Arwen, ja sam se oko 2 godine mučila sa migrenama i prije same migrene imala sam probleme sa sluhom, sve je oko mene bilo usporeno, usta sam jedva mogla otvoriti, jezik bi mi se zaljepio za nepce, boje su blještale ili bi jednostavno sve bilo crno-bijelo, svi mirisi bili su mi toliko intenzivni da sam povraćala. Migrene su nasljedne i kad se jave, prate ih takvi simptomi, ali ponekad se jave same od sebe, traju neko vrijeme i prođu kao da nikada nisu ni postojale.

mene su glavobolje napadale do unazad nekih 3-4 godine. sad se ne sjecam kad sam imao zadnju. no sad cu zato oglusit i ocoravit, i imati tikove jer je u meni potres.

Vezano za navodne potrese - mozda mi to osjetimo kako se Zemlja nosi sa promjenama svog magnetskog polja.

Ma nećeš ni oćoravit, ni oglušit, ni dobit tikove, sredi se
A ako i budeš imao tikove, kad te vidim, reći ću ti da se uopće ne primjete ( ovom ti se prilikom opravdam što ću ti lagati )

To za magnetsko polje čini mise dosta logično jer gledala sam negdjeprije dokumentarac o pticama koje zbog promjenea u magnetskom polju više nisu znale gdje je jug.

Kristal te je napustio iz nekih razloga, tko zna kojih. Čuo sam slučaj kako je čovjek našao svoj kristal kraj kuće, na zemlji. Inače je bio siguran da ga nije nosio tamo. Možda je nakupio negativnu energiju pa se je sam otišao čistiti. Poznati su mi takvi slučajevi, nije prvi put. Predlažem da ga potražiš kraj kuće, na zemlji (u prirodi) ili negdje u okolici. Možda ga pronađeš.
Kristali su živa bića, kao i mi, te ih je potrebno njegovati. Upijaju vibracije iz okoline pa ih je potrebno redovito čistiti. Već sam na topicu o kristalima napisao jednu metodu čišćenja. Također ih je poželjno za sunčanih dana iznijeti van na sunčanje na sat-dva, sa vrhom okrenutim prema sjeveru. Prije svega toga trebamo ga pročistiti na 1-2 min. pod mlazom vode.

Ja nemam bas neke spektakularne dozivljaje,a i kad mi se trese pomislim da to meni nesto nije dobro.Al evo veceras sam video nesto jako lepo.

Setam ja,sunce zalazi,pored mene omanji drvored,odjednom,iznad drveca a takodje i oko svakog objekta nekakav odsjaj,kao svetloplavi plamen,velicanstveno ali trajalo je mozda par sekundi najvise.Licilo mi je na auru koju vidim oko ruku.
E da i par puta sam po nebu uvece video nekakve svetle bljeskajuce linije,koje nemaju veze sa kondenzacionim tragovima i to je trajalo jako kratko.

Uzgred,jel vidi neko te aure i te stvari?

Ima ih dosta: http://www.galaksija.com/forum/viewtopi ... light=aura

Ne verujem da su more,kako tvoja baka kaze...jel se jos nekome to dogadjalo???

I meni se to dogadja poslednjih otprilike nedelju dana. Inace spavam kao beba. Drugacije se manifestuje, ali znam o cemu govorite. Osecaj nekog (nekih?) veoma hladnog prisustva, upotrebila bih cak rec bledog, neki strah koji ne dolazi iznutra (osecaj koji me inace izuuuuuuuzetno retko muci), a bas nicim nije izazvan – naprotiv, dobro se osecam, odlicno sam raspolozena pre odlaska na spavanje, nikakvi, filmovi, tekstovi... - osecaj da ne bi trebalo da zaspim, a ipak nekako zaspim i tog trenutka se ne secam, zujanje. Budim se umorna i sa nekom mucninom u stomaku i pritiskom u glavi. Mene san inace istinski okrepi. Niti se u RL desava nesto sto bi me uznemiravalo. Naprotiv.

