idem i ja jednu

Ako nisi budan ne mora značiti da spavaš

Tko rano rani zapravo je jako zakasnio

Tko zna i zna da zna pametan je slijedite ga.
Tko zna i ne zna da zna, spava probudite ga.
Tko ne zna i ne zna da ne zna, glup je izbjegavajte ga.
Tko ne zna i zna da ne zna , mudar je poštujte ga.

(davno sam pročitao ove mudre rječi na jednom plakatu , i to u zubarskoj ordinaciji , pa se ne sjećam 100 % kako ide .Ali ostali su mi u glavi sve ovo vrijeme )

If there is a universal mind, must it be sane?

* * *
Da razbijem gornju morbidnost...

Većina ljudi nalik je vodi u kotliću. Trude se dostići vrelište, ali kada se ono dogodi, ne sjete se da kotlić treba maknuti s vatre... Zato voda prekipi, pa ugasi upravo ono što ju je uopće natjeralo da zakipi.
Ako se vodu postojano održava da kipi, s tim da se vatra ne ugasi, voda se pretvori u paru, a ta iščezne u zraku. Para se međutim može vratiti k tebi. Ona se može pretvoriti u kišu... No, možemo li biti sigurni da je voda koja se vraća u obliku kiše, upravo ona koja potječe iz kotlića? Put vode jednak je životnoj stazi.

* * *

Vi vjerujete da živite u svijetu, dok zapravo svijet živi u vama.

dobri stari Charli Fort

\
Nada poslednja umire - dabogda crkla

pas koji laje nije dovoljno kuhan, stara Kineska mudrost

"I honor the place in you where Spirit lives.
I honor the place in you which is
of Love, of Truth, of Light, of Peace;
when you are in that place in you,
and I am in that place in me,
then we are Truly One."

Razmisljoh o The All-u... ubiti svaka kreacija je "kanaliziranje" iz 7D-a (The All-a). Jer sve to treba postojati negdje, ništa nije izvan Njega. Onda procitah jedan Einsteinov genijalan quote:

Što god vam padne na pamet, odnekud je palo!

Ako vam je cilj citirati "mudrosti" cijeli život, nikada nećete postati "mudri". Mudrost se ne uči i memorizira, memorija je ionako potrošna... Mudrost se stječe. Ja bi bio daleko sretniji kad bih pročitao nešto mudro od nekog od vas. Pokušajte "izmudrovati" nešto, vidjet ćete da kada se udubite u to nešto riječi i misli dolaze same od sebe !!

Možda sam u krivu, ali možda i nisam. Ako je ovo drugo istina, možete li si dozvoliti ignoriranje ? Ja mislim da ne. Dakako, to je samo moje mišljenje.

Vidiš, za mene je mudrost sve što se tiće objektivne istine/stvarnosti. Uopce nema veze dali je to nesto "moja ideja" ili ideja nekog mudraca/filosofa s kojim se slažem, ionako nepostoji vlasništvo nad idejama. Mudrost se ne uci i memorizira, s tim se u potpunosti slazem. Filosofija znaci ljubav prema mudrošću, a to je za mene prije umjetnost nego znanost. Covjek nema nikakvu korist od ucenja napamet Nietzscheovih quoteova ako ih nerazumije u potpunosti, onako kako je to Nietzsche mislio. Ako osjeca isto sto i Nietzsche, znat ce to i bez da pamti bez razumjevanja neke quteove. To je ubiti ono što sam pricao gore; "tko ima uši - čuti će."



Nitko nije u krivu ni u pravu u ovakvim stvarima.

//

Eto u svakom slucaju, našao sam puno zanimljivih istina u Nietzsche-ovom ucenju, a i obozavam poetican, uzvišen ton kojim pise
Inace, Marko Ristić je stalno citirao Nietzsche-a, zna markec kaj valja

Evo jedan dobar quote:

" Od svega napisanog volim samo ono što je napisano vlastitom krvlju. Piši krvlju i iskusit češ da je krv duh.
Nije lako razumjeti tuđu krv: mrzim bezposlene čitaoce"

Pozdrav

sejm hi'ar,dej ar D vorst kajnd

\

umeti ljubiti je svakako umetnost
po-zdrav

Za mene je dobro učiti i naučiti nešto iz tuđih mudrosti, iskustava i sl., ali time zanemarujući vlastitu mudrost i vlastita iskustva jednostavno mi ne pada na pamet. To je ono na što te pokušavam upozoriti.

