prikazuje drugi film koji se zove život sa ožiljkom i svim injegovim posljedicama kroz ubrizgavanje implanta u ruku od strane vanzemaljaca kojeg si dobio u, kako se kaže, “fizičkoj javi”?

Jednostavnije rečeno, da li si svjestan da je taj ožiljak i život s njim, posljedica posmatranja filma koji se vrti za kojeg ti misliš i osječaš kao “fizička java” ?

Taj Formicin doživljaj sa linkovima fotografija ožiljka na ruci je bio upućen Ansu na analizu kroz želju da da komentar iz perspektive ,,ekrana svijesti koje se u vidu filma vrti, a kojeg mi doživljavamo kao fizičku javu,,. Odgovor je izostao u tom kontekstu. Zatim se pojavila replika koja je sve više udaljavala smisao tog poređenja.

Smisao ovog poređenja nije u vođenju rasprave oko ispravnosti ili istinitosti tog viđenja, jer je osnovno civilizacijsko pravo svakog ljudskog bića da prezentira i tumači svoje mišljenje, već u suočavanju sa protivrječnostima koje ukazuju da se to tumačenje ne moze prihvatiti kao istina. Takođe, ne bi trebao biti problem da svako iznosi svoje viđenje kroz osjećaj istinosti, sve do momenta kada se to tumačenje pokušava 10 ili 15 puta interpretirati kroz razne sadržaje uz gore citirani isti stav. To je sistem nametanje paradigme u smislu vjerovanja. I u takvom ponašanju neprekidno stoji otvoreno pitanje: Kako se iz perspektive ,,ekrana svijesti,, vidi to Formicino iskustvo sa ožiljkom na ruci?

Autor ovog teksta ima takođe veliko dugogodišnje iskustvo u lucidnom i svjesnom sanjanju koje se znatno razlikuje od iskustava koje prezentiraju Ansi i Formica. Razlika je u tome što su u prvom slučaju ta iskustva nastajala ,,spontano,,, ili drugačije rečeno programski od ,,Tvorca igre,, kako ga Ansi naziva, dok se u drugom slučaju radi o ulasku u ta sanjnanja namjerno iz ,,spontanih,, avanturističkih razloga.

Kada se ličnost uspije izolovati od sadržaja te vrste sanjanja izbjegavajući njihovu intelektualnu interpretaciju, otvara se zastrašujuća slika, ne toliko u vizualnom smislu, već u iskustvenom. Izolacija od tih sadržaje je nastala kroz volju koja ima osim uputa iskusnih u tom pravcu, i čvrstu namjeru da se dođe do slobode čiji je smisao neodređen, a pojavljuje se kroz osjećaj zarobljenosti.

Opasnost u tim sanjanjma ima dva osnovna oblika koji imaju jedinstven cilj, sisanje životne energije u svim oblicima. U tom smislu se može govoriti o osjećanju dvije vrste grabljivaca, mada je vrlo teško i konkretno utvrditi ko je ko, i da li se radi o jednom ili dva grabljivca. Taj prvi grabljivac se brine da ljudsko biće zaustavi na nesvjesnom ili svjesnom putu ka podsvjesnoj ili svjesnoj potrebi za slobodom. Tačno je da lucidni i svjesni snovi preko drugačije bezvremenske i negravitacione percepcije mogu aktivirati realizaciju u tom željenom pravcu, ali je još tačnije da je to nemoguće ostvariti kroz intelektualnu formu razmišljanja i civilizacijski formiran (pozitivan) karakter. Prvi grabljivac se brine o tome. Kastaneda je u alegoričkoj formi opisao taj proces kao prolazak pored Orla uz uslov sticanja svoje besprijekornosti i neku vrstu ,,nagodbe,, kroz aktivnosti rekapitulacije. Kako god postoji program zatvaranje svijesti u zombificiranu formu kroz obrazovanje, vaspitanje i manipulacijom, isti se proces dešava i kroz proces lucidnog i svjesnog sanjanja, s tim što je način djelovanja kroz sanjanje specifičan, jer se ne odvija u materijalnoj stvarnosti.

Jedna od glavnih karakteristika programskog djelovanja tih sanjača je što oni tom svojom intelektualnom analizom negiraju postojanje i djelovanje tih lješinara.

To zatvaranje svijesti se alegorički može prikazati kao nabacivanje na glavu sanjača elektronske kacige sa 3-D naočalama sa programom 3D filmova, čiji sadržaji odgovaraju zahtjevu zombificiranja, kroz potpunu prilagođenost (u smislu razumjevanja) ukupnom intelektualnom kapacitetu sanjača računajući i njegov karakter. Ti filmovi nemaju samo zabavni smisao, već i nametanje novih pojmova i novog načina razmišljanja koje najčešće nagrđuje inelektualnu strukturu ličnosti.

Ta manifestacija je konkretno vidljiva iz upornog pokušavanja takvog sanjača da drugi shvate intelektualnu pozadinu njegovog iskustva sanjnanja. Drugim riječima, izgubio se osječaj subjektivnosti vlastitih stavova uz ispoljavanje netolerancije prema tuđim mišljenjima. (10 ili 15 puta ponavljati istu stvar je u edukativnom smislu opterćujuće.) Na ovu konstataciju uvijek slijedi ista reakcija kod svih ljudi tog profila ponašanja: Nije tačno, ja sam tolerantan i smatram da svi imaju pravo da iznose svoje mišljenje, ali vi ne možete mene da razumijete da se sve odvija preko ekrana filma koji se vrti. Sa ovim sistemom komunikacije se u zadnje vrime čitaoci susreću kada je u pitanju Ansovo izlaganje.

Konačan cilj je nabačene kacige sa filmom da se sanjač u tom stanju toliko uživi u ulogu koja mu je nametnuta, da ta iskustva počne prenositi kroz intelektualnu formu u stvarnost budnog stanja. Diskutabilno je pitanje: da li se intelektualnom analizom sadržaja i značenja snova , avanturama u snovima i stećeniim iskustvom iz njih, stvara bolja praktična i materijalna stvarnost? Sanjači koji su duboko zašli u lucidno i svjesno sanjanje obavezno potvrdno odgovaraju uz već naućene šeme intelektualne interpretacije. Međutim, kada sanjač takav odgovor pokuša dobiti od posmatrača sa strane koji ga poznaje, može zaključiti da je kod njega stvaralački potencijal u konkretnom materijalnom smislu zapostavljen.

Druga, još značajnija prateća pojava je ispoljavanje nekontrolisane potrebe da se ove vrste sanjanja reklamiraju kroz recimo objavu : ,,... nego i spoznajom o apsolutnoj nezavisnosti sanjara ne samo od fizičkog tela, nego i od svega materijalnog, prolaznog i smrtnog ...” ,, što ima istu propagandnu pozadinu kojom se tumači značaj upotrebe droge. Upotreba droge nema samo štetno djelovanje na fizičko i mentalno zdravlje, već i kroz bježanje od odgovornosti i obaveza koje nameće civilizacijska stvarnost. Taj pristup tumaćenju lucidnog i svjesnog sanjanja je magnet za mlade ljude koji se trebaju navići na surovost stvarnosti u kojoj ljudska zajednica egzistira.

Treća stvar je ispoljavanje potrebe da se u ove vrste sanjanja uvuće što više ljudi. U tom slučaju, manipulacija svijesti dobija sekundarni značaj, jer na scenu izlazi druga vrsta grabljivaca koji su po ponašanju zvjeri. Iz alternativnih izvora može se vidjeti da postoje najrazličitije forme mučenja ljudi od strane tih lješinara koji imaju sposobnost egzistencije u materijalnoj, eteričnoj i astralnoj ravni. Ta otimanja i mučenja se reflektuju kroz lucidno sanjanje u kojima te slike predstavljaju stvarni događaj, ili događaj u eterskoj ili astralnoj ravni. Žrtve poslije takvih iskustava ulaze u traumatična stanja za koja savremena civilizacijska psihologija nema adekvatno tumačenje. Slično fizičko iskustvo sa tim lješinarima je imao i Formica čiji se citat pokušava uporediti sa Ansovim tumačenjem stvarnosti. Ne moraju svi lucidni snovi kroz simbolične slike predstavljati te otmice ali su najčešće to. I onaj prvi grabljivac kojeg sanjači osjete kao Tvorca igre zna da simulira otmicu. Osim toga, i lješinari se trude da dezinformacijama prave konfuzne situacije u smislu spriječavanja otkrivanja pravog stanja. Iskustvo je pokazalo da gdje god se nalaze iskustva lucidnog i svjesnog sanjanja može se osjetiti i prisustvo tih lješinara.

