Evo da možda ovdje i sad dam šansu da si netko pomogne u "materijalnom financijskom svijetu" jer jesti moramo a mnogi i uzdržavamo obitelj, potvrđujem ovo jer sam to doživio, doživljavam!
Citiram kasiopejske transkripte tu sa foruma, suživite se sa njima, ulovite ih u ponom opsegu, prijateljski savjet! Ništa drugo ne bi rekao ni don Huan iako nije čitao kasiopejske transkripte.

Da napravim poveznicu između terminologije transkripata i Castanedinih djela, "otvaranje toka, tok kanala..." = "veza sa duhom", "namjerom"....

Dakle pomozite sebi u materijalnom svijetu tako da ne budete opsjednuti svojim fiziološkim potrebama (to uzima sve resurse i sprečava put prema oporavku). Dignite kljun prema nebesima prema apsolutu kad vam je najteže, zamolite bez očaja i svijetlo će se ukazati. Trebate IZABRATI put prema svojem oporavku i sljediti tu nit namjere, NIŠTA svjetovno NE MORATE učiniti, tako ćete obznaniti svoju namjeru duhu.

Odzrav Promatraču!

Da, tačno. Sinhonicitet vlada svima nama u zadnje vreme, što se može tumačiti i kao znak da je došlo vreme da počnemo da nameravamo da misli zaokrenemo u nepojamno i počnemo da vladamo sinhronicitetom, odnosno Namerom, kao vrhovnom silom koja uzrokuje i sinhronicitetno i sve ostalo ispoljavanje Duha.

Biti provodnik Duha znači biti ambijent, tkivo, ili telo kroz koje se Duh provodi, manifestuje, ispoljava, isijava, ...

Ili, preciznije:

Biti provodnik Duha znači jednostavno biti ... to što Duh NAMERAVA da jeste ...
(biti čovek, stena, biljka, vakum, ...san, misao, osećaj, ... bilo šta ... tonalno ...)

Biti čovek znači i imati prelepu mogućnost da se promatra ispoljavanje Duha u „sebi“ (misli, osećaji, slutnje, ... sve što čini naš svesni subjektivni doživljaj, ili naše čulno opažanje „unutrašnjih dešavanja) i „izvan“ sebe (pojave, dešavanja ... sve što čini sadržaj našeg čulnog opažanja „vanjskog“ Sveta).

Ali, čoveku je data i još mnogo veća i neuporedivo lepša mogućnost:

Da se od pukog pasivnog posmatrača ispoljavanja, ili objekta, odnosno „predmeta“ ispoljavanja Duha, pretvori ili pretoči u ...

A da bi u tome uspeo potrebno mu je neko od umeća ili veština (kao alat ili sredstvo) za ostvarenje tog cilja.

Prema mom viđenju, ključno, najvažnije i najefikasnije umeće za tu svrhu jeste umeće NAMERAVANJA.

i ja se povlačim sa foruma, puno toga se raspravljalo , još više toga se reklo, sada je došlo vrijeme za bacit se na posao.
hvala svima koji su pridonijeli za forum , pogotov za podforum kastaneda
nadam se da će se rasprava nastaviti , da neće skrenuti sa puta živjeli

Vidiš meni vecinom alat stoji ili radi apstraktno, razumu nedostupno, (dajem pametnijima od sebe da rade s tim) jer nemam puno ciljeva, no tek sam na vratima toga.
Vanjska veza s namjerom je alat veći od normalnog ljudskog života pa čekam što duže mogu, da ne mašem s tim po ovom krhkom svijetu ko slon u staklani. Istrčavam ja drugog tamo po bespućima naguala, neću ovdje da ne dođem u sukob interesa.
No bit će prilike, osjecam to, da se namjerava sve i svašta veliko, možda ionako izgubimo svijet kakav znamo pa cemo onda raspaliti po namjeri.
Hm, zapravo i namjeravam sitne nesebične stvari kad bolje razmislim, eh ko će sve to pratiti, opet jedan popis nastade onda, bolje se pravit budala do jedne granice.

