Do prije nekoliko mjeseci sam živio svoj standardni 3-denzitetski život, mogu reći da je bilo lijepih i zanimljivih stvari u njemu, i mogu reći da sam imao poprilično sreće u tom životu, usprkos činjenici da je moja ličnost ličnost lijenog egocentrika.
Doduše, premda sam nekim slučajem uvijek spadao u malobrojne koji imaju više razloga za zadovoljstvo, nego za nezadovoljstvo, nisam imao neki cilj- izmaštavao bih koješta, i jedini mi je cilj bio da mi sutra što manje liči na danas- različiti ljudi, različita događanja, različiti ishodi.
Uvijek sam osjećao neki lagani napredak, ali, daleko od toga da sam bio gospodarem svoje sudbine- nosila me voda. I još me nosi.
Ja sam se ovdje obreo iz možda neuobičajenog pravca- jedan zanimljiv frend mi je dao neke konspiracijske diviksiće, ajde, volim dobar triler, i mic po mic, kopaj malo po internetu, i odjednom se nađoh u svijetu kojim vladaju zmajevi i ostala vesela bratija.
I ispade da sam se zajebo kad sam živijo po principu da je smrt- the end i nema više. I da sam stvarno bio priličan gorila kad sam mirno prihvaćao da ne postoji ništa osim onoga što znanstvenici kažu i što u knjigama piše.
Pošto sam se u najtežim svojim trenucima uvijek nadahnjivao nekim drugim osobama, jer mi je vazda bilo najteže da u sebi iskopam razlog za bilo što osim u se na se i podase, uz obavezan dnevni obrok za ego, mislim da bi ispalio da nisam vidio kako su smireni frajeri Icke, Gurdžijev i Castanedin Don Huan.
Stvarnost, kakva je objašnjena na ovom sajtu je poprilično drukčija od stvarnosti koju 3-denzitetlije žive svaki dan, i u mom slučaju se dogodio sljedeći problem:
Kad god pokušam nekome reći nešto o Matrixu u kojem živimo, imam ozbiljne probleme sa srcem-uzlupa se ko nenormalno. I zato sam odustao.
Dobra je stvar da sam zbog sličnog problema prestao konzumirati droge, što mi je prije bila sasvim mila rekreacija.
Dragi moj Dreamback, ja sam trideset i kusur godina živijo jedan posve drugi život, u kojem je bilo svakakvih avantura, zaista sam se trudio da odživim sve žanrove koji mi padnu na pamet, ali, ništa se ne da usporediti sa otkrićem ovog sajta- prekretnica, i nova, daleko teža borba.
Da ti priznam ja i dalje nemam cilja, ali, mislim da bi bilo divno popeti se na sljedeći nivo igre nakon ovog fizičkog postojanja, a ne da opet moram ponavljati isto.
Ko zna koliko sam puta do sada ponavljao, obzirom na vlastitu lijenost

?
Voladoreski stoper, koji me je pokrivao kad bi ja imao loptu u nogama, je sigurno umirao od dosade sa mnom, a vjerovatno je jadničak i gladovao, čekajući da mi svijest naraste.
Ali, samo otkriće posve nove materije u mom životu je tek početak- ko zna kakve su još sve avanture pred nama?
Ako misliš da forum stagnira, vjerovatno si u pravu- i ja sam primjetio da dosta ekipe u zadnje vrijeme ide od pretpostavke da se sve može riješiti po principu sad i odma, što je posljedica sistema kojeg su nam voladoreski velemajstori servirali sa svojim scenarijem potrošačko društva.
Naravno da ne ide to tako. Mora se mic po mic. Sviđa mi se ona: "I noga u guzicu je korak naprijed".
I u tom kontekstu bi bilo dobro da se priča na forumu malo makne od dobijanja velikih istina, jer, budemo li u ovom životu tražili samo jednu veliku istinu, pobjeće nam sve one male....
Niko se ne rađa pametan, a, ima bit da malo ko i umire takav.