Nemam snage ni tzv znanja da jednom rijecju ganjam stotinu rijeci i tako razvijem neku svoju ideju koja bi obuhvatila dogovorenu saglasnost i konstruktivno je sabotirala/urusila u nesto sto blokira um.
Kastaneda bi to vjerovatno nazvao opazanje iza konceptualnog vela.bez koncepcije.
Ali ima drugih koji to mogu naravno po mom rasudjivanju sto nikako ne znaci da ono ipak nije subjektivno.
Iz-Sah "zivot je sada" i po sistemu salji dalje,moja preporuka.
S: Znači li to da čovek nema individualnost?
Sah: Još uvek nema; to ne znači da ne može da je ostvari. Proces individualizacije je
proces depersonalizacije. Ako mislimo da je specifičnost naše mehaničnosti - individualnost,
onda je nikada nećemo ostvariti, jer će nas vera u sopstvenu dovršenost sprečiti da
pristupimo dovršavanju.
Čovek nije dovršen, i ako poveruje da jeste, unutrašnja evolucija se prekida. Pošto
nemamo hrabrosti da se suočimo sa činjenicama, vera dodatno pogoršava ionako nezavidnu
situaciju. Jedan jedini trenutak posmatranja dovoljan je da nam uništi iluziju dovršenosti.
Nama je ipak lakše da verujemo, jer vera je uspavljujuća. Opasnost vere je u tome što
nam ona prividno olakšava život. Posmatranje je teško jer rasanjuje, a osim toga,
anestetik verovanja tada prestaje da deluje! Viđenje činjeničnog stanja stvari ne može te
ostaviti ravnodušnim. Tada moraš nešto da učiniš sa sobom. Ne sa svetom, nego sa sobom.
S: Zbog čega revolucionari insistiraju na menjanju sveta ?
Sah: Zbog nesvesnosti, I njihovi sledbenici su sledbenici samo zato što nisu svesni.
Promena okolnosti te ubeđuje da se nešto promenilo i u tebi samom. To mišljenje je
daleko od istine. Revolucionar menja uslove življenja, dok "evolucionar" menja sebe samog.
Kad osvestiš život u sebi, život oko tebe se stoprocentno menja. Ali, ako kreneš od
okolnosti, sve u tebi ostaje isto.
Svejedno je da li si psihološka mašina u povoljnim ili nepovoljnim okolnostima, ali
dokle god si mašina, ti insistiraš na okolnostima i, logično, na njihovoj promeni zato što su
ti, kad si mašina, važne samo okolnosti; i to po mogućstvu povoljne. Neugodno je osmotriti
sebe, ali bez obzira na sve, bolje je (simbolično) umreti u samospoznaji nego (bukvalno) na
barikadama.
Revolucionar je čovek koji nije svestan da je kratkovid. Njemu su svi pejsaži
utonuli u maglu, i umesto da popravi vid, on želi da pomeri pejsaže na pristojnu udaljenost.
Ako shvati u čemu je problem, ostaviće revoluciju po strani i otpočeti evoluciju. To je
hrabrost: suočiti se sa uzrokom, ne sa posledicom kratkovidosti.
S: Ipak, meni se čini da je i za promenu okolnosti potrebna velika hrabrost, nije li tako?
Sah: Ne, dovoljna je glupost. Hrabrost je čin i potvrda inteligencije. Rešavati problem onim
što stvara problem je glupost, a ne inteligencija ili hrabrost. Hrabrost je istovremeno i
uzrok i posledica samoposmatranja. Ako posma-tranja nema, onda se oslanjamo na "bolje
sutra" i smatramo sebe herojima.
S: Na osnovu svega što govorite, može se zaključiti da čovek nije dovoljno svestan da bi
mogao da primeti koliko je nesvestan. Da li sam u pravu?
Sah: Da, čovek jednostavno ne vidi činjenicu svog neznanja upravo stoga što je ona isuviše
očigledna. To me podseća na molitvu jednog isihaste: "Bože, isuviše si prisutan da bih
mogao da te vidim!"
I "o tome tako" malo skraceno a ako je previse nek se brise!
O TOME TAKO
(TZV. PJESME)
TEBI
Nisam znao, kada sam ih izgovarao, da
ove reci mogu da dopru do Tebe. Ali,
desilo se, i ko zna ko je za to zasluzan
ili kriv.