Nabacivanje kacige sa 3D naočalama se konkretno može opisati kroz jedan primjer koji egzistira na ovom forumu. Sanjač koji ima razvijen emocionalni centar i time doživljava stvarnost kroz izražajnije emocionalno preživljavanje, u prelasku između lucidnog (ili običnog) sna u budno stanje doživi pozitivan emocionalni šok u formi osjećanja božanske ljubavi. Sam taj događaj je nabacivanje kacige. Onog momenta kada se pojave (intelektualna) pitanja i počnu tražiti razložna objašnjenja, aktivira se filmska predstava čiji sadržaj predstavlja intelektualnu interpretaciju tog iskustva. Ta predstava osim zabavnog usmjerenja ima i programsko koje se ispoljava u osjećaju istinitosti u tumačenju cijelog tog odnosa sanjača i procesa gledanja untar te simulirane stvarnosti. Da ne bi došlo do zabune, postoje dvije filmske predstave odjednom. Jedna su sadržaji zabavnog tipa, a druga emocionalno i inelektualno tumačenje tih pokretnih slika u samom procesu percepcije, ili što je najvažnije, u budnom stanju. Tom prilikom se pojavljuje kofuznost u usaglašavanju te dvije istovremene predstave jer se u tu cjelinu trebaju uklopiti i materijalna stvarnost i osjećaj dejstva druge predstava u smislu težine kacige na glavi. U toj situaciji dominira program kacige koji sva iskustva svrstava u tumačenje filma koji se vrti. Problem se pojavljuje kada neko zamoli takvog tumača snova da kucne rukom u kacigu i to protumači iz te svoje percepcije. Program je toliko jak da i pored takvih upozorenja, sanjač nije svjestan kacige, a pogotovo činjenice da mu je ona sa naopčalama na glavi.

Postoje sanjači koji pri iznošenju svojih iskustava daju do znanja da oni to tako vide, i daju istovremeno mogućnost da drugi ljudi drugačije vide. Takav stav u interpretaciji ne predstavlja problem, i diskusija vezana kroz upoređivanje takvih iskustava sa kacigom gubi svoj smisao.

Pozdrav

Razmisliti?

Po Apstraktnom se možeš brčkati u plićaku – misliti (mi-sli-ti),

plivati po površini – razmišljati (ra-smišlja -ti), i

roniti po Njegovim neizmjernim dubinama – spoznavati (s –Po-zna-ja-ti) ...
...

Razmišljanje je sredina između mišljenja i spoznaje ...

Mišljenje je jednosmjeran proces, a razmišljanje: analiza, sređivanje i upoređivanje misli...

Rezultat razmišljanja su zaključci, sudovi, teze, teorije, teoreme, ... a vrlo, vrlo rijetko i spozna-ja, što će reći Istina ... kad su onaj ko spoznaje, ono što se spoznaje i proces spoznavanja – jedno, ... SPOZNA-JA: kratak spoj između znanja i jastva koji dovodi do ne-ja ... (metafizika, gnoza, džnana joga, ...) ...
Razmišljanje je sredina između mišljenja i spoznaje ...


Ego misli, više ja razmišlja, a ne-ja spoznaje ...

Da bi rezultat razmišljanja bila spoznaja, i uopšte da bi se do spoznaje došlo bilo kojim putem, potrebna je jaka Volja ...

...

A može i ovako:

Po Apstraktnom se možeš brčkati u plićaku – sanjati obične snove (san-ja-ti),

plivati po površini – sanjati budne snove, astralne projekcije, vantjelesna iskustva,

roniti po Njegovim neizmjernim dubinama – sanjati javu ...

Ego sanja obične snove,
Više ja sanja budne snove, astralne projekcije, vantjelesna iskustva,
a Ne-ja sanja ... javu ...
...

P.S.
Izvini, brate Formo, više te neću ometati u razmišljanju, reformiranju i (samo)spoznavanju ...
(Samo nek te samoOnaj ne plaši, sram ga bilo ...) ...

Brate, Ome,

Bogme si baš uporan ...
...

Nego, da te pitam: dal se ti ikada u raspravi ... smiješ ...
bar malo ... usuditi ... barem zeru ...
nas-mi-ja-ti, ...
ili, bar ... nasmiješiti ...?:wink:

Čemu ta, da ne kažem kontejnirana, ozbiljnost?:wink:

Je li ona možda posljedica tog tvog velikog dugogodišnjeg iskustva u lucidnom i svjesnom sanjanju (koje se znatno razlikuje od iskustava koje prezentiraju Ansi i Formica), a koje je, kako kažeš, nastajalo ,,spontano,, ili programski od ,,Tvorca igre,, kako ga Ansi naziva, ... (za razliku od Ansovih i Formicinih iskustava, u kojem slučaju se po tvom viđenju radi o ulasku u ta sanjnanja namjerno iz ,,spontanih,, avanturističkih razloga)??:wink:

Ili je ta tvoja ozbiljnost rezultat straha, zarobljenosti i kojekakvih ožiljaka?:wink:

Ili želje, potrebe i misije izbavljanja drugih ljudi iz kandži grabljivaca o kojima govoriš?:wink:
...

Vidi, bolan, Ome,
mi ovdje samo opušteno raspravljamo na metafizičkom forumu ..., ne širimo propagandu, ne namećemo ... ne svađamo, ... ne pravimo sukobe i nerazumijevanja ... ne širimo i ne sijemo STRAH od kojekakvih arhetipskih grabljivaca, kako ih ti nazivaš ...

Zašto, bolan, ako već imaš kakvo pitanje u vezi mojih i Formicinih iskustava ne pitaš NAS o tome?

Zašto konačno na ljudski i uljudan način ne kažeš nešto o temi na kojoj se raspravlja?

Zašto uporno diskutuješ na taj da ne kažem čudni način kojim nimalo ne doprinosiš ni samoj temi, ni ljubavi, sporazumijevanju, toleranciji?

Zašto uporno diskutuješ na način koji se (ne) bi mogao očekivati od autora topika “Kontejnirana svijest kao uzrok nesporazuma i sukoba”?

Zašto Ansu i Formici uporno nabijaš taj tvoj šljem i te tvoje naočare na glavu, a ne vidiš ih na svojoj glavici ? (I zar Ansu koji, valjda zbog tog tvog šljema i tih tvojih naočara, tvrdi da ne vidi da uopšte ima glavu ... i tijelo )?
...

Hajde, bre, Ome, da diskutujemo kao ljudi ... bez optužbi, etiketa i diskvalifikacija!!!

Čak i ako nekada ne kažem da pri iznošenju svojih iskustava tako vidim, to se, PoBogu, podrazumijeva, kao što se podrazumijeva i mogućnost da drugi ljudi drugačije vide, i kao što se podrazumijeva da ne mogu iznositi svoja iskustva onako kako to vide drugi, niti mogu unaprijed znati kako će ih vidjeti drugi ...

Takav stav u interpretaciji ne bi trebalo da predstavlja problem, i diskusija vezana kroz upoređivanje takvih iskustava sa kacigom gubi svoj smisao, pa zašto onda i ti ne diskutuješ na taj način?

Zašto jasno i konkretno ne kažeš nešto o samoj temi i o tome u čemu to griješim u svojim diskusijama, i zašto ne izneseš jasne i konkretne ARGUMENTE koje bismo mogli ovdje proanalizirati, prostudirati, ocijeniti i prema njima se odrediti?

Pa, valjda ove diskusije i služe za to (osim za igru, zabavu i zadovoljstvo) ...

