Mozda o pravoj i bezuslovnoj ljubavi,u ovom slucaju,mogu reci nesto samo MAJKE! I to majke koje imaju malu djecu.Nebih da iskljucujem ni ljubav majki,kad su djeca vec odrasla,ali mislim da se vise i ne moze reci o bezuslovnoj ljubavi.Vec onda pocinje kalikulacija.
Dzelaludin rumi je napisao:da se svako pero lomi kad dodje do rijeci LJUBAV.Dalje,on kaze:o ljubavi moze govoriti samo ljubav.(mesnevija I)

Kad jedna majka ima malo dijete,koje prvo nosi u stomaku,po pravilu 9 mjeseci,ali ima izuzetaka gdje je taj period i kraci,ona u samom toku trudnoce vec osjeca ljubav prema tom malom bicu koje raste u njoj.Tek kad se rodi,kad ga osjeti,opipa,promirise,podoji,...ona moze da i OSJETI PRAVU i neopisivu ljubav prema tom malom bicu.E sad,da li moze ista ta majka da osjeti istu takvu ljubav prema nekom "tudjem"isto tako malom bicu? Moze,ali ne ISTU! Vjerovatno ta ljubav je velika i iz razloga sto ta majka to malo bice osjeca nekim svojim,uistinu samo svojim,hajdemo reci posjedom.Posebno se to moze osjetiti dok je dijete malo i potpuno ovisno o majci.Ovdje sad mogu mnogi da se "zalijepe" pa da diskutuju do besvijesti,kako eto beba moze i bez majke,ja licno necu ulaziti u to.Pokusavam pojasniti pojam bezuslovne ljubavi,kad majka samo u slucaju kad je njeno malo stvorenje,budi,place,...u bilo koje doba,ona ce bez imalo gorcine,umora...ustati i odazvati se.

Vec kad dijete pocne odrastati,pa naravno samim time i uci,kako od majke tako i od svih okolo,onda ta "bezuslovna"ljubav i nije vise tako jaka.Majka osjeca da joj dijete nekako izmice.Nije vise "jedina" u njegovom zivotu.
E sad vec dalje,postaje poznato.Mi volimo svoga partnera,dok smo "jedini" za njega.Zasto nam je toliko potrebno da budemo "jedini"?

E sad,ako cemo bezuslovnu ljubav vezati za Kreatora i njegove kreacije(pokusala sam pojasniti na pitanju majke sa bebom koja je potpuno ovisna o brizi).
Znaci,kad probamo shvatiti da nas je Kreator i Gospodar svih svjetova,stvorio i dao nam svoju bezuslovnu ljubav dok smo mali i nejaki,mi kad porastemo i tako se nafilujemo raznim filozofijama,ideologijama,dogmama,...onda si umislimo da nam vise niko nije ni potreban.Cak ni majku vise negledamo kao nekog vrijednog paznje,a kamoli tamo nekog cuj kreatora.Kakav ba kreator,sto bi rekli Sarajlije.
I onda nam se desi(onima sretnima) da padnemo duboko,izubijamo se i odjednom osjetimo kako smo nemocni,kako nam treba majka,ne bas majka, ,u velikoj vecini i jest,ali bar neki vid paznje,neko,NEKO,ko ce nam dati onaj osjecaj sigurnosti.Neki onda kad se uspiju podici,i dalje traze,oni sretni i nadju,tog Nekog,ili nesta,...neki pak brzo zaborave"koliko su se jadno osjecali"ali nezele priznati da im treba IKO.

