Draga Mae, - "da li znamo kako i gdje ćemo završiti", ime je ove teme. Samo sam rekla: da je stvar u tome da mi nikada i nećemo završiti - vječni smo i tu smo, bivamo stalno, i neprekidno...I onda sam ispričala dio o tome kako u cjelosti prepoznajem ovu istinu u sebi, iako mi mnoge naizgled jednostavnije stvari predstavljaju teškoću da ih shvatim. Ali to da smo vječni i da zapravo nikad ne umiremo - to mi je jasno kao dan. kako i otkud - ne pitaj, ni sama ne znam još uvijek.
I, da, iako sam "novi kolač" ovdje, za dva-tri dana imala sam 9 postova, čini mi se, a nakon upada u server, kako nam je to lijepo objasnio naš moderator foruma Jack 987, brojni postovi su izbrisani, tako da su ostala valjda moja tri. Ja i dalje vjerujem da je objašnjenje dragog Jacka istinito, ali je i meni sve malo misteriozno. NO, nema veze, smanjila sam javljanje, i uglavnom čitam šta vi drugi mislite i na koji način poimate svijet u sebi i oko sebe.
Svidjelo mi se ovo što si rekla u postu iznad ovog,("osnovni preduvjer razumijevanja besmrtnosti je osvijestiti tu činjenicu u sebi") a dopada mi se i ovaj Sophijin komentar. ("čovjek doista živi u vječnosti pa će tu i završiti") - ja bih rekla NEĆE završiti već tu biva cijelo vrijeme, samo na tren zaboravi (a taj tren traje obično cijeli jedan ljudski život) da je vječan.
No, kako je iluzija ovog svijeta izuzetno jaka, i kako je planirano da se ne sjećamo svojih ranijih života (a ni budućih) to je onda dovoljno za razumijevanje situacije u kojoj se pitamo kako i gdje ćemo završiti, kako i glasi naslov ove teme.
I još nešto u vezi sa iluzijom: kad sam prije mnogo godina čitala hindusku literaturu (npr. Shrimad Baghavatam-e) naišla sam na priču o jednom od bogatog panteona hinduskih božanstava, mislim da se radilo o Indri, kralju Bogova. Naime, on naumi jednog dana sići na Zemlju i ući u tijelo svinje koja je živjela u valovu sa ostalim svinjama. I, prođe nekoliko godina. Indra zaboravi da je Kralj bogova i počne živjeti životom svinje - dobije mlade, naravno, prije toga se "oženi" sa pripadnicom ljepšeg, svinjskog pola, i nastavi halapljivo jesti i uživati u svom vlastitom blatu. Dok, jednog dana ne naiđe (zaboravila sam tačno tko) mislim Shiva. Osvijesti ga, i kaže mu: znao sam da je iluzija na ovoj Zemlji izuzetno snažna, ali da će i tebe obmanuti, to nisam pretpostavljao. I tek Shiva uspije Indru izvaditi iz valova i vratiti mu svijest o sebi samome.
Znaš, kad naiđu trenuci u kojima više ne znaš šta da misliš o sebi, tko si i zašto si ovdje - sjetim se te priče i Bogami, lijepo se utješim. Ako je Kralj Bogova zaboravio tko je, kakvo je čudo onda za mene?
Uz lijep pozdrav za laku noć
Andjela

Obzirom da je forum postao sav ukočen i jadan, treba nam nešto novoga...

Kada ja nekoga priupitam zašto si to učinio, moglo bi se reći da je u skladu s temom.

Ali nije, jer zašto bi odmah shvatio nešto doslovno?

Ovo je prva ideja, pa prema tome nije sigurno. Mogao bi reći da se ta ideja slaže u jednom mozaiku... No, da bi se došlo do mozaika, potrebno je ulagivati (uložiti) nekakav trud...

Pa ću prema tome postaviti neka pitanja, ali i ta pitanja možda nisu PRAVA.

