C_enterprise je napisao/la:
lagano čitam diskusije sa galaksije,prebirem misli i zapažanja članova,
grejsi,liziji ,ovi,oni...,odlazim u krevet i puštam film cjelog dana da mi se ponovo odvrti u očima...povezujem slike,poglede,riječi,značenja,emocije...,lagano se upustim u film sanjanja.
ljubičasto-zlatna pulsirajuča boja me budi u snu,totalno sam nepomičan..samo aktivna svijest...opet se događa...,sporedna misao mi uleće u misli...grejsi...,uskoro postaje dominantna...,pošaljem misao formuliran u jednostavnom pitanju..tko ste?..šta hočete?...tišina ...a onda jasan podmukli glas govori...došli smo te uzeti...gotov si..ideš sa nama...,pokušavam sačuvati prizemnost i viditi koje mehanizme obrane da upotrebim...,ponovo mi sporedna misao ulijeće u misli...,glas mi je odnekud poznat...,odjedanput me zidovi sobe počnu stiskati...,mehanički nagon za samodržanje mi šalje impuls...tu sam ja gazda...potaknem zidove sobe da se pomaknu prema meni...uz pomisao..da vidim šta čete sad...glas odjedanput prepoznajem kao nasnimljeni...odnosno dijalog iz nekog prastarog partizanskog filma...,zidovi polete ka meni...a ja se u tom trenutku nađem u vrtu roditeljske kuće mog oca...lebdim...jedva da mogu kontrolirati smjer..dolazim do djela di su spojene stara šupa namijenjena za drvarnicu..i...alatnica...osječam kako me nešto drži za dio koji je predviđen za ruke...ali tjelo se ne vidi...nađem se do samog ulaza u prostorije...pokušavam otkriti u koju me vode...,osjetim kovertiranu pošiljku misli..zastanem da prozborim neko pitanje...ali već me dočeka odgovor.. to je to...več sljedečeg momenta sam u roditeljskoj sobi moje majke...sve u nekakvoj maglici...dovuku me do kreveta...,pokušavam shvatiti zašto je magla...več sam dovoljno svjestan da mi je jasno da su mehanizmi ovog iskustva shvačanje osobnih dimenzija svijesti...postaje mi smiješan sam početak cijelog toka radnje..osječam kak me promatraju i očekuju moje sljedeće mentalno pismo...razmišljam o smislu cijelog ovog prikaza ...,dolazim do izlaznih vrata i u cijeloj toj izmaglici jasno prepoznajem crni par cipela naljepljenih na vratima...postaje mi jasnije da su namjerno izoštrili ovaj dio...sljedečeg trenutka ponovo se nalazim u svojoj sobi...
budim se,sjednem i sasvim opušten analiziram ovo iskustvo,dok u sveprisutnoj tišini pipkam di su kutija i upaljač.
Ja osobno mislim da su to vizije... Kako se mogu vidjeti u budućnost isto je i s prošlosti... Meni se to isto dogodilo par puta (no ja se tješim da sam mlada

pa je dio podsvjesnog)...
No ono što nikako nisam mogla znati je kako je izgledala kuća moje prabake pred 70 godina, kako je namještaj i razmještaj prostora bio i da ne duljim pojedine situacije (vojnici), neki stolčić moga djeda i slično...
Kompa to su vizije (po mojemu)...