U Kur`anu sam procitala da je jedan pastir upitao Mozesa :kad bi on mogao da vidi njegovog Stvoritelja,on bi njega cesljao i milovao i pokazivao je to na jednom svom jagnjetu,kako bi on to radio.Mozes ga je ukorio,jer Stvoritelj nije takav da bi mu on mogao raditi to kako pastir zamislja.Allah ga je ukorio,Mozesa, rijecima:otjerao si moga roba kad mi je bio najblizi.(ovo opet pastiri i ovce, rob,dobro dodje onima koji se hvataju pojedinih rijeci iz cijelog posta)
Pastir zna kakvu ljubav on ima prema ovcama,jagnjadima.On ih poznaje,on ih hrani,on se brine za njih...On je svoju ljubav prema Stvoritelju htio iskazati ljubavlju KAKVU ON IMA,kakvu on poznaje!
Dali mi uistinu poznajemo ljubav koju mi posjedujemo?I dali uopste posjedujemo ijedan trun ljubavi?
Partnera volimo dok nam je licno lijepo sa njim.Dijete volimo dok nepocne da nam se protivi.Prijatelje volimo dok...
Koga volimo a da neracunamo kad i koliko? Da li uopste postoji ljubav bez licnog interesa?
Stvoritelj nama nije uslovio svoju ljubav! Ali mi,MI USLOVLJAVAMO!
Muhammed s.a.w.s.je rekao:pravi i iskreni vjernik je onaj koji drugom zeli ISTO sto i sebi.Oni koji su prevazisli svoj nefs,ego,oni cak drugome zele vise i bolje nego sebi.
Kad je jedan covjek upitao Muhammeda;zasto mu se Allah neodaziva vise,neispunjava mu zelje u njegovoj dovi,on mu je odgovorio:pozeli svom komsiji duplo vise sto zelis i sebi!Ovaj je to poceo raditi,pa kad je vidio da se uistinu sve ispunjava,komsija ima duplo,...znate sta je rekao: Allahu oduzmi meni jedno oko!
E sad,svako se moze naci u ovome gore. Pa bujrum!
Koliko to mi volimo i zasto?

Ovaj rekao, onaj rekao, nebitno!

Kad je prava zelje ne funkcioniraju... To je sve sto cu rec...

No mozda bi se moglo i okrenut:
Kada zelje ne funkcioniraju onda ...

Jer, jednadzba nije bas tako jednostavna. Navest cu jedan primjer...

Jednom na nekom drugom forumu vidio sam post osobe koji stvarno opisuje srz takve vrste... Osobe koja je opisala svoje iskustvo. Zapravo mi je zao sto taj post ne mogu izvuc, ali srz je bila ta da se radilo o jednoj osobi... U koju se zaljubio dok je bila u vezi s nekim drugim i znao je da je to prava ljubav, nesto jedinstveno u zivotu, nesto neopisivo, nesto, nesto. I sada, prva stvar koja je bila je ta da kada ju je on upoznao je bila vec u vezi... No, iako je to pobudjivalo neke emocije u njemu, snaga koja ga je vukla prema njoj bila je toliko jaka i prijateljska da joj se nije mogao suprotstavit i da mu je njena veza prestala i smetat. S obzirom da su bili prijatelji, a zamislite se u toj poziciji i da vam netko tada moze opisivati svako malo kako je lijepo i kako voli onoga ili ovoga. I poslije, on zapravo nije mogao naci nacina da joj jednostavno kaze, mozda jer je ona istovremeno sanjarila o nekome drugome, a on joj je citavo vrijeme bio pred nosom. Uglavnom, ona je mijenjala decke i tako je proslo 5 godina! I na kraju, shvatila je koga zapravo voli....... Ta ljubav se produbila i usli su u brak, vjencali se i bili presretni......

Ovo je stvarno jako rijetko za cuti, zato i opisujem sa foruma... Sada, netko moze reci da je covjek budala ili ne znam sto... Ma da li je?! Pa dozivio je to zato sto je "budala"... Jer nema "pamet" o kojoj vecina ljudi razmislja... Nekad stvarno kao da postoji Bog... Pa naravno da postoji!

I neke poznate licnosti iz svijeta znanosti o Istini su isto imale nesto za rec o ovome... No, necu sad o tome...

Nadam se da se Euzebije neće ljutit što sam ovo stavio u njegov topic. Već štoviše...

Zoky:


Pa ISPRVA je OPS. Kako si prethodno i napisao. Dalje je OPD ako širiš prema van, prema drugome.

