a JA bi volelo da ga neki novi veliki nagual prenese u slobodu, dok jede pasulj i gleda televiziju.

Vec oko tri godine ulazem energiju u jednu osobu, koja mi sluzi za filtriranje energije. Naime do toga sam dosao sasvim slucajno, ( kao i do svega ovoga ) prije tri godine. Cca. tri mjeseca sam upucivao energiju samo u tu osobu dnevno bar jedamput. Kada sam nakon tri mjeseca napravio tjelesni sex sa tom osobom, rezultat je bio zapanjujuc, u trenu kad mi je ta osoba dala natrag energiju na vrhuncu, toliko me jako supilo da me lovila blaga nesvjestica popracena velikim energetskim udarcom, ali totalno trijezven u glavi. Osjecaj je bio nevjerovatan za oboje, ta osoba je bila prakticki ispraznjenja, mlitavost, nezainteresiranost za bilo sta a ja sam imo osjesaj da mogu dignuti jednu tonu! Drugi dan sam bio ko napunjena baterija ne na 100% vec sa 1000% energije. Imo sam srece na svakom cosku, dogadjale su mi se nevjerovatne stvari, recimo prodao sam dva CD playera koja tri godine nisam mogo nikako, nikako, prodati, a taj dan sam ih prodao po punoj cjeni s tim da je jedan bio strgan i covjek je rekao da ce si on sam sloziti, daj zamislite to !! Prolaznici su doslovno piljili u mene i to magnetskim pogledom, imo sam osjecaj da mi gledaju u dubinu duse kroz oci !!! Od toga dana proslo je cca. tri godine, sa tom osobom se redoviti srecem mjesecno dva puta ali bez tjelesnog sexa, od onda upraznjavam tu sexualnu energiju na isti nacin i danas je taj dan kad cu ju uzeti ! Mislim da nema negativnosti u tome za tu osobu, jer ja na taj nacin uzimam samo svoju energiju, kao veliku kolicinu energije na jednom mjestu !

Tri dana sam se nagovarao da vam to napisem, al danas mi je doslo samo od sebe, prsti su mi samo tipkali po tastaturi !

Nije mi bas jasno kako kazes ulaganje u seksualnu energiju ili seks ja to vidim drugacije.

"Oblast" sexsa obiluje samovaznoscu i samosazaljenjem. Pa mi je logicno da se svaki "ratnik" pozabavi temom sexa. Istina je da niko od nas ne odabira u kojoj ga meri zanima seks, ali je tema vise ili manje prisutna i znacajna za svakog od nas

U svakom slucaju seksualna energija pravilno tece ako se zaustavi unutrasnji dijalog. A on zavisi od nase samorefleksije. Sto manje samorefleksije - unutrasnjeg dijaloga - bolji sex - jaca energija

Ja sam probao meskalin nekoliko puta, ali ne kroz pejotl, vec druge halucinogene kaktuse, Trichocereus Peruvianus (San Pedro) i Trichocereus Pachanoi.

To nije jedino sto sam probao u zivotu sto se tice supstanci koje razdrmavaju skupnu tacku, ali to je to sto se tice meskalina.

Medjutim, to nisam radio na pocetku svog puta, nego kasnije, kad sam vec duboko bio u svemu...sem kaktusa, "rekreativno" sam probao i druge stvari, ali nisu bile droge te zbog kojih sam krenuo u istrazivanje sebe i svesti, to je krenulo prirodno jer sam oduvek bio zainteresovan za razlicita stanja svesti, i jer sam hteo da znam.

Sto se tice "zacina", postoje fina pomeranja, ali i ona koja vas salju na kraj kosmosa i posle kojih se cudite da ste jos zivi.



Nije neophodno, to je individualno, sve zavisi..

Spomenuo si Karlosa..njemu je trebalo, bio je krut, i verovatno mu nisu bile dovoljne rekapitulacija i vezbe, tako da je morao biti "protresen" i sa strane.

Na kraju krajeva, mislim da svako treba biti protresen sa nekom psihoaktivnom supstancom, cisto da oseti sirinu svesti tj. kakva sve stanja postoje..
Jedino sto je pitanje je sta je za koga granica da ne osteti telo a ipak uradi to sto treba sa odredjenom supstancom, tj. koliko ko "sme" sebi da dozvoli.

Na kraju, opet se sve svodi na to koliko imate energije, tj. kako baratate svojom svescu.

Nije važno koliko imamo energije (moći) već je bitno kako tom snagom rukujemo. Mudro rukovanje snagom (seksualnom energijom) naziva se ZNANJE.