To su samo reci: ljudske, neposredne,
proste, reci koje sam izricao u
tisini svoje sobe, uvek u cetri oka.
Diskretno.
Sada su tvoje oci nad njima.
Mozda je, iza reci, i ostao poneki pogled,
nenamerno utisnut u njihovo
znacenje, pa sada , posredno zurimo jedan u
drugoga - bez da smo to ikada hteli.
Ko zna... mozda reci prekinu vezu.
Jednake su sanse da je stvore.
Mozda cemo se, negde iza poslednje
reci, slatko nasmejati, ko radosni
putnici koji su jedini preziveli brodolom
misljenja, i sada znaju veliku,
svetu, obicnu tajnu :
Dragocenost ljudskog zivota...
Cudesnost ljudskih mogucnosti...
Bujnost postojanja samog po sebi...
Zivi tu tajnu. Slobodno. Pred svima.
To je jedini nacin - znam da znamo - da se
bude mudro indiskretan.
IZA DIVNE OPASNOSTI
1. STVARNOST NA PRVI POGLED
To se, otprilike,
Desilo ovko:
Vidjenjem samim videh je samu.
Bio sam sve.
Bila je svako.
I nista... mrak je grlio tamu.
2. PRED OGLEDALOM UMA
Ja sam, kazu, onaj preko puta mene.
Vidim maslinovu grancicu i zmiju.
(Ta licna dvojina coveka skrene
cim poveruje u mitologiju.)
Izmesani, naizgled, kao jake vode
Mi se dozivotno cutkamo kroz buku.
A pecati ropstva na pismu slobode
Lome se kad staklo izranjavi ruku.
................
4. VRLO VAZNO
Otvaram usta : neki cudni zvuci;
Udisaj pa izdisaj, sve lepo i lako.
Ne mrdam uopste. Prolaze trenutci.
Sve je samo to sto jeste.
Ali...
Neiskazano cuti u obliku mocno
I svaki mu dah vecnost kratkoveka.
I srce trenutka kuca danonocno.
To sto jeste - jeste.
Neka....
5. LJUBAV
Sa samog dna jestenja susti vrh se javlja:
"Zdravo da si Nesto, ma kakvo da jesi.
Ponistenjem dvojstva To srce slavlja.
Kad se sebi vratis i mene ponesi.
"
6. CUDO NAD CUDIMA
Ako te ima, kazem, ako te nema,
I ako nisi (a nisi iako jesi)
Nesto se, ipak , bas tebi sprema.
Nesto ce morati da se desi.
I nije uopste vazno gde si,
Kuda hrlis, od cega bezis...
K'o u nekoj mekoj presi
U kovcegu uma lezis.
Tu si od - ohoho - ko zna kad.
Nikad se nista promeniti nece.
Sadasnji let sutrasnji je pad
iz neceg drugog u nista trece.
Ja sam jesi i nista ti si
Uglavnom, sve si. A nisi.
................
8. MAYA I JA
Jos te ne umem i zato hocu
Okom da znam kroz tvoje zene:
"Koje to zamke,potajno, nocu,
Tobom, ko zrtvom, vrebaju mene ?"
Ni sebe ne umem i moram zato
Kroz tebe samu do sebe doci.
Omca od zlata nije tek "zlato"
A ti si prolaz i ja cu proci.
Kroz usko grlo mucnog izbavljenja,
Sve te zmijolike prstenove tame.
Dvojsto je moje predhodnica vrenja,
Jednina vec vino sto se sobom zapija
Pa se igra vrti oko sebe same:
Ja - zivi prolaznik. Ti - mrtva kapija.
Ja - zivi prolaznik. Ti - mrtva kapija.
Ja - zivi prolaznik. Ti - mrtva kapija.
.....................
11. MOZDA NI UDAR
Mozda si bio to
Parce srca na srci stradanja,
Mrciniste patnje,
Hranljiv i gorak do nerazaznavanja.
Mozda si bio, mozda jos jesi
Raznesen jezik
sto sam sebe przi
I leci.
Mozda si bio, mozda jesi, i bices
Mozda zar, ili zid
Mozda, sto ne deli nista
A postoji -
Mozda postoji zaludan taj
Beskrajno supalj dom.
Mozda si bio.
Ipak ti. Uostalom...