Što radite, s kojim ciljem radite? Dakle, što vas pokreće? Postoji li uvijek cilj?

Hoću reći da je možda nepostojanost prikrivena u nesnalaženju onoga koji nešto pokušava. A uvijek pokušavamo, jer smo tu... Ili ipak ne?

Dakle, koje stvari određuju? Očekujem i da će netko možda nastaviti moja pitanja, no bilo bi dobro vidjeti i kako gledamo na ovo...

Do prije nekoliko mjeseci sam živio svoj standardni 3-denzitetski život, mogu reći da je bilo lijepih i zanimljivih stvari u njemu, i mogu reći da sam imao poprilično sreće u tom životu, usprkos činjenici da je moja ličnost ličnost lijenog egocentrika.
Doduše, premda sam nekim slučajem uvijek spadao u malobrojne koji imaju više razloga za zadovoljstvo, nego za nezadovoljstvo, nisam imao neki cilj- izmaštavao bih koješta, i jedini mi je cilj bio da mi sutra što manje liči na danas- različiti ljudi, različita događanja, različiti ishodi.
Uvijek sam osjećao neki lagani napredak, ali, daleko od toga da sam bio gospodarem svoje sudbine- nosila me voda. I još me nosi.
Ja sam se ovdje obreo iz možda neuobičajenog pravca- jedan zanimljiv frend mi je dao neke konspiracijske diviksiće, ajde, volim dobar triler, i mic po mic, kopaj malo po internetu, i odjednom se nađoh u svijetu kojim vladaju zmajevi i ostala vesela bratija.
I ispade da sam se zajebo kad sam živijo po principu da je smrt- the end i nema više. I da sam stvarno bio priličan gorila kad sam mirno prihvaćao da ne postoji ništa osim onoga što znanstvenici kažu i što u knjigama piše.
Pošto sam se u najtežim svojim trenucima uvijek nadahnjivao nekim drugim osobama, jer mi je vazda bilo najteže da u sebi iskopam razlog za bilo što osim u se na se i podase, uz obavezan dnevni obrok za ego, mislim da bi ispalio da nisam vidio kako su smireni frajeri Icke, Gurdžijev i Castanedin Don Huan.
Stvarnost, kakva je objašnjena na ovom sajtu je poprilično drukčija od stvarnosti koju 3-denzitetlije žive svaki dan, i u mom slučaju se dogodio sljedeći problem:
Kad god pokušam nekome reći nešto o Matrixu u kojem živimo, imam ozbiljne probleme sa srcem-uzlupa se ko nenormalno. I zato sam odustao.
Dobra je stvar da sam zbog sličnog problema prestao konzumirati droge, što mi je prije bila sasvim mila rekreacija.

Dragi moj Dreamback, ja sam trideset i kusur godina živijo jedan posve drugi život, u kojem je bilo svakakvih avantura, zaista sam se trudio da odživim sve žanrove koji mi padnu na pamet, ali, ništa se ne da usporediti sa otkrićem ovog sajta- prekretnica, i nova, daleko teža borba.

Da ti priznam ja i dalje nemam cilja, ali, mislim da bi bilo divno popeti se na sljedeći nivo igre nakon ovog fizičkog postojanja, a ne da opet moram ponavljati isto.
Ko zna koliko sam puta do sada ponavljao, obzirom na vlastitu lijenost ?

Voladoreski stoper, koji me je pokrivao kad bi ja imao loptu u nogama, je sigurno umirao od dosade sa mnom, a vjerovatno je jadničak i gladovao, čekajući da mi svijest naraste.

Ali, samo otkriće posve nove materije u mom životu je tek početak- ko zna kakve su još sve avanture pred nama?

Ako misliš da forum stagnira, vjerovatno si u pravu- i ja sam primjetio da dosta ekipe u zadnje vrijeme ide od pretpostavke da se sve može riješiti po principu sad i odma, što je posljedica sistema kojeg su nam voladoreski velemajstori servirali sa svojim scenarijem potrošačko društva.

