SH,
OPS i OPD “polariteti” je relativno nov koncept, koji je takođe prvi put pomenut u Ra Materijalu, kao STS i STO (Service to Self; Service to Others). Ako uzmemo u obzir da Sve Što Jeste ima “dva lica”; dvije struje koje su pomenute u 3-ćem dijelu teksta Gnostika kao “A sile/uticaji” i “B sile/uticaji”, te da su ‘A sile’ u suštini entropične prirode (“vuku” prema ‘dole’ tj. materiji), dok su ‘B sile’ tzv. kreativne sile, sile istinske ljubavi ili duha, (“idu prema ‘gore’”), onda bi se moglo razumjeti da se čovjek po svojoj prirodi i sa svojom individualnom sviješću može ‘priklanjati’ jednoj od te dvije sile, više ili manje. Ovisno o tome s kojom od te dvije sile je on u većoj interakciji ili ‘rezonanciji’, utoliko on može imati veći ili manji OPS ili OPD ‘polaritet/naboj’.
Ovaj treći ‘razred/sprat/denzitet…’ je po samoj svojoj prirodi OPS tipa. Mislim da svako od nas, ukoliko je imalo objektivan, može to vidjeti i samom sebi demonstrirati ‘iz priloženog,’ odnosno, ako malo dublje proanalizira svoja lična, prošla i sadašnja iskustva. Mi sve sto radimo, radimo manje više u svoju ličnu korist. Čak i kad se žrtvujemo za nekoga, ukoliko malo poštenije analiziramo tu našu ‘žrtvu’, često ćemo i u tome naći neku ličnu korist, kao pozadinu. Većina nas npr. kad pomaže nekome, od istoga očekuje neku zahvalnost ili bar da drugi saznaju za to da smo mi nekome pomogli. U većini slučajeva, ta pomoć može da podrazumjeva i našu podsvjesnu želju da na neki način kontrolišemo osobu kojoj pomažemo. Gode nam diplome, priznanja, plakete i ordenja.
Mi čak i pojam ljubavi teško možemo da razumijemo, tako često očekujemo od drugih da nas oni vole, ukoliko mi svoju ljubav prema njima na neki način demonstriramo. Mi kad volimo, volimo pod određenim uslovima, dok je istinska ljubav sama po sebi – bezuslovna. Veoma malo nas je u stanju da voli nekoga a da istovremeno od iste te osobe ne očekuje ništa zauzvrat. Često i ljubav koristimo kako bi kontrolisali druge.
Stoga, ono što neki od nas mogu da ostvare ovdje, to je neka vrsta ‘kandidature’ za OPD opciju postojanja, nakon prelaska na iduću ‘notu’, ‘sprat’, ‘razred’, ‘denzitet’, nivo postojanja…
S obzirom da idući odozdo prema gore, stvari postaju sve ‘eteričnije’ prirode, tako ne bi trebalo biti veliko čudo ukoliko na gornjem ‘spratu’ postoje entiteti koji takođe moraju da se hrane, s tim što se oni hrane energijom koju proizvodi niko drugi do – mi, služeći im kao neka vrsta – baterije. (Ovdje mislim na one od njih koji su OPS prirode).
Uostalom, ‘OPS’ i ‘OPD’ su na neki način na našim sadašnjim prostorima odavno poznati kao ‘sile zla’ i ‘sile dobra’ ili ‘sile mraka’ i ‘sile svjetlosti’.
(Nas su u školama učili da definišemo takve u istorijskim međuljudskim oružanim sukobima, gdje u suštini takvih nikada nije ni bilo, jer su se mahom na svim stranama jednog međuljudskog sukoba nalazila -
izmanipulisana-mentalno-programirana-ljudska bića.)
U vezi “ludnice” kao primjera, možda nije najbolji ali može poslužiti, pogotovo ako zamislimo da bi medicinsko osoblje i vlasnici bolnice (OPS) ostali bez profita (energije) ukoliko bi se bolnica ispraznila. Stoga oni čine sve što je u njihovoj moći da ‘bolesnici’ budu pod stalnom mentalnom sedacijom (što uz pomoć cijele palete ‘lijekova,’ što uz pomoć obrazovnog sistema, religije, medija itd.itd.) tj. da se pacijenti zadrže što duže u ludnici.