Letos se desavalo ali malo drugacije i proslo relativno brzo samo od sebe.
No, da 2809-20i30 nije ovo pomenuo, ne bih ovo ni ispricala. Deluje mi kao auto-tripovanje.

Idem poslom na par dana u neku banju, pa ce mozda banjski vazduh da pomogne da resim probleme sa spavanjem.

Kako sam prije napisala, snimala sam na kompu, a u njemu nema trake i ništa ne cvili. I nije me bilo strah jer ionako nisam ništa očekivala....jeza me ulovila tek poslije...a lovi me i sad jer mi je taj file, zajedno sa fajlom u kojem sam pisala knjigu o nečem sličnom - NESTAO!!!!! A nitko nema pristup kompu osim mene.
I baš čudna koincidencija, baš te noći mi padne na pamet snimati tišinu, baš te noći mi premine bakica...nekako mi ne pada na pamet ponoviti to iskustvo sa snimanjem

Zapravo sam krenula opisati što mi se sinoć desilo. Oko 22 i 30 mi iz kola hitne pomoći jave da je kćer slomila nogu i da ju voze u traumu. Odmah krećem i ja od doma. Kako sam trenutačno bez auta a u novčaniku imala 50 kuna, krenem na bankomat da dignem lovu za taxi. Dođem do bankomata u kvartu, koji inače besprijekorno radi, stavim torbu na policu ispred bankomata, izvadim karticu i krenem ju staviti u bankomat. Lijeva ruka mi na bankomatu, desnom prinosim karticu. Na monitoru početna stranica, žuta Raiffaisen banke....odjednom poplavi i crnim velikim slovima piše BANKOMAT TRENUTAČNO NIJE U UPOTREBI!!!!!! Odmaknem se metar, žuto se vrati. Priđem - poplavi. Moram priznati da me ovo vrlo isfrustriralo . Znam da je to zbog toga jer sam se uzrujala zbog kćerke. Kasnije sam novce digla u pothodniku)

A što se tiče tih mora....meni se jednom desila vrlo nezgodna epizoda s tim. Imala sam oko 15 g, a sobu sam dijelila sa svoje dvije sestre. Jedna je spavala u krevetu ispod mene (kreveti na kat), a druga u kinderbetu. Zaspala sam, kad me probudio zvuk teških , dugačkih koraka. Kao da netko u teškim čizmama hoda po sobi. Moram spomenuti da smo tada živjeli u kući i nitko nije mogao hodati po krovu. Imala sam osjećaj kao da veliki težak čovjek korača gore dole po sobi. Pogledam sestre - spavaju. Svjetla svugdje pogašena. Čujem kako su koraci sve bliži meni i pokušam pozvati mamu. Nejde. Kao da me nešto stegnulo za vrat i glas neće. Mrtvački znoj me probije i odjednom se vrata sobe otvore i udare u zid i treskom se zatvore. To probudi mamu koja dojuri i počne se derati na mene zašto lupam vratima, a ja joj ne mogu ništa odgovoriti jer se gušim. Udaram nogama u krevet i ona priđe krevetu i počne nešto pričati što ja ne razumijem jer se riječi izobličuju, poput trake koja je zapela. Gledam u nju i u glavi ju molim da mi pomogne. Odjednom joj se glava izdeformira i pretvara se u nešto...nešto....tada uspijem pustiti glas i zavrištim. Ona se nasmije i ode, a meni se zacrni pred očima. Ujutro ju pitam što je to bilo po noći a ona mi kaže da pojma nema i da je ona spavala ko beba. Rekla je da je sanjala da netko lupa vratima od sobe....shvatila sam da se ničega ne sjeća.
Kasnije mi je baka rekla da su to bile more, i da se to dešava kada prijeđeš preko sredine raskršća navećer i da tamo dusi večeraju, pa ako prođeš kroz njih onda te ovako plaše. Ne znam koliko je tu istine, ali odonda nikada više ne prelazim po sredini raskršća, uvijek idem okolo.

