Možda bi se ljubav mogla podeliti na poznato, nepoznato i nesaznajno.
Nesaznajna ljubav nam je nedostupna. Poznata ljubav nam kao takva svakom čoveku poznata. Ali nepoznata ljubav je najvažnija.
Nepoznato nam uvek izmiče zbog veeeeelike potrebe poznatog.

Promatrač,
...Kakvog si mišljenja ako nameru poredim sa ljubavlju?
Uslov je da ne postoje garancije jer je možda duh ljubomoran na sebičnjaštvo u ljubavi.
A potom pitanje o nepokolebljivoj nameri, koje glasi, dali je za nju potrebna ljubav.

Ako si čitala Kastanedu, nebi trebala da zaboraviš da sve ima svoju nameru tj pričrvšćeno je za nju.

Čitala jesam, ali se ne slažem s puno toga. Možda zato jer je on opisivao samo svoja istraživanja. Imam drugačiji pogled na egzistenciju. Ali rado uspoređujem. Slažem se da vjerojatno sve ima namjeru, ali meni nije poznata u Ljubavi, jer se sjećam te stopljenosti koja je prekratko trajala da bih išta u njoj prepoznala osim cjelovitosti, jednosti. Nikakvu namjeru nisam detektirala što ne znači da je nije bilo. Zato mi nije poznata.

Saglasnost stvara Ljubav. Saglasnost je namera. Ljubav je prikačena na saglasnost.

Nemam što puno reći, a i ne stignem, ali tako nekako, jedno drugo lovi za rep isprepleteno, ili u krug, ili sinhrono, ili najbolje ne znam kako.
Tu je negdje i ono da koliko ti imaš namjeru toliko ona ima i tebe, ali ona ima tebe potencijalno "malo" više jer si ograničen vremenom kao četvrtim neprijateljem čovjeka od znanja, a ljubav i namjera se nemaju baš puno što usaglašavati s tobom prije samog finala nego samo ti imaš što čistiti sa samim sobom (usaglašavati se sa objektivnom što pravijom stvarnošću).
Sve što može čovjek je pronaći to dvoje...troje... preko svojih tragova, traganja?, sanjanja? kombinirano? i kasnije biti u to dvoje i ko zna čemu, a zona onoga da će se ljubav i namjera usaglasiti s tobom je prilično jalova, opasna, samovažna, jer se ne smije imati očekivanja, što znači i da se razumno ne može imati načina za ispravnu odluku, nego jednostavno čekati čudo, imati preokrete misli u nesaznajno dok se čeka i osvjedočiti se u ovo i ono ko daljnje znakove na putu traganja, prepoznavanja na svojem "putu srca".

Što se tiče samog korištenja namjere za ovo i ono osim samospoznaje, prepoznavanja... nije preporučljivo jer je čovjekovo finale tek veći pronalazak sebe u svemu tome, neki mogući prolaz, časni odlazak, a daleko do toga da može biti svjestan svih pravila s višeg nivoa iako mu je dozvoljeno da radi svašta namjerom, a ako radi svašta onda ... baš slično kao što se kaže da revolucija jede svoju djecu.
To se tiče štiva o sužavanju polja interesa kao ploda iskustava pokušaja i promašaja mnogih generacija, koliko su se usrećili, ispunili ili nisu.

Hm..hm..hm...
Namera, kaže se, je bilo gde i bilo kad, ..oko dok percipira opis šta je namera, ono ga namerom percipira, namera je među nama, ona je bezlična sila odgovorna za sve, ,, nemogu reći "šta me briga, šta je i gde je", kada znam da je namera svuda.
Namera se gubi iz vida kada smo nezainteresovani za nju, a inače je se nemožemo ni setiti, i nije nam u planu jer rukujemo njom svakidašnjicom preko kolektivnog dogovora.

Četvrti neprijatelj nije vreme, kako tumačiš starost, već je "opredeljenje". Jedino se opredeljenje može ublažiti. Npr. čim si se oženio i dobio dete, ti si se opredelio da budeš star, jer svi koji te poznaju prošli su kroz takav osećaj i fiksiraju te da si tolko i tolko star, tako da nemožeš nikako postati balavac.
Dakle, starost je odrediti sebi starost kroz dogovore, koji obrazuju nameru da si star.
Očekivanja važe samo za one koji nisu izgubili ljudski oblik. Svako može da očekuje, bit je da nauči da gubi bez pada i posledica jer misli na smrt.