Kako netko ZNA voljeti drugoga ako još nezna što je ljubav? Evo, Kapljica napreduje, vidim... i daje ovdje odgovor:



Male bebe vole svoju mamu bezuslovno, iako neznaju da je to ljubav. Majke isto. Mnoge neznaju što je ljubav, ali je osjećaju i intuitivno daju svojim malim bebama... ali neke i znaju. Ovisi o njima. Bitno je da DJELUJU tako i imaju NAMJERU pomagati svojem djetetu u razvoju i napretku. Tate isto. Ne svi, ali mnogi.

Dakle, mogli bi reći da ako nekome pomažemo da bilo kako napreduje, da mu, u stvari, pružamo ljubav.

Dreamback aj malo ohladi glavicu i razmisli.
Sve ste krivo shvatili, naime uspoređujete bezuslovnu ljubav sa ljubavlju majke, to nije bezuslovna ljubav baš ona prava, to je majčinska ljubav koja je ujedno i spoj hormona i kemijskih procesa u majci, dakle nije bezuslovna jer je uvjetovana samim postojanjem djeteta.
Kao što jack kaže, to dite nije svjesno šta je ljubav.
Osječa li ovdje tko miris paradoxa?

Ovdje se slažem sa Gameom, ovdje nije riječ o onoj "univerzalnoj", bezuslovnoj ljubavi, ova ljubav je posljedica življenja u 3D svijetu i potpuno je uklopljena u taj sistem postojanja i po meni, ima više veze sa jednom vrstom sebičnosti nego sa pravom istinskom ljubavi. (sad se "bojim" da će me neko bukvalno ili pogrešno shvatiti, al nema veze objasniću ponovo ako bude trebalo)
Zašto sebičnosti, pa ta majka i jeste rodila to dijete zbog same sebe a ne zbog djeteta, bračni parovi "prave" djecu zbog njih samih a ne zbog te djece, i onda mi pričamo o nekoj bezuslovnoj ljubavi koja nema veze sa pravom, istinskom ljubavi prema kreatoru i svemu što postoji jer je ta prava istinska ljubav, u stvari srž ili esencija postojanja a ne samo spoj hemijskih procesa u ljudskom biološkom tijelu.




Da, kad dođemo tj. uselimo se u ova ljudska tijela zaboravimo ko smo i šta smo i izgubimo u potpunosti kontakt sa svojim višim ja, i onda su posljedice ovakve kakve je Kapljica opisala. Ali ne treba nam, u stvari ni majka, ni kreator već to naše više ja, dakle treba nam kontakt sa svojim višim ja da bi smo što prije shvatili ko smo i šta smo i šta nam je ovdje činiti. Kreator (bog) se ovdje, kao što znamo ne miješa u dijelove svoje kreacije, jer za tim nema nikakve potrebe i jer tako ne bi mogao sam doživjeti potrebna "iskustva" preko svojih dijelova tj. nas.




Ovo je jako bitna rečenica, ovo sve govori. Mi nismo kreatorovi (božji) robovi mi smo dijelovi samog njega, a zna se čiji robovi možemo biti.

...pod uvijetom da ne očekujemo ništa, jer u suprotnom to postaje trgovina! Pojam uvjetne ljubavi nekako bi bolje zvučao kao - samoljublje!




A što ako bračni parovi koji put naprave djecu iz potrebe da se daju, - vole!? A što ako je imati dijete, jedna posebna prilika (neću reći jedina), da se naući ponešto o - kako se na vagi pomaknuti iz smjera OPS prema OPD!?Što ako i sve druge ljude vidimo drugačije nakon tog iskustva!?Sve to zajedno je jedan solidan dio kreatora! A što ako ne planiraš trudnoću, dođe ti u ne baš zgodnom trenutku, ali je prihvatiš i dogodi se ljubav kao tvoje opredjeljenje!?

Obzirom da sam sama sebi, već dosadila pričom na ovu temu u nekim drugim topicima, voljela bih da još neki roditelj napiše nekakvo svoje mišljenje o gore navedenom citatu!

