Citat:
Objektivna stvarnost ne postoji. Osim vremena (i pored vremenske razlike od nekoliko sati) i ove planete (i pored razlike u mestu stanovanja) moj zivot i zivot recimo Bil Gejtsa, nemaju nikakvih zajednickih tacaka. I on i ja zivimo u svojim sopstvenim svetovima.
Isto je i sa ljubavlju. Kada Ljubav postane stalno i stabilno stanje nase svesti, ni bol ni patnja sveta nece nestati i dalje ce biti tu, osim za NAS. Nas svet, nasa svest ce biti u stanju Ljubavi i povezanost sa svim drugim svetovima i nivoima svesti. Bicemo slobodni.
Mislim da stanje u kome bol i patnja sveta nestanu za NAS nije stabilno stanje ljubavi. Hm, pokusacu da obasnim kako gledam na stvari.
Rekla bih prvo da objektivna stvarnost ipak postoji. Postoji kao takva doduse tek na nivou Apsoluta a percepcija objektivne stvarnosti je SVE do tog stepena subjektivna u meri u kojoj smo se od tog stepena udaljili.
Kreiramo sami svoju stvarnost utoliko sto ona predstavlja odraz stanja nase svesti. Stvarnost koja nas okruzuje je samo utoliko realna, ali je u tom smislu zaista realna. Sa svim tim bolom i patnjom, manipulacijom i nasiljem. Ne mozemo pobeci od nje u neki svoj svet, isto kao sto ne mozemo pobeci od sebe. „Izbacice“ nas odatle, verovatno neki visi delovi nas samih. Tako to stanje nije stabilno.
Ta stvarnost zbog toga nije „losa“, ona samo nudi neke lekcije, koje smo izabrali za sebe, jer smo smatrali da ce nam one omoguciti najveci moguci napredak i da nas priblizavaju toj istinski objektivnoj stvarnosti u kojoj Jesmo odn. koja Jesmo.
Tako mislim da resavanje paradoksa koji u sebi nose i zlo i patnja na ovom nivou zahteva manje subjektivan pristup od kreiranja sopstvenog sveta u kome oni ne postoje.
Medjutim, kada otkrijemo taj svoj ton/stanje ljubavi/vezu sa svim postojecim/kako to ko voli da zove/ u sebi, o kome govoris, onda patnja i bol zaista dobijaju drugu dimenziju i znacenje i manje „bole“. Ali ne zbog toga sto ne postoje za NAS.
Kada otkrijemo taj svoj ton, zaista pozelimo da zauvek nestanemo u njemu. Kada podesimo antenu za neke drugacije vibracije, otvorimo neki kanal za upliv nekih „visih“ energija, cini se za trenutak da je to dovoljno. Medjutim, ako ne naucimo da ucinimo da ta energija kruzi, ako je ne prenesemo dalje, pocinje da se gomila u nama, grudva se i kanali se zatvaraju. Zapuse se. Onda mozemo ponovo da crpimo energiju samo „od dole“.
No, mozda je nasa trenutno najvaznija lekcija da naucimo da sve zaista jeste isprepletano i da covek nije izolovano ostrvo u Univerzumu vec je sustinski povezan sa svim postojecim.
I da onda slobodno izaberemo svoj nacin interakcije sa tim svim postojecim (samim sobom

).