Lampa je napisao/la:
Veseli se. Otkrio si još jednu prepreku daljnjem radu. Tvoj razum ti je postavio klopku i sam je u nju upao. Zen je mišolovka za razum. Kad izađeš iz mišolovke znat ćeš što je zen.

Nema povratka iz mišolovke.
Meni je dovoljno jer je Carlos Castaneda bio vrhunski antropolog, a u nižem astralu majstor svoga zanata.
Obdukcijski nalaz je pokazao jednu od najgorih dijagnostika jetre uništene drogom, čisti egzemplar, u historiji SAD-a.
Dakle vjerovatno je bilo i da je davno ranije mogao
preseliti.
Zlobnici bi rekli da i on ima karmu misionarsku, da je zaveo mnoge i skrenuo ih s pravoga puta, pa je zato i poživio.
Izuzetan egoist, te nasilnik i sadist: ubica ženske duše, iskompleksirana osoba koja je uništila sve što je mogla oko sebe - valjda mu je zato ostalo da auditivnim sposobnostima opčarava mase i zavodi po potrebi isfrustrirane i nezrele osobe.
Da je kći jednoga poznatoga realiziranog umjetnika slušala svoga roditelja, ne bi u društvu
summe castanediane dogurala skoro do živčanoga sloma.
Izgleda da je prekasno shvatila da se ljudi procjenjuju na početku, a ne na kraju, pa ako, makar to i imponiralo tvome trenutnom ego, dopustiš odmah da uđeš u nečije polje, kasnije moraš skupljati plodove isključivo svoga potrošenoga vremena.
Castaneda je
fluffy filozof za šiparice i životno nedorasle tipove: osoba koja je čitav život gledala ratničke filmove, a plašila se minornih stvari, suviše opterećen sobom i svojom ulogom u američkom univerzumu, gdje je vrlo brzo
prokužen i stavljen gdje mu je mjesto.
Zbog potrebe da širi nemoral na račun drugih, brzo je suspendiran, i da se njegove knjige nisu
mahnito prodavale, kupovane pretežno od onih hipijevski nastrojenih, niko mu ne bi priznao vrijednost, osim njegovih dvojice kolega, usput starijih poput njega, jer mladi članovi katedre su se
šprdali s njim.
Ipak treba napomenuti da mu ne treba odreći posvemašnji terensko-istraživateljski rad: danima i noćima je pješačio, susretao ljude, i vjerovatno mu je u uspjehu pretežno pomoglo to što je bio neakademski tip: volio je sve: vidjeti, čuti i probati, pa tako i drogu, o čemu je pisao... i uopće nije bio opterećen svojim gubljenjem akademskoga statusa.
Castaneda je također bio sasma interesantan američkoj publici, jer je uveo pojam izbjegavanja ništavila, pa i egzistencijalnoga ništavila, što je dotadašnja indijski uvezena misao, posebno tradicionalna, izbjegavala.
Zen, koji je prilično danas pogrešno shvaćen, kao i većina budizma, insistira na suočenju sa tim
usisivačem i dopuštanju da se bude pojeden, što npr. od suvremenika zagovara U. G. Krishnamurti, koji je u tom smislu zapravo vrlo indijski tradicionalan.
Castaneda izbjegava proždiranje velikoga orla, on neprestano eskivira i u astralu, i u eteru, kao i u polju između sna i jave, pa se čak vraća i u realno-polazišni svijet, što su njegove kakmulijke produbile svojim pokretima.
Ipak treba reći da je većina stvarî u njegovoj mitologiji krajnje upitna ili sasvim nepostojeća, što su potvrdili čak i oni koji su koristili droge u pasionarine ili čisto eksperimentalno-edukativne svrhe.