Životna energija je u stvari seksualna energija. Ne postoji druga energija.Ta energija koja daruje život je isto što i sam život. Ali, većina ljudi je nemaju dovoljno, pa s toga stalno pričaju i opsednuti su tom energijom. A nemaju je dovoljno zato što vode ljubav sa letačima/reptilima koji sve uzimaju a skoro ništa ne daju. A i to što daju su sranja.

To je seksualni odnos gde se tačno zna ko koga j...

Pozdravljam sve učesnike foruma, koji pratim dva mjeseca.
Pošto sam utvrdio da ne grizete, pridružujem vam se.
Prikradajući se forumu naučio sam mnogo korisnih detalja, osjetio dobru energiju i osnažio namjeru da nastavim sa započetim poslom.
Marvine, najveći si kauboj na forumu.

Oblutak, dobro nam došao!

Tacno tako kako pise Stalker i ja sam dosao iskustveno do tog zakljucka. Zaista je sve zivotna energija. Nekim ljudima je najjednostavnoje da je osete kroz seks pa zato kazu seksualna energija.

Treba videti i u koju grupu spadamo “mlitavci" ili “dike” , “samozaljenje” ili “samovaznost” pa cemo lakse shvatiti svoj put.

Mlitavci (manjak energije) ce radije poci putem celibata i opskrbiti se teorijom za taj put. Dike (visak energije) ce ici suprotnim putem i takodje imati svoju teoriju zasto su krenuli tim pravcem. I jedni i drugi su u pravu svako za sebe. Krajnji rezultat je isti i na kraju shvataju da - Ta energija koja daruje život je isto što i sam život.


I jedni i drugi se moraju suociti sa svojom samorefleksijom kroz polje seksa ako im je uopste to polje izazov. Postoje i oni kojima je to zaista skoro nevazna stvar u zivotu.

Problem seksualne energije pokušao sam riješiti na tri načina:
1)Pokoriti se autoritetu (način vjernika).
Poslušao sam Karlosa i odlučio ˝no sex˝, ali želja za seksom je postojala, pa je i prevladala, dakle nisam uspio riješiti problem na ovaj način.
2)Razmisliti o problemu i donijeti odluku (način razumnog čovjeka).
Zaglavio sam kao i u prvom slučaju.
3) Utonuti u stanje unutrašnje tišine, temeljito rekapitulirati događaj, osjetiti energetski učinak događaja, ne donositi odluku nego dopustiti da se odluka donese kroz nas, biti svijestan, osjetiti; bez unutrašnjeg dijaloga, bez ugađanja sebi, bez riječi, bez klasifikacije, jer odluka = izvršenje (način ratnika).
Spoznao sam energetski gubitak u toku odnosa, s vremenom je želja slabila i problem se riješio sam od sebe. Silom nisam ništa riješio, prikradajući se situaciji, razumio sam suštinu ˝postupka˝.
Ovako na papiru djeluje jednostavno, ali nije tako. Preispitivanju i želji da se postane i ostane svijestan nema kraja.
Zanimljiv mi je Undergroundov tekst.
Na ovu temu bi JiVan mogao nešto zanimljivo napisati.