12. CORAVE BAKE POD STARE DANE
Da jesi ko sto nisi
I da budes
Koliko te nema
E,
Tad bi zajedno bili.
Za sad te znalacki ne znam
Pa mi preostaje
Da recima pravdam nepostojanje
Dok ti, cudesno,
Odsustvom jesi.
A meni, ko krv, iz srca isticu dani,
Sve tamniji, surovo sivi, upola
kraci.
No jedno znam, zaista znam...
Znam da tebe nema, ali cu te naci.
........................
15. OGLEDALA NE POSTOJE
Ulazim (to mi se samo cini)
U sebe, u hram nebrojedini
Ko u gotovo svecanu smrt
Bez ranjavanja vazduha sto, miran,
Nalik ruzi u ledu,
U plucima postaje staklasto krt...
Ulazim ozbiljan. Cak mi ni red
Nije u redu.
Kozna je soba samodovoljno meka
grobna teskoba
Gde sve zurno vapi :
"Rasplini se, rasplini se,
rasplini...."
Ostajem, ipak, ostajem i hrabar
Ulazim (to mi se samo cini)
u smisao konacnog dokrajcenja :
- Pobuna, pokret i pad srcane
ponornice,
Slepilo, raskol budjenja, mir
Ko prevrat ludila, stobojne boje -
Osecam da znam to mrtvo lice,
Osecam to lice
I znam da je moje.
16. NISTAVILO KOJE CEGA
Jedna noc,
A zatim svetlost
Nalik bljesku vestog klina.
Tada se dogodilo Nista.
Izgledalo je mucno jer ga nije bilo
I svi uzdrhtase u magnovanju trena
Kao devica, tiha, pred poljubcem.
Nemocni svedoci nistavila
Sklapali smo sunce vida
(ne daj me Boze, Boze, Boze)
A grla su samo cvala u krik, u
leleke.
Nije utelobljen glas sto uslisiti
moze
Puteve udesa.
Paradoks je strah sto nas
prisiljava
Da se pomno branimo
Od svega sto bi nam uklonilo
Uzrocnik tog straha.
I koje sad dobro zazivati
U ludom krsu mesa?
Niko se ne odaziva.
Svako je sam.
Svako je ja
Dok bahato Nista, strasno jer ga nije
Ko nesto se zbiva:
Nalik bljesku vestog klina
Jedna svetlost
I jedna noc.
SMISAO BESMISLICE
17. ISKAZ O OSTANKU
Necu da se vratim medju (citaj

ljude
Besebni sto ljube oblik, ime, broj.
Ostacu sam, napokon da budem
Kao krajputas - svacije svoj.
I necu da nosim obicajne lance,
Taj nakit robova s imenom sloboda,
Ostacu sam, neznan za neznane,
Usnulom jastuk, ozednjelom voda.
Ja im saljem osmeh - oni vide zube.
Vec mi je svejedno... Zaludni postoje
Ti sto sobom nisu sto se moze biti.
Necu.
Necu.
Necu.
Nemoj ni ti.
............................
19. KARMICKO POMILOVANJE
Klececi stojim ispred zgrade Suda.
Dobio sam poziv od onih sto klece.
Kao basmebrigas ni ne pitam kuda
Ni u kom ce smeru krv da mi potece.
A ravno sam dusan za sve sto ce teci,
Govorim i sebe otvaram ko vrata.
Kakvu li ce kaznu porota izreci
Jednom veteranu besmislenog rata?
Sagledavsi smrt, shvatam, nema je.
Java je tek vlas bujne kose sna.
Mir, dosadan sebi, radja ratove.
Vaga pravde postaje samo jedan tas
Pa se jasno vidi ko je sudija.
To sto slusa presudu prepoznaje glas.
20. KAZAMAT DOZIVOTNE SLOBODE
Zavesa je pala - o! - davno pre prvog cina.
Smisao je besmislice beskrvno dobio bitku.
Samica uma - napokon prazna. Bez domacina.
Kazem : nemam sebe. A nisam na gubitku.
Prozori lobanje su belike nesite nule:
Staklo fali, ram nije tu, nema vrata.
Protivrecne su misli ponapustale kule
A paradoks ceska potiljak kazamata.
I vilice tvrdjave mekano gube cigle.
Sve skoro pazljivo truli, sprat po sprat.
Dvojnosti su sveta lagono se digle
I odjahale - da ne lajem- u nepovrat.