P.S. A o tome kako se iz perspektive ,,ekrana svijesti,, vidi “Formicino iskustvo sa ožiljkom na ruci” ne mogu komentarisati, jer nisam ušao u Formicinu svijest da bih znao odgovore.
(O tome može da komentariše samo samo i samo Formica ... Ako hoće i kad hoće) ...

Kad me do sada nisi shvatio, ne vjerujem ni da ćeš poslije ovoga, al, svejedno,

Živ i zdrav bio i po Suncu hodio!

(to je, narodski rečeno, nešto najljepše što ti u ovom času mogu poželjeti.)

Formico,

ne daj se zbunit. Glavna strategija tzv. “new/age mentalnog profila” je: “ako vidiš nešto negativno a ne možeš to negirati, onda to trebaš drugačije (čitaj: pozitivno) - interpretirati“. Tu se radi samo o jednoj metodi mentalne trankvilizacije.

S obzirom da si ti za vrijeme svojih astralnih putovanja vidjeo i doživjeo neke detalje koje obično ne vide oni koji interpetiraju realnost s aspekta svojih lucidnih snova, odnosno, detalje koji narušavaju „med-i-mlijeko (nju-ejž) pogled na realnost“, sada se od tebe traži da ih drugačije interpretiraš, tako da oni mogu dobiti pozitivnu konotaciju. Možda poenta onog vica kojeg je ispričao mali Mujo, u seriji Djeca Matriksa, može imati neke veze s tim:



U ovom slučaju te se suptilno navodi na ideju da si ti one “zvijeri” samo sanjao, te da ih kao takve ne uzimaš zaozbiljno i na kraju krajeva, nemaš šta da brineš, pogotovo zato jer "ti u stvari ni ne postojiš", samo što ti to nije bilo jasno. (Sad bi trebalo da jeste?!) A sve zato što si se drznuo da pokažeš previše individualnosti i pronicljivosti u svojoj interakciji s nekim drugim aspektima naše realnosti.

A šta da kažemo na ovo:



He, he, ovdje imamo tragikomičan slučaj gdje tačka/ličnost A zamijera tački/ličnosti B, na tome što ova ne priznaje cjelovitost tačke/ličnosti C, koja navodno jedina postoji!?

Tako, tačka A, koja “ne postoji”, istovremeno samostalno dejstvuje u ime tačke C (koja “jedina postoji”), objašnjavajući stanje stvari na terenu tački B (koja “ne postoji”); dok tačka C iz nekih misterioznih razloga nije u stanju sama da objasni tački B isto to (iz prve ruke). Valjda ne zato što bi samim tim aktom priznala i postojanje tačke B, odnosno, svoju necjelovitost?!

Ja, kao tačka D, upravo pokušah predočiti ovaj koncept mom kućnom ljubimcu (tački E) tj. da možda ne postojimo ni on a ni ja, a on me je na to samo čudno pogledao a onda podsjetio da je gladan. Tako ja, kao tačka D, koja teoretski ne postoji morah nahraniti nepostojeću tačku E, tačkom F koja takođe ne postoji a podrazumjeva govedo u necjelovitom stanju. (Mislim da ćemo morati dugo čekati dok goveda ne dođu na onaj nivo svijesti kad počnu nešto sumnjat i kad im se bude moralo “objasniti” da ne postoje, pa tako ne trebaju ništa da brinu.) Stvar komplikuje i to što ni tačke G (koje su nam trenutno poznate kao “vanzemaljci”) još uvijek nisu spoznale činjenicu da ne postoje, pa manipulišu nas. (Ili su te sile možda izvor cijelog ovog filozofskog koncepta o nepostojanju svega, osim njih, pardon, tačke C!?)

**

Ovo može da podsjeća i na sveštenika koji u ime boga/tačke C, objašnjava vijerniku stanje stvari na terenu. Sve što se zahtijeva od vijernika, to je da vjeruje ovome na riječ, odnosno, da isključi svoju vlastitu razboritost ili pronicljivost. Ukratko, da se svojom voljom odrekne svoje individualnosti.

**

Lucidno sanjanje podrazumijeva svjesno sanjanje ili uspostavljanje kontrole nad svojim snovima. Dakle, ovdje se radi o – snovima, a sanjati možemo vako, i – nako. (Ovdje, stvar može malo da komplikuje akutni nedostatak pronicljivosti kod sanjača, te odatle i njegova tendencija da ne uzima u obzir mogućnost da mu se sadržaj snova u nekim slučajevima može servirati i sa strane), odnosno, da svi snovi ne dolaze „iznutra“ (dok ovaj istovremeno smatra da je to sve njegovo i da on sam kreira svoje snove i budi se u njima.)

Lucidni snovi većinom rezutiraju vjerovanjima koja se potvrđuju uz pomoć selektivne percepcije (vide se samo oni detalji koji se u njih uklapaju), dok se oni koji ukazuju na drugačije stanje stvari - ne vide, ignorišu, negiraju ili „friziraju“. Tako sanjač mahom djeluje u projektirajućem modalitetu, projicirajući na okolinu „svoj“ (ili izvana mu daunlodiran) subjektivni film.

Za razliku od lucidnog sanjanja, astralna projekcija omogućava (što ne znači i da - podrazumijeva) nešto objektivnije sagledavanje nekih aspekata realnosti u kojoj živimo. Ukoliko ona nije sporedni ili spontani produkt otmica od strane tački G (to su oni kojima takođe još uvijek nije jasno da ne postoje), tragaoc tim putem može steći neke šire uvide o realnosti u kojoj živimo, pogotovo ukoliko maksimalno koristi pronicljivost.

A pronicljivost i individualnost spadaju među najvažnije elemente za razvoj i očuvanje integriteta ljudskog bića.


Pozdrav

Veliki pozdrav, brate, Galaksijo!

I dobro nam došao na ovu temu!
...

Nigdje
nisam negirao Formicine doživljaje sa stanovišta relativne, fizičke stvarnosti,
nego ih pokušavam interpretirati i tumačiti iz nekog svog ugla, za koji smatram da nije relativan i da je „svestran“ ..., a sve u cilju da se kakrakter lucidnog sanjanja osvijetli iz svih „uglova“, pa i iz ovog iz kojeg i ja gleda ... (ne tvrdeći da sam ni relativno, ni apsolutno u pravu, nego da stvari POKUŠAVAM sagledati i iz tog apsolutnog ugla koji zahvata 0 i 360 stepeni)

To
što ti u toj mojoj interpretaciji prepoznaješ nju-ejdž, je tvoja interperetacija moje interpretacije, ali ne znači da je tvoja interpretacija tačna, i ne znači da tom tvojom interpretacijom ne bi mogao zbuniti Formicu (kad bi se brat Formica dao tako lako zbuniti) ...

Kako
će Formica interpretirati i moju interpretaciju, i tvoju interpretaciju moje interpretacije, to samo zavisi od Formice (i od Njega) ...

Znam
da si intervenisao iz najbolje namjere, ali meni se čini da je ta intervencija bila suvišna, i da će se brat Formica u svemu tome odlično s-naći, kao što bi se s-našao i bez te intervencije, upravo zbog „svojih astralnih putovanja na kojima je vidjeo i doživjeo neke detalje koje obično ne vide oni koji interpetiraju realnost s aspekta svojih lucidnih snova”...

A možda
mu ipak, bar maličuk, tvoja intervencija za nešto i pripomogne, ... nikad se ne zna ...

Taj koncept je već odavno poznat u smislu da materijalnost ne postoji, već ju mi doživljavamo kroz našu svijest u formi slika sa ekrana naše svjesnosti. To znači da su sve patnje unutar čovječanstva stvar percepcije i da je tu stvarnost moguće promjeniti kroz preživljavanje ljubavi. (Nju ejđerski koncept.) U tom slučaju je Formicin ožiljak koji ga vezuje za materijalnu stvarnost preko svjesnog sanjanja samo san. Jedino je izostavljeno tumačenje načina ,,grupnog sanjnanja,, u kojem svi koji su u fizičkom kontaktu sa Formicom vide taj ožiljak i to na jedinstven način.