“Obrazac svih vrsta crpi svoju energiju iz Pravila. Pravilo je vrsta materice, ono sadrži evolutivni plan za svako biće, ne samo na zemlji, već i u svakom uglu univerzuma gde postoji svesnost. Niko ne može da ga izbegne. Najviše što možemo je da ignorišemo njegovo postojanje i u tom slučaju, mi nećemo dostići nivo na kome možemo biti ono što zaista jesmo: Živa masa u službi nerazumljive svrhe.”

Ne postoji skupna tacka mi smo skupna tacka,namjera nema vlastitu namjeru,magija je bauk a opet smo mi mocni magicari jer bez toga ovu stvarnost nebismo mogli namjeravati.Same suprotnosti a opet i nisu.
Kad razmisljam o temi Kastaneda kao posebnoj ona je posebna utoliko sto je posebna u kontekstu ostalih tema ili vecine njih.Medjutim ako su sve teme bazirane na klasicnim osnovama onda Kastaneda dubi na glavi.Ako ga se postavi na noge onda sve ostalo stoji naopako.Rekao sam da imam prikriveni interes i zaista on je gotovo podsvjestan i ide za time da ga nemam/gubim interes a ne da mozda potkopavam tudji.Za mene bi bila milina kad bih znao da moj post za osam dana nestaje kao mjehur od sapunice i odlazi tamo odakle je i dosao.To bi bio model teme kao ratnika gdje bi post bio samo kratkotrajni hir njegove skupne tocke.
Ali mozda je ipak bolje ici u sirine pa ako postovi ostaju da budu bar sto obuhvatniji i maglovitiji.Dakle ako nema sanse za ostrinom i kratkotrajnoscu a nema, onda sirina i boli te briga.

Evo ne mogu se više slagati s tobom, nego što se slažem!

Vidim Promatraču
da ti ta alatka, kako sam kažeš, stoji ili radi apstraktno i razumu nedostupno, kao i kod većine nas ostalih, ovlaš podsećajući na onu prekrasnu princezu pretvorenu u žabu krastaču, koja, jadna, uporno i strpljivo čeka poljubac svog Duhovitog princa.
Ah, gde li se dede taj princ?
...
Ako već istrčavaš «drugog» po «bespućima naguala», što bi onda bio problem da tu alatku rabiš i u ovom «krhkom tonalnom svijetu», i zar se ne bi tad osećao više kao vešta i graciozna balerina u sjajnoj kazališnoj predstavi, nego kao «slon u staklani»?
Ili hoćeš da kažeš da je vezu s Namerom teže ostvariti u svetu tonala?#-o
...
I, hoćeš li nam, pliz, tj. ako ti je dopušteno, i ako ti to neće pravit poteškoće, ovde ili na drugoj temi, otkriti šta se to namerava «sve i svašta veliko», da «možda ionako izgubimo svijet kakav znamo»» (jer će nam možda tada biti kasno «raspaliti po namjeri»)?
Jel se možda radi o onome što si opisao na topiku o snovima, ili je nešto sasvim treće (2012.g.)?#-o
............

A pošto umeće nameravanja pored svoje «alatne» upotrebe može vršit i
funkciju nečeg mnogo opasnijeg, čini mi se da je ovo pravo vreme da malo detaljnije progovorimo i o toj temi koja je, poput pepeljuge, do sada bila prilično zapostavljena, iako već vidim da će nekima ovde prisutnima (pogotovo onima koji više preferiraju magijsku praksu i deklarišu se kao praktičari) ova „teoretska“ diskusija o Nameri biti nedovoljno zanimljiva, da ne kažem dosadna, ali vidim i da je za samu diskusiju i njene krajnje rezultate, neophodno da se malo detaljnije progovori o toj veštini svih veština, umeću nad umećima, pa se stoga evo, sledeći neke dimne signale Duha, ipak upuštam u taj delikatni „poduhvat“, nastojeći da to što ću izneti u ovom postu bude samo kao neka vrsta kraćeg uvoda («razrade» i «zaključaka» biće samo ukoliko forumska namera bude usmerena u tom pravcu).

