Da, nas materijalni svet nam izgleda krut, nesavitljiv i stalan. Atomi u nasim predstavama kruze na svojim uvek istim putanjama, zarobljeni u resetkama kristala. Samo retko vidimo stvarnost, svet koji se pred nasim ocima uvek iznova radja kroz detonacije i procese stapanja, erupcije,zemaljski i svemirski tornado,orkane,oluje,gromove,munje,trzaje i kontrakcije,orgazme i ejakulacije.
Da, to je to.

Dakle, za strasnu i stvaralacku ljubav, za fascinirane subatomske cestice, koje voleci (se) uvek iznova stvaraju velicanstvenu raznolikost zivota.

I za nas! Koji pokrecuci visoke frekvencije radosti i ljubavi u sebi pustamo te subatomske cestice da nas stvore prelepe i velicanstvene kakvi izvorno jesmo.
Da, i za nas, strasne i stvaralacke, koji od finih tkiva emocija/frekvencija i suptilnih energija nasih „susreta“ uvek iznova oblikujemo ovo prelepo i velicanstveno bice, u kome zivimo na subatomskom nivou.
I za ovaj lepi Forum, koji nas, rasute na mnostvu (raznih) strana, spaja. Galaksomobil.

Because we're on the mission from god.
And that's me.
Sto mi ode ova filmska muzika veceras

Jučer sam gledao neki dokumentarac na TV-u u kojemu znanstvenici iz letečeg balona gledaju i dive se gepardovom trku,njegovim mišićima,skladnosti pokreta,brzini.....itd.
Evo,upravo pišem priču za sve one koji se također dive predatorima u njihovom trku za plijenom,a posvečujem je svima onima koji misle
da su to superiorna bića.
_______________________________________________________________________

DA LI SU PREDATORI SUPERIORNA BIĆA?

Tamo negdje daleko iza horizonta u neistraženim djelovima nepreglednog oceana...bila tri otoka.
Na prvom su se otoku nalazile životinje svi vrsta i bile su okružene rajskom
i netaknutom prirodom od strane čovjeka dok su ostala dva bila potpuno
nenastanjena ali ne manje divna u svojoj bogatoj vegetaciji.
Na prvom je otoku bio i izvor nepresušne pitke vode što se po stepenastim
stijenama slijevala sve do mora.Sjene i boje zalazaka sunaca na tom otoku
odista su ga odvajale od svega viđenoga do sada i bila je to prava oaza
ravnoteže surovosti i ljepote.
Tu je također vladala i potpuna ravnoteža hranidbenog lanca i nijedne
vrste životinja nije bilo niti previše a niti premalo.
Začudo,samo je ptica nedostajalo.
Zbog blage tropske klime na otocima su rasle i mnogobrojne voćke što su
također nadopunjavale jedne drugu tako da nije bilo dana bez nekog jestivog ploda.
Biljožderi su mirno brstili svoje bilje i njihove sočne plodove jer su znali da su se predatori nedavno najeli mesa te su sada punih stomaka ljenčarili u
blagodatu hladovine.

Mir bi na tom otoku trajao danima sve dok mesožderima ne bi počela neugodno odzvanjati praznina njihovih stomaka.Tada bi na rajskom otoku
nastao pakao jer bi se lovci željni mesa i krvi okomili na nedužne životinje.
Nakon silnog trka,prašine i jauka uvjek bi netko morao nastradati i biti na
trpezi predatora.
I tako....iz godine u godinu.

Kao i svaki zemaljski raj,i ovaj je imao svoj početak i kraj jer se na sredini tog otoka probudio davno uspavani vulkan.
Životinje su panično trčale po stijenama koje su se raspadale dok je zelenu
travu sada zamjenila krvavo crvena i vruća lava.Tutnjava i dimna prašina
navukli su tamnu zavjesu nad otokom tako da se zalazak sunca činio kao
sjaj krijesnice u mraku.
Bićima koja su mogla brzo trčati i izbjegavati smrtonosne prepreke,jedini je
spas bio u moru.
Životinje su instiktivno plivale prema ostala dva otoka tako da je svatko pratio svoju vrstu i svog para.
Kao po dogovoru...na jedan su se otok nasukali samo mesožderi a na drugi
samo biljožderi.

