Maloprije sam na Čudnim dešavanjima napisala nešto o paralizi tijekom sna i kad se probudim i sad mi nešto govori da to ima veze s astralnom projekcijom. Iako nisam nikada imala iskustva koja bih povezala s astralnom projekcijom ( bar mislim ) nešto mi govori da je to to... Dakle, zna li netko je li paraliza tijela nuspojava nesvjesne astralne projekcije?

Po nekim izvorima paraliza u snu može biti i od programiranja koje netko vrši nad nama dok spavamo. Trebalo bi sve mogućnosti uzeti u obzir.

eh, da. sanjam ja da sam u bolnici. nasoj lokalnoj, samo je nekako veca. na sebi imam kirursku kapu i masku. bauljam po hodnicima i prostorijama bez nekog cilja, no kao da tamo nesto pomazem. odjednom trazim sobu u kojoj cemo se ja i ostali koji su tamo s istim ciljem kao i ja naci na odmoru. uskoro ulazim u sobu u kojoj je veliki stol, i sjedam za njega kako bih pojeo sendvic.
odjednom u sobu ulazi pola mog razreda iz srednje skole, neki s kapama i maskama, neki bez. među njima vidim i smagdu, koja nije isla sa mnom u skolu. to me jako obraduje i ustanem se da je pozdravim, ne obaziruci se na druge osobe koje poznajem puno vise, od mozda nekih ukupno 4 sata, koliko u zivotu poznajem smagdu.
zagrlimo se kao da se poznajemo 100 godina, a nismo se vidjeli 50. neko vrijeme ostajemo tako i onda jedemo, a ona mi prica o svom iskustvu sa tibetancima.

danas o tome citam na forumu, kako se ovih dana dobro osjeca, a ja joj kazem da je to od tibetanaca.

cool

Tko zna, srečice moja, možda se i poznajemo duže nego što mislimo. Zar ti nisu neobične okolnosti koje nas spajaju? Jer, kad malo bolje razmislim, uvijek smo si tu negdje, ali nikada nismo razgovarali, sve je to bilo površno. A sjeti se s kim se ti družiš i s kim ja, zar se oni ne druže međusobno? Pa ovaj forum. Ne znam, bilo kako bilo, nadam se da ćemo otići na čašicu razgovora kao što smo rekli. E, da, nije to sve, danas sam položila ispit. Eto još jedne lijepe vijesti. Mogao bi me češće sanjati.


A sad malo o mojim nedavnim snovima

Hodam cestom s nekim, ne znam s kim i prolazim pokraj trgovine vjenčanicama. Izlog je dug, vjenčanica puno i sve su lijepe. Razmišljam o svojoj udaji ( u stvarnom životu se ne udajem ), ali kao da znam podsvjesno da te vjenčanice nisu za mene nego za nekog drugog.
Drugi san iste noći:imam psorijazu i male ribice me grickaju i liječe, a zatim se pretvaraju u nekakve pijavice koje nikako da skinem sa sebe.
Treći san iste noći:Sjedim na terasi, dolazi mi rodbina, neki poznati,a većina su nepoznati. Svi su tužni, Jedna djevojka plače jer moja baka ima tumor ( u stvarnosti nema ).
E, sad, ono što mi je neobično u vezi tih snova je to da me taj dan sestrična došla zvati u svatove, taj dan zvala je sestrična od moje bake koju nikad u životu nisam ni vidjela ni čula i to kako bi rekla da će doći sa djecom i šta ja znam s kim još, a što se psorijaze tiče, za dan dva na forumu je otvoren novi topic-o liječenju psorijaze.

hhahaa da, mozda se i vjencamo :scratch:

sto se tice razgovora, imam vec nesto u planu. strpljenja molim!