Da bismo uopšte govorili i raspravljali o Nameri na način da nam to o čemu govorimo i raspravljamo biva jasno, razumljivo i prepoznatljivo, neophdono je da pre toga uspostavimo makar minimalni konsenzus oko toga šta podrazumevamo pod Namerom, što će naravno biti jako teško pošto se radi o toliko Apstraktnom pojmu, da nam gotovo sve njegove odrednice beže u nezamislive i neuhvatljive dubine Apstraktnog, ostavljajući nam tek minimalan prostor i šansu da se složimo oko suštinskog sadržaja tog pojma, koji je gotovo isto što i Duh (zbog čega ga don Huan u komunikaciji sa Kastanedom vrlo često koristi i kao sinonim, što on u suštini gotovo i jeste).

Prema don Huanu Namera i Duh bili bi lice i naličje jednog istog subjektiviteta (kojeg ponekad naziva i “Apstraktno”, ali i mnogim drugim imenima), s tim što pojam Namere više koristi da označi nešto kao aktivnu silu koja u ovome što mi ljudska bića doživljavamo kao život, uzrokuje, proizvodi i pokreće sva dešavanja, sve pojave i sve životne procese, stanja, misli, osećaje, ... svu našu javu i sve naše snove, dok bi Duh bio taj kreativni, statički, pasivni princip koji tom silom upravlja.

Ako bismo se na čas složili sa navdenim, onda bismo za samo Nameravanje mogli reći da ono, sa aspekta Duha, predstavlja njegovo ispoljavanje ili manifestovanje, odnosno ispoljavanje njegove Sile ili Volje, pri čemu se kao posledica tog ispoljavanja javlja ovaj naš subjektivni, relativni, čulni Svet.

Ta ista sila u “ljudskom Svetu” poznata je u svojoj rudimentarnoj formi pod mnoštvom naziva, oblika stepena i vidova kao što su: planiranje, želja, verovanje, očekivanje, uverenje, molba, molitva, htenje, zahtev, komanda, namera, volja, vračanje, čaranje, itd, itd. ...

Moja žaba krastača je dobila ipak ajde neki poljubac no ne volim o tome pričati jer ne znam kako bi, a da nekog ko će to čitati ne zapetljam u zamku rijeći.

Ajmo reći ovako, ja ipak namjeravam, ne stojim kako sam prije rekao da stojim. Namjeravam da se desi ono što se dobro treba desiti i da se samo nađe što je to dobro (entiteti koji znaju što je dobro se daju naslutiti i velika su podrška), namjeravam da se kristalizira situacija, neka se odvija pa kad stigne, neka mi se oda što se to radi.
Namjeravati nešto svjetovno mi se čini opasno jer čovjek lako dođe u sukob interesa tako da ispadne manipulant svojom namjerom, pa najebe, no treba opipati finese toga.

Ajmo o tome kako ja vidim volju i namjeru...
Namjera ima puno veze sa razumom, namjera daje smjer nečem što gura skupnu točku.
A to nešto što gura je ono što istrčavam po bespučima naguala, to što gura je valjda volja, e sad to što gura ima tamo negdje svoje tamno tijelo i doživljavam ga ko svoje drugo ja, nagual stranu.
U tom drugom tamnom ja (ne mislim zlokobno tamnom) vidim čak njegovu individualnost-kompletno biće. Za to tamno ja kako ga ja vidim su obični ljudi na neki čudan način podložni mojim dubokim spoznajama i ne bih se ni slučajno igrao time po ljudima tek toliko radi vježbe!

Prilikom namjeravanja pokretanja skupne točke na nova mjesta sam uočio više fronti djelovanja istovremeno.
Ima neka tanka nit razuma koja drži smjer (valjda namjera),
nijemo znanje koje se samo otkriva putem i priča što je što i nadalje vodi namjeru i na koncu valjda volja, onaj drugi ja koji ima snage "pogurati" pažnju, pokreče stvari. Treba sve to istovremeno dobiti da radi i surađuje i skupna točka se kreće skladno i kontrolirano.
To je moje sadašnje početničko viđenje kako to ide.
Bio bi zahvalan da netko isto tako napiše svoje viđenje toga.