Naravno da ne ide to tako. Mora se mic po mic. Sviđa mi se ona: "I noga u guzicu je korak naprijed".
I u tom kontekstu bi bilo dobro da se priča na forumu malo makne od dobijanja velikih istina, jer, budemo li u ovom životu tražili samo jednu veliku istinu, pobjeće nam sve one male....


Niko se ne rađa pametan, a, ima bit da malo ko i umire takav.

Play, izgleda da si ti baš pravo OSVJEŽENJE na forumu!!!

Dobrodošao, bravo, super post! I hvala na tome što si to iznio svima.

Dreamback,


Evo, pojavio se Play! Rješili smo ovo...



Osobno, probam omogućiti da što više ljudi mogu imati ove informacije. jasno, oni koji to i hoće i koga zanima. Pokreće me energija koju vidim u obliku ovakvih postova kakav je napisao Play. I drugo, kad ljudi daju podršku jedni drugima, a ne svađe. Kad se međusobno pomažu. Kad otkrivaju nove stvari. Kad se zabavljaju a da ne štete time drugome.

Cilj? Pa trenutni je da do kraja prevedem Kasiopejske transkripte ( radi mojih dobrih prijatelja koji neznaju engleski, a htio bih im pomoći... učite engleski - maaaaaaajmuuuuuniiiiiiiii, heheheeeee... ), ali i da naučim što više lekcija iz života. Sad je lakše nego prije jer asm puno svjesniji i ne mogu te samo tako "šutirati" po terenu. Ipak imaš kakvu-takvu kontrolu svoje putanje.
Krajnji cilj mi je sjediniti se sa svima vama, koji ste tu, ali i drugima. Napredovati zajedno, pomažući si međusobno. Znam da se to kosi da pogledima većine čovječanstva, ali što onda?!? Probat ću ovako - pa kud pukne da pukne. I dosad mi nije ni najmanje žao niti jednog trenutka koji sam iskusio tu sa vama svima ( ali i van foruma s nekim drugim ljudima koji ne mogu nažalost biti ovdje na forumu ).

Ja bih još dodao pitanje: Da li svi imamo volje to postići? Da li vjerujete u sebe i druge ljude oko sebe? Hoćemo li kao čovječanstvo dalje, ili ćemo još "jedan krug - oko 309000 godina" u ovim materijalističkim sranjima iskušavati lekcije 3. denziteta?

Svima evo:

Znanje=Ljubav=Svjetlost

Jack, Play & etc., evo malo smajlića i od mene:



Zbog pozitive - treba nam, i to do neba i

pusa!!!

Što se tiče pitanja na topicu, ne bih odgovarala jer bi možda neki odgovori bili preosobni, a možda i nije to moj "stil". Ali ne mislim da je tema loša...

Često naši pravi razlozi zašto nešto činimo nisu oni koje sebi priznajemo...barem je kod mene bilo takvih primjera u prošlosti. Sada sam spremnija priznati si neke činjenice...to bi bilo to...u vezi s temom.

Pozdravčić + velika pusa svima

Nemam sad baš vremena, pa da nabrzinu dodam jedan komentar.

Dakle, ako pogledamo naš život, vidjet ćemo da čitav život upijamo nešto... To što upijamo mogu nazvati i iskustvo, no to je samo naziv...

Što se zapravo događa? Linearno vrijeme nam podaruje trenutak SADA, koji je vrlo bitan u cijelom mehanizmu... Jer samo SADA može djelovati na čitav mehanizam... Sjetimo se da je mehanizam ostvaren putem naših težnji i djelovanja koja su bila u prošlosti... Na neki način zapisana.

Dakle, sada bi bilo logično gledati što i kako utječe na taj mehanizam... Jer, nemamo samo vrijeme, već i mjesto na kojem se nešto događa. I ako gledam drugačije, postoji i više mjesta koja su međusobno povezana, fizičko, osjetilno i umno i svako utječe jedno na drugo.