Sasvim sam i beo, sred ciste cistine,
Radujem se sulud, prepun praznine.
.......................
POTKOPAVANJA
22. AMANET NOVORODJENOM
Nema na zemlji nepoznate staze.
Svaki sat je isti, jednaka su doba.
Svi po istom bespucu guduraju, plaze.
Gospodara nema. Rob prodaje roba.
Dopusti im, dete, makar da te gaze.
Zuri iz sebe kao iz groba.
...............
24. NAKON BUDJENJA
Bas nikoga nema iza ocne duplje.
U lobanji vetrovi veselo pevaju:
"Ziveti prazno, ah, voleti suplje
Zene sto samo u sebe zevaju".
Misao trtlja kroz mozdane kosti,
Sve reci kao bakrenjaci zvece:
"Most je na putu da se premosti."
Ili : "Voda sama po sebi tece."
I vetrovi srca su promaja bucna
Koja, od spolja, na pesmicu lici.
Svi blazeno buncaju a tirada mucna
Jos vise podstice pesmice da nicu.
Mi smo u zivotu ko u nekoj prici
Koja uopste ne pamti pricu.
..............
26. SLOBODNA UPOTREBA OGRANICENJA
Pusti pravila pusta.
Sta mora - mora biti.
Cak i casa iz koje ces piti
Vec zna ti usta.
Zapisana stvar ima da se desi
Ma kakav izabrao smer.
Ako mora da te zdere Zver
Niko ne moze da te obesi.
Pusti sva pravila
I bice ti bolje.
Kad se sebi vratis moraces da
shvatis
Da smo nistavila
Slobodne volje.
6. RE LIGARE
27. ZDRAVICA
Zdravo zivo!
Vrlo je lako ne biti ziv:
Ponavljaj sebi da si oran i lep,
Da je sve u najboljem redu
A da su reci odelca i step
Za gologuzi smisao postojanja.
Ubijaj vreme
Dok te ne dotice,
A svaki trenutak da osetis sebe
Preventivno proglasi dosadom
I listaj, spokojan, citulje od juce.
U tebi se nekakvo sopstvo gosti
Strasnim problemom prenaseljenosti
Pri sveopstoj podeli.
To cudo od duse bog nek ti oprosti.
(bar ces verovati da ste)
Ziveli !
28. BRONZANA BOJA SAMOZAVARAVANJA
Ne spominji mi vise te putesestvije.
I gde bi da odes? U kom to smeru?
Zid su vere cigle vrlo ljupke teorije:
"Veruj da treba imati veru."
U dugom cekanju pred doticnim zidom
Strah izmislja prolaz spijunkom nadanja
[to je odraz slepila, jer tek se vidom
Ulazi u nebesko kraljevstvo padanja.
Koristi nagadjanjem stake raznorazne:
Oblik, ime, poredjenja ko rezervnu nogu.
Iza svakog ja su prostorije prazne,
Pobogu!
To iza imena - gde je? Reci gde je?
Suncanje na glasovima jos moze da prija
No nit' sunce greje niti sunce sija....
29. ZVUCI RECI
Mi smo mislimo te svoje misli;
Meh praznog uma smeh je sredista
A tu je hladno pa smo se stisli
Svako uz svoju tacku gledista.
Iz jezgra gledam: nista ne vidim.
Oci su ledena ponorista greha
Pa jedva cekam da se zabridim
I umrem od sebe ko od smeha.
Ko govori bilo sta
Laze.
Bilo sta,
Kazem.
30 VJERUJU
Vernik tvari pita :"U cemu je stvar?"
(oko toga se koplja odvajkada lome)
Bez secanja Tvorac postaje tvar.
A zaista, kvar i jeste u tome
sto ne razumemo to : nerazumevanje.
Odsustvo pevaca istinsko je pevanje
Pa su svi vernici, u stvari,
Tvorci unutar tvari.
31 DUPKE PUNA POZORISTA
Ko mitoloska zmija
Periferija se svija
Sve sebi
Iste srediste
I ja bih i ja
Gledaoci vriste
Sred same srede sredista
Vidim i ja to ja
Kao nista
Boze svasta
Pa nisu li tela nasa
Susta sedista
Jasta
E onda
Tek tako
(da se (da te) sredim)
Sedim i gledam.
32. POTKOPAVANJA
Znas,
Postoji put
I ispod staze
To
Bas
I nije tvoje.