Nakon nekog vremena na otoku mesoždera počela je nervoza jer su pojeli sve žabe pored plitke bare.Strašna se glad uvukla među nekada
složne i nemilosrdne lovce koji su sada režali jedni na druge nadglašavajuči
vlastito neugodno kruljenje u trbuhu.
Ponekad bi nekome od njih sasvim slučajno na galavu palo neko zrelo egzotično voće,ali njima to nije ništa značilo jer su njihovi predatorski umovi bili zauzeti mišlju kako da pređu na susjedni otok i tamo naprave
gozbu u krvi.
Jedan se od njih i usudio ponovo ući u more kako bi pokušao doplivati do
drugog otoka punog "hrane" ali su ga na pola puta presrele morske psine
i on nestane u dubinama mora.Tako je lovac postao lovina....
Ostali su ubrzo shvatili da je to veoma riskantan pokušaj pa su odustali.

Prolazili su dani a zvijeri bijahu sve mršavije,gladnije i nervoznije...
Jedan je od njih slučajno stao na šiljak puknute grane i prva je krv potekla
među njima.Ubrzo su se sve zvijeri bacile na njega kako bi utažile svoju
glad.
U roku od nekoliko mjeseci na tom otoku ostane samo jedan jedini,najači i najbrži među njima.Živio je tako sam tjednima među izbjeljelim kostima
svojih bivših kolega ali ga je naposljedku glad sustigla i oborila s nogu.
Ležao je tako čekajuči smrt sa pogledom prema drugom otoku na kojemu
je vladao mir i snošljivost među biljožderima koji nisu imali poima kakve se grozote događaju nedaleko njih.
Ta će nevina bića uživati u svojoj slobodi bez straha od sutra i uživat će u
obilju hrane što ih priroda potpuno besplatno priprema za njih.

Naravno,tako će biti sve dok na taj otok ne stigne najsofisticiraniji predator ovog svijeta...............ČOVJEK.
_______________________________________________________________________

Netko će reči da bi se s vremenom biljožderi toliko namnožili na tom otoku
da više ne bi bilo dovoljno hrane za sve.
Ja mislim da bi se za tu ravnotežu ipak PRIRODA sama pobrinula.
Prirodi samo treba dati priliku.......

Naravno da bi se sama pobrinula. Stvorila bi nove predatore na tom otoku.

Imam sliku što želiš reči Maxe...zečevi i vjeverice bi postali mesožderi.
Možda bi i puževi mutirali u krvožedne zvijeri?
A tek bubamare...?

Balans se uvijek nekako postigne. I bolesti služe za to. Ili neuspješan veliki broj potomaka ( preživi ih samo par... ), ili na neki drugi način.

Biljojedi sad ispadaju nekako kao fini dečki, a mesožderi kao loši dečki?

Hm?
Neki tvrde da i biljke imaju osjećaje, da su žive, da imaju dušu. Ja se slažem s njima.
I minerali, i voda, i vatra, i zrak i svjetlost..sve ima neki oblik svijesti, (oni koji komuniciraju s elementalima to znaju). Ako ima svijest, živo je biće.

Prema tome, jesti biljke moglo bi biti samo malo manje krvav čin od čerečenja lovine, ali nije mu daleko.
Dobri dečki bi, prema tome, bili bi oni koji se hrane jedino pranom. Ima i takvih. Ne jedu, nego žive na prani. Ali, ni prana nije bez duše.

Kako s obzirom na ovo definirati što je to predator?

Svi trebaju neki oblik energije za održavanje svoje svijesti.

Svi su, u neku ruku, predatori. Ali, opet - ciklus to vraća natrag, pa postaju nekad i - lovine.

S obzirom da je sve živo, odnosno ima bar neki oblik svijesti ( primitivne ili veće od naše - naša percepcija stvari ), možemo zaključiti da se OBLICI neprestano mijenjaju. Pretvaranje energije... tko zna.

Mi smo tu gdje jesmo, netko je tamo gdje jest... - sve ima svoj razlog zašto je baš tamo gdje jest.

Mislim da su to određene lekcije koje neki entitet treba naučiti na tom nivou svijesti.

Svi smo i predatori i lovine.