Prije svega, iako nismo na metafizičkom podforumu, poželim STALKERU sve najljepše u moderatorskoj funkciji, vidjelo se da se dobro snašao i da vrlo informativno vodi temu.
Pišem ovo jer pročitah o Carlosu temu na metafizičkom podforumu, tek pred kraj sam vidio da je ovdje prebačena, i evo me sada ovdje.
Na temi su svi odlično pisali, različita stajališta zapravo pokazuju da je Castaneda neiscrpna tema nakon toliko vremena.
Nešto ću napisati, čisto informativno, bez apsolutnoga tvrđenja, a kastanedijanci me mogu korigirati.
Kao što hogar dobro napisa, Castanedu treba čitati po redu – davno kad sam ga čitao nisam mislio tako, tek kasnije shvatiš da se tu ne mogu stvari preskakati.
To nije uobičajena fiction, snažno je prožeta naučnom antropologijom i novim historicizmom.
Pojava Castanede bila je nesvakidašnja za njegove kolege – pisati u formi fiktivnoga romana antropološko djelo.
Sačuvane su samo dvije školske slike, kojih su se mediji dočepali, jer je posjedništvo vezano za obrazovnu instituciju i za ljude s kojima Castaneda do kraja života nije imao nikakav kontakt.
Postojanje Don Huana je fiktivno ili stvarno, Carlos je nekada to opovrgavao, nekada šutio, a nekada tiho potvrđivao.
Napad na Carlosa, danas, napad je na njegove učenike, oni koji su ga pokušavali napadati za njegova života, vrlo rijetko su dobijali tu priliku, prema njegovom i svjedočanstvu drugih često se dešavalo da je bio na masovnim skupovima, na kojima se ili nije predstavljao, ili je govorio o sebi, u formi trećeg lica, dakle, pripovjedački potičući raspravu u kojoj je bio neko ko niti je Castaneda niti Castanedu poznaje, pa želi nešto saznati o njemu.
Kolege univerzitetske bile su ljubomorne – kako neko može pisati o antropologiji bez kosultiranja sa drugima na univerzitetu, bez korištenja svih tih naučnih skupova, i uobičajene terminologije.
Prema jednoj anketi krajem 20. st., Castaneda je najprodavaniji američki autor ikad.
Naravno, to je samo do onih koji prave ankete – nekad ankete pokažu da su u SAD-u prodavanije neke druge knjige.
Vratimo se fotografijama i njegovoj ličnoj imovini – imao je vrlo mnogo raznih prijatelja, raznih poznanika – i Castaneda i oni su o tome pretežno šutjeli, do danas se ne zna, ko mu je češće, a ko rjeđe posjećivao kuću, ili čiju je kuću posjećivao on – zna se tek šturo po snimcima izlaska i ulaska, Castanede ili ostalih, ako su fotografije autentične...
Nakon smrti obdukcija je pokazala dugogodišnje konzumiranje droge, ili različitih droga, od čega je otišao jedan tjelesni organ, ili više njih...
Nakon njegove smrti o njegovom životu progovorili su oni koji su se osjetili životom s njim opravdano ili neopravdano iskorišteni – kći jednoga poznatog američkog 20-stoljetnoga pisca, otcijepljeni dio njegove organizacije, neke žene, njegove dugogodišnje pratilje / sljedbenice.
Summa castanediana prva je demistificirala upotrebe droge, pojavljivanje istih iskustava kod svih koji je konzumiraju, te susrete ne sa jednodimenzionalnim, nego sa prepletenim svjetovima i različitim bićima, za koja se ne tvrdi a priori da moraju biti i stvarna.
Nakon smrti prikazan je kao stidljivi, mali, ružni bubuljičavko, koji stoji pored Joanne (ovako se valjda njeno ime piše, neka me se ispravi ako treba), a slika zapravo pokazuje tipičnog malog Južnoamerikanca (koji su inače u prosjeku niži), ne baš osobito lijepog i Joannu koja daleko odstupa od ljepote prosječne Amerikanke.
Onda su se počele javljati koje su bile njegove učenice, a koje tvrde da su s njim bile u vezi, čak i prije nego što su postale njegove učenice, a da ih je iskorištavao, puštajući im pred kraj života ratne filmove, verbalno i fizički ih maltretirajući itd.
Castaneda je veliki čitač, mnoge ideje koje je napisao zadiru u biheviorizam, transpersonalnu psihologiju, suvremenu sociologiju i entologiju, arheologiju, suvremenu antropologiju, fiktivne postomoderne romane, južnoameričku kulturu, suvremenu psihijatriju i psihoterapiju.
Česti lik njegovih djela je prisilni neurotičar, koga Castaneda sublimira mučiteljem (različitih podtipova), do kojeg je otprilike, možda malo prije ili u isto vrijeme došao Viktor E. Frankl, poznati psihijatar, koji je psihoterapiju spojio sa evropskom katoličkom i protestantskom mišlju.
Nakon njegovog života pojavili su se kakmuliji, te neki daljnji metafizički pisci, koji manje-više uspješno nastavljaju Carlosovu misiju.
No, čovječanstvo se dalje razvija, možda dočekamo nekoga novoga Carlosa.

Sta reci na tvoj komentar osim da ti nisi nista osjetio od toga !
U principu te ja zalim radi toga !

Ja recimo nisam NIKAD ama bas nikad probao niti jednu drogu, cak niti travu. A u traganju sam osjetio dosta toga o cemu Kastaneda prica.
Nemam niti namjeru koristiti drogu, mislim da mi netreba da bi ostvario svoj cilj.

Sam si sebe ponisti ovom izjavom. Ako si ista ikad osetio ovo sto Kastaneda prica, shvatio bi besmislenost termina "zaljenje" na nacin koji upotrebljavas.

Navika
Prije nekoliko godina bio sam u Grčkoj. Prije puta su me upozorili da se možeš pogađati u gotovo svim trgovinama i bez problema bitno spustiti cijenu.
U jednom dućanu odabirem komad nakita, pitam koliko košta, kada dobijem odgovor, kažem O.K. i izvadim novac da platim. Prodavačica me pogleda otvorenih usta, dugim preneraženim pogledom i upita: ˝Može li popust od 10%?˝

˝Mi smo linearna bića: opasna stvorenja navike i ponavljanja.˝ -Intervju s Carlosom Castanedom za časopis: 'Details magazine', travanj 1994. godine.