Pozdrav






Aha..ma kul...
Ali nebi zvao mudrost "tuđom" i "vlastitom" nikako, jer ako se uistinu tiće objektivne istine onda je samo JEDNA.
Onaj koji je moze vidjeti u rijecima nekog mudraca, moze je spoznati sam i bez njega. Sve je to ista Istina/mudrost, bez ikakvih posvojnih pridjeva ispred nje...
Vidiš, upravo se i o tome radi... da su moja "vlastita iskustva" potpuno u skladu sa (u ovom slucaju) Nietzsche-ovim... ne zanemarujem ih, i drago mi je da se slazu s njegovim... jer istinska mudrost je samo jedna...

pozdrav

Prepisoh cjeli govor, meni jedan od boljih ... enđoj

O ČITANJU I PISANJU

Od svega napisanog volim samo ono što je napisano vlastitom krvlju. Piši krvlju i iskusit ćeš da je krv duh.
Nije lako razumjeti tuđu krv: mrzim besposlene čitaoce.
Tko pozna čitaoca, taj neće ništa više za nj učiniti. Još jedno stoljeće čitalaca - i sam će duh smrdjeti.
To, da svatko smije naučiti čitati, upropastit će ne samo pisanje, već i mišljenje.
Jednom je duh bio bog, zatim je postao čovjekom, a sad će biti još i ološem.
Tko piše krvlju i u jezgrovitim izrekama, taj neće da ga čitaju, već da ga uče napamet.
U planinama je najbliži put onaj koji do vrhunca k vrhuncu: ali zato su potrebne duge noge. Pojedine izreke treba da su vrhovi: a oni, kojima se govore, veliki tjelom i duhom.
Zrak rijedak i čist, bliska opasnost i duh pun prpošne zluradosti: to se uvjek dobro slaže.
Oko sebe hoću demone, jer sam odvažan. Odvažnost, koja rastjeruje demone, stvara sama sebi demone - odvažnost se želi smijati.
Ne osjećam više s vama: ovaj oblak što ga vidim pod sobom, ta crnina i težina, što im se smijem - upravo to su olujni oblaci za vas.
Vi gledate prema gore, kad težite za uzvišenošću. A ja gledam dolje, jer sam uzvišen.
Tko se od vas može ujedino smijati i biti uzvišen?
Tko se penje na najviše planine, taj se smije svim žalobnim igrama i ozbiljnim žalostima.
Odvažne, bezbrižne, podrugljive, silovite - takve nas želi mudrost: ona je žena i ljubi uvjek samo ratnika.
Vi mi kažete: " Teško je snositi život!" A čemu vam onda prije podne vaš ponos, a navečer vaše podavanje?
Život je teško snositi: ali nemojte biti tako nježni! Svi smo mi zajedno ljupki magarci i mazge za nošenje tereta.
Što bismo mi mogli imati zajedničko s pupoljkom ruže koji dršće jer mu je kap rose pala na list?
Doista je tako: ljubimo život, ali ne zato što smo se navikli na život, već na ljubav.
U ljubavi je uvjek ponešto ludila. Ali uvjek ima i ponešto uma u ludilu.
A i meni se čini, meni što dobro stojim sa životom, da leptiri i mjehuri od sapunice i ono štoje poput njih među ljudima, znaju najbolje što je sreća.
Vidjeti kako lepršaju te lagane, budalaste, kitnjaste pokretljive dušice - to navodi Zaratustru na suze i pjesmu.
Vjerovao bih samo u jednog boga, u onog koji bi znao plesati.
A kad sam ugledao svog đavola, našao sam ga ozbiljnog, razložitog, dubokog, svečanog, bio je to duh težine - zbog njega sve stvari padaju.
Ne ubija se gnjevom već smijehom. Naprijed, dopusti da ubijemo duh težine!
Naučio sam hodati: otada mogu trčati. Naučio sam letjeti: otada neželim da me tek gurnu, kako bih se pomakao s mjesta.
Sad sam lagan, sad letim, sad sebe vidim pod sobom, sada u meni pleše bog.
- Tako je govorio Zaratustra

Friedrich Nietzsche, "Tako je govorio Zaratustra".

Ovo je kao ono "Tko uši ima, neka čuje".