[Kao jedan od primjera možemo uzeti i ‘zombifikaciju’ čovjeka uz pomoć fluora: jedan naučnik koji se bavio istraživanjem dejstva fluora na čovjeka je, koliko se sjećam, izjavio da “čovjek koji u toku godinu dana svakodnevno uzima 1ppm fluora (voda, zubne paste) – NIJE VIŠE ISTI ČOVJEK”. (Ovo imam negdje u arhivi, pa ako zatreba mogu i da pronađem). Čini se da fluor blokira rad epifize (“treće oko” je smješteno upravo u tom rejonu) i hipofize a upravo uz pomoć ovih žljezda čovjek održava vezu sa duhovnim aspektom Svega Što Jeste i višim ravnima postojanja. Kad se ta veza blokira, što uz pomoć hemijskih sredstava, što modifikacijom DNA, kao i uz pomoć cijele palete drugih sredstava, onda čovjek jedino što je u stanju, to je da vidi i racionalizira materijalni/mehanički aspekt Svega Što Jeste. Tako jedna kombinacija Dekart/Darvin-Stephen Hawkin, njemu postaje sasvim dovoljna, jer ona takvom čovjeku relativno ‘jasno’ “objašnjava” materijalni aspekt univerzuma, dok onog njegovog duhovnog ‘dijela’ ovaj nije ni svjestan, te stoga u vezi toga on ni ne traži nikakva objašnjenja, niti su mu ona potrebna.]
Sad se postavlja pitanje, da li treba takvima išta dokazivati ili pomagati i kako?!? Problem je u tome što prema OPD filozofiji, ničija slobodna volja se ne smije kršiti a naša vjerovanja, predrasude, ‘znanje’ i ponašanje su upravo rezultat (pravilnog ili nepravilnog) korištenja (ili nekorištenja) naše slobodne volje. Ukoliko bi čovjek uspio da prevaziđe nečije zaštitne mehanizme i prikazao mu objektivnu realnost, velike su šanse da bi ovaj “puko”, ukoliko ne bi bio adekvatno pripremljen za to.
Ukoliko uzmemo za primjer upravo Dona Elkinsa, on je kratko nakon završetka projekta čanelinga entiteta koji se predstavio kao Ra, pao u duboku depresiju i izvršio samoubistvo. Zašto?!? Zato što mu je Ra razbio sve iluzije i ideale.
Don je vjerovao da se uz pomoć ljubavi sve može i vjerovao je u tzv. new-age filozofiju - “ti stvaraš svoju vlastitu realnost” - i “ono na šta ne obraćaš pažnju – ne postoji”. Don se cijelo vrijeme tokom čaneling seansi trudio da mijenja temu kad god je RA počeo da priča (preko Karle koja je imala ulogu medijuma) o ‘kontrolnom sistemu’ i raznim aspektima manipulacije ljudskih bića od strane 4D OPS entiteta, jer s ‘druge strane’ nije dolazilo ono što je on ŽELIO da čuje i što bi se uklapalo sa njegovim PREDRASUDAMA. S ‘druge strane’ je dolazio opis tvrde i gole OBJEKTIVNE realnosti u kojoj se nalazimo a to je ono što ne samo on nego i mnogi drugi – ne žele ni da čuju a kamoli da znaju.
On nije uspjeo da podnese ono što se u prvom dijelu Gnostike pominje kao “bankrotstvo Ličnosti”, jer su informacije koje im je Ra dao uništile (lažne) temelje na kojima je počivala Donova Ličnost a on nije imao snage da se ‘prestroji’.
Carla Rueckert je čak kasnije priznala da su izbacili iz knjige dosta stvari koje se NISU UKLAPALE sa njihovom “nju-ejdž filozofijom ‘svjetlosti’ i ‘ljubavi’”.
“Ludaci” u ludnici, naravno, nisu svjesni da su “ludi” a ludnicu podrazumjevaju svojim normalnim obitavalištem. Sam sistem u ludnici je napravljen tako da ludaci međusobno paze jedni na druge, što smanjuje potrebu za nadzorom od strane onih ‘odozgo’. Tako se unutra formira tzv. “koncenzus realitet” i svi oni koji se ne slažu s njim automatski se proglašavaju ‘crnim ovcama” i dobijaju ‘specijalni tretman’.