Jer, svako od njih je iskustvo, da bi pobili nešto, moramo iskusiti nešto drugo i tada druga stvar dobiva fokus. Neću sad ovdje ulaziti o intelektu.

To znači da sve što čitamo također daje iskustvo. Bitno je sagledati da su "abstraktirane" stvari nekakva vrsta spoja iskustava, a također mogu biti i vodilja ka iskustvima koja dolaze poslije...

No, ono što je bitno uočiti je da je um taj koji odlučuje i planira. Osjetila su često vučena, no samo um može dobiti znanje kako ih obuzdat. Da bi to znanje bilo djelotvorno, mora ga pratiti i iskustvo. Inače, čim nešto počne slabiti u umu, misao se počne raspadati.

Play, imaš u stvari dobar post, u skladu s temom. Nešto ću prokomentirati:

Te stvari koje si rekao da si proučio su te malo udaljile od iluzije. Zapravo je činjenica da trebamo iskustva od malo udaljenijih od iluzije. Sada, načini na koje ta iskustva mogu dolaziti su različiti i ja ne bi u njih ulazio.

3-denzitetlije žive drugačije jer su zarobljeni u svom iskustvu, na neki način. Njihovo oružje (ili obrana) su argumenti ili protuargumenti, no nikome ne treba zamjeriti.

Iskustvo drugačijeg, čovjeka pomiče. I to kada ti pokušaš nekome nešto reći je također iskustvo:



Ali, i matrix je u matrixu. Kada to počinješ vidjeti, onda ti neće biti problem nekoga uputiti. Svodi se na to da nemamo dovoljno pogleda, znanja/iskustva i pravog znanja.

Zapamti da drugome uvijek možeš reći što misliš! Tvoji pogledi se sad već vjerojatno razlikuju od pogleda drugih ljudi, pa možeš na nekoj sitnici to i reći, no to je također tvoj izbor. Tvoja je realnost, ja se ne želim miješat u nju!

Da bi nekome rekao nešto, također je potrebno sakupit i više materijala. No i to je tvoje iskustvo (tvoja realnost). Bitan je i tvoj život i kako ga živiš. To je to, od mojih komentara.

Još ću ti priznati trud i volju da nešto napišeš i doprineseš. Svaka čast!

I ja ponekad imam ovaj problem u slicnim situacijama, a narocito kada zelim da objasnim nesto nekome bliskom. Jedno od znacenja o kome sam razmisljao jeste, da sam ja ustvari podsvesno prihvatio kao cinjenicu saznanje o matrixu, i da se sada "sazivljavam" sa tom cinjenicom svaki put kada zelim nekom bliskom da objasnim sta osecam i mislim.

Bar ja mislim da je tako, jer mozda je nesto sasvim drugo u pitanju.

Pozdrav

dreamback...Dobro pitanje, ali teško je odgovoriti.

Iz osobnog iskustva znam da je teško procijeniti sebe i poziciju koju imamo na putu osobnog razvoja, a naročito odrediti vlastiti nivo s kojeg djelujemo.
Poznajem mnoge ljude koji za sebe misle da su razvijeniji nego što jesu, ali i mnoge koji nisu svjesni da su veoma visoko dosegli ono što se obično naziva "svjesnost". Svatko vidi samo ono što je spreman i sposoban vidjeti, a ono što mu je nepoznato ostaje neprimijećeno.
U početku proučavanja viših dimenzija postojanja većinu ljudi ponesu spoznaje i fantastična iskustva do kojih dolaze, pa njihov ego počinje jačati. Počnu se osjećati važnijima i jačima od ostalih, pa su u stanju gledati na druge ljude s visine i s podsmjehom. Ako ne rade dovoljno na svom razvoju, moglo bi se desiti da zapnu na nivou početnika, i da se ne pomaknu ni milimetar dalje.

