Valjda, čitajući te, istegnuo sam mozak, što je dobra jutarnja tjelovježba za njega (spavao sam 10 sati pa mi je još uvijek jutro)

Imam jedan link za tebe
http://en.wikipedia.org/wiki/Zero-point_energyI jedno osobno iskustvo. Tamo "vani" i je praznina, to je možda ono najstrašnije od svega. Koliko shvaćam, da bi se tamo vani moglo "stvarati" moraš doslovno biti ništa, tj. pustiti sve forme i sadržaje ovdašnje kolektivne ljudske svijeti koja je zapela u eurokremu. A to je ono vrhunsko umijeće, smrt formi, tj vraćanje u "prvu točku". Tad jesi praznina, tad si sve i ništa, beskonačnost. I ta beskonačnost je živa i svjesna sebe kao kolektivna i svjesna sebe kroz nas kao pojedince. Kvaka je u tome što dog god si dio eurokrema, nosiš u sebi elemente eurokrema. A u praznini se ne prihvaćaju eurokremaši. To je neka vrsta čistog telepatskog/empatskog postojanja svijesti i zahtjeva jako puno blagosti i čtivosti. Dapače, eurokremaši se je boje ko crnog vraga, jer oni tamo nemaju smisla i svrhe. Djelovi tebe, neke od formi svijesti koje se ispoljavaju kroz tebe su ektremno polazirizirane, a ja osobno ne znam način kako da ih se otarasim. Ti djelovi su sve samo ne učtivi, ljubazni i blagi, šire smeće i svojevrsnu propagadnu svoje polarnosti. Nemogu ih samo isjeći iz njih, od njih sam građen u ovoj pojavnosti, nemogu ih nadići, jer me vuku dolje, ako ih ubijem, ubit ću djelove sebe, ignoriranjem istih će mi samo raditi iza leđa. I tako u krug, nemogu domisliti riješenje.
Siriuse, moj osobni doživljaj vremena na katu više nije linija. Nego puno linija savijenih u krug, koncentrična kružnica. Mi ovdje doživljavamo vrijeme kao liniju, koliko shvaćam, na katu iznad se doživljava kao kružnica, tj. ciklično.
SVAKA ČAST...