Cordelia, OPS bića iz 4D se igraju s tobom i tvojim ukućanima. Vole umetati "lažna sjećanja" kod otmica. Tako da se tvoja majka nije sjećala... a možda si doživjela otmicu i likovi su uzeli izgled tvoje majke ( koja dolazi do tebe u krevet i dere se na tebe, pa se pretvara u neko čudno biće ili slično ).

Klasično sranje - isisavanje energije prouzrokovane strahom... lijepo si ih nahranila. Još se "oblizuju"...

cordelia,
ne mogu da ne priznam da mi je još uvijek ponekad teško odrediti granicu između realnih pojava i mašte, kao razliku između poruka i sinkroniciteta i pukih koincidencija.
Kad se događaji dešavaju u snu ili noću, teško je odrediti je li to bio ružan san koji je proizvod uma, ili neki objektivni upad bića iz drugih dimenzija, ili naš neuspio izlet u astral gdje smo nabasali na neki entitet koji se pokušava zakačiti, ili ga možda češće mi privučemo svojim strahom, gnjevom, ljutnjom, i ostalim negativnim emocijama. Meni osobno, kriterij za razlikovanje takvih događaja je intenzitet doživljaja, jesam li jasno vidjela boje, doživjela prisutnost, emociju.
Dok je moja baka umirala, probudio me njezin glas. Dozivala me, kao da me želi pozdraviti i pitati me jesam li upamtila što mi je rekla kad smo se zadnji put srele, i kad se ona oprostila od mene. To nije bio neugodan doživljaj. Moja baka je mene voljela, pa mi se čini da susret s njenom dušom ne bi mogao biti strašan.
Nekoliko puta mi se dogodilo sam se prenula iz sna, nakon što sam osjetila sličan pritisak u prsima. Nisam mogla doći do daha, ali ne kao da me netko guši rukama, nego kao kad zaroniš perduboko pa se boriš za dah dok izranjaš iz vode. Vidjela sam crvenu svjetlost u sobi, kao kugla je lebdjela. U polusnu sam je otjerala, jer sam osjetila da nije dobra za mene. Drugi put je to bila bijela magličasta forma, nalik lignji. U oba slučaja su fluorescentne naljepnice koje imam po zidu bile jako sjajne i pune svjetla, a po svemu su trebale biti prazne. Potražila sam objašnjenje i ono ukazuje da su to neki entiteti koje ne znam je li dobro spominjati, a pripadaju carstvu kralja tame, i prisutni su na terenu na kojem je kuća. Nemaju veze sa mnom i mojim strahovima ili karmom, oni su vezani za zemljište. (I gradovi i narodi i građevine imaju karmu, tj. mogu biti energetski programirani i uprljani od strane svojih bivših vlasnika, stanara, posjetitelja) To se može riješiti, ali bi trebao netko stručan, iskusan, tko je iniciran u ta znanja, a nikako ne petljati se ako se nema potrebno znanje. Ono što može svatko učiniti je upaliti svijeću.

.....
Davno sam pročitala da se sinkronicitet češće javlja što više pažnje na njega obraćamo, te da poruke koje dobijamo budu jasnije i određenije, što više imamo u njih povjerenja.
Je li ovaj slučaj s bankomatom bio sinkronicitet koji je trebao da te zadrži, da izgubiš vrijeme zbog nekog razloga, ili je bio odraz tvog stanja, pretpostavljam brige, panike, straha, zabrinutosti, pa si ti sama izazvala zastoj u radu banokomata?

