kriger je napisao/la:
Antoan je napisao/la:
...(iako mistika nije na vrhu po mogućnostima i metodu sudbonosno bitnih saznanja, za nas, živa bića, bića svetlosti, a ne tame);...
možeš li ovo malo da pojasniš ? na šta konkretno misliš ?
pozdrav
PS. nije provokacija ili poziv na polemiku, samo radoznalost

PraŠćajte na dužini
U osnovi, saznavati možemo upotrebom naših 5 telesnih čulnih organa za sticanja znanja, (vrlo oskudna znanja o stvarnosti stičemo tako; čula često varaju i opažaju samo fragmente stvarnosti, ne celinu, ne sve aspekte - Huan bi rekao da su čula nivoi svesti), taj nivo imaju i životinje na razne i često znantno dublje načine od čoveka.
Zatim upotrebom rasuđivanja na razne načine. Ovde je filosofija glavni predstavnik, koja nastoji spekulativnim moćima uma otkriti istinu o nama, stvarnosti, svetu u kome smo, konačnom prvobitnom uzroku svih ostalih uzroka...
U materijalnoj nauci se čulno opažanje i rasuđivanje pomažu eksperimentom da bi se nešto saznalo (nažalost to su sveli samo na fizički nivo realnosti - na proučavanje materijalnih elemenata i njihovih interakcija). I istovremeno debelo zagazili u zamke racionalizma (ne racaionalnosti, već racionalizma! - to kada se ima takvo sagledavanje stvarnosti po kome se razum smatra jedinim ili makar najglavnijim izvorom saznanja kojim se može doći do istine (katastrofalna spekulativna predpostavka koja je i zavela čitavu civilizaciju) To je ujedno i problematika upotrebe čistoga uma, zaglibljivanje u racionalnost a pored toga i velike ograničenosti upotrebe logike u otkrivanj konačnih istina. Budući da je logika u suštinskim pitanjima nekonkluzivna, nepotpuna i induktivna, a ljudi se često u njenoj upotrebi varaju pa vlastite spekulacije predstavljaju kao konačne zaključke iako u njima nema nikakve apodiktike (logičke nužnosti, to kada iz premisa nužno sledi određeni zaključak), već tek puke spekulativne mogućnosti.
Zatim tu je metafizika tj. mistika čiji je predmet proučavanja nad-fizička (metafizička) realnost, a što je izvan i teoretskih mogućnosti dosega čulnog opažanja i čiste upotrebe uma, rasuđivanja, Ona se bazira na promenama nivoa svesti i kombinovanju nivoa svesti (kao kada se u običnom sanjanju kida kontinuitet svesti sa javom, u mistici se taj kontinuitet ponovo povezuje pa nam se svest sa jave fuzioniše sa svešću iz snova; inače dva raličita nivoa svesti i kod običnih ljudi najčešće razdvojena, jel, čovek kapira da je sanjao san tek kada se probudi, a mističar to kapira i u toku trajanja sna i to praktično koristi - na sličan način i ovo što nam se dešava na javi je u suštini san - samo da bi to spoznali nužno je da probudimo četvrti nivo svesti - da se probudimo u nivou svesti koji nam omogućava da spoznamo da je ovo samo san - inače dok ovaj san jave traje nema načina da skopčamo da sanjamo, baš kao što ni običan čovek ne skopča da sanja sve dok se ne probudi u različitom nivou svesti od sanjanja).
U ova saznanja spada i ono što Huan zove nemim znanjem; znanje koje nije ni pod-logično (čulna saznanja) nije ni logično a ni nelogično, već prosto - nad-logično; nešto u nama zna bez da nužno rasuđuje (mada se i rasuđivanje u vezi sa tim može javiti kao objašnjavanje razuma šta se to zbiva, al to je samo opis, ne i spoznaj opisivanog nemim znanjem) i nužne upotrebe telesnih čulnih organa. To je potencijal koji imamo i možemo da iskoristimo baš kao što smo naučili koristiti i razum, malo po malo,nismo ga imali razvijenog pri rođenju. To nisu ljudi od razuma, već ljudi od znanja, mada im i razum finkcioniše sasvim dobro, ali se njihova spoznaja ne svodi samo i jedino na razum, što je spomenuti racionalizam. Ovaj metod se dosta oslanja i na empiriju. Metafizika i mistika su dakle empirijske nauke koje se bave suptilnim materijalnim nivoima i u najboljem slučaju mogu da zagaze u pliće spoznaje Apsoluta, spoznaju bezličnih odlika Apsoluta. To je granica mistike, ona dalje ne može od te spoznaje, nema čime; iako je i to vrlo visoko, ali nije sve u svemu.