Sve ovo se može jos ljepše prikazati uzimajući Kusturicin film Podzemlje kao primjer. Kako pomoći onima koji žive u podrumu skoro 20 godina, a pogotovo onima koji su se unutra rodili i smatraju taj podrum jedinom objektivnom realnošću? Podrum je dobro zaključan, tako da kao 4D OPD ne možeš unutra a Marko (4D OPS) kontroliše zbivanja u podrumu sa gornjeg sprata. Ljudi u podrumu su već toliko programirani da bi te ismijali ili prebili ukoliko bi ti pošlo za rukom da uđeš unutra i kažeš im da napolju nije onako kako oni misle da jeste, odnosno, da postoji jedan mnogo ljepši realitet od onog njihovog u podrumu. Zamisli da im kažeš da ono što oni smatraju istinom, sa objektivnom istinom nema nikakve veze?!? Zamisli da im kažeš da su džaba išli redovno nedjeljom u crkvu, molili se bogu, ispovjedali se, da su se uzalud tukli protiv onih za koje im je rečeno da su neprijatelji, da su oni cijelo to vrijeme žrtve nečije manipulacije, da su cijelo to vrijeme živjeli i žive u iluziji?! Pa svakom će biti lakše da te ismije ili prebije nego da ti povjeruje u ono što kažeš!
To bi takođe podrazumjevalo nasilno razbijanje nečije iluzije. Da li bi to bila pomoć? Pogotovo ako bi i bio u stanju to nekome dokazati!?
Ukoliko si se u podrumu rodio, ono što možeš saznati to je samo ono što ti servira Marko ili “programirani podrumaši”. Tvoje je da misliš, radiš i ponašaš se kao i ostali, tako da Marko može da živi kako je njemu po volji. Ti tako postaješ u podrumu programiran isto kao i tvoji roditelji. Medija su kontrolisana od strane Marka i njegovih pomagaća, istorija podruma je kontrolisana od strane Marka i njegovih pomagaća, nauka u podrumu je kontrolisana od strane Marka i njegovih pomagaća, obrazovanje i sve ostalo je kontrolisano od strane Marka i njegovih pomagaća. Marko je obezbjedio i nekoliko religija u podrumu, tako da možeš da biraš između njih - a koju god da izabereš, odlično, jer ni jedna nema mnogo veze sa istinom. Sve po principu vjeruj u bilo šta samo nemoj u sebe samog.
U podrumu je naravno uspostavljena i hijerarhija, tako da neki tamo relativno lijepo žive dok većina drugih pati. Onima koji su na vlasti nimalo ne odgovara da neko dovodi u pitanje podrumsku realnost. Tako se oni trude da eliminišu ili izoluju one koji “talasaju”, te za te svrhe imaju odgovarajuće metode. Marko kontroliše ko će biti na vlasti u podrumu. Podrumska populacija se dodatno manipuliše tako što ih se podjelilo na grupe, pa ih se onda s vremena na vrijeme nahuškava jedne na druge. Marko kontroliše ko će da vodi koju grupu a preko njih trajanje i ishode ratnih sukoba koji se vode između podrumaša.
Strah je jedna od glavnih metoda kontrole podrumaša. Istinske i bitne informacije se sakrivaju, posljedica toga je - nedovoljno istinskog znanja - a što manje znanja, to više straha.
Podrumske vođe (koji rijetko kad ginu u ratnim sukobima) bivaju dobro nagrađene od strane Marka. (Naravno, valjda ne moram naglašavati da i podrumaši piju vodu sa dodatkom fluora.) Oni rijetki podrumaši koji pričaju o tome kako su religije stvorene za manipulaciju svijesti čovjeka automatski se proglašavaju jereticima ili bogohulnicima i eliminišu, oni koji ukazuju na to kako su ljudi u podrumu izmanipulisani, automatski se proglašavaju konspirativnim teoretičarima ili paranoicima. Oni koji istrajavaju u svemu tome, bivaju zatvoreni u podrumske ludnice ili eliminisani.
