Hej, MpeK, pa, Formica je totalno cool i pozitivan lik.
Meni veoma drag, subjektivno govoreci.
On samo koristi jedan, ... kako bih rekla, zivopisan stil za neka svoja licna „vidjenja“, dozivljaje. Subjektivno jeste, kako bi drugacije moglo biti, ali sam sigurna da nije ruganje. Ko to kako razume, to je opet njegova stvar.
U vezi sa djubretom:
Licno sam alergicna na „prosvetitelje“ i gurue razlicitih profila i na one sa idejama o depopulaciji kao resenju svetskih problema.
Ostalo mi je uglavnom ok. Uglavnom. Opet, kazem ako je moje misljenje/osecaj drugaciji (kao sada na primer) i nadam se da se zbog toga niko ne ljuti.
O subjektivnom/objektivnom:
Nasa kompletna kultura je gotovo apsolutno oslonjena na spoljasnje. Mi sami smo ospoljeni do krajnjeg stepena. Lagane treptaje duse, emocije, nasu unutrasnjost ne razmatramo i generalno ih uzimamo kao manje vredne. Niti raspolazemo konceptima u koje bismo ih mogli spakovati. Maksimum do koga idemo, je da kazemo: uf, danas osecam neki neodredjeni umor/nesto sam neraspolozen danas. I to samo ljudima sa kojima smo bliski. Na sta dobijemo klimanje glavom. Zivimo u kulturi u kojoj je potiskivanje dovedeno do maksimuma. Zakopcani smo do grla.
Zato, neka ljudi govore, neka se oslobode, a moderiranje i interakcija na forumu ce vec tome dati neki oblik.
Ta psihicka stanja, nase emocije, pokreti nase duse, nesvesni sadrzaji, nisu „objektivna“ na nacin kako mi shvatamo taj termin, ali su veoma, veoma realna. I posto ih ne razmatramo, ona vladaju nama umesto da ih mi koristimo da bismo ispitali delove „objektivne realnosti“ i sopstvenog bica.
Tu doduse postoji mali zez. A taj je da ako se svest jednostavno prepusti talasima nesvesnog, onog veceg, dubljeg dela naseg bica, sta god da je sve tu, biva bukvalno preplavljena.
„
Prirodan covjek nije sebstvo, vec cestica masa i masa, skupnost u tolikoj mjeri da cak nije siguran ni u svoje ja. ... Ali ako se odbaci neugledna raznolikost „datog“ covjeka, onemogucit se se njegova integracija, preobrazba u sebstvo. A to je duhovna smrt. Zivot sto se tek zbiva u sebi i za sebe nije zbiljski zivot, vec je zbiljski kada je svjestan. Samo sjedinjena osobnost moze iskusiti zivot, ne u pojedinacne oblike rascjepljeno zbivanje, koje se takodjer naziva covjekom...“- - Jung.
Svetlost (svest) mora upravljati svime.
I sto vise razmisljam, vidim sve vise slicnosti sa Gurdjejevom i Moravjevim. Fascinira me da ljudi podju sa potpuno razlicitih strana, a ipak dodju do veoma slicnih obrazaca.
Citat:
I NE TONITE U MRAK, NE TAPKAJTE U BLATU I NE ČEPRKAJTE PO SMEĆU, pogledajte ka svetlosti i mislite pozitivnije, tada će sav mrak nestati i postaćete slobodni.
Stvar je u tome da je taj mrak takodje „nas“. Kao u onoj alegoriji kad je onog tipa progutao kit (nije Pinokio).
Zato je tesko pronaci „lapis“ (filozofski kamen). Jer je neugledan, niske vrednosti i svuda ga ima. Pa i na smecu. Obican je i ljudi sveta ga ne prepoznaju.
Ili da pozajmim od Viteza „potpis“: „One does not become enlightened by imagining figures of light, but by making the darkness conscious.”
Ili: “Sve se pokazuje izneto na svetlost i sve izneto na svetlost i samo postaje svetlost.”
Sorry, poceli o Formici, a ja se raspisala. Valjda me je nesto inspirisalo.