Ansi je dao objašnjenje vezano za to Formicino iskustvo koje ima smisao:

Mislim
da mi FORMICA neće zameriti što vedam da će takva iskustva imati sve dok se identifikuje sa svojom ulogom, sve dok
sadržaje svojih snova i svoje jave doživljava kao nešto “odvojeno” od sebe, sve dok
sebe ne prepozna il prepozna kao svesnog sanjara koji sve to sanja

Smisao komentara daje konkretno razloge nastanke Formicinog iskustva i istovremeno uputu na koji način se ta iskustva neće više doživljavati. Nije jasno, da li ovo tumačenje praktično znači da Formica i drugi prihvate iracionalan koncept posmatranja materijalne stvarnosti.

Bilo bi korisno u smislu okončanja ovog nesporazuma potražiti odgovor na gore postavljeno pitanje kroz konkretno postavljeno pitanje:

Kako taj Formicin ožiljak čulno ili vančulno vidi posmatrač sa strane koji je svjestan sebe da sanja. Konkretnije,

- da li taj ožiljak vidi na ekranu svoje svjesnosti,

- čulno vidi kao i ostali ljudi uz svjesnost da je to što vidi u stvari preko ekrana svoje svjesnosti,

- ili ga upošte ne vidi, jer nije identifikovan sa tom ulogom,

- ili vidi nešto četvrto?

Pozdrav

Brate Galaksijo,

pošto si u svom obraćanju bratu Formici “polemisao” sa nekim Ansovim stavovima iznesenim u ovoj diskusiji, čini mi se da je etički da ti Ans i odgovori, ali ne onaj Ans iz tvoje glave, nego ovaj iz ove relativne fizičke stvarnosti ...

Premda se, kao i Om, nisi obraćao direktno meni, što nije etički, nego si polemisao sa vlastitom interpretacijom mojih stavova (kao i Om), što takođe nije etički, osjećam potrebu i zbog tebe i zbog Formice, i zbog onih koji prate ovu raspravu, da ti ovaj put odgovorim nešto šire i pokušam barem donekle otkloniti tu razliku između mojih stavova i tvoje percepcije tih stavova, ali i da ti dobronamjerno ukažem na neke etičke greške u ovoj komunikaciji između tebe, Formice i mene (viđeno iz mog ugla, naravno, koji ne mora biti onaj pravi, pa me ti, ako griješim, dobronamjerno ispravi i ukaži gdje griješim) ...
...

Pa da krenemo:

Lijepljenje etikete
bilo kome, a pogotovu sagovorniku nikada nije dobro, pa tako ni ovo tvoje lijepljenje etikete “new/age mentalnog profila” nije ni etično, niti ima stvarnog osnova ni potrebe, jer u nju-ejdžu ima svega udrobljenog, tako da i ne postoji nekakav opšti “nju-ejdž mentalni profil” ...

Ovo tim prije što se nigdje ne deklarisah kao zastupnik i propagator “nju-ejdža”, i što sam do ideja o lucidnom sanjanju i o suštinskoj prirodi sna i jave koje ovde iznosim (za koje ne tvrdim da su ni apsolutno ni relativno tačne i istinite, nego da sam apsolutno siguran u njihovu istinitost) došao iz “prve ruke” i to davno prije nego što se o “nju-ejdžu” počelo i šuškati i puškati ...

Ne volim da dajem savjete, pogotovo kada ih se ne traži, ali ako mi se učini da će nekome pomoći, i kada nekoga cijenim kao osobu, onda načinim iznimku, pa stoga - dobronamjeran savjet:

Treba se uzdržavati od lijepljenja bilo kakvih etiketa bilo kome ...
...

Iz načina na koji si ovo napisao: “S obzirom da si ti za vrijeme svojih astralnih putovanja vidjeo i doživjeo neke detalje koje obično ne vide oni koji interpetiraju realnost s aspekta svojih lucidnih snova, odnosno, detalje koji narušavaju „med-i-mlijeko (nju-ejž) pogled na realnost“, sada se od tebe traži da ih drugačije interpretiraš, tako da oni mogu dobiti pozitivnu konotaciju.”... slijedi da Formicinim doživljajima sa sivima daješ negativnu konotaciju, i da polaziš od pretpostavke da im i ja takođe dajem negativnu konotaciju, i da od Formice tražim da ih drugačije interpretira, što uopšte nije tačno, jer se nigdje nisam određivao prema tim Formicinim doživljajima, niti od njega tražio da ne samo tim, nego i bilo kojim drugim doživljajima daje drugačije, tj. pozitivne konotacije, iz čega se da zaključiti da si potpuno pogrešno shvatio i pogrešno interpretirao moju diskusiju sa Formicom ...

Ako možeš, citiraj, molim te, gdje sam se to negativno odredio prema Formicinim doživljajima, i gdje sam od Formice tražio da negira detalje koji narušavaju „med-i-mlijeko (nju-ejž) pogled na realnost“, i da svoje doživljaje interpretira drugačije?

Ono
na čemu sam cijelo vrijeme insistirao u našoj diskusiji jeste to da se priroda stvarnosti (koju iz neznanja “dijelimo” na san i javu), može posmatrati i sagledavati i iz relativnog ugla (koji zahvata samo jedan ili više stepeni, ali nikada 360) i iz apsolutnog “ugla” (koji zahvata širinu od 0 do 360 stepeni), ali nikada i nigdje nisam negirao postojanje relativne stvarnosti, niti sam negirao Formicina iskustva iz te stvarnosti, jer bih time negirao i vlastito relativno postojanje (postojanje relativne stvarnosti je prva relativna istina) ...

Problem je u tome što se ovde brkaju uglovi i tačke posmatranja, pa se ono što je mojim očima gledano iz apsolutnog ugla, brka sa onim što je nečijim očima gledano iz relativnog ugla.

Tako je i u onom tvom primjeru u kojem iznosiš “tragikomičan slučaj”, gdje u istu relativnu ravan stavljaš “tačku/ličnosti C” (kako je ti zoveš), koja navodno jedina postoji, sa svim ostalim tačkama/ličnostima koje tamo pominješ, a ne shvataš da u apsolutnom smislu postoji samo ta “tačku/ličnosti C”, koju bih radije nazvao nultom ličnošću, ili nultom tačkom, a koja u svim ostalim relativnim “tačkama/ličnostima” “glumi” te “ostale” relativne “tačke/ličnosti” ...

Ne možeš tu (apsolautnu) Nultu tačku/ličnost porediti sa “ostalima”, tj. sa relativnim tačkama, kao što ni nulu ne možeš porediti sa bilo kojim drugim, pozitivnim ili negativnim brojem, jer svi brojevi proishode iz nule, a ona je (nevidljivo) sadržana u svakom drugom broju (zbog čega ona i nije broj, nego izvor brojeva) ...

Tu leži i ono tvoje neshvatanje da: “Nijesmo nikad ni bili odvojeni od Njega da bi se ponovo s Njim spajali. “Mi” i “Svi” ne postojimo, samo On.”
Problem je u tome što se to ne može shvatiti umom, niti se ta najvažnija Istina može adekvatno opisati i izraziti riječima (pogotovo nekome ko takvo iskustvo nema, niti ga čak i naslućuje) ...
...

A sad, ono što smatram i najvažnijim:

Da bi se VOLJNO I BEZ IKAKVIH HEMIJSKIH POMAGALA postiglo svjesno sanjanje, potreban je izuzetno visok stepen svijesti u stanju koje zovemo java, i tek kada se dostigne taj nivo svijesti u budnosti, može se očekivati i visok stepen u snovima, upravo iz razloga što to dvoje istinski nije uopšte odvojeno ..., s tim što se aktivacijom svjesnog sanjanja stepen svjesnosti podiže i u budnom stanju ... što znači da sa sve većim iskustvom u svjesnom sanjanju mi podižemo ukupan potencijal naše svijesti i budnosti ...

Sudeći po tvojim postovima ti još uvijek nisi dostigao taj stepen budnosti (ovo je moj subjektivni utisak , nema ljutiš, ispravi ako griješim), pa mi stoga tvoji savjeti Formici
pomalo nalikuju na situaciju u kojoj vrijedan i ozbiljan student (svome profi, doktoru fizike,
koji, zabrinut jer neki drugi profesori tvrde da je jedan + jedan + jedan + jedan ... u apsolutnom smislu uvijek jedanko JEDAN, pokušava da riješi tu čudnu jednačinu)
kaže:
“Ma, ne zbunjujte se dragi profesore, ja znam da jedan + jedan nikada ne može biti jedan.”