Sve na ovome svijetu koji mi poznajemo, pa i sam cijeli ovaj svijet postoji iz samo jednog razloga. A to je da se prisjetimo i vratimo tamo od kuda istinski potječemo. Ovaj svijet je jedna velika škola. I svako iskustvo koje tu proživljavamo služi samo i isključivo tome, služi našem povratku.

Ono što mi obično zovemo ljubavlju, nije ni sjena Ljubavi iz koje potječemo, ali to ne znači da trebamo omalovažavati ovu našu ljubav, pogotovo ne majčinsku ljubav jer bez nje ne bi ni nas bilo.

Onaj tko nije u sebi osjetio impuls božanske Ljubavi, ne može razumjeti nekoga kome se zemaljska ljubav čini bljutava i biološka, i nikako ga ne može zadovoljiti, pa bila ona i 'bezuvjetna' ljubav majke. Ta majčinska ljubav uistinu ne može biti bezuvjetna jer se ograničava na ljubav isključivo prema svojoj djeci. Tuđe dijete na primjer majka nikad neće voljeti kao svoje.

Ali sve što postoji u ovoj našoj školi postoji, kako sam već rekla, iz samo jednoga razloga. Svugdje oko nas su simboli, sve nas potiče kako bi se prisjetili tko smo uistinu i odakle dolazimo. Roditeljska ljubav ovdje ima značajnu ulogu.

A onaj tko se prisjeti vrlo često dolazi u sukob s onima koji se još nisu ili se ne mogu prisjetiti, zato što ovi drugi ne mogu nikako razumjeti ove prve i uzaludna su tu beskrajna objašnjavanja i dokazivanja.

Upravo to 'izubijanje' i osjećaj nemoći, ta hrpa iskustava nam je potrebna da se prisjetimo odakle istinski potječemo i koja je naša istinska bit. Ne, nije to osjećaj da ako napravimo ovo ili ono u životu, ako samo nađemo pravu osobu, ako ovo, ako ono...dobit ćemo svoj mir i biti sretni.To nije osjećaj tipa: jadnik neuspiješan je u životu, ne može se prilagoditi pa fantazira tamo o nekom drugom svijetu.
To je osjećaj da nas baš NIŠTA ne može zadovoljiti i umiriti ovdje, osjećaj da uopće ovome svijetu ne pripadamo. Kad bi na ovome svijetu sve bilo idealno, kad bi bili najuspješniji, kad bi svugdje bilo samo 'cvijeće i leptirići', onaj koji se prisjetio i tada bi bio nezadovoljan i nemiran.

Ali kad se čovjek i prisjeti, tek onda nastaju poteškoće, jer mi smo ipak od ove prirode,a u nama je nešto od naše istinske prirode za kojom čeznemo i što nam ne da mira. Nastaje borba u nama.

I tad treba biti jako oprezan jer postoji IMITACIJA, imitacija onoga za čime čeznemo,i ako nas to uhvati u svoju mrežu, teško ćemo se iz nje iskoprcati.

Mimi apsolutno i 100 % se slažem s tobom.

Čemu tolika potreba definirati ljubav?
Ljudi to neprestano čine. Bezuvjetna, uvjetna, prava, zemaljska, duhovna, tjelesna.....
Ili znate kako ljudi često kažu "volim te, ali manje/više nego..."
Kao što sam već rekla, po meni je ljubav stanje svijesti i ono što ja osjećam ne mogu baš svesti na riječi. Mi uvjetujemo druge svojim očekivanjima i ponašanjem, ali ima li to veze s ljubavlju? Jer ljudi prečesto koriste tu riječ, a u biti ne razumiju.
Da, mislim da puno ljudi ne razumije što to znači i izjednačavaju ljubav s privlačnošću ili dužnošću.

hmm..zašto mi je to poznato...?

A da o ljubavi nastavimo u toj temi?

http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=455

Necu se hvatati pojedinih reci ali stvarno nisam znao da se u Kuranu toliko spominje rec rob.I to tako eksplicitno.Izgleda da je nekima potrebno definisati pojam roba.


Znaci ti kritikujes Stvoritelja ako nas uslovljava da mu se na primer molimo svaki dan kako bi otisli u raj?