Konačno, postoji devocijska duhovnost. Ona obuhvata i sve predhodno (čula, racionanost, religiozno-mistično iskustvo - empiriju) ali izvore saznanja crpi iz transcendentalne objave - izvora saznanja koji nije dostupan ni upotrebom čistih čula, ni čistog uma, niti je u dosegu otkrića koja se mogu postići mistikom (promenom kombinacijama i manipulacijama nivoima svesti). Rudimente i obrise toga danas možemo videti u onome što se zove religija, iako su je u današnje vreme letači uglavnom iskoristili i koriste za svoje svrhe ("Oni to svima čine, čak i nagualima.") a to čine i činiće i sa ovim znanjem koje je objavio Kastaneda.
Tako su okultizam i magija tipičan primer zastranjenja u mistici, kada letači metode mistike podrede ne sticanju slobode već egoističnim niskim ciljevima, čemu su podlegli drevni vračevi i za šta uvek postoji velika opasnost da se podlegne na putu mistike. Jer mnogi ne mogu odoleti ponudama i darovima moći kao ni marifetlucima („Nešto se kuva u tom vraškom svetu", rekao je. „A ja ne mogu da razaberem šta je to.") neorganskih bića, čija je svest beskrajno dublja i tananija od našem, a čije je "srce" zastranilo sa puta slobode, pa radi svojih prolaznih interesa i samoodržanja u tom stanjum, nas koriste za te svrhe i uvlače u taj besmisao. Čega se Huan, koji je, izgleda, bio istinski vrhunski mistik a ne magijaš i okultistagrozio:
„Nikad mi se nisu naročito dopadala", rekao je. „Naravno, glavni razlog je moj strah od njih. Nisam bio kadar da ga savladam kad je trebalo, i ostalo je tako.
„Da li ih se sada plašiš, don Huane?"
„To što osećam nije strah, već gađenje. Ne želim ništa od njih."
„Da li postoji određen razlog za to gađenje?" „Najbolji razlog na svetu; mi smo potpuno različiti.
Oni vole robovanje, a ja slobodu. Oni vole da kupuju, a ja ne prodajem."
Valja primetiti kako se čitav savremeni svet sveo na kupovinu i prodaju i na iznurujuću ekspolotaciju u vezi sa tim jednih u donosu na druge, tipičan obrazac kako deluju neorganska bićа, ali to nije ni malo površno i otvoreno već vrlo perfidno i tanano:
“Rekao si da je u pitanju razmena, ali šta mi dobijamo iz takve otimačine?”
“U zamenu za našu energiju, letači nam daju naš um, naše sklonosti i naš ego. Za njih, mi nismo njihovi robovi već vrsta plaćenih radnika. Oni su podarili te privilegije primitivnoj rasi i dali nam dar razmišljanja koji nas je unapredio; zaista, oni su nas civilizovali. Da nije njih, mi bi se još uvek skrivali po pećinama ili pravili gnezda u vrhovima drveća.”
Ja bih dodao da nam oni na taj perfidan način ne otimaju samo našu energiju, već i naše dragoceno vreme - dve najvažnije stvari koje imamo da bi ih iskoristili na putu slobode, bez kojih se ne može učiniti ništa a sa kojima se može postići sve. Savremeni uslovi u svetu sve više poprimaju goreopisanu odliku tobož mi nismo robovi već radnici u razmeni "dobara" a i civilizacija ne da "napreduje", vidi kako se sve samo izgradilo i kako je "civilizovano" Perfidna smrdljiva obmana u bespućima i zamkama lavirinata racionalizma i materijalizma.