Cestitke na ispitu

Kidam udesno

Prošlo je više od mjesec dana kako vodim dnevnik snova. Sve je započelo snom u kojemu me muškarac ubije ( taj me se san duboko dojmio i potaknuo na vođenje dnevnika ). Te noći, kad sam to sanjala, znala sam da mi nešto moja podsvijest poručuje, a najbolji način da čujem poruku bilo je proučavanje snova. Danas sam zapisla zadnji san i neko vrijeme neću više pisati jer dobila sam odgovor. Sanjala sam da sam u šumi, sama, ali osjećam nečiju prisutnost, vidim kao nekakav lebdeći dvorac i žice oko njega, osjećam blagi strah. Ispred mene pojavljuje se narančasto-bijeli konj, gledam ga i ne mogu vjerovati svojim očima, preljep je, ali bojim ga se, istovremeno osjećam strah, ali i sigurnost. On iščezne i pojavi se na drugom mjestu i tako nekoliko puta. Zatim se nalazim na cesti, idem svojoj kući, prati me svećenik odjeven u crno. Znam da me prati i kad se okrenem da ga vidim, sakrije se uvijek iza nekog drveta. Nastavljam dalje istim putem, uz mene je sada djevojka i ja joj govorim da me taj muškarac uznemiruje i iznenada on je iza mene, tj. meni iza leđa, bojim se, preblizu mi je i želim pobjeći, ali on mi počinje nešto govoriti, ali ja ga ne razumijem, ali OSJEĆAM da mi ipak ne želi nauditi nego pomoći, daje mi bijeli šal. Kad sam uzela taj šal, on i ja ( i još dosta ljudi ) našli smo se ispred moje kuće. On mi govori da je on svoj put izgradio, a sada je red na meni. Osjećam se dobro, zahvaljujem mu što mi je pomogao, držim šal i govorim da je vrijeme da sagradim put do Boga. I doista, ispred mene doslovno se stvorila staza sa šljunkom, a ja s nekakvom daskom moram taj šljunak usitniti tako da bude sitan kao najfiniji prah. Govorim svećeniku da je to teško, ali imam volju i želim to napraviti. Budim se.

Ciklus snova ( u mjesec dana ) započeo je neugodnim iskustvom s muškarcem, a završio je ugodno i prijateljski, muškarac nije više ubojica, nego svećenik koji mi daje šal, a šal je karta za građenje ceste do boga. Zaključujem jedno: podsvijest je vrlo moćno oruđe. Moja podvijest spasila mi je život. I u javi i u snu, u zadnjih me mjesec dana iscrpljivala u tolikoj mjeri da sam mislila da ću "puknuti". Zahvaljujući svojoj podsvijesti i snovima, pa čak i besanim noćima, dovela sam svoj organizam do potpune iscrpljenosti, a iscrpljenost je bila karta do liječnika, a liječnik je bio karta za otkrivanje nečega u mom tijelu što je moglo biti pogubno za moj život, ali čini mi se da ću ipak još neko vrijeme graditi cestu do boga.

Ispričavam se zbog dužine posta, ali osjećala sam potrebu da podijelim ovo s vama.
Sve mi se više čini da smo doista savršeni.....

drago mi je da si razrijesila to sa sobom. no upravo taj put je ono najvaznije sto te u zivotu ceka. mislim da si vec odavno zakoracila na njega, no mozda nisi toliko toga svjesna, pa ti podsvijest salje poruku kao potvrdu: hodaj smagdo, ne zastajkuj i ne osvrci se, na dobrom si putu.

pozdrav

Da. Za svakog postoji neki put koji mu najbolje odgovara. Eksperimentisala sam sa mnogima, ali sam istinske rezultate postigla tek proucavanjem poruka nesvesnog preko simbola i arhetipova u snovima. Bravo za Junga. Nastavila sam da ih pratim uocavanjem sinhroniciteta, koji su prerasli u intuitivne uvide. Prosto odjednom uocite da nesto znate a nikako ne mozete da ustanovite kada ste i kako to saznali. Najzad je nesto sto bih uslovno mogla nazvati komunikacijom doslo lako i prirodno.

No, hvala za super snove, smagda. Mene oni istinski zanimaju a ne mogu bas da idem okolo i anketiram ljude: Hej, sta si sanjao nocas?? Ima izuzetno zanimljivih detalja, ali najvecu vrednost imaju ako sami pronadjemo znacenje koje imaju za nas. Glavni elementi ce se gotovo sigurno jos menjati, pa nas ti izvesti.