Biti provodnik duha znači aktino kanalizirati namjeru viših entiteta, u tome nema ništa pasivno ili jednostavno biti, postojati, ja to tako nisam doživio.
Za mene biti provodnik duha znaći ustupiti svoje dugo ja višoj sili pod kontrolu u datim okolnostima. I vidi se da radi, ali se ne zna što radi i na kome/čemu radi. Imam dojam da radi ko pauk na ogromnoj mreži koja spaja sve živo.

Nadalje u drugom ja je uvijek čista kopija normalnog ja, nekorumpirana i spremna uvijek za copy-paste. Pretpostavljam da je to Bog, ljudski kalup.
Bog će nas spasiti od korumpiranosti, he he he.

A ono u vezi mojeg sna od neki dan je slutnja da izgleda svi htjeli ili ne idemo uskoro u drugu pažnju, bit ćemo izgurani tamo, vrijeme tonala će se zaustaviti. E sad jel to "san ko san" ili obavjest ko će ga znati.
Da li će to biti 2012te ili neke druge godine, ko će ga znati.
Da li je to bio običan san pod utjecajem štiva o kasiopejcima, ko će ga znati.
Nepobitno je da je bilo zaustavljanja vremena nekoliko puta te noći i da nisam te noći bio osakačen ni na koji način i probudio se veseo i podržan.
Da li su lizike pokušali nešto pa im nije uspjelo ni četvrti put jer sam tražio podršku s viših denziteta? Sklon sam vjerovati u to.

Jesam li lud?? Sklon sam vjerovati u to.

ja se, gospodo "teoretičari", izvinjavam što upadam, no samo bih da pozdravim mladog ratnika /teoretičara i praktičara, rekao bih / koji odlazi sa ovog foruma.

dakle nix, ja lično / sa svom mojom besprekornom samovažnošću / se nadam, da ćeš se opet pojaviti ovdje, da sa nama podijeliš novostečena iskustva. red teorije, red prakse, jel'?

NAMJERA !!!


ovo gore samo da vas podsjetim gdje ste stali

kriger , pa iskustva postoje da se iskuse, a onda ih možeš i podijeliti
prijatelju samovažni budi siguran da ću dijeliti svoja iskustva, veoma rado, idem ih prvo iskusiti
iz sveg srca bih pohvalio knjigu 'igra sna i jave'' , mrvicu me zbunila
fenomenalna je laka noć i svima slatki snovi

E, sad su mi konačno jasni ovi dimni signali što ih Duh šalje svih ovih dana.
Pa, on to puši lulu mira ... za sve one ratnike koji su do sad ratovali (protiv sebe, protiv drugih, protiv Duha), kako bi se napokon umirili i, namesto takvog ratovanja započeli tiho susretanje sa Sobom, sa Namerom, sa Duhom, kako bi namesto ratnika postali vidovnjaci, ljudi od znanja, kako voli da ih oslovlja don Huan, i kako ih nazva Promatrač na susednom topiku.

A ratnik i jeste u ratu protiv svih, umesto za sve, tj. Sebe, Duh, upravo zato što mu nedostaje „teorija“, znanje, razumevanje fundamentalnih pojmova. I ako je vidovnjak - u smislu kakvim ga opisuje don Huan, čovek od znanja, onda je ratnik čovek od neznanja, i jedino za šta on treba žestoko, nemilosrdno i besprekorno da se bori i izbori, jeste znanje, ali ne ovo obično, tkz. akademsko znanje koje predstavlja nagomilani zbir opservacija o fizičkom svetu prikupljenom putem čula, nego ono najdublje, skriveno, nemo /metafizičko/ znanje u kojem leže sve istine i svi odgovori.

Doći do tog znanja istinski je podvig, najveća i najlepša igra Duha, i zato se to može postići samo ako se toliko žestoko, usredsređeno, centrirano, i nepokolebljivo želi, ište traži, zapoveda (NAMERAVA), da se tražilac u potpunosti i bez ostatka unese, centrira u svoju želju, zapoved, Nameru, da se istopi, nestane, išezne, da se stopi sa Namerom i tako uđe u nulto stanje /Duha/, Tao, Prazninu, u kojoj je sve postojeće toliko žestoko zbijeno i koncentrisano do nepostojanja, da ne ostaje „mesta“ za bilo šta /ne preostaje ni-šta/.