Znaci tebi je radije da budes sigurna nego da budes slobodna pa makar sa time dosle i velike teskoce?Svidece se tebi NWO mnogo vise nego meni.

Hm, a baš mi hoda poveći pauk po zidu nasuprot mene...

Posjetite malo temu o strahu

Inače ćemo opet imat sumo-borbu...

U pravu si,kad bi insan inace bolje sebi protumacio sta znaci ta rijec rob,nebi imao nikakvih nesuglasica.Da ja jesam i ponosna sam na to sto sebe mogu nazvati Allahovim robom.NICIJIM VISE!
Sta Allah trazi od mene,izmedju ostalog:da nikad,ama bas nikad nepomislim nikakvo zlo NIKOM;kako ne covjeku tako niti zivotinji,biljci,...dalje,da svojim roditeljima nekazem ni "ah"(ovo neki NIKAD razumijeti neec) dalje,da dijelim od onog sto imam sa drugima,...Ako zelis dalje,potrazi negdje nesto o sunnetu Muhammeda s.a.w. probaj bar malo da SAM razumijes neke stvari,poslusaj Gurdjijeva
Sto se tice drugog tvog citata kojeg si izdvojio(nebih da ga sad ponovo kopiram,radi prostora)onda uistinu neshvatas samu srz molitve.
Da se vratimo na ljubav; kad volis nekog,koliko cesto ces biti u kontaktu sa njim? Kazi mi.
Molitva kod vjernika,bila ona 5 puta,10,20...zavisi od kolicine ljubavi koju taj,hocemo li uzeti rijec rob? ,insan osjeca.Sto veca ljubav,cesce ces zvati svoju ljubav da bi razgovarao sa njom.razgovorom se veza jaca.
E sad mi ti probaj objasnit ljubav ,a da nikad,ili samo nekad pozelis tu osobu,i niti ne zelis razgovor sa njom

Znaci;za jednom i svagda: molitva je VEZA sa Stvoriteljem.

Prebacujes mi biranje sigurnosti iznad slobode?! Moze li jedno bez drugog?! Ja licno osjecam se i SLOBODNA i SUGURNA,sve dok je moja veza jaka sa onim koji mi misli najbolje!
Shvatili vi to kako god vam drago.
Nezaboravi,nisam dosla do toga preko noci.Slicna razmisljanja sam imala i ja.Ali nakon uistinu dugog"opipavanja"i ispitivanja,jednostavno znam da je za mene to i najbolje.Ne samo za mene,za svakog insana koji posjeduje dusu.

Kazi ti meni:kako ti i cime hranis svoju dusu/duh/ono zivo u tebi?

...ja nikad,ama bas nikad odkad sam ucvrstila svoju vezu sa Stvoriteljem,neosjecam vise strah!
Strah,koji je jedinstven za nas smrtnike.

Rabija El-devija je rekla:ne trazim dzenet od tebe Gospodaru radi sebe,da bih uzivala tamo,vec ga trazim da bih vidjela TVOJE lice!

Pa MI i JESMO TA DUŠA!!! Mi hranimo tijelo, ne dušu. Duša koristi vjerojatno energiju koja je sveprisutna u univerzumu ( bio to orgon, prana, chi, zero-point, energija crne materija, ili kako ju god zvali ). Ali možda je duša samo otisak ili forma neke vrste svijesti.

Nju hranimo negativnom ili pozitivnom energijom, ovisno od toga kako smo opredjeljeni. Možda i koristimo kombinaciju istih, ovisno o okruženju u kojem se nalazimo.

Mi smo DUŠE, a ne tijela!!!

Ovo mnogi ne razumiju, pa zato dolazi i do nesporazuma.