Ali da se nadovezem na pricu o Animusu. Kazu da su u džezu najvazniji oni tonovi koji se ne cuju. Izgleda da isto vazi i za nasu psihu. Cini se da razliku izmedju psihe muskarca i zene ne cini toliko primarni pol, koliko onaj potisnuti. Anima ume da bude nezgodna, ali Animus, ako je aktiviran a nije integrisan, moze upravo razorno da deluje na psihu zene. Na zalost u manjoj meri je opisan i ispitan: Anima je atraktivniji lik. Deluje uglavnom preko projekcija, pa se kao Svan u jednom trenutku probudite, pitajuci se sta vam je bilo. Moze da vas povuce u neku vrstu snolike stvarnosti, nebitka. Mislim da moze da odigra izvesnu ulogu u formiranju tzv. crnog centra. Odbijanje da se integrise Anima vodi do osiromasenja psihe muskarca, ali neintegrisanje Animusa ne samo da osiromasuje psihu zene, vec moze da bude istinski opasno. Deluje kao neka vrsta izvora hrane za destruktivne i pre svega autodestruktivne podsvesne stavove. Neretko uzrokuje prava oboljenja i moze podjednako destruktivno da utice i na okolinu, decu pogotovo. Ne znam zasto je to tako. Ovi arhetipovi su dinamicni, menjaju se u svom delovanju. Mozda sve to ima neke veze sa evolutivnim stepenom na kome se covecanstvo sada nalazi.
„Dobrodosli u teska vremena, jer ona su nas najbolji ucitelj.“
Zato snazno podrzite zene koje volite i pored kojih zivite. Cerke pogotovo, jer figura oca daje Animusu konkretan oblik.

Bajka o Plavobradom je jedna od ilustracija destruktivne strane Animusa. Znate ono: zakljucana vrata koja se ne smeju otvoriti, pod pretnjom smrti. Ali ih svaka zena ipak otvara, sigurna da nece biti otkrivena, sto povlaci njeno pogubljenje. Poslednja, na kojoj je u bajci fokus, se nekako spasava, na razlicite nacine u zavisnosti od verzije. Ko mi pomogne da rastumacim znacenje price i pogotovo znacenje ove radoznalosti dobija picence i aplauz i pusu i paketic energije ... Imam neku ideju, ali...
Ne znam da li prica o drvetu znanja i izgonu iz raja potice iz iste serije.

Drugi problem koji se moze javiti je ekstraverzija Animusa. Kao i Anima on ne spada u svesne funkcije odnosa, vec treba da omoguci vezu sa nesvesnim. Takav, Animus je plodno, stvaralacko bice. „Plodna rec“ kako ga naziva Jung. Ali ekstrovertovan ispoljava se u vidu opstih stavova, koji se veoma tvrdoglavo, cesto agresivno brane, teznjom da se sporedna slaba tacka pretvori u besmislenu glavnu stvar isl. I osiromasenjem primarnog pola. Ako ekstrovertovan Animus sretne Animu – a oni prosto mame jedno drugo – svaki dalji razgovor postaje bezizgledan.

Naravno, da bi ovu integraciju postigli, ne moramo se po svaku cenu baviti simbolima u snovima. Nase vise ja komunicira sa svakim od nas na sebi svojstven nacin. U nama deluje taj samoregulisuci centar koji sam izbalansira mnogo toga. Mozemo da mu pomognemo tako sto cemo nauciti da prepoznamo njegove poruke i tako sto cemo ih shvatiti ozbiljno. I ustedeti sebi time neke udarce u glavu i uciniti put prijatnijim.

Pozdrav svima!:))
Evo,ja sam nova ovdje i slucajno sam "dolutala".Zapravo trazim ovakve stranice po netu jer imam cudne snove koji postaju problem..naime oni se prenasaju i na javu na nacin da par sec. znam da sam budna(sjedim ili se cak ustanem i stojim na sred sobe),a "san" i dalje traje..tj. ja tu osobu koju sanjam(a nije mi inace poznata) i dalje vidim ispred sebe.
Ponekad(kao sinoc) probudim se iznenada i ugledam obrise neke osobe(znam kako ovo zvuci i spremna sam na svakave komentare).Ne znam jel to duh(ja osobno smatram da je jer sam tako vidjela svoju tetu nekoliko dana nakon smrti),nisam to nikom rekla jer mi i onako nitko nebi vjerovao.
No najcesce me probude zvukovi..kao slogovi.Kao da netko govori(ili vice) iz velike daljine i dok zvuk dodje do mene ja cujem samo par ne razumljivih slogova.
Sve se dogadja iskljucivo nocu dok spavam i kad se to dogodi ja se gotovo iste sec. probudim.Dugo sam smatrala da je sve dio uvrnutog sna,dok nisam analizirala te snove koliko sam mogla(dosta toga se ne sjecam) i shvatila da u tim trenucima kada cujem glas ili vidim "sjenu" JA JESAM BUDNA.
To mi je potvrdila i cinjenica koju sam procitala o lucidnim snovima.Naime kaze se da sigurno znamo da sanjamo ako nismo u mogucnosti citati.U tim prelazima kako ih ja zovem(par sec. nakon sna) mogla sam procitati neke poruke koje su bile ispisane na zidu moje sobe.Ali one za mene nemaju znacenje nikakvo i to su svjetlucava slova koja polako iscezavaju(kao uostalom i ti "duhovi" koje vidim).
Glas je muski,kao i "duh",a ja nemam ni jednu umrlu poznatu musku osobu.Mi smo bas izrazito "zenska obitelj":))
Ispricavam se na duljini(pokusala sam max. skratit) i svaki komentar je dobrodosao.Ne bjezim od mogucnosti da je sve cisto psihicke prirode.