Nije govno nego se pas posra', ha?

„Namjera je temelj svakog djela.“ „Nema djela bez namjere.“
Djelo je aktivnost poduzeta radi postizanja nekog cilja.
Djelovanje je sila koja ima utjecaj na neki objekt koja namjerava promijeniti stanje nekog objekta s nekim ciljem.
Djelovanje ne može biti bez namjere, sve u ezistenciji sadrži svoju namjeru bez obzira je li nam poznata ili nije.

Ali, što je namjera? Po meni, namjera je impuls koji se pojavi u polju potencijalne energije pretvarajući je u kinetičku energiju. Na taj način daje gorivo za djelovanje. Djelovanje preuzima dostupnu kinetičku energiju i transformira je u svoj rezultat. Namjera dovodi sve potrebne informacije da bi se djelovanje moglo održati. Namjera u sebi sadrži istovremeno stopljene: potrebu za nečim, cilj i način djelovanja kako bi se zadovoljila potreba kao i rezultat djelovanja.

Namjera slijedi osnovne prirodne zakone koji vrijede u promatranom mjehuru egzistencije. Postoji beskonačno mnogo namjera, poredane su po hijerarhiji i horizontalno (jednake vrijednosti). Najjača namjera ograničava djelovanje svih slabijih namjera. Da bi se neka namjera nametnula dominantnoj treba biti lukavija od nje i izaći izvan promatranog mjehura/svemira/područja postojanja i djelovati izvana. Tada je iznad dominantne namjere i njoj je nadređena.

Kad je namjera izašla izvan svog uobičajenog „područja“, ona je pod djelovanjem namjera drugih vrsta, oblika i intenziteta, viših hijerarhija.

Transcendiranje svih namjera se ostvaruje kroz pojam poznat u Vedama kao „rishi devata chandas“, kroz ujedinjenu svijest. Rishi označava onoga tko promatra, ima namjeru djelovanja, subjekt. Devata označava djelovanje, promatranje, proces. Chandas označava rezultat djelovanja, stanje ili objekt na kojeg se djeluje.

Ujedinjenja svijest je Svijest koja je svjesna sama sebe. Istovremeno je i subjekt i objekt koja sama sebe promatra. Vrhunska namjera jest spoznaja samog sebe.

Povratkom iz područja transcedentnog prenosi se i dio/tračak namjere koja je iznad namjere koju smo htjeli nadvladati (kao kad pero umočiš u tintu, pišeš dok ima tinte). Tada se može djelovati s namjerom postizanja nama željenog cilja. Onaj tko može učvrstiti svoju namjeru da je trajno u „području“ izvan ovog, može kontinuirano nadvladavati dominantnu/e namjeru/e koje nameću tzv. prirodni i slični zakoni, odnosno, matriks.

Ako su rishi, devata i chandas razdvojeni postoje mnogobrojne namjere koje potiču na raznovrsna djelovanja i kreacije. Kad su skupa u stanju jedinstva, samhite, samo je jedna namjera.

Post sam počela pisati kako bih dokazala da u Ljubavi nema namjere, jer je ona područje samhite, jedinstva svijesti. No, na kraju zaključujem da, ako je Ljubav stanje samhite, jedinstva svijesti, ipak ima namjeru, samo jednu. A ako je Ljubav nižeg ranga od jedinstva svijesti, samhite, tada je pod djelovanjem više od jedne namjere, ovisno o udaljenosti od jedinstva svijesti.
Prema tome, ispada da, ako je udaljenost Ljubavi od jedinstva svijesti 0, tada je namjera = 1.
?
Nije teško izvući pogrešan zaključak ako čovjeku nisu poznate sve činjenice, a meni naravno nisu. Stoga je ovo otvoreno za preispitivanje.

