Citat:
Ako ima neki razlog sto je neka zivotinja trebala da strada onda po analogiji i mi ljudi trebamo prihvatiti svoju sudbinu da ima neki razlog sto netko od nas treba da strada, pa se ne ljutiti na te sa viseg sprata jer eto sve je to u cilju nekog balansa koji mora da postoji.
Ako prihvatiš svoju sudbinu bez borbe ostaćeš, da ne kažem vječno u tom položaju. I ovo naše čovječanstvo je svojevrsni kokošinjac, svinjac ili šta već drugo, ono je, u stvari uzgajalište ljudskih stvorenja za predatore sa višeg sprata, nadam se da je to svima već postalo jasno. Predatori su tako uredili naše živote i okruženja baš kao mi kokošima u kokošinjcu, samo što se mi od kokošaka razlikujemo po višem nivou svijesti. tako da, recimo mi imamo, između ostaloga i internet forume na kojima razmjenjujemo svoja mišljenja, imamo knjige i mogućnost da učimo i razvijamo se. Međutim, pogrešno bi bilo kad bi smatrali da i te kokoši nemaju baš nikakvu mogućnost za napredak i razvoj svijesti. Imaju kao i sva druga živa bića koja egzistiraju u ovom materijalizmu, da nije tako kako bi smo onda mi inače dostigli ovaj trenutni razvoj svijesti koji odgovara našem trećem denzitetu? Nemožemo sve oko sebe gledati 3D očima, pa tako ni biljni i životinjski svijet. Dakle i te biljke i životinje, kao u ostalom i mi sami, obavljaju svoju funkciju i zadaću bitka, samo što smo svi naizgled u malo drukčijim okolnostima.
Što se tiče ljutnje na predatore sa višeg nivoa mislim da je ona i nepotrebna i nekorisna. Ljutnja je emocija veoma niskih frekvencija i ja ne vidim kako bi ona nama mogla nešto pomoći, doduše možda nije loša za početak buđenja, kad osjećamo da nam mnogo toga ne štima pa smo bijesni i ljutimo se na sve, ali nepretkom i razvojem naše svijesti trebali bi da se lišimo te emocije i počnemo da upotrebljavamo malo više vibracije.
Najjače oružje u borbi protiv naših predatora jeste baš naša svijest i znanje, a pogotovo svijest o nužnosti borbe i otpora prena tim bićima jer u protivnom postoji opasnost da padnemo još i niže u odnosu gdje smo sada, a pogotovo da ne govorim šta bi se desilo da tim krvopijama, umjesto da im se usprotivimo našom svijesti i znanjem, šaljemo poljupce i "ljubav".
I stvarno mislim da je totalno nebitno hoću li ja sjediti ispod neke palme otvorenih usta i čekati da mi neki plod padne u njih i tako da se hranim, ili ću živjeti "normalno" i jesti ono što mi moja osjećanja govore da trebam, kao što rekoše Sophia i Arja. Ako je neko prešao na vegetarijansku hranu zato što je jednostavno osjetio potrebu za tim, to je onda u redu, ali tjerati sebe nepotrebno da jedeš samo biljke a ti kad prođeš kraj nekog pečenja sve ti se okrene u stomaku i bude ti muka kad nakon toga pomisliš na svoj vegetarijanski obrok koji te negdje čeka umjesto da navališ na meso, je za mene čisti mazohizam i ništa više.
Najvažnije je da upamtimo i da ne zaboravimo bez obzira na sve čemu težimo i šta bi smo voljeli da jesmo i šta smo sebi eventualno "utripovali" itd. da smo mi 3D bića koja žive u surovom i sirovom materijalizmu i za naš fizički opstanak u ovim uslovima nam je potrebna energija drugih živih bića koja su na spratu ispod nas, bilo da se radi o životinjama ili biljkama, to mnogo ne mjenja na stvari, a svi oni koji misle da mogu opstati u ovim uslovima tako da ne uzmu niti gram energije od nijednog živog bića, neka to i učine, niko im ne brani, dakle nek to sprovedu u djelo i tako žive, ako neko to uspije ja ću odmah da otputujem na ono Pantelijino ostrvo gdje žive oni ljudožderi i neka me odmah pojedu kao što i ja jedem jadne životinje, jer očigledno nisam dobro naučio neke lekcije i neke stvari nisam dobro shvatio.