U takvom stanju moguće je dobiti sve odgovore, koji predstavljaju ono istinsko, iskonsko, izvorno znanje, znanje u koje spoznavalac nimalo ne sumnja, a ne može ni da sumnja, jer tada zna da ništa /pa ni „on“/ ne postoji. U takvom stanju pitalac, tražilac, želilac je stopljen sa odgovorom, sa ispunjenjem, sa znanjem. (To je ono stanje što se u našem čudesnom jeziku naziva spoznaja, znanje koje je spoznato Sobom, spoj znanja i „ja“, znanje u kojem je došlo do kratkog spoja između znanja i spoznavaOCA).
.......

Zato je, gospodine Krigeru, praksa bez znanja isto što i varjača bez drške, i zato bi ovaj svet bez te praiskonske varjače vrlo brzo zagorio i izgorio, jer ne bi se imalo sa čim da ga, s vremena na vreme, promešamo.
..........

Promatraču,
da bi se postvarila ili porečila namera se mora komandovati konkretnim, jasnim i razumljivim zapovedima, jer namera slepo i bespogovorno izvršava naše komande (ukoliko su za to ispunjeni i drugi neophodni „uslovi“, ali o tome drugi put), zbog čega suviše uopštene komande donose uopštene rezultate.

Nameravati nešto svetovno može biti opasno ako je cilj takvog nameravanja takav da može ili bi mogao povrediti (naneti patnju) bilo kome u ovom svetu (a opasno je jer tako povređuješ Sebe /Duha/, jer, Ti si svaka osoba u ovom svetu, i nanošenjem patnje „drugome“, ti nanosiš patnju Sebi u toj drugoj ulozi koju igraš u „drugom vremenu i prostoru“). Ti to naslućuješ i zato si pažljiv i oprezan u ciljevima, što je zaista dobro.

A što se tiče toga kako „funkcionišu“ Duh i Namera, meni se čini da bi kao dobra ilustracija moglo poslužiti poređenje sa kino projektorom i gledaocem u Bioskopu.
Pokušaj ovo videti:
Projektor je Duh, projekcija Namera, a gledalac si ti.
U rudimentarnoj formi namere, smeštene u ljudsko biće, ti kao gledalac možeš nameravati, tj. želeti i naručivati određene filmove, ali ne možeš uticati na njihov sadržaj.
Ali, ako bi izgradio svoju nameru do te mere da si u stanju svesno pokrenuti svoju skupnu tačku u položaj nemog znanja, nulto stanje, bio bi u situaciji sličnoj onoj kao kad bi bio u stanju „ući“ u kino projektor, promatrati filmove u isto vreme dok se projektuju /biti projekcija/, i uticati na sadržinu projekcije /pod uslovom da je to specijalni kinoprojektor, kakav ima Duh u „svojoj specijalnoj glavi“/.
To je bilo vrlo pojednostavljeno i nedovoljno adekvatno, ali nešto slično tome upravo se dešava u snovima onog „sanjara“ koji uspeva biti budan u snu i komandovati dešavanjima i sadržajem sna.

Ako to shvatiš, onda ćeš moći razumeti da nikakva budućnost ne postoji i nije predodređena, i da se sadržaji „budućnosti“ nameravaju u „sadašnjosti“ i da na sve „veliko i nadolazeće“ možeš uticati svojom namerom (ukoliko „ispunjavaš druge uslove, o kojima ćemo, kao što već rekoh, drugom prilikom).

..........

Nix, želim ti dobro jutro i dobra iskustva!

Zaustio sam dok sam čitao tvoj post da je čovjek od znanja istovremeno projektor i projekcija i još nešto i da je toga svjestan.
Ima i nešto s vremenom, čitam da takvo što ne postoji i slutim, no to treba biti spoznato.
No ima još nešto, šuška se šuška, za oslušnuti još više izvana, ili još dublje iznutra, gdje li? ... Držim opcije otvorene.

Danas sam otvorio knjigu i ovo je izronilo u prvi plan.