Pozdrav Laksmi

Mislim da niko tacno ne moze da ti kaze sta je to sto dozivljavas,osim same tebe, odnosno ono sto ti zakljucis sta je to, ali na dobrom si mestu odnosno forumu, ima ovde dosta materijala o takvim stvarima, ali znas vec sta treba da radis (da,da,znam da te mrzi da citas ali isplati se )

A mi ostali mozemo da ti pomognemo pomalo onako usput.Evo za pocetak, to sto si videla nije nesto previse neuobicajeno,ja sam bas skoro cuo za slican slucaj.Imas ih i par opisanih na forumu, cini mi se.

Evo mene, malo da se pohvalim
Sinoć, tijekom normalnog sna NAPOKON sam uspjela postati svjesnom da sanjam. Bilo je to ovako: sanjam da sam u dvorištu i na rukama držim majku koja umire, odlučujem "otići" s njom. U tom trenu postajem svjesna da sanjam i mislim si: "postat ću duh" i odjednom sam drukčija. Pomislim dalje: "Zašto ne bih letjela" i istog trena "tijelo" mi se podiže kao da je na površini mora. Počinjem letjeti i tražiti mamin duh, ali sjetim se da sam to prije sanjala. Letim i letim i osjećam enormnu količinu ljubavi, ali valjda sam postajala previše svjesna da sam svjesna pa sam se probudila. Eto, toliko od mene.

Pozdrav!
Imala sam sličan "slučaj" i nedavno sam pomislila da je možda riječ o astralnoj projekciji i svemu što ide uz nju. Ja sam odgovore našla u knjigama o ap. Neka stanja koja sam doživljavala u snu i između sna bila su prvi korak ap, a muškarac koji je sjedio pored mene i nešto mi govorio vjerojatno je oblik moje svijesti koji je formu dobio na nekakvoj polovičnoj razini astrala na kojoj sam se našla ili čak nije oblik moje svijesti nego biće koje postoji kao zasebno na nekom drugom nivou-to još ne znam, počeci mog istraživanja još uvijek su nesigurni i puni dvojbi. Eto, ako ti išta govori moj post, onda predlažem da kreneš proučavati astral, a ako ne, nadam se da ćeš odgovor ipak naći. Pozdrav

Bravo, Smagda!
Ja nemam lucidne snove a svi me elementi sanjanja izezetno zanimaju, pa sam sa velikim uzivanjem procitala tvoj post.
Samo nastavi i budi pazljiva sa astralom.

Zadnjih tjedan dana imam snove koji me na nešto upućuju, a nikako da shvatim na što. Naime, sanjam nešto i u jednom trenutku JEDAN detalj se izdvoji iz konteksta i kontekst postane nebitan, a u glavi mi, kad se probudim, cijeli dan bude taj detalj. Kad sam neki dan imala lucidan san i kad sam nakon toga zaspala, sanjala sam da sam u svojoj kući i sestrična me nudi kolačima. Uzimam jedan okrugli i odlazim u hodnik. Pogledam si ruku ( mislim da je bila desna ) i vidim da su mi nokti nalakirani zelenim lakom, ali jedan prst se izdvaja jer je na njemu lak kričavozelene boje. Kad sam se probudila, na pameti mi je samo ta fluorescentna zelena boja. Sinoć sam sanjala nešto kao svoje vjenčanje (opet) i pogledam ruku (mislim da je desna, nisam sigurna) i vidim da imam na ruci narukvicu koja kao da je od papira ili kartona i ukrašena je rubinima. Promatram taj crveni kamen i ne mogu se nadiviti njegovoj ljepoti. I eto, danas mi je u glavi skroz taj crveni kamen.