Bravo Arwen ovo sam se oduvijek pitao kod vegetarijanaca i ostalih nazovi humanista, ili još bolje, zar misle da će spasiti neku životinju ako oni ne jedu meso ili ako ne odu u mesnicu i ne kupe neku šniclu? Pa kupiće neko drugi i ta životinja će i ovako i onako biti ubijena. Naravno svakome njegova slobodna volja da jede šta želi, ali možda trebamo imati u vidu da ta životinja i nije ubijena bez razloga, tj. kako kaže Jack i to su neke lekcije i isukstva za nju a sve ostalo je možda samo varka lažnih humanista i bjelosvjetskih manipulatora koji koriste normalne i osjećajne ljude koji vole životinje i manipuliraju njihovim osjećajima kao i svim drugim na ovom svijetu.
I još jedan dosta velik problem je što neki ljudi nikako ne žele da stvari nazovu njihovim pravim imenima, ne pridajući im pri tome značenje koje nemaju, ali sad sam možda otišao preduboko...

Da, sve postoji u nekoj simbiozi i priroda se uvek pobrine da uspostavi balans.

Za mene je vegetarijanstvo doslo sasvim prirodno. Nimalo ne odgovara navikama koje sam usvojila kao dete. Meso je odjednom jednostavno pocelo sve manje da mi prija i najzad sam se prosto presaltovala na drugu vrstu ishrane. Bez ikakvih problema. Fizicki sam se osecala bolje.
Ipak mislim da je individualno. Treba se opustiti u tom pogledu i pratiti signale koje nam salje telo.

Ali bas super da ste pokrenuli ovu temu, jer sam bas danas razmisljala o energijama koje unosimo u sebe preko hrane. Mislim da lov u ishrani predatora igra vaznu ulogu, jer kod zrtve oslobadja energije straha, koje su izgleda potrebne nekim vrstama. Da li je to funkcija igre domace macke sa ulovljenim misem? Mozda hrana koju dobija od ljudi ne sadrzi ove energije? Mada, ima raznih macaka...

I sta je sa nama? Hranimo se mesom, ali uglavnom mesom zivotinja koje gajimo. Mislim da je galaksija negde pisao o tome da uzgoj zivotinja ide ka tome da se stepen stresa, straha smanji jer to utice na ukus mesa. Psi takodje izgleda ne pokazuju potrebu za energijom straha proizvedenom u lovu ili mucenju zrtve. Da li postoji jos neka vrsta koja je mesozder a nije lovac? I kako ovu energiju nadoknadjuju ljudski predatori? Kao macka, muceci neku zrtvu?

I naravno, sta je sa predatorima sa naseg gornjeg sprata? Kakva SVE energija njih hrani?
Mozda je malo off topic, ali... tema se ispostavila...

Ja sam isto spontano prestala jesti meso, jer nesto u meni se opiralo da ga koristim, mada ga nikada nisam nesto voljela i to je bila vise navika stecena u djetinjstvu.
Ne mislim da sam sada nesto bolja od ostalih ljudi jer biti vegeterijanac ne znaci da si se rjesio svih negativnosti iz sopstvenog polja. Netko postuje zivotinje ali ne postuje ljude pa to je to isto.
Ali gledajuci realno i te balanse u prirodi, toliko krava, svinja, kokoski ne bi ni postojalo da ih covjek ne uzgaja za svoje potrebe i takodje podstice njihovo razmnozavanje. Ako bi se razvijali slobodno bez naseg uticaja mozda bi vec i izumrli kao vrsta.
Ako taj proces nije prirodan onda je bas covjek taj koji rusi balans u prirodi sa povecanjem te vrste, pa nesto drugo mora da nestane u trenutku kad tih zivotinja ima previse.
Ako ima neki razlog sto je neka zivotinja trebala da strada onda po analogiji i mi ljudi trebamo prihvatiti svoju sudbinu da ima neki razlog sto netko od nas treba da strada, pa se ne ljutiti na te sa viseg sprata jer eto sve je to u cilju nekog balansa koji mora da postoji.
Nalazost krave i ostale domace zivotinje ne mogu da imaju ovakve forume da diskutuju sto planiraju ljudi i kada i kako se rijesiti iz matriksa.
Vjerojatno da bi kao neka svjesna bica trebali da postujemo zivot u svim njihovim oblicima koliko mozemo i znamo a sad sto je ispravno ili ne, tesko da mozemo sa ovim stupnjem svijesti i potpuno znati.

Arwen dor napisala:

Biljojedi sad ispadaju nekako kao fini dečki, a mesožderi kao loši dečki?