Brate, Ome,

vidim da i dalje koristiš isti stil u diskusiji i da ne prihvataš moje dobornamjerne primjedbe koje se odnose na NAČIN na koji diskutuješ, al, svejedno, to je tvoj način, pa se na to ubuduće neću više osvrtati ..., al pošto opet moje citate tumačiš u stilu “kako se tebi snilo”, a ne kako je baba Jargi milo, pokušaću pojasniti:

ANS – CITAT:
“Suština je u tome da mi u stvari nemamo nikakvo tijelo, i da mi u suštini ništa i ne činimo,
nego smo samo svjedoci i posmatrači dešavanja i činjenja u nama i oko nas (na ekranu naše svjesnosti) ...”

Ovo citirano nije nikakav “Nju ejđerski koncept”, kako ti kažeš, nego sadržaj nekih mojih subjektivnih (dakle relativnih) spoznaja i iskustava u kojima stvari pokušavam sagledati iz apsolutne perspektive, s tim što ne tvrdim da su te konstatacije ni relativno ni apsolutno tačne, a što ti opet interpretiraš na način koji se ne slaže sa onim što sam imao u vidu kada to napisah ...

Tačno je da je taj koncept već odavno poznat, ali je takođe tačno da danas ima (relativno) malo ljudi koji ga shvataju i prihvataju na osnovu vlastitog iskustva ...

Tvoj, kao i “problem” mnogih drugih da shvate taj koncept (za koji opet ponavljam, ne tvrdim da je istinit, nego da ga tako vidim), je u tome što Svijet u APSOLUTNOM smislu riječi posmatraš kao mnoštvo, a ne kao Jednotu, kao taj Čulni Ekran ili Pozornicu dešavanja ...

(Pretpostavljam da Svijet u apsolutnom smislu vidiš kao Jedno biće koje se sastoji od mnoštva odvojenih jedinki, ili nešto slično tome)

Otuda i ideja o “patnji čovječanstva” (koja ideja je samo jedan od sadržaja na tom Čulnom Ekranu) ...

...

Nego, ako želiš,
probaj razmisliti i odgovoriti da li išta od onog što činiš (razmišljaš, osjećaš, gledaš, slušaš, jedeš, piješ, dišeš, sanjaš ...) ... činiš ti? ... i na koji način?

Dal si ti taj koji pokreće sve te bezbrojne kvarkove, elektrone, atome, molekule, ćelije, tkiva, organe, ... svog „mikrokozmosa“, i to još na tako savršeno organizovan, skladan i nenaporan način?

Dal si ti taj koji pokreće svoja pluća, svoje srce, svoju jetru, želudac i sve ostalo?

Dal si ti taj koji pokreće sve te sive ćelije i neurone koji u djeliću sekunde obrade više informacija i obave više memorijskih procesa nego svi danas postojeći kompjuteri zajedno?

Ako nisi svjestan postupaka i procedura u kojima se odvijaju sve te za tebe nesvjesne aktivnosti, kako onda možeš reći da si ti taj koji sve to čini?

I ako smatraš da si ti taj koji sve to čini, možeš li objasniti kako to činiš?

U tom smislu tvrdim da ti u suštini ništa ne činiš ... ti si samo svjedok ili posmatrač svih tih samo-dešavanja, koja izvodi On (tj. Ono što zovemo „Nesvjesno“, a u suštini je „Svesvjesno“) ..., a ono što na našem ekranu vidimo kao naše tijelo, samo je jedan od sadržaja tog filma koji upravo posmatramo ...

Neoboriva je istina da mi svijet možemo percipirati samo subjektivno, tj. samo kroz naša čula.

(S tim što se, da podsjetim, ne smiju brkati apsolutna i relativna tačka gledišta koje daju sasvim različito viđenje)

...

I u nastavku posta opet se služiš Ansovim citatima da bi njima pokrio neke svoje teze i pretpostavke, pa tako na osnovu citata:

ANS – CITAT:

“Mislim
da mi FORMICA neće zameriti što vedam da će takva iskustva imati sve dok se identifikuje sa svojom ulogom, sve dok
sadržaje svojih snova i svoje jave doživljava kao nešto “odvojeno” od sebe, sve dok
sebe ne prepozna il prepozna kao svesnog sanjara koji sve to sanja”,

u kojem su izneseni stavovi u sasvim drugom kontekstu od onog na koji aludiraš (a ne u odnosu na Formicin ožiljak), tvrdiš da je time dato (nepotpuno) objašnjenje i uputa “na koji način se ta iskustva (sa ožiljkom) neće više doživljavati”, s tim što ti “nije jasno, da li ovo tumačenje praktično znači da Formica i drugi prihvate iracionalan koncept posmatranja materijalne stvarnosti” ??? ....

...

I poslije toga, kažeš:

“Bilo bi korisno u smislu okončanja ovog nesporazuma potražiti odgovor na gore postavljeno pitanje”, i postavljaš konkretna pitanja ... (kako bi se taj NESPORAZUM otklonio)??

Iskreno rečeno, meni uopšte nije jasno kako, zbog čega i u čemu vidiš NESPORAZUM?
I između ČEGA i KOGA vidiš nesporazum?

Al, evo pokušaću ti odgovoriti na ta konkretna pitanja koja postavljaš (u nadi da će to napokon ukloniti taj nesporazum kojeg samog ti vidiš, a što se prema mom viđenju u najboljem slučaju može tretirati kao NEJASNOĆA, a nipošto NESPORAZUM), i to tako što ću reći kako bi MENI to izgledalo kada bih imao ožiljke o kojima govoriš:

Prije toga da napomenem da prva dva od tih konkretnih pitanja su po mom viđenju ponavljanje jednog istog pitanja, jer se ono što se odražava na ekranu naše svjesnosti ne može odigravati vančulno, nego samo čulno (drugo je pitanje šta su uistinu ta naša čula) ...

Dakle, evo kako bih taj ožiljak vidio kao posmatrač sa strane koji je svjestan sebe da sanja:

- čulno, kao i ostali ljudi uz svjesnost da je to što vidim u stvari sadržaj ekrana moje svjesnosti, kao što je sadržaj tog ekrana i sve ostalo što čulnog registrujem datog trenutka (bez obzira da li je to moje tijelo, ili nešto “izvan” tijela) ...

...

Eto, zbog tebe se potrudih da otklonimo tu nejasnoću, il nesporazum, svejedno je, ...

Dal ću u tome uspjeti, i dal ću ovim trudom postojeću nejasnoću učiniti jasnijom ili nejasnijom, to sami Bog zna ..., al bitna je dobra volja i dobra namjera ...


Pozdrav

Pa, da se umešam na trenutak u ovu diskusiju.

Ljudsko biće je vekovima bilo zarobljeno u striktno materijalističkoj interpretaciji stvarnosti, po kome materija jeste sve što postoji. Neporecivo postojanje svesti je objašnjavano nekom vrstom posledice hemijskih procesa u telu.

Nauka 20. veka je napravila ozbiljan iskorak iz ovog ograničenog pogleda na svet (znamo da je tzv. istočni pogled na svet bio drugačiji – zvirnuti kod Osha zbog ove dve krajnosti). I gotovo odmah je usledila novo pojednostavljenje: da je posmatrač u stvari sve što postoji, pri čemu se neporecivo, od posmatrača nezavisno postojanje nekih manifestacija Apsoluta interpretira kao posledica nepoželjnog „identifikovanja posmatrača sa opaženim“ (i slično) i pri tome poriče njihovo nezavisno postojanje (Formica će imati takva iskustva dok god se sa njima bude identifikovao.“ „“Mi” i “Svi” ne postojimo, samo On.“).

Tzv. relativna stvarnost bi se mogla nazvati trenutnom manifestacijom Apsoluta. Po tome podseća na Bomove uvijene i razvijene redove. Pri tome, da li je ona relativno ili apsolutno postojeća je opet više filozofsko pitanje, relativno nebitno za našu konkretnu egzistenciju.