U vezi seksualne energije, Gurdjijev je rekao neke stvari koje se potpuno uklapaju sa onim što je o tome pisao i govorio Kastaneda, čak radi se o istim stvarima, samo rečenim na drugačiji način. Njih dvojca su pričali o istim stvarima i dopunjuju se.



Iz knjige Kathleen Riordan Speeth "Rad Gurđijeva"

Pa mislim upravo na to zaljenje o kojem Kastaneda prica, mozda je to zvucalo drugacije, sta ja tu mogu.

Ja jos uvjek u tragam, sto ne znaci da se moje danasnje misljenje sutra nece zkroz okrenuti drugacije kao sto se je i moje
razmisljanje okrenulo putem Kastanede iz neceg bezveznog u sta sam
bio isto tako skroz siguran.
Zahvaljujem Stalkeru, ovakove stvari su mi od velike pomoci a pogotovo saznanje da ne ratujem sam.
Dosta sam stvari saznao upravo iz ovog foruma, mada sam u principu jos uvijek novi clan.

Kad Kastaneda govori o *karti o zakopanom blagu* to je realna potraga za sebstvom ili osobnoscu koja nije egocentricna vec je to izraz akumuliranja plozaja skupne tacke ili takozvane centriranosti.
Ono sto je opste neprihvatljivo je cinjenica da smo mi produkt *centriranosti* i shodno tome mi samo tumacimo realnost u okviru mogucnosti koja je uslovljena gotovo zivotinjskim refleksom.
Danas sam dosao u konflikt sa covijekom koji recimo visoko kotira u drustvenoj hijerarhiji (u odnosu na moju poziciju),u kontekstu hranidbenog lanca moze si priustiti privid besmrtnosti.Mozda pretjerujem ali ja svoju poziciju dozivljavam kao krajnje stanje neizvijesnosti u smislu da zivim u okolnostima koje se namecu kao sveta krava ili neprikosnoveni autoritet koji nema ni zrnce *goruscice*.
Hocu reci da vecini ljudi ne pada ni nakraj pameti da je svijet i zivot cudo nad cudima, vec sve svode na zdravo za gotovo.Sto se vise uzdignu to vise pritiscu ove dole jer su bogom dani,jako vazni,gotovo nezamjenjljivi.

Kako kaze Kastaneda ono sto pokrece svekoliku ljudsku aktivnost je borba za prevlast.
To je kao kad se zatvorenici medjusobno tlace umjesto da nadju dogovor i zbrisu na slobodu.

Sestro, gusku!
Prijatelja mi zabole leđa (kičma). Pošto sam i ja imao isti problem, kažem mu da mu mogu pokazati vježbe pomoću kojih će ojačati mišiće leđa i znatno ublažiti tegobe. Pita me koliko treba vježbati. Kažem najmanje 20 minuta svaki dan. Pogledao me pogledom punim prezira, udahnuvši duboko napuhao se kao žaba i ispalio: ˝Ti si lud! 20 minuta! Svaki dan!? Neka boli!˝

˝Znate, uvijek kažu da ljudi imaju pukotinu između uma i tijela - taj debalans, taj 'um-tijelo problem'.˝- C. Tiggs.

Ne-rad
Čovjek, inače vrlo pobožan, uvečer u razgovoru spomene prijateljima da će idući tjedan okopavati vinograd. Pošto je teren takav da ne pomaže nikakva mehanizacija, a vinograd je velik, trebat će mu pet dana. Razgovor čuje njegov mlađi susjed i dobije ideju. Skupi desetak momaka i u toku noći oni prekopaju vinograd (bila je vedra noć, mjesečina). Ujutro čovjek uđe u vinograd. Gleda, ne može vjerovati svojim očima. Potpuno je blokiran. Teško diše, srce mu se uzlupalo, trese se u grču, malaksa.
Nema objašnjenja! To nije moguće!
Dudoko diše, opušta se, sav sretan, u ekstazi, pada na koljena, suze mu teku niz lice, diže ruke k nebu i prošapta: ˝Hvala ti Bože.˝

˝Traganje je umjetnost. Za čarobnjaka, pošto on nije ni pokrovitelj niti prodavač umjetnosti, jedina važna stvar u vezi sa radom na njegovoj umjetnosti je da se ona može ostvariti.˝- Don Huan u ˝Moć tišine˝.