Hm?
Neki tvrde da i biljke imaju osjećaje, da su žive, da imaju dušu. Ja se slažem s njima.
I minerali, i voda, i vatra, i zrak i svjetlost..sve ima neki oblik svijesti, (oni koji komuniciraju s elementalima to znaju). Ako ima svijest, živo je biće.

Prema tome, jesti biljke moglo bi biti samo malo manje krvav čin od čerečenja lovine, ali nije mu daleko.
Dobri dečki bi, prema tome, bili bi oni koji se hrane jedino pranom. Ima i takvih. Ne jedu, nego žive na prani. Ali, ni prana nije bez duše.

Kako s obzirom na ovo definirati što je to predator?
_______________________________________________________________________

Da li ste ikada shvatili šta znači riječ.....DRVO ŽIVOTA?

Ja osobno ne osječam nikakvu grižnju savjesti kada jedem sa samoobnavljajuče biljke.
Zar stvarno mislite da jedete nečiju DUŠU ako jedete banane,orahe, naranđe,kiwi,grožđe,jabuke,kruške,limun,kokos,borovice,maline...........?
Zar ste ubili lozu ako jedete grožđe?
Vidite...moje je mišljenje da se duša biljke nalazi u DRVETU ili stabljici a plod koji jedete je njezin poklon nama u vidu ŽIVOTA.
Prepoznati i definirati predatora je veoma lako jer iza njih ostaje PUSTOŠ.

Da li ste ikada razmišljali o tome da živite na nekom egzotičnom otoku blage klime gdje vam cijele godine na glavu padaju različiti zreli plodovi?
Da li bi takvo življenje bilo prejednostavno za vas i vaš trbuh?

U starim spisima se govori o "kraju vremena","1000 godina mira" i "novom
Nebu i Zemlji".
Morate znati da svi živimo na istom Planetu ali u različitim Svjetovima.
U mom će Svijetu "novo Nebo i nova Zemlja" izgledati upravo onako kao i
onaj pusti egzotični otok na kojemu možemo živjeti samo od DRVETA ŽIVOTA.
_______________________________________________________________________
Savršenstvo je u jednostavnosti

Fingolfin napisao:

Bravo Arwen ovo sam se oduvijek pitao kod vegetarijanaca i ostalih nazovi humanista, ili još bolje, zar misle da će spasiti neku životinju ako oni ne jedu meso ili ako ne odu u mesnicu i ne kupe neku šniclu? Pa kupiće neko drugi i ta životinja će i ovako i onako biti ubijena.
_______________________________________________________________________

Klaonice će postojati sve dok bude "potrošača" a to isto vrijedi i za dilanje
drogom.
Kada bi svi,recimo u Hrvatskoj,imali dan POSTA i kada taj dan nitko ne bi jeo meso...vjerojatno bi zbog tog dana prizvodnja mesa pala za 50%.
Šta mislite šta bi se dogodilo da imamo godinu posta?

Da bi promjenili Svijet mi moramo najprije promjeniti SEBE.
Ja sam mislio da to već i vrabci znaju.....