Uloga posmatrača prilikom tog razvijanja filma jeste ključna, ali ne tako što ono što on ne opaža ne postoji, nego upravo obrnuto, što on selektuje iz mnogo šire manifestacije samo one aspekte stvarnosti, koje je u stanju da percipira. To lepo ilustruje eksperiment sa mačkama, koje navodi Kopra. I o toj manipulaciji percepcije neprestano razgovaramo na ovom forumu.

Nivo percepcije trenutne manifestacije Apsoluta zavisi od nivoa svesti posmatrača.

U vezi sa pričom o Sivima sa astrala, ušpricavanju implanta u ruku, stavljanjem implanta u nos i obmanjivanja raznim metodama trankvilizacije: većina ljudi je u stanju da opazi samo posledice delovanja, koje se odvija na planu koji im čulno nije dostupan. Međutim, korišćenjem inteligencije i intuicije postoji mogućnost da se mentalno zađe iza ograničenosti čulne percepcije i uoči prilično jasan obrazac. Ovo mentalno zadiranje iza pojavnog takođe spada u percepciju objektivne stvarnosti.

Umesto uopštenih pretpostavki o ljudskim mogućnostima spoznaje (zadiranja iza pojavnog) i njene neopisivosti („fascinira me sposobnost definisanja nepostojećeg“) čini mi se mnogo celishodnije samostalno ispitati ta ograničenja. Možda se pokaže da granice nisu tako uzano postavljene. A ako se pri tome i udari u čvrsti zid (kako kaže Montalk), drugi se mogu probiti direktno kroz njega .

Postoje ljudi koji ovaj plan mogu uslovno rečeno čulno percipirati na direktniji način (uz sve one ograde o mogućnostima manipulacije percepcijom). A oni to ne percipiraju na taj način zato što se „identifikuju sa sadržajima svoje svesti“, već zato što to jeste trenutna manifestacija Apsoluta na tom planu postojanja, koja postoji nezavisno od posmatrača. Samo je okvir za direktnu (uslovno rečeno) čulnu percepciju širi. A da jeste tako, potvrđuju nezavisna iskustva sa sve četiri strane sveta.

Percepciju posmatrača je moguće izmeniti. Dakle, umesto percepcije trenutne manifestacije Apsoluta ili objektivne stvarnosti pustiti posmatraču crtani film. To, kao što takođe pokazuju međusobno nezavisni izveštaji, ne samo da jeste moguće, već spada u standardni modus operandi. To je moguće učiniti kako na nivou „čulnog“ opažanja tzv 3D stvarnosti, tako i na nivou „čulnog“ opažanja real-time zone ili astrala. Reč je samo o nijansama.

Da bismo odvojili čulnu percepciju objektivne pojavne stvarnosti od indukovane percepcije (crtanog filma) na bilo kom nivou i dali im odgovarajuće značenje, moramo se poslužiti onim svojstvima kojima raspolažemo nezavisno od isključivo čulne percepcije (fizičke ili astralne svejedno): inteligencijom, oštroumnošću, intuicijom, sposobnošću da se povežu stvari, sposobnošću izvođenja zaključaka, sposobnošću da se izvrši refleksija iskustava, znanjem, sposobnošću da ne vršimo emocionalno obojeni diskaunt (emocionalno obojeno selektovanje podataka iz sveukupnosti pojavne stvarnosti).

Emocionalno obojeni diskaunt je način na koji sami sebi ograničavamo percepciju.
Da bi sebi obezbedio željeni mir, ego će biti sklon subjektivno motivisanom selektovanju (izostavljanju, ne-opažanju ili samo-obmanjujućem interpretiranju) neželjenih podataka iz trenutne manifestacije Apsoluta. No, po mom uverenju, upravo tako ostajemo čvrsto prikačeni za iluziju.

Emocionalno ne-kačenje znači jednostavno zauzimanje pozicije nepristrasnog posmatrača. Nepristrasno ovde ne znači nedostatak emocionalnosti i empatije, već znači bez subjektivno obojenih interpretacija.
Što doduše i nije baš toliko jednostavno .

U vezi sa kreiranjem sopstvene stvarnosti, izneću jednu proizvoljnu tvrdnju, da smatram da je svako ko je iole posmatrao sebe i svet oko sebe, morao da uoči vezu između našeg unutrašnjeg i našeg spoljašnjeg. Jung je to na primer opisao svojom teorijom o sinhronicitetu.

Međutim, to prvo ne znači da mi stvaramo ukupnu manifestovanu stvarnost, čak ni da samostalno kreiramo sopstvenu stvarnost. Mi smo u interakciji sa drugim autonomnim česticama svesti.

Drugo, rekla bih da mi jesmo potencijalni Kreatori, ali za sada zakazujemo i kod najobičnijih 3D kreacija (nadam se da neću morati da navodim primere ), a svoje misli ne možemo da održimo usmerene duže od par minuta, šta dalje reći. Mislim da će put biti još veoma dug.



Da je izostalo projiciranje sopstvene interpretacije na druge u vidu prebacivanja da se neko zastrašuje ako se razgovara o nekim manifestacijama Apsoluta, da se čine nesuvisli pokušaji „definisanja nepostojećeg“ ako se učini pokušaj razmatranja činjenica, da se krši nečija slobodna volja i nekome nešto nameće jednostavnim poređenjem činjenica i njihove interpretacije, navođenja niskog stupnja svesti kod sagovornika i njegove nemogućnosti „poimanja da ništa ne postoji“ kao vrhunskog argumenta u diskusiji, kada se ukaže na intelekutalnu/logičku nekoherentnost neke tvrdnje, onda bi i ova napomena imala veću težinu .

Uz to, nema razloga za brigu, jer galaksija je samo projekcija na ekranu tvoje svesti.
Za razliku od onih prizora na ekranu nekih drugih (nepostojećih) svesti, koje doživljavaju implantiranja, programiranja i maltretiranja, ovde je samo rečeno da određene izjave spadaju u new age interpretaciju stvarnosti.
Ne boli baš toliko.

Ne shvataš ...

Pričaš o stvarima koje ne razumiješ, ne poimaš i ne s-poznaješ ...

Pišeš na osnovu pročitanog i umovanog ...

Govoriš iz ugla gledanja nekoga ko je još uvijek u ego-tripu, čiji ugao posmatranja je ograničen na maksimalno 89 stepeni ..., koji zbog te činjenice stvarnost percipira selektivno i ograničeno, u skladu sa svojim rasudama i predrasudama ..., ali se trudi da zvuči kao da vidi puno šire i više... (ovo je nešto slično prigovoru kojim me uporno bombarduješ u gotovo svakom svom postu, što je stvar tvoje subjektivne ocjene i percepcije, za šta ne tvrdim ni da je tačno, niti da nije tačno) ...

Ne zvučiš kao da o lucidnom sanjanju i stvarnosti govoriš iz iskustva Jednote (Ne-jastva) ...
...

E, sad,
sve su ovo zaključci neko-ga ko je umislio da to o čemu pričamo vidi iz šire, odnosno iz perspektive koja prevazilazi onih ključnih 90 stepeni (iza kojeg stepena se ukazuje vidik i na drugu stranu), al dopušta da to što priča i nije tako, i da pogrešno vidi i tvoju ograničenu perspektivu, i svoje šire horizonte, i sve ovo o čemu priča ...

Nije,
dakle, ISKLJUČIV, pa moli sve koji se ne slažu sa onim što priča da mu argumentovano ukažu da griješi i u čemu griješi ..., kao što će i on, sa svoje strane, pokušati argumentovano ukazati na ono što u stavovima drugih vidi kao nešto netačno i pogrešno ...

A evo
šta iz te subjektivne perspektive vidi pogrešno u tvojim stavovima u ovom posljednjem postu:

Ne postoji
ni objektivna, ni subjektivna stvarnost ... (ona je je uvijek trenutni proces ispoljavanja, projekcije ili manifestacije Apsoluta koji je projektuje i stvara svakog trena) ...