Meni se događalo da crkavaju naprave. Stalno se kvario auto, vešmašina, mikser, televizor, kompjuter, nova novcata perilica suđa, slavine, brojilo za struju, vodomjer, fen, bojler, gume na autu, bicikl, biljke nisu uspijevale, (možda sam nešto zaboravila nabrojati). Kvarilo se sve što se moglo pokvariti, i sve u isto vrijeme. Sve su to bili noviji strojevi, kvalitetni, stvari koje se ne bi trebale kvariti. Događalo se to baš kad sam bila u besparici, nisam imala novaca niti da plaćam popravke, niti da kupujem novo. Kad bih i pozvala majstora, ni jedan popravak nije "išao od ruke". Mučili se s e s tim mojim strojevima i na kraju bi rekli: napravili smo što smo mogli, nismo sigurni je li to to, ne možemo otkriti uzrok kvara, pa bi se kvarovi ponavljali. Počela sam se plašiti dodirivati stvari, jer sve čega bih se dotakla, pokvarilo bi se. Prvo mi se činilo da su to slučajnosti, koincidencije. U tu priču o slučajnostima nije se uklapala količina strojeva koja se istovremeno kvari. Čak su i odnosi s ljudima, koji su uvijek bili jako dobri i prisni, počeli da se hlade i da se kvare. Izgledalo mi je da je kao totalni kolaps cijelog mog sustava, što je u stvari i bio...Pomišljala sam da je nešto "izvana" što me ometa. Prvo sam maknula sve moguće vanjske uzroke koji su mi mogli pasti na pamet. Neki strojevi i problemi su se "smirili", ali ne svi. Zatim sam radila na sebi, i došla do arhetipova, programa, potisnutih emocija, bokada u čakrama, auri, nezdravih spona, lomova na liniji hare, i traumatičnih događaja koje je trebalo riješiti u svojoj podsvijesti, nešto od toga i u prošlim životima. Radila sam uporno oko dvije-tri godine na tim problemima. KAd sam to riješila, same od sebe posložile su se sve stvari, riješili problemi. Gledajući "svakodnevnom" logikom, niti je bilo objektivnih razloga da ti problemi nastanu, niti je bilo objektivnih razloga da nestanu. Odjednom su proradili strojevi. Naročito je bilo zanimljivo kako se sam od sebe "popravio" televizor, za kojeg su majstori rekli da je gotov, a to se ne može popraviti, i ne isplati se, da ga držim dok ne crkne do kraja, pa nek ga bacim.
Koliko god me opterećivalo to s kvarovima, sada mi je drago da se to događalo. Da nije bilo toga, ne bih krenula kopati po uzrocima...

Pozdrav

nesto sto mi se dogodilo sa 6-7 godina, otprilike;

jedne veceri ostao sam prespavati kod bake i djeda. probudio sam se kasno iza ponoci prestrasen nocnom morom. sanjao sam nesto sto nema bas smisla, nesto kao nekakve biljke ili zivotinje iz kojih nesto kaplje. cudnog su izgleda, kao nekakva morska stvorenja, no nisu u vodi. ako ste igrali mozda igru half life, onda oni stvorovi sto vjese sa stropova i uvlace vas u sebe dugim jezicima, najbolje bi odgovarali ovima iz mog sna. osim sto nemaju jezik. sto su one radile, ne sjecam se, niti sam se sjecao kad sam se probudio. znam samo da su tako izgledale. no to i nije toliko bitno, koliko ono sto se događalo sa mnom kad sam se probudio. htio sam probuditi djeda, koji je spavao u istoj sobi odmah na drugom krevetu, kako bi upalio svjetlo i donio mi vode. kada sam progovorio uplasio sam se jos vise. i do tad sam se osjecao cudno vrteci se po krevetu i pokusavajuci u mraku skuziti gdje sam, no kad sam progovorio moj govor je meni djelovao ubrzano. tad sam shvatio da mi tako djeluju i moje kretnje, disanje, i sve sto cinim. opet sam ga pozvao i on se probudio. njegov govor mi je izgledao normalno, kao i kretnje.