Ako prihvatiš svoju sudbinu bez borbe ostaćeš, da ne kažem vječno u tom položaju. I ovo naše čovječanstvo je svojevrsni kokošinjac, svinjac ili šta već drugo, ono je, u stvari uzgajalište ljudskih stvorenja za predatore sa višeg sprata, nadam se da je to svima već postalo jasno. Predatori su tako uredili naše živote i okruženja baš kao mi kokošima u kokošinjcu, samo što se mi od kokošaka razlikujemo po višem nivou svijesti. tako da, recimo mi imamo, između ostaloga i internet forume na kojima razmjenjujemo svoja mišljenja, imamo knjige i mogućnost da učimo i razvijamo se. Međutim, pogrešno bi bilo kad bi smatrali da i te kokoši nemaju baš nikakvu mogućnost za napredak i razvoj svijesti. Imaju kao i sva druga živa bića koja egzistiraju u ovom materijalizmu, da nije tako kako bi smo onda mi inače dostigli ovaj trenutni razvoj svijesti koji odgovara našem trećem denzitetu? Nemožemo sve oko sebe gledati 3D očima, pa tako ni biljni i životinjski svijet. Dakle i te biljke i životinje, kao u ostalom i mi sami, obavljaju svoju funkciju i zadaću bitka, samo što smo svi naizgled u malo drukčijim okolnostima.
Što se tiče ljutnje na predatore sa višeg nivoa mislim da je ona i nepotrebna i nekorisna. Ljutnja je emocija veoma niskih frekvencija i ja ne vidim kako bi ona nama mogla nešto pomoći, doduše možda nije loša za početak buđenja, kad osjećamo da nam mnogo toga ne štima pa smo bijesni i ljutimo se na sve, ali nepretkom i razvojem naše svijesti trebali bi da se lišimo te emocije i počnemo da upotrebljavamo malo više vibracije.
Najjače oružje u borbi protiv naših predatora jeste baš naša svijest i znanje, a pogotovo svijest o nužnosti borbe i otpora prena tim bićima jer u protivnom postoji opasnost da padnemo još i niže u odnosu gdje smo sada, a pogotovo da ne govorim šta bi se desilo da tim krvopijama, umjesto da im se usprotivimo našom svijesti i znanjem, šaljemo poljupce i "ljubav".
I stvarno mislim da je totalno nebitno hoću li ja sjediti ispod neke palme otvorenih usta i čekati da mi neki plod padne u njih i tako da se hranim, ili ću živjeti "normalno" i jesti ono što mi moja osjećanja govore da trebam, kao što rekoše Sophia i Arja. Ako je neko prešao na vegetarijansku hranu zato što je jednostavno osjetio potrebu za tim, to je onda u redu, ali tjerati sebe nepotrebno da jedeš samo biljke a ti kad prođeš kraj nekog pečenja sve ti se okrene u stomaku i bude ti muka kad nakon toga pomisliš na svoj vegetarijanski obrok koji te negdje čeka umjesto da navališ na meso, je za mene čisti mazohizam i ništa više.
Najvažnije je da upamtimo i da ne zaboravimo bez obzira na sve čemu težimo i šta bi smo voljeli da jesmo i šta smo sebi eventualno "utripovali" itd. da smo mi 3D bića koja žive u surovom i sirovom materijalizmu i za naš fizički opstanak u ovim uslovima nam je potrebna energija drugih živih bića koja su na spratu ispod nas, bilo da se radi o životinjama ili biljkama, to mnogo ne mjenja na stvari, a svi oni koji misle da mogu opstati u ovim uslovima tako da ne uzmu niti gram energije od nijednog živog bića, neka to i učine, niko im ne brani, dakle nek to sprovedu u djelo i tako žive, ako neko to uspije ja ću odmah da otputujem na ono Pantelijino ostrvo gdje žive oni ljudožderi i neka me odmah pojedu kao što i ja jedem jadne životinje, jer očigledno nisam dobro naučio neke lekcije i neke stvari nisam dobro shvatio.

Da, i ja mislim da je to u redu.



Šta bi se dogodilo? Šta ti misliš da znači post, nemoj mi samo reći da se njime uspostavlja bliža veza sa bogom, jako dubokoumno... po toj logici onda nama ne treba niti ovaj forum, niti bilo kakva druga mišljenja koja se kose za hrišćanskom religijom i ne samo hrišćanskom već i svakom drugom, onda bi bilo dovoljno da svaki pismeni čovjek nabavi sebi po jedan primjerak biblije (ili kurana, kako želi), to malo iščita i ne pita mnogo jer tamo sve piše, ne moraš ništa otkrivati, odeš u najbližu knjižaru kupiš sebi neku svetu knjigu i produhovljen si. Ma super, kako se toga nisam ranije sjetio.



Tačno, ali zar ne misliš da i te životinje i biljke ne zaslužuju priliku da i one promjene sebe i da i njima malo poraste svijest kao što je nekad davno i nama. A ako neko misli da bi im učinio uslugu time što bi ih spasio od klanja, ubijanja i jedenja od strane ljudi, nek razmisli još jednom i po mogućnosti odgovore da ne potraži samo na jednom mjestu...
Ja iskreno nebih mogao ni pile da ubijem a kamoli nešto drugo, jednom sam slučajno zgazio mačku na putu ali zato što sam išao užasno brzo, tako da je pri toj brzini i najmanje pomjeranje volana ili naglo kočenje za mene i za ljude koji su bili sa mnom u autu moglo biti kobno a mačka je iznenada naletila na mene, nakon toga sam se osjećao grozno par dana i bilo mi strašno žao te životinjice, tako je i sa onim životinjama koje svakodnevno jedem, znači nije mi nimalo drago što su one morale umrijeti da bi smo mi jeli, ali opet, treba da razmislimo o tome da te životinje proživljavaju svoje lekcije i potrebna iskustva i na taj način i da im je to možda prilika da napreduju, bez obzira kako ovo nekome možda smiješno zvučalo. Na kraju krajeva i nas isto jedu kao i njih, samo na malo drukčiji način ali to ne znači da je taj način manje bolan i mukotrpan od njihovog.