Postoje
samo različite percepcije i interpretacije (opažanja i tumačenja) te jedne i jedinstvene stvarnosti, koje su neophodne kao “rekvizit” igre koju Apsolut igra (sa samim Sobom)...

Naime,
pošto Apsolut ne može posmatrati samog sebe jer je bestjelesan i bezobličan, On stvara i projektuje “jastvo” i “oblači” ga u tjelesnu “odjeću", gdje se sada “jastvo” pojavljuje kao neka vrsta “posrednika” u posmatranju koje se odvija kroz “oči” i ostala “fizička čula” “bića” koje tu projekciju posmatra u tri dimenzije, kao nešto odvojeno od njegovog “fizičkog tijela” ... i to što doživljava tumači bilo kao javu, bilo kao snove (obične snove, svjesno sanjanje, astralne projekcije i vantjelesna iskustva, s tim što se ovo posljednje može tretirati kao nešto na granici između sna i jave) ...

Zato
kažem da mi kao fizička bića u tom apsolutnom smislu, tj. gledano iz Apsolutovog ugla od 0 - 360 stepeni, ne postojimo, nego da postojimo samo u relativnom smislu, ali time ne negiram naše postojanje u toj relativnoj stvarnosti, nego tvrdim da se ta naša relativna stvarnost može interpretirati i na takav način, čime se ne mijenja karakter same relativne stvarnosti, nego se dograđuje i proširuje njena interpretacija na način da “jastvo” sagleda da NIKADA NIJE ODVOJENO OD APSOLUTA i da se Apsolut može “naslutiti”, “spoznati” i “osjetiti” kao izvor svih čulnih utisaka (čulne projekcije), kako onih koje nam projektuje na javi tako i onih koje nam projektuje u snu, s tim što nam u 100% lucidnim snovima daje i dodatnu mogućnost ili bolje reći utisak, da mi sami kreiramo sadržaj te snivane projekcije, a što mi, voljnim putem i možemo da činimo (nakon što u potpunosti ovladamo našom snivanom javom) ...

Sa stanovišta rečenog,
a i logički gledano, izvan i osim Apsoluta ništa ne postoji, i zato mi u tom smislu nismo, niti možemo biti u interakciji sa drugim autonomnim česticama svesti (kako ti tvrdiš), jer drugih autonomnih ni neautonomnih čestica svijesti nema, niti ih može biti.

A što se tiče
onih tvojih sudijsko-tužilačko-advokatskih intervencija (tri D u jednom), ovaj put neću ništa komentarisati (da ne bih ponavljao ono što napisah u postu koji si premjestila na čatanje, i da ne bi i ovaj post završio ... na čatu) ...

Mogu ja...?
Mislim Ansika (od milja .. ANS-I-JA ) da je tvoja greska sto na osnovu onoga sto si dozivio u 12-toj godini - a iz cega si izvukao odredjene relativne zakljucke koje drzis apsolutno tocnima (ili obratno..) koje izvlacenje je tvoj izbor i tvoje pravo - kao da na neki nacin ocekujes da oni koji NISU IMALI ISTOVJETNO ISKUSTVO tebi vjeruju na rijec... ili barem razumiju i svakako prihvate tvoje Uvide ... i u svojim diskusijama polaze od istih premisa kao ti
A to nije slucaj.
Da li mozes razumjeti da baza (istina) s koje ti polazis u svojim diskusijama moze biti sasvim drugacija od baze(istine) ostalih? jer su izvedeni iz RAZLICITIH ISKUSTAVA?

Drugo, sto (mene barem) malo podsjeca na "new age" kod tebe je tvoj nepokolebljivi optimizam Kao da je sve predivno, a ovo najsavrseniji od svih svjetova, i kao da su sve suze i rane tek "igra na ekranu svijesti Jednoga" - sto moze iritirati one koji svijet NE VIDE kao Ekran po kojemu se Jedan igra Sam sa Sobom ... a takvih ima i treba se uvaziti njihovo (relativno) postojanje.. kao i vrijednost njihovih drukcijih iskustava i stavova, ma koliko u tvojm ocima sve to skupa "zaostajalo" za tvojim iskustvima i stavovima... i cak ako se radi samo o "poistovjecivanju s dodijeljenom Ulogom" (a ne vidi se iza toga Jedan koji Manipulira i mice konce)

Trece, sto se nadovezuje na prva dva, je tvoj stav "Ne shvataš ...
Pričaš o stvarima koje ne razumiješ, ne poimaš i ne s-poznaješ ...
Pišeš na osnovu pročitanog i umovanog ... " - djeluje kao stav svisoka, koliko god mozda bio opravdan... Oni koji NISU IMALI ISKUSTVO kao ti i koji ga nisu protumacili na tvoj nacin i iz njega izvukli zakljucke istovjetne tvojima shvatit ce to kao TVOJ ego-trip.. otprilike kao da hoces reci "JA ZNAM - a vi NE ZNATE; stoga mi nemojte proturjeciti!"
Tako se stvara nepotrebni jaz izmedju tebe i svih koji imaju drugacije misljenje zato sto nisu imali tvoje iskustvo, a mozda imaju i drugacije misljenje o tom tvom iskustvu nego sto ga ti imas.

Kapis?

Ans,

Ne zameri, no, cela ova priča o širini ugla percepcije, ne shvatanju, ne poimanju, ego-utakmica ko je spoznao, ko nije, kakva spoznaja je ona prava itd. mi nije preterano zanimljiva.
Malo je i kontradiktorna sa ostatkom posta, no, taj deo ću tebi ostaviti da raščivijaš.

Radije bih se vratila na samu temu:



Iz mog posta:
"Tzv. relativna stvarnost bi se mogla nazvati trenutnom manifestacijom Apsoluta. Po tome podseća na Bomove uvijene i razvijene redove. Pri tome, da li je ona relativno ili apsolutno postojeća je opet više filozofsko pitanje, relativno nebitno za našu konkretnu egzistenciju."

Dobro
Dodatak: To možeš da uporediš sa mlazovima vode iz vodoskoka. Vodoskok je beskonačnost mogućnosti/verovatnoće. Mlaz nastaje kao posledica vibracije autonomne čestice svesti i njene interakcije sa ukupnošću mogućnosti/verovatnoće.
Jer:



Lepo, ovo bi mogla da bude bitna tačka.
Apsolut ne interpretira stvarnost, on samo Jeste/Nije. Čist bitak/ne bitak (jer su na tom nivou svi, pa i taj vrhovni, polariteti ujedinjeni).

Možemo ga upravo nazvati sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće. (uključujući i postojanje i nepostojanje).

Da bi iskusio Odnos (igrao se sam sa sobom ako to hoćeš tako da nazoveš), on mora da stupi u interakciju sam sa sobom.
Da bi to mogao, on mora da se podeli.
Da bi interakcija bila potpuna, delovi Apsoluta moraju da dobiju svoje vrhovno svojstvo: potencijal za slobodnu volju i stvaranje (ono što nazivamo delovanjem). Usled ovog svojstva možemo ih nazvati autonomnim česticama svesti.

Istovremeno, one (autonomne čestice svesti) predstavljaju neku vrstu holografa. Odlika holografa je da nosi sliku celine u sebi koliko god se puta delio. Slično holografu on se javlja kao neka vrsta interferencijskog zapisa, iz koga postepeno, postepeno „iščitavamo“/“razvijamo“ (kao razvijanje filma) tu celovitost. (To je ono što nazivamo rastom bića).

Dok tu celovitost ne razviju, ne okončaju igru i ne vrate se u Bitak/Ne bitak, u svojoj interakciji sa sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće autonomne čestice svesti iznose različite aspekte apsolutne stvarnosti na površinu (oni mlazovi).

Objektivnom (manifestovanom, ne bih da razvučem priču) stvarnošću nazivamo ukupnu manifestaciju Apsoluta, nastalu kroz interakciju tih autonomnih čestica svesti sa sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće. Pošto su autonomne, one – kao što se rođenim očima u ovom trenutku možemo uveriti – dejstvuju na drugačije načine. Različite.