Nakon svega sto je ovdje napisano za razne poglede za svijet, moze se zakljuciti da svako od nas ima svoju sopstvenu realnost ili nacin kako dozivljava svijet. Koliko su te realnosti sa svojom formom blizu objektivne realnosti je veliko pitanje ali ocigledno da nitko od nas jos nije spoznao objektivnu realnost koja ipak negdje postoji.
Ono sto je uocljivo da postoji velika netolerancija za druge relativne realnosti i njihove osobine i da svako iz svoje realnosti zakljucuje da je njegov put najbolji.
Cak se i kod nekih relativno "razumnih" ljudi , bar tako sebe predstavljaju, primjecuje jedan element osude i nemogucnosti prihvatanja da netko moze na neki svoj sopstveni nacin, ponekad i cudan uskladiti svoju melodiju sa melodijom objektivne realnosti.
Mozda bi trebala biti neka zvijezda vodilja za nekoga ko je na nekom putu, da li mu taj put pomaze da bude bolji covjek, tolerantniji, mirniji unutra, razumniji..itd..ili ga taj put vodi da postaje histericniji, netolerantan, svadljiv, suvise ponosan ...itd...da li svojim djelovanjem doprinosi miru na ovoj planeti ili nemiru..da li siri ljubav ili strah.
Da li smo kad se probudimo ujutru isti kao juce ili smo drugaciji i kako smo drugaciji.
Ako netko misli da kod sebe nema nista da promjeni i da je na potpuno ispravnom putu to su jedni od prvih znakova stranputice.
Ako netko misli da je samo jedna skola ispravna a sve su druge pogresne to je jedan od drugih znakova stranputice.
Ako netko misli da je dostigao neko znanje sto drugi nisu i nikada nece to su treci znakovi stranputice.
Ako netko misli da su neka bica za osudu a druga nisu to je cetvrtii znak stranputice.
Ako netko misli da je jedno bice vrijedno pomoci a drugo nije to je peti znak stranputice....itd...
Jednom sam bila na nekom religioznom forumu i kad sam nesto napisala odmah me je odredjena grupa najvecih vjernika napala, onda je jedna zena koja je je bila vrlo aktivna na tom forumu i ocigledno "vjernik" rekla : "Ne treba napadati nikoga jer nikad ne znas koja je njegova sudba"..pa je pod tom rijeci sudba objasnila da svatko bice moze da svakog momenta ustane iz svog sna i da za neko vrijeme napreduje mnogo brze od dugogodisnjih filozofa koji su napredovali u kolekciji znanja a malo u osnovnim ljudskim vrijednostima.Tada sam po prvi put pocela da razmisljam da postoji nesto vise od okvira koji smo mi izabrali za svoj napredak, nesto sto se zove neka "visa volja" koja ako je usmjerena kako treba ce uciniti da svatko bice u okviru nekih svojih realnosti spozna najvise vrijednosti koje ce tu njegovu realnost dovesti u harmoniju sa objektivnom.
Vjerovatno da postoje neki nevidljivi zakoni koji uvjetuju da li ce se se necija relativna realnost kretati uzlaznom ili silaznom stazom , zakoni koje niko ne moze prisliliti da se oblikuju prema njegovom shvatanju nego jedino moze covjek po svojim svakodnevnim unutarnjim i spoljnim promjenama razumijeti da li on prati te zakone ili ih krsi svakodnevno.
Nesto u meni moze da se nadje u pisanju Gurdijeva , Lao Tzu-a , gnostike ...ali daleko od toga da bih ja Kapljicu ili Euzebija prisiljavala da predju na moju literaturu.
Iskustvo sa djecom me naucilo da kad god im se naredi nesto na grub nacin pa makar to bila najbolja stvar za njih na svijetu , oni se na to opiru. Ako netko moze da se spusti ispod njihovog nivoa i da im sa ljubavlju objasni svoje glediste onda oni pocnu da uzimaju to u razmatranje jer osjecaju da im je data ipak sloboda odlucivanja. Posto smo svi mi velika djeca, "razumni" ako doista su odabrali put sluzenja drugima trebali bi primjeniti ovaj metod kad se odnose prema "nerazumnoj" djeci a da i dalje postuju slobodu izbora.
Tako bi ostavili gladne one koji jedva cekaju da se nahrane nasim sukobima a svojim primjerom pokazali da su se izdigli iznad mehanickih reakcija.