E, sad su mi konačno jasni ovi dimni signali što ih Duh šalje svih ovih dana.
Pa, on to puši lulu mira ... za sve one ratnike koji su do sad ratovali (protiv sebe, protiv drugih, protiv Duha), kako bi se napokon umirili i, namesto takvog ratovanja započeli tiho susretanje sa Sobom, sa Namerom, sa Duhom, kako bi namesto ratnika postali vidovnjaci, ljudi od znanja, kako voli da ih oslovlja don Huan, i kako ih nazva Promatrač na susednom topiku.
A ratnik i jeste u ratu protiv svih, umesto za sve, tj. Sebe, Duh, upravo zato što mu nedostaje „teorija“, znanje, razumevanje fundamentalnih pojmova. I ako je vidovnjak - u smislu kakvim ga opisuje don Huan, čovek od znanja, onda je ratnik čovek od neznanja, i jedino za šta on treba žestoko, nemilosrdno i besprekorno da se bori i izbori, jeste znanje, ali ne ovo obično, tkz. akademsko znanje koje predstavlja nagomilani zbir opservacija o fizičkom svetu prikupljenom putem čula, nego ono najdublje, skriveno, nemo /metafizičko/ znanje u kojem leže sve istine i svi odgovori.
Doći do tog znanja istinski je podvig, najveća i najlepša igra Duha, i zato se to može postići samo ako se toliko žestoko, usredsređeno, centrirano, i nepokolebljivo želi, ište traži, zapoveda (NAMERAVA), da se tražilac u potpunosti i bez ostatka unese, centrira u svoju želju, zapoved, Nameru, da se istopi, nestane, išezne, da se stopi sa Namerom i tako uđe u nulto stanje /Duha/, Tao, Prazninu, u kojoj je sve postojeće toliko žestoko zbijeno i koncentrisano do nepostojanja, da ne ostaje „mesta“ za bilo šta /ne preostaje ni-šta/.
U takvom stanju moguće je dobiti sve odgovore, koji predstavljaju ono istinsko, iskonsko, izvorno znanje, znanje u koje spoznavalac nimalo ne sumnja, a ne može ni da sumnja, jer tada zna da ništa /pa ni „on“/ ne postoji. U takvom stanju pitalac, tražilac, želilac je stopljen sa odgovorom, sa ispunjenjem, sa znanjem. (To je ono stanje što se u našem čudesnom jeziku naziva spoznaja, znanje koje je spoznato Sobom, spoj znanja i „ja“, znanje u kojem je došlo do kratkog spoja između znanja i spoznavaOCA).
.......
Zato je, gospodine Krigeru, praksa bez znanja isto što i varjača bez drške, i zato bi ovaj svet bez te praiskonske varjače vrlo brzo zagorio i izgorio, jer ne bi se imalo sa čim da ga, s vremena na vreme, promešamo.
..........
Promatraču,
da bi se postvarila ili porečila namera se mora komandovati konkretnim, jasnim i razumljivim zapovedima, jer namera slepo i bespogovorno izvršava naše komande (ukoliko su za to ispunjeni i drugi neophodni „uslovi“, ali o tome drugi put), zbog čega suviše uopštene komande donose uopštene rezultate.
Nameravati nešto svetovno može biti opasno ako je cilj takvog nameravanja takav da može ili bi mogao povrediti (naneti patnju) bilo kome u ovom svetu (a opasno je jer tako povređuješ Sebe /Duha/, jer, Ti si svaka osoba u ovom svetu, i nanošenjem patnje „drugome“, ti nanosiš patnju Sebi u toj drugoj ulozi koju igraš u „drugom vremenu i prostoru“). Ti to naslućuješ i zato si pažljiv i oprezan u ciljevima, što je zaista dobro.
A što se tiče toga kako „funkcionišu“ Duh i Namera, meni se čini da bi kao dobra ilustracija moglo poslužiti poređenje sa kino projektorom i gledaocem u Bioskopu.
Pokušaj ovo videti:
Projektor je Duh, projekcija Namera, a gledalac si ti.
U rudimentarnoj formi namere, smeštene u ljudsko biće, ti kao gledalac možeš nameravati, tj. želeti i naručivati određene filmove, ali ne možeš uticati na njihov sadržaj.
Ali, ako bi izgradio svoju nameru do te mere da si u stanju svesno pokrenuti svoju skupnu tačku u položaj nemog znanja, nulto stanje, bio bi u situaciji sličnoj onoj kao kad bi bio u stanju „ući“ u kino projektor, promatrati filmove u isto vreme dok se projektuju /biti projekcija/, i uticati na sadržinu projekcije /pod uslovom da je to specijalni kinoprojektor, kakav ima Duh u „svojoj specijalnoj glavi“/.
To je bilo vrlo pojednostavljeno i nedovoljno adekvatno, ali nešto slično tome upravo se dešava u snovima onog „sanjara“ koji uspeva biti budan u snu i komandovati dešavanjima i sadržajem sna.
Ako to shvatiš, onda ćeš moći razumeti da nikakva budućnost ne postoji i nije predodređena, i da se sadržaji „budućnosti“ nameravaju u „sadašnjosti“ i da na sve „veliko i nadolazeće“ možeš uticati svojom namerom (ukoliko „ispunjavaš druge uslove, o kojima ćemo, kao što već rekoh, drugom prilikom).
..........
Nix, želim ti dobro jutro i dobra iskustva!