Različitost – različite „interpretacije stvarnosti“ - ne znači imati „mišljenje“ da je voda suva ili da se ono što se manifestovalo u stvari nije manifestovalo (na primer Sivi koji vrše implantiranja i emitovanje crtanih filmova), već znači drugačiju interakciju sa sveukupnošću mogućnosti/verovatnoće na osnovu slobodne volje.

Te da se vratim na našu priču sa ožiljkom: implantiranje nekih drugih bića da bi se njihova volja stavila pod svoju kontrolu predstavlja izraz slobodne volje određenih autonomnih čestica svesti (dakle, koje još nisu „razvile“ukupan interferencijski snimak). Implantirane čestice svesti mogu slobodno da izaberu da budu prevarene ili implantirane i pristanu da se u ime samozvanog Njega odreknu svog vrhovnog svojstva– sopstvene slobodne volje - ili mogu da učine napor da postignu individuaciju svesti, kao preduslov da bi razvile onu celovitost iz samih sebe (na osnovu svoje ograničene procene bih rekla da je to u skladu sa originalnom mišlju).

Sve mogućnosti su raspoložive. U tome je poenta čitave priče .



Sa stanovišta rečenog ne može se bezuslovno reći da Apsolut postoji, jer, kao što je gore navedeno, on logično u sebi objedinjava i Bitak i Nebitak. Odakle inače Ne-Ja.

Takođe sa stanovišta logike, a u vezi sa gornjom tvrdnjom da postoje samo „različite interpretacije stvarnosti“, ne može se reći da ne postoje interpretatori.

Takođe, postojeći/Nepostojeći Apsolut ne može ništa interpretirati. On samo Jeste/Nije .



Takođe sa stanovišta logike, a u vezi sa gore rečenim, da se Apsolut igra sam sa sobom, ne može se reći da čestice svesti nisu u interakciji.
Pa to je ključna teza tvoje postavke. One to upravo i rade.

Naravno da niko ne spori da one nikada stvarno nisu odvojene od Apsoluta
Pa nose ga u sebi kao interferencijski snimak jedne Apsolutne stvarnosti, koja se postepeno razvija korišćenjem katalizatora životnih iskustava
(shvaćeno u najširem mogućem smislu).
Učenjem/igrom, kako hoćeš .



Hm, šta rekoh pogrešno?
"Da je izostalo projiciranje sopstvene interpretacije na druge u vidu prebacivanja da se neko zastrašuje ako se razgovara o nekim manifestacijama Apsoluta, da se čine nesuvisli pokušaji „definisanja nepostojećeg“ ako se učini pokušaj razmatranja činjenica, da se krši nečija slobodna volja i nekome nešto nameće jednostavnim poređenjem činjenica i njihove interpretacije, navođenja niskog stupnja svesti kod sagovornika i njegove nemogućnosti „poimanja da ništa ne postoji“ kao vrhunskog argumenta u diskusiji, kada se ukaže na intelekutalnu/logičku nekoherentnost neke tvrdnje, onda bi i ova napomena imala veću težinu."

Mogu da navedem citate za svaki od ovih navoda. Sorry, ne optužujem tebe niti tebi sudim, samo navodim tvoje reči i kažem da se meni ovaj način komunikacije ne dopada. U svrhu boljeg, naravno.
I to je sve.

Ti slične (3D u jednom ) navode ponavljaš u svakom postu, tako nisam mislila da će ti posebno smetati

Mislim, sestro charleston,

da je tvoja greška što bez osnova zaključuješ da ja očekuje da oni koji NISU IMALI ISTOVJETNO ISKUSTVO vjeruju mojem iskustvu na riječ... ili barem razumiju i svakako prihvate moje Uvide ... i u svojim diskusijama polaze od istih premisa kao ja ...

Ne znam na osnovu čega si to zaključila ..., ali ...
ja ovo piše iz dva razloga:

Prvo, da oni koji su imali istovjetna ili iskustva slična mojima pre-poznaju ta iskustva kod “drugih” i tako se uvjere ... u mnogo što-šta (između ostalog, da nisu izgubili ... zdravu pamet, il da nisu izgubili ... sebe),

Drugo, zato što takva diskusija možda u nekom od diskutanata koji su već blizu takvog uvida, potakne il podstakne il pospješi il pogura proces (samo)spoznaje, čiji krajnji produkt, bez obzira o kakvom “jastvu” se radi, jeste (makar i kratkotrajna) spoznaja “bez-jastva” koja spoznaja je kod svakog takvog jastva potpuno IDENTIČNA (pod uslovom da je istinita, a istinita je onda kad nema ni 0,0000000000001 % sumnje ... da je to krajnja istina) ...

I zato ne postoji NIKAKVA mogućnost da baza (istina) s koje ja polazi u svojim diskusijama može biti sasvim drugačija od baze (istine) ostalih koji su imali istovjetno iskustvo, jer, ukoliko su istinita, onda sva iskustva UVIJEK potiču iz istovjetne baze ISKUSTVA (upravo zato to i jeste jedino Apsolutno Istinito iskustvo, jer je tu Istina samoprepoznata i izjednačena sa Sobom)?

Treće, što (mene barem, tebe barem, a kolko vidim barem još i neke) malo podsjeća na "new age" kod mene je taj nepokolebljivi optimizam: Kao da je sve kako treba, jer svakog trena biva (takvo kakvo jeste) kreirano od Predivnog, koji jedini zna zašto je to što upravo jeste tako (... da bi postojalo lijepo, mora se kreirati i ružno, ...da bi postojala sreća i zadovoljstvo, mora se kreirati bol i patnja, ...), i zato su sva zadovoljstva i užici, sve suze i rane tek "igra na ekranu svijesti Jednoga" - što moze iritirati one koji svijet NE VIDE kao Ekran po kojemu se Jedan igra Sam sa Sobom ... a takvih ima i treba se uvažiti njihovo (relativno) postojanje... kao i vrijednost njihovih drukčijih iskustava i stavova,... i čak ako se radi samo o "poistovjećivanju s dodijeljenom Ulogom" (a ne vidi se iza toga Jedan koji Manipulira i miče konce)

I treće (sad ćeš reć da ne znam da brojim), što se nadovezuje na prva dva, ...Tačno je da moj stav iz prošlog posta ("Ne shvataš ...
Pričaš o stvarima koje ne razumiješ, ne poimaš i ne s-poznaješ ...
Pišeš na osnovu pročitanog i umovanog ... "),
djeluje kao stav svisoka, ali koji, koliko god je u principu neopravdan ..., ponekad je možda malo i opravdan ako mu je namjera da posluži kao ogledalo nekome ko sebe se ko sebe se ko sebe se ogleda u pogrešnom ogledalcu (a dal je bilo opravdano u konkretnom slučaju, ili nije, ... možda će nam reći osoba kojoj je to bilo namijenjeno, kad gledajući u pravo ogledalce umjesto kraljice vidi ... Prazninu, ... tj. kad ego posmatrajući se u ogledalu Apsoluta spozna da ne postoji) ...

Tebi i gotovo svima ostalima, nisam se tako obraćao, niti bih, da se tako ne stvara nepotrebni jaz izmedju mene i svih koji imaju drugačije mišljenje zato što nisu imali moje iskustvo, a možda imaju i drugačije mišljenje o tom mom iskustvu nego što ga ja ima.
...

Kapiš?

P.S. Eto zašto volim tvoje postove ..., samo dodam po koju riječ il slovo,
i ispadne nešto sasvim novo, samo iz malko drugačije perspektive ...

Ans, da te pitam nesto. Pa ako si voljan da mi odgovoris, odgovori, a mozes i da me odjebes kao sto si to uradio ovde iako to nije lepo i ne prilici tako (sve)-STRA-(s)nom coveku



Elem, evo dva pitanja: Da li osecas nekakav poriv/potrebu/nagon da odgovoris kada vidis da se neko ne slaze potpuno sa tobom? Da li ti se cesto cini da se ljudi ne slazu sa tobom?

I da ponovim moje ranije pitanje sa nadom da ovaj put neces da me odjebes nego da mi konkretno odgovoris: Kako bismo mogli znanja, koja ti kazes da sticemo, iz tzv. "lucidnog sanjanja" da iskoristimo i na javi?

Hvala