I tako nakon mnogo mnogo godina u podrumu se počinje pojavljivati sve više onih koji pocčinju da dovode u pitanje sve podrumske svetinje te pokušavaju da saznaju istinu o pozadini i svrsi svog postojanja. Naravno, literature u kojoj ima nešto više istine na tu temu - nema mnogo, jer su se Marko i njegovi pomagaći postarali za to. Od onoga što stoji na raspolaganju mora se stvoriti kakva takva slika.
Neki pokušavaju saznati nešto preko čanelinga. Mnogi od njih ne uspijevaju da kontaktiraju nikoga drugog do preminule podrumaše koji su nakon svoje smrti ostali da se vrzmaju po podrumu; drugi dobijaju dezinformacije koje im servira Marko i njegovi pomagaći, treći uspjevaju da uspostave kontakt sa entitetima sa viših ravni postojanja, (među kojima ima i onih koji su još davno uspjeli da izađu iz podruma).
Četvrti se bave astralnim projekcijama i donose neke informacije koje su dobili uz pomoć vantjelesnog opažanja. Peti se bave regresivnom hipnoterapijom te i odatle stižu neke bitne informacije. Šesti skupljaju neka stara ezoterička saznanja…itd. Istovremeno se valja odupirati cijelom nizu smicalica koje se nameću podrumskoj populaciji kako bi se ona što bolje mentalno kontrolisala.
Tako oni koji tragaju za istinom dolaze u situaciju kad su skupili masu informacija pomješanih sa dezinformacijama, jer jedan veoma sofisticiran dezinformativni sistem u podrumu radi punom parom. Na svakom tragaocu za istinom leži lična odgovornost u vezi toga kako će da sklopi ‘mozaik’, odnosno, istinsku sliku, što podrazumjeva razabiranje istine od laži. Samim tim procesom neprestane analize tj. “razmišljanjem svojom glavom”, čovjekova svijest se razvija i on počinje sve više i brže da raspoznaje istinu.
Naravno, u međuvremenu, u podrumu se pojavio i internet, što je olakšalo komunikaciju i između onih koji idu istim putem. Tako oni dobijaju priliku da lakše izmjene svoja iskustva na tom putu. Izmjenom tih informacija i ličnih iskustava oni pomažu jedni drugima. To je pomoć. Nema ništa servirano na tanjuru. Ko čeka na to ili na nekog ‘spasioca odozgo’, prije ce dočekati “bogojavljenje”.
Onima koji ne idu istim putem ili nisu ni krenuli, ne može se pomoći niti im treba pomagati jer se pretpostavlja da su oni zadovoljni tamo gdje jesu.
Već odavno bi trebalo biti jasno da je na tom putu svako svoj vođa/navigator, odnosno, odgovoran za samog sebe. To podrazumjeva i snošenje svih konsekvenci ukoliko se čovjek našao na stranputici, odnosno, završio tamo gdje nije mislio.
U vezi pomoći sa 4-tog sprata od strane OPD entiteta, ono što oni mogu, to je da pruže određene informacije grupi ljudi koja je u stanju da ih razumije i proširi na adekvatan i optimalan način, odnosno, da ih učini dostupnim onima koje te informacije interesuju, - i to je sve. Te informacije u mnogo slučajeva ne predstavljaju “istinu serviranu na tanjuru,” nego UPUTSTVO kako čovjek sam može da dođe do istine/slobode. Da li je potrebno nešto više, uzimajući u obzir da svako ima svoj vlastiti mozak?!?
Pozdrav!
P.S. U filmu Podzemlje, majmun (priroda) probija zid podruma uz pomoć pucnja iz tenkovskog topa (Talas?), i naravno, - da li je slučajno to što je i nakon toga većina podrumaša ostala i dalje u podrumu, dok je samo njih nekoliko iskoristilo priliku da izađe napolje?!? Možda bi poenta bila da je i ‘priroda’ ta koja pomaže, samo je pitanje koliko će nas prepoznati ono što se događa i što bi se uskoro moglo desiti kao - Pomoć, - te izaći ‘napolje’, a koliko će nas ostati u podrumu do daljnjeg?!? Sve će to vjerovatno biti rezultat individualnog stanja svijesti svakog čovjeka u toj tački vremena/prostora?!?
Na kraju krajeva, sve što postoji – to su samo lekcije (što bi rekli: – Kasiopejci).
|