trazio sam ga vode, ne govoreci mu kako se osjecam. no ustao sam i rekao da idem do wc-a, misleci da ce mi biti bolje ako se malo razbudim. ne znam kako sam uspio doci do wc-a i mislio sam da sam poludio, jer sam imao osjecaj da hodam otprilike 3 puta brze nego normalno. no kretao sam se normalnom brzinom. ubrzano sam i govorio. no to se cinilo samo meni. mislio sam da djed to primjecuje, jer mi je bilo nevjerojatno da samo ja to radim. koliko god sam se trudio nisam mogao savladati taj osjecaj. pokusao bih se kretati sporo, no uzalud. isto je bilo i sa govorom. rekao sam to djedu, no samo me bljedo gledao. rekao mi je da se vratim u krevet, i jos se jako dobro sjecam njegovog izraza lica, dok je ponavljao pitanje - ma kako mislis da brzo hodas? kako brzo govoris? tad sam se odjednom ispovracao po wc-u, i naravno i to je djelovalo brze onda je djed mislio da imam temperaturu ili nesto, no nisam uopce bio vruc. kad mi je prosla mucnina, vratio sam se u sobu i u krevet, no ubrzanost je ostala. nekako sam se smirio i zaspao.

drugi dan sam to prepricavao roditeljima, no nisu razumjeli. ni sam nisam drugi dan, a ni kasnije. to mi se nakon mjesec-dva dogodilo jos sam jednom, ali na par sekundi, vise kao da sam se mislima uspio vratiti u to stanje. kao neki flashback.

mozda je netko dozivio slicno. nisam o tome trazio nikad nikakve informacije, jer ne znam kako bih to nazvao, i s cim da pocnem.

Trenutno gubljenje sinhronizacije vibracija tvoje duše ( tebe ) i iluzije vremenskog kontinuuma? Mali "izlet" svijesti u neku drugu matricu?

Enivej, hvala za opisani doživljaj.

Meni se jučer ujutro desilo nešto što me zbilja uzrujalo. Kako su mi došli u posjetu sestra s mužem i sinom, otišla sam spavati u manju sobicu u stanu u kojoj inače ne volim boraviti. Spustila sam roletne prije spavanja i legla. Ujutro rano odjednom sam se probudila s nekim čudnim osjećajem da se nešto dešava. Pogledala sam prema vratima i vidjela sina svoje sestre kak stoji i gleda me. To me nije iznenadilo, jer me on često zna doć buditi kad je tu. Najprije sam ga promatrala kroz poluspuštene trepavice i mislila si kak izgleda bljedunjavo i bilo mi je čudno što je već u gornjem dijelu trenirke jer ga inače treba natjeravat ujutro da se odjene. I čudilo me što mi ne prilazi. Onda sam širom otvorila oči i gledala u njega još nekoliko trenutaka pa sam sjela u krevetu i tad me šok puknuo. Nije imao donji dio tijela! Tek kad sam shvatila da ne gledam u svog nećaka osjetila sam strah. Iskočila sam iz kreveta i instinktivno se približila toj "pojavi" a ona je odjednom iščeznula i izgledala samo kao mrlja svjetlosti na vratima, a ja sam i dalje instinktivno krenula prema vratima, otvorila ih i izašla iz sobe. Kad sam se vratila, legla sam dalje spavati ali sam i dalje imala osjećaj da je netko ili nešto prisutno. Čitav dan je bio kaotičan i naporan. Osjećala sam snažan umor. I ljutnju.

Otkad sam na ovim stranicama dešava mi se nešto čudno sa kompom. Čitam, i usred rečenice nestane ekran, slika. Crni monitor, a ne restarta se. Kao da nešto ne želi da pročitam neke stvari. Evo, danas već 4. put isto. Komp je sasvim u redu i to se dešava samo na ovakvim stranicama. Dragec kaže da monitor gasim ja (zakaj bih ga gasila ako me zanima to što čitam?) Kad nestane slika s monitora, sve stane....čak i zidni sat...nevjerovatno....

Čudna dešavanja: inače-usporena sam kao usporeni film, a zadnjih tjedan dana puna sam energije, u tolikoj mjeri da preko noći odspavam 1 sat i to više bude stanje između sna i jave, ali sasvim mi je dovoljno. He, nek sad madrfakeri probaju s paralizom!

That's the spirit.