Shvatila sam da u nekim vaznim zivotnim trenucima sanjam ono sto ce se dogoditi,ali to su snovi najvise dan ili dva prije tog dogadjaja i ne trebaju se tumaciti jer se to sto sanjam tako i dogodi.
Oni su vrlo rijetki(htjela bi da su cesci) i zapravo me vesele.
Citajuci malo teme na forumu sjetila sam se i sna od prije nekoliko mjeseci koji sam stavila u ladicu "nocne more" i vise o njemu nisam razmisljala.
Sanjala sam ne poznatu osobu cije lice nisam vidjela obucenu u crni ogrtac kako me vodi kroz neko cudno mjesto(kad bolje razmislim mislim da nije zemaljsko).Puno mi je ta osoba pricala i objasnjavala,ali niceg se ne sjecam(kao i obicno).I tada me je dovela do velike prostorije gdje je bila moja starija kcerka,zavezana,uplasena...i nesto su joj trebali uciniti.Do tada sam to bice smatrala prijateljskim i bilo mi je ugodno u njegovom drustvu.
Pobunila sam se,uplasila,preklinjala da ju puste.Bice mi je mirno ponavljalo da sam svjesna da to tako mora biti,da ono nista ne moze uciniti da se to sprijeci..i da ja znam da je to tako.Na kraju sam popustila jer sam shvatila da to mora tako biti.Bilo mi je obecano da ce trajati kratko..i je.
Kasnije sam ponovo krenula za tim bicem koje me je tjesilo i objasnjavalo zasto to tako mora biti,ali se san tu prekida..
Cesto sanjam osobe kojima ne vidim lice jer ih sklanjaju ili su ispod neke kapuljace..ne vidim uopce njihov fizicki izgled(predpostavljam da su ljudska bica) .Oni komuniciraju sa menom,ali ja se niceg ne sjecam:((
U mladosti sam se bavila meditacijom i bila gotovo okupirana raznim duhovnim tehnikama(istocnjackim)..mozda je to posljedica toga svega.
Znam da odgovore moram sama pronaci i da to nitko ne moze umjesto mene...ovo pisem jer nikom ne mogu o tome pricati,a da me iste sec. ne posalje psihijatru ili sve to protumaci napetoscu ili depresijom...a ja duboko u sebi osjecam da to nije uzrok..

Laksmi, ponekad nam se osobe u našim snovima čine kao neprijatelji, ali pokušaj ih doživjeti kao aktere koji zapravo imaju pozitivnu namjeru. Budući da sam sklonija mišljenju da je većina toga u nama i da je većina onoga što nam se događa projekcija i odraz nas samih, tako je i sa snovima. I oni su dio nas, dio naše svijesti i podsvijesti. San bi bilo dobro prvenstveno shvatiti kao dobronamjernu poruku koju sami sebi šaljemo i od tih poruka ne treba bježati, zaključavati ih ladice i tome slično, nego sjesti, zapisati san i uskoro će se otkriti njegovo značenje koje u većini slučajeva, opet kažem, ima povoljnu poruku za tebe. Pozdrav

Ovo bi moglo i pod cudna desavanja.

Sanjam ja kako mogu da biram snove koje zelim da sanjam, i onda ih i sanjam i svo vreme znam da to ustvari sanjam, pa mogu i da ih prekinem kad hocu i da pocnem neki drugi. Nije lose al' nikako da se naspavam, sav sam slogiran (na stranu sto sami inace ovih dana bolestan) a i snovi su sve neki bezveze, nista narocito.

Al' stos je u tome sto se izmedju snova stvarno i budim, i potpuno svesno razmisljam o njima, pa onda aj ponovo, biraj novi, kao da zaranjam.Nista narocito, nit si tamo nit si ovamo, a jos ima za posledicu da nemogu nikako da se pravo naspavam.

oce to tako kad te drma temperatura

Tacno

Al' interesantno da ja nemam temperaturu, samo stravicno kasljem