Pokušaj još jednom razmisliti o tome šta sve vrapci znaju.

nedavno sam razgovarao s jednim kolegom u vezi ove teme. on inace nije bas upucen u ove stvari, i nekako se uvijek drzi na distanci kad mu pokusam pribliziti iste. pricali smo bas o hranidbenom lancu, i na kraju je rekao nesto vrlo zanimljivo za osobu koja cak i ne vjeruje bas u sve to. rekao je kako mozda bica ispod nas sigurno imaju i koristi od toga sto ih ubijamo i jedemo.
ako vjerujemo u reinkaranciju, i sva bica teze da se jednom reinkarniraju na visi nivo, onda im mi na neki nacin pomazemo. upravo zato vecina bica ispod nas imaju i prirodno kraci zivotni vijek.
npr. neke bube, gliste i sl. zive jako kratko, i za jednog zivotnog vijeka npr. kokosi koja se njima hrani, one dobiju stotine prilika da se njihova grupna svijest napuni potencijalom da pređe na nesto vise. mozda da postane kokos. mozda su te grupne svijesti kao neki klasteri svijesti, međusobno prozeti na vise nivoa, a opet se ukupno uzdizu. isto tako, kokos zivi puno krace od covjeka, i u jednom njegovom zivotu on im na ovaj brutalan predatorski nacin omogucava da se reinkarniraju brze, upravo kultivirajuci njih same, na dvosmislen nacin. jedan za sebe, jedan za njih, a oboje imaju od toga koristi, posebno ako zivotinje imaju grupnu svijest, i gledamo njihov ciklus kao karmu. tad nase predatorstvo nema negativnog utjecaja.

ako i mi imamo kolektivnu svijest, ali i vlastitu, s obzirom da smo na visem nivou, a u proslom zivotu smo mozda imali kolektivnu svijest kokosi ili koza, mozemo li ustroj i funkcioniranje hranidbenog lanca gledati tako da se itko na njemu nalazi u manje ili vise povlastenom polozaju, ili smo svi listovi na stablu zivota?

Ako mi iskorištavamo bića ispod našeg nivoa zbog hrane i sl. onda i ovi iznad nas imaju pravo iskorištavati nas. Životinje i biljke su sigurno nešto naučile iz tih iskustava pa bi trebali i mi. Sve ima svoj razlog i ništa nije slučajno, kao ni ovaj matrix u kojem živimo.

Kako se mi trebamo pomoću svijesti i znanja boriti protiv naših predatora.
Što podrazumjeva otpor.
Ne razumjem ovo ,pomozi mi?
Da li se trebamo boriti poljupcima i ljubavlju.
Oprosti ,ako sam ti izdvojila misli iz iz konteksta.

JOš učim kako pravilno uokviriti tekst.

2804, meni se čini da smo svi u istom položaju. Kad govorimo o prehrani, prve tri dimenzije trebale bi biti fizičke, a sve iznad treće nefizičke, mislim da to utječe na način prehrane, tj. sve se svodi na isto, jedino su ukusi različiti. Mi papamo svinjsko meso puno straha i agresije i zamisli, uz malo začina-baš je ukusno, pijemo vodu kojoj smo prethodno "slali" vibracije ljubavi i zdravlja i zamisli-baš se nekako bolje osjećamo. A oni iznad nas imaju, valjda, suptilniji smisao za prehranu, nije baš da će nas pojesti tako da nas nabiju na ražanj, to rade jadni kanibali, nego hrane se raznovrsnim dijelovima našeg suptilnog bića, pa tako, ovisno što im prija-neki jedu strah i trude se uzgajati nas da imaju što više takve hrane ( a mislimda u tu grupu spadaju i oni što isisaju život iz jadnih životinja ( a nisu ljudi)), a drugi se hrane, recimo srećom, pa nas usmjeravaju u tor iliti svinjac sreće. Ne znam, što više razmišljam, sve mi se više čini da smo svi u istom loncu, tj. svi smo listovi na jednom drvetu...