Sebe se ne usuđujem posuđivati. NE vjerujem da bih bila objektivna.
Radim mnogo na sebi, a uz to pomažem i vodim druge u radu na sebi. i dosta dobro mi to ide. Nije to nešto zbog čega bi mi se trebalo dati pohvalnicu, i osobno mi smeta kad mi zahvaljuju.
Najviše što treba raditi je rad na sebi. Tek tada možemo raditi za druge, kad odradimo ono što treba za sebe.
Praksa je puno važnija od teorije. Praksa meditiranja je važnija od toga da li znamo definirati to što radimo.

Dreambeck je primijetio da se dio ekipe s foruma povukao. To povlačenje nije slučajno, i negdje sam o tome pisala (ali je Jack premjestio pa se ne mogu snaći gdje je to). Pisala sam o djelovanju svakog od nas na ostale iz grupe. U vezi s tom temom je i prisustvo ili neprisustvo ljudi s određenim znajem i pozitivnim namjerama.

Uz to, ja primjećujem da teme koje su doista bitne jer upućuju na srž problema i na način kako probleme riješiti, ne privlače previše pažnje. (osim pažnje onih koji imaju nešto protiv, pa pronalaze bezbroj razloga kojima pokušavaju rušiti argumente istine. Srećom, nekud su nestali oni koji su širili ogromnu količinu negative. a pojavili su se novi, s pouzitivnim namjerama, što znači da je forum napredovao. ) Za forim vrijedi isto što i za ljude: što su pozitivnije nabijeni, to više pozitive privlače k sebi.

Mjerilo razvijenosti neke osobe je količina ljepote koju je u stanju primijetiti u svojoj okolini, u prirodi, u ljudima.

Na ovom forumu ima započetih tema koje su jako vruće ali za sada spavaju. Sigurna sam da će se te teme zalaufati kad bude dovoljan broj članova za njih spreman.

Primijetila sam već da neki članovi previše pažnje posvećuju volanderosima, Lizzijma, Grejsima ili kako već ih zovemo, a premalo drugoj strani. To je dobro utoliko što ukazuje na blokade koje imamo, na strah kojeg još uvijek nismo očistili, na područja na kojima trebamo zapeti i raditi. Kada dođe vrijeme, bit ćemo sposobni vidjeti i više od toga.

Moj osobni cilj je odraditi svoj životni zadatak do kraja. Prije toga mi je bio cilj spoznati taj svoj životni zadatak. Vjerujem da bi to trebao biti prvi od ciljeva svakog od nas: spoznati svoj životni zadatak, svoju istinsku bit, upoznati svoje više ja. Doznati tko smo i zašto smo ovdje, i to pokušati odraditi najpoštenije što možemo. Eto, s te pozicije i to ja radim.

Pozdrav, i sretno nam svima!

i još nešto..
Govoriti drugima o matriksu, učincima meditacije, ili bilo čemu iz teme razvoja svjesnoti, ...to može samo učitelj, dobar poznavatelj teme, koji je stoposto siguran i ima dovoljno osobne snage, i toliko je čvrst da ga negativna energija koju će za uzvrat dobiti od skeptika neće izbaciti iz njegovog središta i neće mu "isprazniti baterije". Ali ni učitelj neće rasipati svoju energiju bezveze.

Vjerojatno tamo gdje je i to tema... inače ima gore funkcija SEARCH, pa bilo tko može naći nešto po nekoj riječi ili pojmu, stavite točkicu na ono da sortira kao postove... pa uvijek se može lako naći.

Inače, slažem se sa svime što si rekla. A pogotovo s ovim zadnjim:

Arwen, na vrlo lep nacin si sve rekla, ja bih samo skrenuo paznju na ovu prepreku na "putu osvescivanja":



Mislim da je, upravo zbog ovoga, jako znacajno da shvatimo smisao OPD-a i nacin na koji nam OPD moze pomoci da zaobidjemo ovu opasnost na putu samospoznaje. Mislim da je jako vazno da dok "otkrivamo" sebe, istovrmeno raste i nase razumevanje drugih ljudi, a opd nam tu moze pomoci da uskladimo nas EGO sa shvatanjem "sireg plana", naseg mesta u njemu, i odnosa prema drugim ljudima.

