Uvek me raduje „rasprava“ o viđenju Apstraktnog, jer to vidim kao najvažniji, najsloženiji i najlepši vid njegovog ispoljavanja.
To je ono što zovem „hvatanje Duha u letu!“
Upperground,
evo kako vidim tvoje viđenje (ne tvrdeći da doboro vidim, ako grešim ispravi me):
Opisao si svoje VIĐENJE Orla (Duha) ali ne i samog Orla.
To što si video nije Orao, nego tvoje viđenje njegovog ispoljavanja kao „Ogromno kosmicko prostranstvo koje se kovitla u krug i na kraju ulazi u jednu tocku koja je najsvijetlija od svega, sja, hrdjavo zuto zlatne boje u crnilu pomjesano sa bijelim tockicama.“
Dokle god postoji viđenje (bilo čega) dotle ne izranja neposredno iskustvo ili spoznaja toga što je predmet viđenja.
Dokle god možeš da vidiš i tumačiš viđeno, dotle si trunčicu „odvojen“ od neposrednog iskustva Duha.
U trenutku kad iskusiš, spoznaš neposredno čisto iskustvo Duha, tada nema ni viđenja, ni viđenog, postoji samo čisto, neposredno iskustvo koje se ne može izraziti rečima, jer čim počnemo da ga opisujemo, već smo trunčicu izvan tog neposrednog iskustva.
Međutim, ni ovo napred rečeno nije potpuna istina, jer je i ono što vidimo, gledamo, slušamo, mislimo, pišemo, čitamo ... registrujemo ...(uključujući i ovo što se upravo sad i ovde dešava dok čitaš ove redove)... takođe Duh, tačnije njegov ispoljeni vid (JER SVE JE DUH), samo što je taj ispoljeni vid uvek trenutan i prolazan, dok je ono neposredno i nepomično dno iskustva, izvor i uvir ispoljavanja, večno i nepromenljivo ...
A sad što se tiče tvog viđenja:
Usuđujem se reći da je ono fenomenalno i predivno kao iskustvo, ali da nije potpuno TAČNO i PRECIZNO viđenje emanacije Orlovih zračenja.
Kao što već rekoh nikada lično ne videh Orlova zračenja, ali iz vlastitog nemog znanja izvlačim zaključak da je ono što si opisao kao svoje viđenje Orlovih zračenja nepotpuno jer nisi video da je tačka u koju se prostranstvo kovitla u isto vreme i tačka iz koje IZLAZI, ili ističe to što se kovitla.
U tvom viđenju postoji DVOJE videlac i viđeno, a Duh je nerazlučan, nepodeljiv.
Tek kada nema videoca, nema viđenog, ... tek kada ostane potpuna Praznina Svesti, bez sadržaja, bez percepcije, ... čisto neposredno iskustvo Bitisanja-Nebitisanja, tek tada ...
(Usput, da te pitam, jesi li se ikada pitao kuda teče svetlost ovog našeg „fizičkog“ Univerzuma? I šta sa njom biva? I odakle nam svetlost koja osvetljava prizore u našim stanjima sna u kojima su nam oči zatvorene? I da li je ikada išta postojalo ili postoji izvan tebe?)
I šta misliš, odnosno kako vidiš, ovo:
Naša svest neprekidno osciluje od Biti do Nebiti iskustva, koje može biti obojeno tonalno i nagualno?
Tonalna su iskustva ispunjena energijom, vibracijom, pokretom, ... To su slike, zvuci i svi drugi čulni sadržaji ...jednom rečju – bivanje?
Nagualna iskustva pak karakteriše mir, tišina, nepokretnost, ... neispoljavanje, nebivanje?
U zavisnosti od toga koja iskustva su u jednoj osobi dominantna, zavisi i njeno viđenje Sveta, Sebe, Stvarnosti, Duha, ...?
Kod dinamične osobe, sa puno energije i vibracije, kod koje prevlađuju tonalne karakteristike, viđenje je najčešće u „slikovnom“ ili „glasovnom“ ili slikovno-glasovnom“ obliku, dok je kod onih koji su svoje vibracije umirili, zauzdali i ukrotili, viđenje najčešće izraženo „misleno“ „idejno“, „apstraktno“...?
(Khmmm, ... možda će ovo zvučati kao da sebe tešim što ne vidim, al šta ću sad ...

?)