I staze postoje
Koje se boje
Da te nagaze.
................
34. IMPERATIV NAKON POTOPA
Idi i kazi
Zemlji da je volim.
Reci to glasno, sto glasnije reci
(Zemlja ko zemlja, nagluva je cesto).
Molim se strasno : i tebi i deci
Potrebno je sto konkretnije mesto.
Tvoj povratak stvorice
Strasnju pometnju:
Nemire, mukanja, nesloge.
Ostanak, za pilice,
Oznacava pretnju
Od svirepo uljudjene noge.
35.NIJE TESKO OPROSTITI GREH
Boze, boze moj,
Kad disao ne bi,
Bar bih znao da me stranputica vodi.
Sada slabost kaze
Da me vuces k sebi,
Mene nigde nije, prazno telo hodi.
Moje volje nema a tvoja pritiska.
Korake mi tvori i rasteze dah.
Krenem li ka Tebi, lisices me vriska.
Napustim li sebe, dokazujem strah.
36. JANUS GRESNIKU NAMERNIKU
Podji kud hoces. Gde? - do smisla trajanja !?
Vrlo dobar izbor.... Nikud neces stici.
Sebe ces, raslojen, blago zaobici
Zbog budalastine udvajanja.
Cuj... Zanima me : kome bi posao ti?
Kao da te nestrpljiv iscekuje neko
Ko tobom postoji pa slatko spi:
Sanja da si davno otisao preko
Gde istina pravi se po ljudskoj meri
(ima tvoje telo, oci tvoje, cak i pamet).
Ona , velikodusna, raskriljuje dveri
Ali...
Cim se udje, bol postane namet.
O !
Nece valjda dovek
Patnja da te budi?
Moze li se dvojstvo dokrajciti
Ikad ?
Dogod nisi covek
ja je sto i ljudi
Ali ljudi nisu ja
Nikad.
.....................
40. PRISEBIRANJE
Andjeli nadzemlja
Obozavaju samo jednu stvar:
Sopstvena krila.
Otuda pad.
Ne okrecem se.
Ko zna ko ce da odleprsa.
U nama je sudbina
Jednako teska
Ko i krivica prvog coveka.
Kad izgubis ono
sto nikad, ama bas nikad nisi
Ni hteo da imas
Shvatis, IUmres.
Od smeha.
Sasvim sam.
......................
42. KALI MA
Kraj gline sam (tup i neuk Adam),
Umoran i mek, tek smisljena vrsta.
Dazdeci tiho, na dnu sebe padam
U dno odaslanja,
Poljubcem, ko cudom, otkovan s krsta
Nepostojanja.
O usne tajnom pecacene!
Moze li duh s mesom da sraste?
Jer Tebe jos nema i nema mene.
A. Nista raste,
I klizim polako kroz
krecnjak magnovanja,
Iz potonjenog sebe besumno se tocim
U sebe - svevidnost, u molitvu bdenja,
Gde, evo, napokon, nazirem ti oci :
Belo. Pa zeleno. Zatim zene,
Precizne i brze kao laste.
No... znam. Tebe nema. I nema mene.
A Nista raste.
43. VIGJANA BHAIRAVA TANTRA
Boze, dopusti da zaceli dvojnost
Tek onako, iz cuda, najednom!
Neka se nebo, kroz opojnost
Samozaborava stopi sa dnom.
Neka me nema da bucan slutim
Radost jednine duvanjem u rog.
Ali....
Dopusti da makar cutim
To sto jesam - jer jesi- Bog.
..........................
49. STA JE IZA STA JE IZA
Put prema putniku citka je azbuka.
Koraci su tecno sricanje skitanja,
Mir i spokoj uma bas stabilna buka
A konacan odgovor - odsustvo pitanja.
Samo sebe spreci
Blagogagoljanjem da otvaras rane.
S one strane reci: s, one i strane.
Nema se gde.
Stvarnost je prestanak putnika i puta.
Smrt zivot ploda, ah, napokon zrenje!
I vidis ... Ko kad se gutac proguta
Gubitak sebe je usebljenje.
50. BOJAZAN PRVE LICNE ZAMENICE
Ja. Neko. Nekud. Korak po korak.
Nesto me dise. Vidim - rastu pluca.
supalj je vidik. A smer je gorak:
Sobom. Ko stazom. Do bespuca.