“Naša stvarna situacija je da smo energetski blokirani, što je posledica onoga što čarobnjaci nazivaju ‘kolektivna učvršćenost skupne tačke.’ “
“Neobična posledica te učvršćenosti je način na koji se specijalizujemo. Kada se pripremamo za profesiju, na primer, umesto da proširimo svoje poglede, mi uglavnom završimo postajući pasivne, dosadne osobe, lišene kreativnosti i motivacije. Za nekoliko godina, naš život postane umršen, ali, udaljeni od preuzimanja odgovornosti za sopstvenu promenu, mi okrivljujemo okolnosti.”
“Jedna od najozbiljnijih navika koja uobličava naš popis je navika da pričamo drugima o svemu što radimo ili ne radimo. To je važan deo socijalizacije. Mi želimo da stvorimo originalnu sliku samih sebe, ali ta slika završava kao oblikovanje sebe prema isčekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga što drugi žele da budemo. Jednom kada su nas oni definisali kao činjenicu, mi moramo da postupamo po određenim šemama ponašanja, čak i kada su nam se smučile ili čak i ako ne verujemo u njih, zato što nas svaka želja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom.”

Ovo je poklapanje kao da sam nasao iglu i pomislio na konac ali me nije ubola jer bih vjerovatno pomislio na boga.Poklapa se sa mojim razmisljanjima,nis posebno.Koincidencija.

Ali zelim reci nesto o namjeri,iznijeti jednu komicnu sliku.
Zamisljam mladu bogobojaznu i uspaljenu djevojku u sukobu interesa.Ona ima problem sa svojom ribicom i pokusava je smiriti tako sto joj tepa:budi dobra,budi dobra a ova za uzvrat postaje sve nemirnija.
Kad govorimo o namjeri ona nam izmice jer je ona stalno na djelu.U slucaju kad o njoj govorimo ona je namjera govorenja o njoj.
Trenutacna je.

Pa otud valjda ono da čovjek ne smije biti dio svijeta i ništa na svijetu ne imati i vezati za svoje postignuće da bi oslobodio teren duhu i namjeravao nešto što mu nije skoro mehanički urođeno.
Da ne pokušava pospremiti kevet na kojem leži.

Poveznica - Biti OPD > Postojati bez imalo brige o sebi i svojem svijetu a opet ne biti budala > ratnik nema ništa, mora umrijeti čovjek u njemu da bi vidio.... sve je to jedno te isto.

Potpuno spoznata OPD ideja puca čovjeka trenutno na viši denzitet kažu kasiopejci.

Čovjek ne vrti non stop jednu te istu energiju, non stop je dobiva preko kotrljajuće sile.



I gle čuda, kotrljajuća sila nas preplavi energijom za treću pažnju!
Znači nismo baterije koje se moraju puniti energijom, nego svjetlosna bića koja trebaju postati svjesna svoje prirode i veze sa kreatorskom silom!



Citati su iz Unutrašnjeg Ognja.

Evo jedno pitanje za sve koje zanima nameravanje:

ŠTA i KAKO nameravati?

Buduci da su STA i KAKO osnove pitanja,a pitanja osnove verovanja da NE ZNAMO,i da moramo o svemu da govorimo,a sve o cemu mozemo da govorimo spada u poznato(ili kako nazvase to "Ostrvo Tonala"),
NAMERAVATI je NE-STA i NE-KAKO,ili jos bolje NI-STA i NI-KAKO,jer nema osecaja u svakodnevnoj svesti(kojom upravlja govor)kojim bi se moglo oznaciti NAMERAVANJE.
NAMERA JE sve ono o cemu ne mozemo misliti,ali uprkos tome mozemo govoriti,pa to onda biva NAMEREN govor,odnosno NAMERA sama.

Dvosmerni most.

NAMERAVATI za pocetak,polozaj bez zaljenja,samim NAMERAVANJEM.

Namera je fantasticna stvar !
Nedavno sam dobio osjecaj namjere, znaci kad namjeravam osjecam to, kao sve ostale osjecaje. Nesto mi izlazi u isti cas iz zatiljka, pleksusa i trbuha. Za namjeru covjek treba biti potpuno smiren, na pocetku.

Namjeravati besprekornost !

Meni je najdraža namjera položaja samog centra razuma sa kojeg se jasno vidi nijemo znanje, pa skok tamo.