Pozdrav

Mislim da je moja razina djelovanja prilično niska, jer ja još uvijek nisam u potpunosti savladao prvu zapreku iz Don Huanovog izlaganja Carlosu, a to je strah.
Sa, druge strane, shvatio sam da je ego, kojeg je tako jako poticala svaka civilizacija, opet potaknuta od gospodara iz viših nivoa, zapravo moj glavni neprijatelj.
Ja danas zapravo poštujem voladorese, neovisno o činjenici što se hrane mojom energijom, jer smatram da su svjesnija, pa time i savršenija bića od nas.
Zapravo, jedino, uvjetno nazvano "više" iskustvo koje sam imao je da sam nakon jednog od svojih zadnjih ikad popušenih džointa razmišljao o kitu koji je uginuo u Londonu.
Osjećaj tuge i razočaranje me je preplavio, i postao sam na neki način svjestan da je kit odabrao smrt kako bi nam nešto poručio- plivao je Temzom sto kilometara uzvodno, došao do parlamenta, i dvorca, u kojem, po Davidu Ickeu živi reptilska obitelj, i odakle je krenulo uništavanje ovog planeta od strane ljudi, i gdje je centar mnogih znanih i neznanih loža.
Slučajnost?
To jest slučajnost, ali samo za našu slijepu i zaluđenu rasu, koja je tako uvjerena da sve vidi i sve zna.
Kažu da su kitovi inteligentna bića, ali, ja mislim da su taj pojam inteligencije stvorili upravo oni koji vole da mi hranimo svoj ego. Mene je tad obuzela pomisao da je rasa kitova na neki način svjesnija od rase ljudi.
Rasplakao sam se, kao nikad prije- "možda je bolje da nas nema, kad smo takvi..."

Metoda koju ja pokušavam primjeniti je- jačanje svjesti: uvijek pokušaj biti što svjesnije situacije u kojoj se nalaziš. Shvatio sam da moj relativno visok IQ uopće ne znači da sam u stanju kontrolirati, pa i shvatiti situaciju bolje od nekoga ko ima par desetaka niži kvocijent od mene.
Jednostavno, mozak mi je u dosadašnjem životu previše bio na paši.

Zapravo, imam utisak da neću biti u stanju napredovati u više nivoe, dok god ne dosegnem maskimalnu svjesnost u OVOJ realnosti.

Aragorn, OPD bi spadao u drugu temu. Kada bi ja znao dobro protumačit OPD, onda bi mogao nešto u vezi toga i napisati, no s time, to je druga tema. Ali inače, razmišljanje ti nije loše... I u tom smjeru u kojem ideš u vezi OPD-a, možeš naići i na neke nadopune... No pusti definirane principe, uzmi nove pa usporedi i vidi što kako funkcionira. I probaj se i na iskustvo osloniti.


Što se tiče pozitivnosti, ja ne smatram da je pozitivnost i približno ta koja uklanja sve iluzije.

I boli me k**** za negativnu energiju.


Moj cilj i je dosegnuti maksimalnu svijest u ovoj stvarnosti. No to ima i podciljeve.

prvo,pozdrav svima na forumu,evo i moj prvi post,tj.pitanje...



zanima me kako ostvarujes taj cilj? jesi vec razvio neke "tehnike" koje ti pomazu u tome? osjecas li neki "napredak" ?

Još da dodam iz prvog posta jedno pojašnjenje:

nepostojanost "cilja" prikrivena u nesnalaženju onoga koji nešto pokušava = karma

Nisam razvio nikakve posebne tehnike. Pokušavam biti stroži i objektivniji prema sebi, i to je sve. Shvatio sam da se u užicima koje ova realnost nudi kriju i mnoge zamke, koje nas drže zarobljenicima vlastite situacije.