Raseljena cula. Lobanja prazna.
Smiraja nema. Vidim - ni svanuca.
A to je mir (mir je ovde kazna):
Ko stazom. Sobom. Do bespuca.
I neko. I nekud. Isve u nista
Sliva se tiho. Uvire. Slazi.
A ja je Put. Nikog na stazi.
Tako. Do smrti. Vidim - ishodista.
Krvareci sjajem. Prespojen deobom.
Ko stazom. Do bespuca: sobom...
51. UZALUDNA HAJKA
Kad god si uzmicala u sebe
Ko noz u korice, preostra
od obilja ociglednosti,
Tisina zajednistva pekla je
Svaki put dozivotno
Ko kad se so toplo zarumeni
Divljom podatnoscu uvek sveze rane.
Ni strasna lepota precutanog (vidjenja,
doticaja, svejedno),
Ni mekano krzno nebacenog vriska
Ne moze da stopi niti da zagreje
Brisani prostor izme|u Ti i Ja.
Znam da to vredja simetriju
pospoljenog kruga;
Taj veznik ko tumor sintakse, taj most
Koji nikada, mozda,
necu moci da predjem.
Pa neka onda to sto jeste
Ili jesi (ponavljam, svejedno)
Bude kao ptica koju lovim zamkom
Brzopoteznih pojmova,
Ja, neuk lovac sto u tebe
puca nedozreloscu
U obliku metka koji precizno leti
Ka smislu sopstvenog promasaja.
..........
Naposletku, gotovo ravnodusan,
Provlacim prste kroz raspusteno,
razbaruseno nebo,
Njusim zgarista nekadasnje plaveti
I opet se znojim, jos jednom se upinjem
Da zaboravim slova,
Sva ova slova sto ponovo,
Prokleta, opisuju tu
Strahovitu jednostavnost Neizrecivog.
.....................
56. IZBIVANJE
Biti (gde si?)
Ne reci
Jesam
Jesam
Je bol sto se mora
Dok jesi
Dakle
Biti (a gde?)
Jer jesi vec bio
U biti sebe
Gde sve je
A niceg nema
Sem tebe
Biti i bivati
Zatim
Bivanje biti
sta drugo sa tim
57. PREPOZNAVANJE
Sve vidi sve. Pa ni strela
Meti nikad posla ne bi
Da, prisebna, nije srela
Sopstveni vrh u sebi.
Pogodak
Je znak.
....................
60. O CEMU SE TU ZAPRAVO RADI
Nebo je skroz prazno, ali niko ne bi
U dostupan raj, i svako se vadi.
Ti ne kukaj klececi. Mulj uma istrebi.
Bog nek bude Bog - dok mu ne dojadi.
Ako si vec resio da radis na sebi
Pusti, pobogu, to Sebe da radi.
Kad se probudis (jednom ,kad - tad...)
Umreces od smeha i punoce slavlja :
"Tamo" jeste ovde, "vreme" trajno "sad",
A tren se trenutka nikad ne ponavlja.
No - ne pokusavaj. Prosto: ostvari !
Istina je telo u odori lazi.
Ne pitaj mnogo.
Ne tumaraj.
U stvari,
Ovde je tragalac to sto se trazi.
.............
62. POSLE SVIH SUSNIH GODINA
Lepota,
Ta slatka nemoc pred cudom trajanja,
Ukus neponovljive svezine,
Taj dobri,
Dobri tren pojednostavljenja.
Sve sto sada jeste
Kroz uvid u sebe
Bubri se i menja
Raste, puca, dise.
Vise ni rec kisa
A ni zvuci kise
Dotaci ne mogu
Socnu radost spajanja
Tebe i tisine
U nemost plodnog zrenja.
I to je lepota:
Ta slatka nemoc pred cudom trajanja
Svezine pojednostsvljenja.
63. KRAJ ZEDJI
Zagledah se
Pazljivo
U onog
sto gleda.
Predavao se
Trapavo
Tupo
Suro
Onom sto treba
Da se preda.
I ko je tu cvet?
Ko kome tle?
Boze, jesi li
Zagledan mnome
U vlastitu tamu?
A onda ozedneh
I videh -
Gle!
To voda pije sebe samu.
ERGO....
64. FANA FILAH
Ostaje
Sve
Sem reci
Iza poslednje tacke.