Kad smo već kod „rishi devata chandas“ kao trojstva, barem su dva trojstva, koliko kužim jedno unutar drugog, ko zna engleski neka baci oko na:
http://montalk.net/gnosis/187/mosaic-ab ... technology
A ko ne zna ima tu na forumu nešto slično: viewtopic.php?p=100821#p100821

Namera služi da se njome rukuje. Skladno tome, ako neko potpisuje da neka viša hijerarhija upravlja njegovom namerom, onda je njegova namera podčinjena i vlasništvo je tuđina.
Ne sledi namera osnovne prirodne zakone, nego nosioci tonala održavaju naučenost o prirodnim zakonima. Nosioci tonala vrše saglasnost koja je dogovorom izgrađena u prošlosti.
Sve u egzistenciji održava samo svrhu do sudbinonosnog časa.
Retko ko uračunava nameru.
U mnogome zavisi šta se potpisuje tj sa čime si saglasan da je tako i tako. Recimo, ako neko pogrešno kontekstuje postojanje viših hijerarhija vladaoca, netko može pomisliti da je taj saglasan sa snagom te hijerarhije, i onda je taj fiksiran kao agent te hijerarhije (he,he...).

A ako višu hijerarhiju gledaš ko Nagual a nižu ko dio Naguala - Tonal? Kako onda stvari stoje sa tvojim razmatranjima?
Ako si ti potpisnik namjere iz Naguala i Orlova namjera postaje tvoja namjera da li si ti vladar ili agent ili što? Da li si išta od toga? Ovisi o tvojoj namjeri?

Ne razumem pošalicu o kakici?

Prva rečenica predstavlja skoro isto ko i druga rečenica, samo to.

Odgovor ti je veoma jednostavan, biti "putnik" je vid promatrača koji ima sopstvenu nameru. Taj putnik šuruje sa duhom. I tako to...

Upravo tako.


Prirodni i slični zakoni su posljedica namjere, nečije.



Vjerovao netko u gravitaciju ili ne, ona se na njega djeluje. Znao ili ne sve o njoj.
Po defaultu si suglasan s dominatnim namjerama dok ne prestaneš biti suglasan svojom voljom. Obrati pažnju što ti zamućuje vid, samovažnost, strah ili nešto treće?

Nedostatak reči koje opisuju razliku naučene reči od ispečene reči. Očekivanje kao nepoznato je fraza, ne znači ništa a ipak se fura. Očekivanje koje je preraslo u vid nebitnosti je nešto što je po opisu slično ali po interakciji nije isto.
Kontrola dominira očekivanjem kada se izgubi ljudski oblik, kao i ostala svojstva ratništva.
...i tada se očekuje, to očekivanje je besprekorno delovanje...

Takozvana kontrolirana ludost, jel'?

Ne.
Mislim na kontrolu, kada ti je duh usklađen dok te neko gazi.
Kontrola, disciplina, uzdržavanje, proračunavanje vremena i volja.

Napisaću jedan malkice samovažan post, da bih se orijentisao po njemu.
...
Šta je to “biti na oprezu“?
To znači, biti svestan tkiva svakodnevnog života, koje izgleda nevažno za trenutnu interakciju.
Dakle, to nije nedostatak da se bude oprezan i munjevito reaguje u opasnoj situaciji, već je to pravilna orijentacija, orijentacija kada se ne oglušujemo tj kada "vidimo". Biti na oprezu zahteva listu prioriteta tj listu važnosti.

E sad, treba videti šta je to važno...smatram, da je najbitnije da se stalno vrte u krug ratničke važnosti da bi se urezale u nas. Ali to je najbolje raditi pred svedokom, jer tada polažemo svoje znanje.
Dakle, smatram da kada ostavim post, to me progoni, zato, biram šta mi odgovara i kako mi odgovara, a odgovara mi da to dočekam majstorski.
Ovo ne može da bude želja, već namera. Sada će ta namera da me goni. Sve što moram da učinim je da budem na oprezu. Veoma je prosto biti odgovoran, kada znaš da sutra može da ne postoji.
Br.1 na listi, smrt kao savetnik

Misliš na takozvanu Trezvenost?
(morao sam) Dođavola tvoja namera je tako jaka da se nisam usudio staviti ostatak posta u quote!