Tesko je uopce i komunicirati ako svatko kreira svoju realnost jer se sve informacije spolja filtriraju kroz tu nasu realnost , pa kako god okrenes i obrnes cijelo vrijeme samog sebe posmatras a cini ti se da si nesto i u drugome vidio.
A opet je i lako komunicirati ako smo toga svjesni pa nam svaka sjenka u necijim rijecima posluzi da otkrijemo tu istu sjenku u sebi.
A te nasa realnosti se sastoje od ubjedjenja , vjerovanja, modela nametnutih u zivotu , o kojima smo dosta na ovoj temi pricali pa je svatko za sebe izgradio neku kulu od pijeska i strazari ispred nje da mu je netko ne srusi.
I u toj mojoj realnosti ovaj Esperio moze biti recimo ogranicen(izvini ovo je samo ilustracija

) a u stvari ja ne vidim da sam mozda ja ogranicena, pa ne vidim da u Esperiu ima nesto mnogo vise, a ne samo ono sto ja mogu da prosudim kroz njegove rijeci.
Ako mi pokusavamo sada ovaj topik oblikovati po ideji "Da li kreiramo svoju realnost", svatko ima drugacije vidjenje te teme i doprinosi nekim razmisljanjem sto misli iz svoje realnosti da je uticalo da ljudi kreiraju sopstvene realnosti, koje im onda odredjuju zivot i zivotne situacije, teskoce, iskustva, sudbine ...itd...i kako ih ta relativnost pogadja da ne vide siru sliku ili jednu suptilniju istinu svog zivota.
E sad nat-u se svidja nase pisanje a Arbitrium Liberum misli suprotno sto je OK , drugacija realnost drugacije projektuje svoje ideje.
Posto je danas bilo nekih komentara o tonovima, uskladjenosti ...itd...
Kad bi mi konstantno trcali da se svatkome udvorimo i zivimo zivot po necijoj slici i prilici , a vec smo konstatovali da nam je to nametanje zivota po necijoj slici i prilici , mahom u djetinjstvu i prouzrokovalo da oblikujemo neku relativnu realnost, onda bi mi bili samo copy machine necijih ideja i nikad ne bi trazili istinu na svoj sopstveni nacin i kako to nama licno odgovara.
A da oblikujemo realnost ove teme , po nekom skolskom sistemu , da nam djaci prvaci imaju koristi , to bi vec bilo da se igramo nekih ucitelja a mi ucitelji nismo jer se evo i mi sami ucimo, tj pomazemo si jedni drugima nekim "ludim" idejama da razumijemo sto smo takvi , kakvi smo.
Tako i podsvijest prica sa nama , kroz cudne simbole, nekad nerazumljive, izokrenute , zamazane a opet nam pokusava pomoci gdje su korijeni i temelji ove nase svakodnevne realnosti.
Covjek u interakciji sa drugim ljudima takodje uci mnogo o sebi na nekom svom putu otkrivanja temelja svoje realnosti, a naravno da bi bilo lijepo kad jednog dana bi bio siguran u sebi i zivio tu svoju istinu u sebi i da dozivljavao svijet kakav jeste bez da projektuje svoje unutarnje stanje kad sudi drugima.
Netko se nema hrabrosti uhvatiti sa svim tim u kostac , nego se drzi po strani i kolektuje tudje nedostatke kao trofej i koristi ih kao neku referencu da se ocjeni gdje je on licno stigao.
Ta osobina moze isto imati korijene u nekom pogresnom modelu zadobijenom u zivotu, djetinjstvu a barem ja nekako mislim da covjek je sam sebi najbolja referenca tj da se uporedi sa onim sto je bio danas , sa onim sto je bio juce.
Eto koliko malih stvari u zivotu gradi te nase kule od pijeska , nase realnosti kroz koje prosudjujemo i djelujemo i kad se stvari ne oblikuju kako mi zelimo, placemo kao uvrijedjena djeca sto i nije cudo jer mnogo je jos nedozrele djece u svakom covjeku, zato smo i poceli nekako tu pricu da treba ozdraviti od mnogo cega da bi se realnost oko nas promjenila i da bi vidjeli jednu dublju pozadinu svega a ne samo prasnjavu povrsinu.