Ovo je meni jako dobar dio. Nemogu objasniti nažalost...




Dobra!
Evo još jedan slican citat iz Zaratustre:

I neka nam bude izgubljen dan gdje se ni jednom nije plesalo!
I lažom zovem svaku istinu uz koju nije bilo bar nešto smijeha!



Vidjeti "sebe pod sobom".
Cini mi se da je ideja nadcovjeka upravo to - stvaranje uvjek iznad samog sebe, konstantno samog-sebe-propitkivanje "može li više od ovog?". Nadčovjek mi se ovdje čini kao nedostižni ideal, nešto čemu tezimo ali nikad ne postajemo to.
"U meni pleše bog" ---> Nietzsche kaže da "bog" i sl. ideje covjeka ogranicuju, jer covjek se ne pokušava uzdici zbog njih. "Bog" kao nesto savrseno i neograniceno je izgovor za covjekovu ogranicenost i glupost. Također, Nietzsche kaze da je bog mrtav, ali da pod time misli na religijsko shvacanje boga jasno je iz toga što kaže "Ubila ga je samilost prema ljudima" i "mi smo ga ubili (ljudi)". Dakle, izjava "bog je mrtav" sigurno nema veze sa cistim ateizmom. Rekao bih, na nijednu se Nietzsche-ovu tvrdnju neda zaljepiti etiketa sa nekim "izmom", pogotovo ne na samog Nietzsche-a. Mudraca se nemoze generalizirati.


Evo još jedan dobar citat:

Sedam pečata, peti dio:

Ako sam sklon moru i svemu što je poput mora, a najskloniji onda kada mi bijesno protuviriječi:
Ako je u meni onaj užitak u traženju koji upravlja svoja jedra prema neotkrivenom, ako je u mojem užitku užitak moreplovca:
Ako sam ikada veselo klicao: "nestade kopna - sad su mi pali zadnji okovi - oko mene vri bezgraničnost, daleko ispred mene blista se prostor i vrijeme. Smjelo! Naprijed! Srce staro!" -
O, kako ne bih strastveno vapio za vječnošću i za svadbenim prstenom prstenova - prstenom vračanja?
Još ne nađoh nikad ženu od koje sam želio imati djecu, osim ove žene koju ljubim: jer tebe ljubim, vječnosti!
Jer tebe ljubim, vječnosti!

"Ima knjiga koje se javljaju zaista kao božanska grmljavina: iz vedra neba. Tako se i meni jednoga dana objavio Nietzsche, oborivši me nerazmjerno jače od Schopenhauera (1917.)... U tekstovima Nietzschea (koga sam veoma skromno, upravo servilno smatrao svojim genijalnim učiteljem. I kome sam vjerovao sve, upravo sve, doslovno a prima vista, sto posto - sve) nijesam mogao da razumijem »Sve« u nijansama, čitajući često te poetske tekstove kao kroz koprenu."
(Miroslav Krleža, navod prema novinskom članku)

Evo par izvadaka iz Zaratustre...

"Služili ste puku i njegovim predrasudama, svi vi čuveni mudraci - a ne istini! I upravo zato ukazivali su vam poštovanje.
...
Bez sreće slugu, lišena bogova i obožavanja, bez straha a strašna, velika i samotna: takva je volja istinoljubivog.
Istinoljubivi su oduvjek živjeli u pustiniji, kao slobodni duhovi, kao gospodari pustinje, a u gradovima stanuju oni koji su dobro uhranjeni, čuveni mudraci - tegleća marva."


"Ljubim onog koji ne znaju drugačije živjeti no u propadanju, jer to su oni koji prelaze.
Ljubim onog čija je duša duboka i ranjiva i koji može propasti i pri malom doživljaju: tako on ide rado preko mosta.
Ljubim onog koji živi da bi spoznavao i koji želi spoznati, da bi jednom živio nadčovjek. I tako on hoće svoje propadanje.
Ljubim onog čija se duša razdaje, koji neće da mu zahvaljuju i koji ne zahvaljuje nikom: jer on uvjek poklanja i ne želi sebe čuvati.
Ljubim onog koji je slobodna duha i slobodna srca: tako je njegova glava samo unutrašnjost njegova srca, a njegova ga srce tjera u propast."

Meni je ova stara kineska simpaticna :

Pametan zivi gdje mu je dobro,a budala gdje se rodio

odlična