Što se napretka tiče, osjećam da mi se percepcija širi, ali, moja svijest još nije u stanju pratiti neke nove podražaje koje dobijam. Jučer sam zatvorio oči, ali, još nisam zaspao, i preda mnom su se ukazala ulazna vrata neke gotičke crkve, "slika" je bila gotovo toliko precizna kao da sam ispred tih vrata, ali, pomislio sam: ovo je neki horror, ne gleda mi se takav film
Da sam pravi, jasno je da bi odgledao film do kraja.
Dakle, još ja nisam spreman za neke ozbiljnije pomake. Jednostavno, nisam bi blizu kompletan igrač, predugo sam se vukao na talent (kurac talent, pravo tumačenje bi bilo više sreće nego pameti) da bi toliko svojih slabih segmenata mogao drastično promjeniti u kratkom vremenu.

Od svog materijala kojeg sam na Galaksiji našao, Gurdžijev me se najviše dojmio. Mislim da su njegovi zapisi najvrijedniji materijal za većinu nas- kako da pobjedimo lažne ličnosti, i krenemo dalje, jer bez toga su naše mogućnosti za progres bilo koje vrste vrlo male.
Kasiopeja, Bringers of Dawn- ne želim puno ulaziti u to. Ima sjajnih stvari, ali, ima i dosta toga što mi se čini da je isključivo plodom nečije mašte, pogotovo u Bringersima.
Pošto sam već rekao da sam ja osobno izmaštavao puno toga sebi, neki su me segmenti podsjetili upravo na to.
I zato imam molbu za Jacka i vrijedne ljude: dajte nam više Gurdžijeva.

znaci ipak imas neku "tehniku" od koje ocekujes rezultat...



upravo to zelim da komentirate,kako se nosite sa tim da ste procitali hrpe textova i knjiga a jos uvjek imate maglu pred "ciljem"?(nemojte ovo shvatit kao prozivanje).

Ne moras znati cilj da bi se kretao prema njemu.Ja se nosim sa tim tako sto se ne preopterecujem ciljem.Pustam da me vodi intuicija i u hodu odlucujem gde cu da skrenem.
Svoj "cilj" necu pronaci ni u jednoj knjizi,pa i da ga nadjem mislim da bi me samo ometao.
But that's just me.

Sve što postoji postoji sa nekim ciljem, a ne sami mi, ljudska bića. I list kad otpadne sa grane, nije otpao slučajno već sa nekim ciljem. Sve što se dešava dešava se radi sabiranja jedinstvenih iskustava ove veličanstvene kreacije, a sve ostalo su samo naše subjektivne percepcije uzrokovane mnogim stvarima. Prema tome, svi mi duboko u sebi znamo šta nam je činiti i zašto to činiti, svi odgovori na sva pitanja se nalaze u nama, a čitajući neku literaturu mi možemo samo potaketi neke naše unutrašnje receptore kako bi smo brže i lakše došli do odgovora koji se kriju u nama samima, tako da, kada nešto čitaš, najbolje se oslanjati na intuiciju, unutrašnji glas, osjećaj ili kako god to ko naziva, i tako suditi o nekom materijalu.



Upravo ti to želim i reći, nije sve samo u čitanju hrpe tekstova i knjiga, gledanju dokumentaraca i ostaloga, a zavisi i šta si ti sebi i postavio kao cilj, kako očekuješ da se manifestuje tvoj napredak. Ja, recimo, od sebe očekujem da usvajajući brižljivo odabrano znanje (dakle ne čitati baš sve po svaku cijenu, pustiti unutrašnjim receptorima da izvrše selekciju materijala) počnem da širim svoju svijest i percepciju ali to ne znači nužno da ću steći neke spektakularne sposobnosti poput čitanja tuđih misli, mogućnosti astralnog putovanja kad god to zaželim i sl. Ono što smatram pod proširenom svijesti i percepciji jeste mogućnost da u svakom momentu mogu objektivno sagledati stvarnost oko sebe oslanjajući se isključivo na svoje više ja.